Sav cirkus koji gledamo u vrhu hrvatske vlasti proizlazi odatle što se Karamarkova stranka, koja je jedva osvojila vlast, ponaša kao da je osvojila državu. A kako nije sposobna ni za prvo, a kamoli za drugo, jer nema nikakvu viziju što s tom državom, posegnula je za već viđenim u NDH
Kada je postao premijer, Tihomir Orešković odrekao se poštede od sto dana, koja se tradicionalno traži od kritičara iz opozicije, medija, nevladinih udruga. Nije računao na to da te kritike mogu doći i iznutra, iz same vladajuće koalicije, koje idu sve do prijetnji da će se odbiti glasati za državni proračun o kojem se upravo raspravlja. Kada se tome dodaju ostali ljutiti prigovori, iz vladajućih stranaka i opozicije, pri čemu se ova druga i ne mora jako zamarati otvaranjem usta, dobije se da je ova Vlada ne samo najgore što je dosad viđeno, nego i da je nešto nezamislivo loše, dakle čista, esencijalna katastrofa. Tko razloge za ovo vidi u očajnim odnosima na relaciji Domoljubna koalicija – Most – Orešković neće pogriješiti. Neće pogriješiti ni ako ih traži u ništa manje očajnom kadrovskom sastavu nove vlasti, jer neki ministri (uklonjeni Crnoja, Brkić koji je sam povukao kandidaturu) više sliče na podmetanje premijeru, a nije puno bolje ni između HDZ-a i Mosta. Pa ipak, nije to najvažnije, glavno je nešto drugo. To je da se tzv. Domoljubna koalicija, koja je s obzirom na rezultate izbora jedva osvojila vlast, ponaša kao da je osvojila državu. Sa svim njenim polugama i cijelim katalogom nacionalnih simbola. Tako su se, istinabog, ponašali i Karamarkovi prethodnici, posebno Franjo Tuđman i nešto manje Ivo Sanader, ali oni su barem donekle funkcionirali integrativno, okupljajuće, a raspolagali su i puno širim i dubljim bazenom kadrova.
Ni jedno ni drugo Karamarkova stranka i koalicija nemaju, a kako se bez toga ne može praviti nikakvu državu, čak ni lošu, sve se više poseže za državnim modelom kakav je stvoren u NDH. To je model rigidne države, sa suženim segmentom stanovništva na koji se oslanja i puno širim koji se isključuje (da ostanemo kod najbenevolentnije definicije). Naravno da to nije bez rizika, svjetski relevantni mediji već su primijetili da se u Hrvatskoj događa nešto zazorno i opasno, i to sigurno neće stati. Ali ima tu i jedna prednost. Ako imaš samo apetit da ovladaš državom, ali nemaš ni minimalnu viziju kako se ona pravi, a Karamarko je evidentno nema, najjednostavnije je imitirati ono što je već postojalo između 1941. i 1945. godine. Jasno je da to ne može, ne smije biti čista kopija te kompromitirane države, posebno ne zločina koje je počinila, pa ni ukidanja parlamenta ili njegova svođenja na karikaturalni Sabor iz NDH (jer to ne pomišljaju ni ostali fašistonostalgičari u Evropi). Ali u javnost je već puštena ideja o kljaštrenju konkurentske socijaldemokratske stranke na jednocifreni postotak i posebno o tome da hrvatska državna vlast pripada samo etničkim Hrvatima, ili onima koji se tako izjašnjavaju (što je manje-više vjerni prijepis iz Pavelićevih ‘Ustaških načela’).
Ovo je počelo s Karamarkovom izjavom po dolasku na čelo HDZ-a da sramotno koaliranje sa srpskim strankama više ne dolazi u obzir, što se zbilja i dogodilo. A zatim je ovih dana dignuto i na otvoreno huškačku razinu izjavom Milijana Brkića da ako se Milorad Pupovac osjeća ugroženo u Hrvatskoj, neka ode onamo gdje neće biti. Nešto slično prije je izjavila samo Ruža Tomašić, što znači da je stav ekstremne desne margine u međuvremenu postao službeni, a i to je usporedivo s NDH, koja je također imala svoju radikalnu marginu (tzv. divlji ustaše). Eto, to su ideološki i svjetonazorski okviri nove hrvatske vlasti. Ona u osnovi pokušava napraviti beskonfliktno društvo, ali od one vrste koja to radi tako što ulazi u razorni konflikt i uklanja sve koji se razlikuju i po unaprijed zadanim pravilima strše. Ali na kraju i sama odumire od neprirodne rasne, ideološke i druge ispeglanosti i monolitnosti. Nije ovo, rekoh, doslovna kopija NDH, ali i za ustašku državu, da je kojim čudom izbjegla zasluženu kaznu za zločine koje je napravila, moglo bi se sa sigurnošću predvidjeti da bi na kraju tako završila. Ubila bi samu sebe neprirodnom homogenošću i glajhšaltovanošću.
