Hrvatska se nakon izbora pretvorila u filozofsku arenu u kojoj se, kao da je riječ o borbi na život i smrt, raspravlja o nominalizmu. Nominalizam je, u najkraćim crtama, gledište koje smatra da ne postoje opći pojmovi, univerzalije ili apstraktni entiteti nego samo pojedinačne stvari.
Naši poslijeizborni nominalisti ne smatraju da je problem DORH-a u slabosti u borbi protiv korupcije i kojekakvih nezakonitosti, nego u Ivanu Turudiću. Korupcija je za njih samo puki pojam dok je Turudić realan, on uistinu jest pa misle da korupcija nije realna nego samo Turudić.
Smjenom toga pojedinačnoga Ivana Turudića, postavljanjem nekog drugog pojedinca, riješio bi se, tako smatra anitihadezeovska koalicija pojedinačnih nominalističkih bića, gorući problem korupcije, i to ne kao apstraktnog entiteta koji u stvarnosti jest, nego kao pojedinačnog entiteta koji jedini jest, jer jedino što postoji, postoji kao pojedinačno.
Turudić je, dakle, problem, a ne sveprisutnost korupcije koja je, na strukturnoj razini, zahvatila i DORH.
Ako je Andrej Plenković išta pokazao, pokazao je da univerzalije realno postoje. Izabrao je taj do sada već pozamašan broj ministara koji su uhvaćeni u koruptivnim radnjama, i neovisno o tome koliko ih izabere, sada ili u budućnosti, uvijek će izabrati one koji su skloni korupciji, jer je korupcija u HDZ-u realna – na razini općosti, ali i pojedinačnosti.
Univerzalija korupcije u Hrvatskoj jest i pojedinačnost korupcije u Hrvatskoj jest.
Ta opća korupcija proizvodi valove u HDZ-u koji donose korumpirane pojedince od kojih neki redovito završe kao ministri u Plenkovićevoj vladi, drugi pak završe kao submisivni sugovornici Josipe Rimac, a treći kao glavni državni odvjetnici, što ne znači da ovi treći nisu prethodno bili i drugi, odnosno da je riječ o glavnim državnim odvjetnicima koji su rado komunicirali s Josipom Rimac te su, uvjeren sam, zbog toga i postali glavni državni odvjetnici.
Da bude potpuno jasno, Josipa Rimac je bila zadužena za koruptivnu trijažu – oni čija pojedinačna (komunikacijska, profesionalna, spoznajna i emocionalna) korupcija odgovara općosti korupcije, najbolji su kandidati za DORH. Takvi se neće iscrpljivati u besmislenoj borbi protiv korupcije, oni korupciju visoko cijene, a ako se s njom požele suočiti, dovoljno je da se prisjete onoga što su sami radili. Korupcija je u Hrvatskoj dio sjećanja.
Plenković, naprotiv, zna koliko su univerzalije u Hrvatskoj realne, pogotovo u HDZ-u. HDZ je univerzalija korupcije. Zato se naš tehnički predsjednik vlade i ne bori protiv korupcije, svjestan je toga da njegov politički opstanak ovisi i o realnosti univerzalija, ali i o realnosti pojedinačnih entiteta koji proizlaze iz te univerzalije.
Oporba, čini se, zastupa radikalno nominalistički pristup stvarnosti – oni bi promijenili pojedinačna bića na čelu DORH-a, HTV-a, Ustavnog suda, državnih poduzeća itd. Sve to bi učinili u roku od godinu dana i potom bi, sa samozadovoljnim nominalističkim uzdahom, raspisali izbore koji bi se, sukladno nepogrešivom nominalističkom osjećaju za realnost, odigrali u savršenoj, poštenoj i radikalno drugačijoj atmosferi u odnosu na ovu u kakvoj sada živimo.
I to sve samo zato što su smijenili Turudića i još pokojeg lika koji je Turudiću sličan. Tako, nažalost, razmišljaju naši oporbeni političari, vjerni zagovornici nominalizma. Njihova misao je otužna, s njom se ne isplati sporiti.
Ako ovo imamo na umu, jasno nam je zašto se, posve iznebuha, pojavio Zoran Milanović i pojedinačnog sebe ponudio kao jedinu realnost koja se može suprotstaviti protivničkoj realnosti pojedinačnog Plenkovića. To smo imali prilike vidjeti, i to više puta. To smo gledali nekoliko tjedana, ali se, osim demonstracije opravdanosti nominalizma, ništa drugo nije događalo.
