REUTERS/Marko Djurica

Možda je baš to i bio predmet svađe o kojoj bruji politička Hrvatska. Možda je, a možda i nije. A ako nije, onda je opet sve jasno

Oporba je jučer zaista zbunila javnost. Prvo je SDP samo pet dana nakon izbora odustao od Zorana Milanovića kao premijera. Cijela se Hrvatska već mjesec dana trese od predsjednikove intervencije u parlamentarne izbore. Da bi sada SDP od toga onako tek usput odustao u ne do kraja jasnoj izjavi usred presice o nečem desetom. Koga će sada uvjeriti da cijeli ovaj cirkus s Milanovićem nije bio tek običan trik da se u zadnji čas pred izbore podigne rejting stranke? Ako se zaista naknadno utvrdi da se radilo o nečem sličnom, ili barem približno sličnom, SDP bi ispao zaista krajnje neozbiljna stranka. Cijela se zemlja tresla, spominjali su se državni udari i ukradene institucije, kršenja Ustava i ukidanja Ustavnog suda, da bi sve to sada završilo na tome da je SDP naprosto odustao od svog nekadašnjeg šefa. Koji ih je vodio u pet parlamentarnih izbora od kojih je jedne dobio, tri izgubio, a sve ide prema to da izgubi i četvrte.

Sada se SDP okrenuo drugom poduhvatu za koji isto nije jasno kako ga namjeravaju izvesti. Oni žele konstituirati Sabor, što znači izabrati njegovog predsjednika. Za to im je potrebno najmanje 76 zastupnika. Kada to naprave onda odmah namjeravaju smijeniti Ivana Turudića s pozicije glavnog državnog odvjetnika i ukinuti takozvani lex AP. Točnije, iz Kaznenog zakona izbaciti odredbu po kojoj bi se progonili oni koji medijima daju informacije o nejavnim istragama. Za što im također treba najmanje 76 glasova. To bi dakle napravili prvo. Odnosno odmah. I sve bi to napravili prije nego se formira vladajuća većina iz koje bi onda proizašla nova Vlada. Za što je isto potrebno najmanje isto toliko zastupnika koliko im je potrebno i za donošenje svih gore navedenih odluka.

Dakle, u SDP-u očito smatraju da je zaista moguće razdvojiti 76 onih koji će izabrati novog šefa Sabora, smijeniti Turudića i ukinuti lex AP od onih 76 koji bi poslije toga mogli formirati novu vladajuću većinu i formirati Vladu.Ali ako se nađe njih 76 koji će izabrati predsjednika Sabora, izbaciti Turudića i poništiti lex AP, pa to bi već bila nova većina. Zašto odmah ti ljudi sa SDP-om ne formiraju i novu Vladu. Ili u SDP-u zaista smatraju da je moguće da recimo DP i zastupnici manjina daju glas za te njihove prijedloge i time, blago rečeno temeljito ponize HDZ na otvorenoj sceni. A onda i dalje pregovaraju s tom strankom o formiranju vladajuće većine. Da ne govorimo o tome da bi zastupnici manjina ponizili i sami sebe jer su i sami glasali za lex AP. Iako je u Hrvatskoj politici zaista puno toga moguće, ovo ipak nije.

Dakle, ili će SDP formirati svoju većinu pa onda izabrati šefa Sabora, izglasati sve što žele i potom formirati Vladu, što je još uvijek moguće, ili od ove cijele njihove konstrukcije neće biti ništa. Što je vjerojatnije. Bit će to tek još jedna od oporbenih želja koje neće biti realizirane.

Osim toga, nastala je i svađa u Mostu. Navodno, oko toga tko bi od njihovih čelnika trebao biti na izglednom mjestu na listi za Europski parlament. Nije baš jasno, odnosno možda je baš itekako jasno zbog čega je ona izbila. Nije jasno zbog toga jer je još uvijek nacionalni parlament u svakoj zemlji članici EU-a najvažnije političko mjesto. U njemu se donose sve važnije odluke. Posebno se to odnosi na velike zemlje. Olaf Scholz i Angela Merkel prije njega, kao i francuski predsjednik Emmanuel Macron puno su moćniji politički akteri nego Ursula von der Leyen koja nosi formalno značajniju titulu predsjednice Europske komisije. Iako je Hrvatska mala zemlja još uvijek se značajnije odluke za nju donose u Saboru, a ne u Bruxellesu. U većini zemalja njeni najvažniji političari sjede u nacionalnom, a ne Europskom parlamentu. Stoga ako netko od prvaka Mosta, uostalom i bilo koje stranke, zaista želi imati politički utjecaj onda bi svakako nastojao ostati u svom matičnom parlamentu.

Onda bi svađa u nekoj stranci trebala biti oko toga tko će ostati kod kuće i utjecati na događanja u zemlji, a ne provoditi vrijeme u dalekoj Belgiji gdje će biti tek jedan ili jedna od bezimenih 720 eurozastupnika. Možda je baš to i bio predmet svađe o kojoj bruji politička Hrvatska. Možda je, a možda i nije. A ako nije, onda je opet sve jasno.

novilist