Pa ipak, i ova sadašnja hrvatska vlast voli u beskraj drviti o nekakvom novom ‘zajedništvu’, čemu je posebno sklona Kolinda Grabar Kitarović, iako je to notorna budalaština kojoj se nehotice narugao i Karamarko kada je nedavno verbalnom mačetom izjednačio HDZ s hrvatskim narodom. Naravno da to Karamarkovo izjednačavanje u ušima prosječnih HDZ-ovaca odjekuje kao najumilnija melodija, ali to je i jedino što se od toga ima. Na taj se način ne može voditi državu, osim kao niz beskonačnih gloženja partnera u vlasti tko će zauzeti koje ministarstvo, pri čemu HDZ, zna se, smatra svojim prirodnim vlasništvom sva ministarstva koja raspolažu elementom državne represije. I osim kao nizanje stalno novih bajki o superiornosti i odabranosti ovakve vlasti. O jednoj takvoj čuli smo ovih dana iz usta istaknutije HDZ-ovke, koja je izjavila da se položaj žena u Hrvatskoj naočigled popravio samom činjenicom da joj je predsjednica prvi put postala žena. To je još veća budalaština od prije spomenute. Grabar Kitarović nije maknula prstom kada je ustašolika rulja tjerala Mirjanu Rakić iz Hrvatske i ‘poklonila’ joj četničku šajkaču. Kao što je ostala mrtva-hladna i kada je ‘etički sud’ poznate grupe sumanutih starkelja ‘osudio’ Vesnu Teršelič i Vesnu Pusić za ‘veleizdaju’. Na ovaj je način omiljena, uvijek nasmiješena predsjednica bacila u staro željezo koncepciju Hrvatske kao zajednice građana, ravnopravnih bez obzira na etničke, spolne i druge razlike. I promovirala zajednicu etničkih hrvatskih državljana bez obzira na to odakle dolazili. Tako se, uostalom, i moglo dogoditi da Brkić, čiji su stoljetni obiteljski korijeni u Bosni i Hercegovini, izbacuje iz te zajednice Pupovca, čiji su stoljetni korijeni ovdje u Hrvatskoj.
Što ovo znači? Pa značilo bi puno, jako puno kada ne bi bilo otpora, štoviše, značilo bi da se zaista vraća koncepcija zajednice iz NDH. Ali otpora ima, čak se ovih dana pojavio i s malo očekivane strane, kada je jedna od kreditnih agencija smanjila rejting Hrvatskoj s dosad neviđenim obrazloženjem da je sadašnja koalicijska vlast slaba i tko zna dokle će izdržati. Ovo se može shvatiti upravo, kako rekosmo, kao poruka da je koalicija Karamarko – Orešković – Petrov nesposobna da drži i samo vlast. A kamoli državu u cjelini, uz očito nezadovoljstvo što se od nje pravi ultradesnu, profašističke varijaciju, iako se vani očekuje da ona bude desna prvenstveno po poslušnosti svjetskoj kapitalističkoj centrali. I zaista, sadašnja vlast izgleda tako da Karamarko sa svojim glavnim arhitektom bolje prošlosti Zlatkom Hasanbegovićem pokušava napraviti nekakvu probavljivu repliku NDH. Ali njih su dvojica i svi ostali samo hrpa neliječenih nesposobnjakovića koji nisu u stanju skrpati ni ‘reformski’ proračun a da ga ne prepišu od prijašnje ‘nenarodne’ vlasti. I možda su sada vladajući ‘domoljubi’ zbilja na najboljem putu da ponove ono što se dogodilo s NDH. Pavelić je u spomenutim ‘Ustaškim načelima’ zavjetovao buduće generacije Hrvata da nikada ne promijene ime Hrvatske. Ali je učinio sve, od prvih pokolja Srba samo tjedan dana poslije proglašenja NDH nadalje, da ona pod njegovom vlašću što prije propadne.