Milanović je predstavio realitet vlastite pojedinačne opstojnosti, upoznao nas je s time kako samoga sebe doživljava, usput je nasjeo na PR navlakušu Olega Butkovića i njegove krave odnosno bika. U cijeloj ovoj priči s Butkovićem najzanimljivije je što ovaj ministar prometa nije u stanju prijeći put razlikovanja bika od krave. Ministar prometa je doživio trajnu prometnu blokadu u području kravljih genitalija.
Koliko se, nakon netom održanih izbora, razmahao nominalizam, vidljivo je iz toga što svaka stranka, neovisno o tome ima li jednog ili četrdeset zastupnika, poziva druge da formiraju antihadezeovsku koaliciju, ali metodom isključivanja nekog kako bi se osigurali da do te koalicije ne dođe.
Ako se politički nominalisti budu pridržavali rečenog, što do sada nije bio slučaj, pregovori o sastavljanju većine bi trebali trajati makar toliko koliko i mandat zastupnika u ovom sazivu sabora. Do većine, ako u međuvremenu politički nominalisti ne evoluiraju u lažljive nominaliste, odnosno dok ponovno ne ožive tu više puta konzumiranu karakternu crtu, nitko, zbog matematičkih zakonitosti, naprosto ne može doći.
Ako je nominalizam istinit, a ja tvrdim da nije, i ako su naši politički nominalisti ljubitelji istine, a ja tvrdim da nisu, onda se vlada u sljedeće četiri godine neće formirati.
No kako nominalizam nije istinit, lažljivi nominalisti će naglo shvatiti slabosti nominalizma te će novoformiranu koaliciju objasniti realnošću univerzalija – zbog domoljublja i odgovornosti prema imaginarnom hrvatskom narodu će se ipak sklopiti koalicija. Naravno, to će biti koalicija HDZ-a i desnice koja se klela da s HDZ-om, zbog toga što je ova stranka sazdana od korupcije, laži i izdaje domoljublja, nikada neće koalirati.
Dok se to ne dogodi imat ćemo priliku slušati nominalistička bajanja o tome kako je potrebno formirati, na jednogodišnji rok, antihadezeovsku koaliciju koja će, kako to tvrde poslijeizborni nominalisti, ”posjeći krakove koruptivne hobotnice”, a potom će se raspisati ideološki izbori.
Budući da ideologija pripada svijetu univerzalija, sasvim je očito da nas nominalisti ili lažu ili imaju ozbiljnu spoznajnu manu odnosno da nisu svjesni svijeta koji ih okružuje, ali ni vlastite pozicije u tom svijetu.
Naime, do promjene ne može i neće doći ako se izvrši personalna smjena, ako umjesto Turudića dođe netko drugi, pa sve i da se ovaj model primijeni na sve institucije i sve sustave u ovoj državi. Potrebno je promijeniti sustav i odrediti mu nove prakse, a to se ne događa u godinu dana.
Uostalom, zar na čelo HDZ-a nije prije osam godina došao novi, tada nekorumpirani Plenković? I, što se dogodilo? Nikad veće korupcije u HDZ-u i državi. Eto, to isto bi se dogodilo i u svim sustavima u kojima bi naši nominalisti ”posjekli krakove koruptivne hobotnice” ostavljajući hobotnicu na životu.
Ako samom DORH-u Turudić ne predstavlja problem, onda nije problem u Turudiću nego u DORH-u. Ako samom Ustavnom sudu nije problem Šeparović, onda nije problem u Šeparoviću, nego u Ustavnom sudu. Ako se rješenje problema vidi u Milanoviću, za kojega sam već rekao da je instrument za uništavanje a ne za izgradnju, onda nije problem samo u problemu, problem je i u tom rješenju.
Ako nominalisti žele, metodom korumpirane istine i zaborava onoga što oni jesu, stvoriti antihadezeovsku nominalističku koaliciju s manjkom članova, onda nije problem samo u HDZ-u, problem je i u nominalistima koji ne shvaćaju da se nominalizmom ne ruši HDZ.
HDZ je problem na razini univerzalija, taj problem se neće riješiti nikakvim nominalističkim zahvatom, pogotovo ne nesuvislim nominalizmom u kojem se ne zna tko pije, a tko plaća. U takvom neznanju rješenje se traži u sigurnom znanju, a najsigurnije znanje u Hrvatskoj je znanje o tome tko krade. HDZ krade.