portalnovosti
Kada je postao premijer, Tihomir Orešković odrekao se poštede od sto dana, koja se tradicionalno traži od kritičara iz opozicije, medija, nevladinih udruga. Nije računao na to da te kritike mogu doći i iznutra, iz same vladajuće koalicije, koje idu sve do prijetnji da će se odbiti glasati za državni proračun o kojem se upravo raspravlja. Kada se tome dodaju ostali ljutiti prigovori, iz vladajućih stranaka i opozicije, pri čemu se ova druga i ne mora jako zamarati otvaranjem usta, dobije se da je ova Vlada ne samo najgore što je dosad viđeno, nego i da je nešto nezamislivo loše, dakle čista, esencijalna katastrofa. Tko razloge za ovo vidi u očajnim odnosima na relaciji Domoljubna koalicija – Most – Orešković neće pogriješiti. Neće pogriješiti ni ako ih traži u ništa manje očajnom kadrovskom sastavu nove vlasti, jer neki ministri (uklonjeni Crnoja, Brkić koji je sam povukao kandidaturu) više sliče na podmetanje premijeru, a nije puno bolje ni između HDZ-a i Mosta. Pa ipak, nije to najvažnije, glavno je nešto drugo. To je da se tzv. Domoljubna koalicija, koja je s obzirom na rezultate izbora jedva osvojila vlast, ponaša kao da je osvojila državu. Sa svim njenim polugama i cijelim katalogom nacionalnih simbola. Tako su se, istinabog, ponašali i Karamarkovi prethodnici, posebno Franjo Tuđman i nešto manje Ivo Sanader, ali oni su barem donekle funkcionirali integrativno, okupljajuće, a raspolagali su i puno širim i dubljim bazenom kadrova.
Ni jedno ni drugo Karamarkova stranka i koalicija nemaju, a kako se bez toga ne može praviti nikakvu državu, čak ni lošu, sve se više poseže za državnim modelom kakav je stvoren u NDH. To je model rigidne države, sa suženim segmentom stanovništva na koji se oslanja i puno širim koji se isključuje (da ostanemo kod najbenevolentnije definicije). Naravno da to nije bez rizika, svjetski relevantni mediji već su primijetili da se u Hrvatskoj događa nešto zazorno i opasno, i to sigurno neće stati. Ali ima tu i jedna prednost. Ako imaš samo apetit da ovladaš državom, ali nemaš ni minimalnu viziju kako se ona pravi, a Karamarko je evidentno nema, najjednostavnije je imitirati ono što je već postojalo između 1941. i 1945. godine. Jasno je da to ne može, ne smije biti čista kopija te kompromitirane države, posebno ne zločina koje je počinila, pa ni ukidanja parlamenta ili njegova svođenja na karikaturalni Sabor iz NDH (jer to ne pomišljaju ni ostali fašistonostalgičari u Evropi). Ali u javnost je već puštena ideja o kljaštrenju konkurentske socijaldemokratske stranke na jednocifreni postotak i posebno o tome da hrvatska državna vlast pripada samo etničkim Hrvatima, ili onima koji se tako izjašnjavaju (što je manje-više vjerni prijepis iz Pavelićevih ‘Ustaških načela’).
Ovo je počelo s Karamarkovom izjavom po dolasku na čelo HDZ-a da sramotno koaliranje sa srpskim strankama više ne dolazi u obzir, što se zbilja i dogodilo. A zatim je ovih dana dignuto i na otvoreno huškačku razinu izjavom Milijana Brkića da ako se Milorad Pupovac osjeća ugroženo u Hrvatskoj, neka ode onamo gdje neće biti. Nešto slično prije je izjavila samo Ruža Tomašić, što znači da je stav ekstremne desne margine u međuvremenu postao službeni, a i to je usporedivo s NDH, koja je također imala svoju radikalnu marginu (tzv. divlji ustaše). Eto, to su ideološki i svjetonazorski okviri nove hrvatske vlasti. Ona u osnovi pokušava napraviti beskonfliktno društvo, ali od one vrste koja to radi tako što ulazi u razorni konflikt i uklanja sve koji se razlikuju i po unaprijed zadanim pravilima strše. Ali na kraju i sama odumire od neprirodne rasne, ideološke i druge ispeglanosti i monolitnosti. Nije ovo, rekoh, doslovna kopija NDH, ali i za ustašku državu, da je kojim čudom izbjegla zasluženu kaznu za zločine koje je napravila, moglo bi se sa sigurnošću predvidjeti da bi na kraju tako završila. Ubila bi samu sebe neprirodnom homogenošću i glajhšaltovanošću.
Pa ipak, i ova sadašnja hrvatska vlast voli u beskraj drviti o nekakvom novom ‘zajedništvu’, čemu je posebno sklona Kolinda Grabar Kitarović, iako je to notorna budalaština kojoj se nehotice narugao i Karamarko kada je nedavno verbalnom mačetom izjednačio HDZ s hrvatskim narodom. Naravno da to Karamarkovo izjednačavanje u ušima prosječnih HDZ-ovaca odjekuje kao najumilnija melodija, ali to je i jedino što se od toga ima. Na taj se način ne može voditi državu, osim kao niz beskonačnih gloženja partnera u vlasti tko će zauzeti koje ministarstvo, pri čemu HDZ, zna se, smatra svojim prirodnim vlasništvom sva ministarstva koja raspolažu elementom državne represije. I osim kao nizanje stalno novih bajki o superiornosti i odabranosti ovakve vlasti. O jednoj takvoj čuli smo ovih dana iz usta istaknutije HDZ-ovke, koja je izjavila da se položaj žena u Hrvatskoj naočigled popravio samom činjenicom da joj je predsjednica prvi put postala žena. To je još veća budalaština od prije spomenute. Grabar Kitarović nije maknula prstom kada je ustašolika rulja tjerala Mirjanu Rakić iz Hrvatske i ‘poklonila’ joj četničku šajkaču. Kao što je ostala mrtva-hladna i kada je ‘etički sud’ poznate grupe sumanutih starkelja ‘osudio’ Vesnu Teršelič i Vesnu Pusić za ‘veleizdaju’. Na ovaj je način omiljena, uvijek nasmiješena predsjednica bacila u staro željezo koncepciju Hrvatske kao zajednice građana, ravnopravnih bez obzira na etničke, spolne i druge razlike. I promovirala zajednicu etničkih hrvatskih državljana bez obzira na to odakle dolazili. Tako se, uostalom, i moglo dogoditi da Brkić, čiji su stoljetni obiteljski korijeni u Bosni i Hercegovini, izbacuje iz te zajednice Pupovca, čiji su stoljetni korijeni ovdje u Hrvatskoj.
Što ovo znači? Pa značilo bi puno, jako puno kada ne bi bilo otpora, štoviše, značilo bi da se zaista vraća koncepcija zajednice iz NDH. Ali otpora ima, čak se ovih dana pojavio i s malo očekivane strane, kada je jedna od kreditnih agencija smanjila rejting Hrvatskoj s dosad neviđenim obrazloženjem da je sadašnja koalicijska vlast slaba i tko zna dokle će izdržati. Ovo se može shvatiti upravo, kako rekosmo, kao poruka da je koalicija Karamarko – Orešković – Petrov nesposobna da drži i samo vlast. A kamoli državu u cjelini, uz očito nezadovoljstvo što se od nje pravi ultradesnu, profašističke varijaciju, iako se vani očekuje da ona bude desna prvenstveno po poslušnosti svjetskoj kapitalističkoj centrali. I zaista, sadašnja vlast izgleda tako da Karamarko sa svojim glavnim arhitektom bolje prošlosti Zlatkom Hasanbegovićem pokušava napraviti nekakvu probavljivu repliku NDH. Ali njih su dvojica i svi ostali samo hrpa neliječenih nesposobnjakovića koji nisu u stanju skrpati ni ‘reformski’ proračun a da ga ne prepišu od prijašnje ‘nenarodne’ vlasti. I možda su sada vladajući ‘domoljubi’ zbilja na najboljem putu da ponove ono što se dogodilo s NDH. Pavelić je u spomenutim ‘Ustaškim načelima’ zavjetovao buduće generacije Hrvata da nikada ne promijene ime Hrvatske. Ali je učinio sve, od prvih pokolja Srba samo tjedan dana poslije proglašenja NDH nadalje, da ona pod njegovom vlašću što prije propadne.
portalnovosti
