Protivnici Istambulske konvencije ignorantski ponosno govore da priznaju samo konvenciju koja je diktirana od Boga. Tvrde da je to kraj podjele ljudi po spolu. Tvrde da se želi ubiti Isusa. Mora da su propustili neku lekciju vjeronauka. Isusa su razapeli prije dva milenija i sada ne trpi muke niti ga se može dvaput ubiti.
Govore da će se ljudi izjašnjavati kao roditelj 1 i roditelj 2. Odakle im ta ideja? Kažu iz Kanade, a kanadski Hrvati traže da Sabor ne ratificira Istambulsku konvenciju. Što ne traže od svog parlamenta? Jednostavno, Kanada nije stranka (konvencija Vijeća Europe).
Kažu da ćemo imati desetke rodova kao da se radi o statističkoj jedinici. A što da i imamo? I ja mislim da bi to bilo nepraktično, ali kakve to veze ima s Konvencijom? U muški zahod Pravnog fakulteta, prvi kat desno, ulaze i djevojke. Njihov je zahod na drugom katu, tamo je gužva jer je broj studentica daleko veći od broja studenata. Malo se osjećam neugodno, nisam navikao piškiti u tim uvjetima, ali kakve to veze ima s Konvencijom? Zar je pitanje gužva u zahodu, a ne broj mladića na studiju (tri četvrtine su djevojke!).
Svatko ima pravo reći glupost, ali nema pravo tvrditi da je to znanost.
Danas Hrvatska biskupska konferencija kaže ”da se u društvo unosi štetna i neznanstvena ideologija”. Kako malo znaju. Ne želim se podrugivati, ali to je tako pogrešno i dokaz je običnog neznanja.
Misle da je Biblija znanost i prihvaćaju ginekologiju i slike spolnih obilježja kao znanost i prirodu, ali ne znaju, ili ne žele znati, da se kod normi i vrijednosti ne radi o anatomiji i funkciji tijela, već o društvenom odnosu.
Nedavno su 42 psihologa, krajnje ozbiljno i bez podrugljivosti, javno izjavila: ”Istambulska konvencija rod definira u skladu sa znanošću psihologije”. Teško će u respektabilnoj akademskoj zajednici naći drukčiji stav (osim jednog odbora HAZU).
U zadnje vrijeme, ali duže od dva desetljeća, u znanosti su se uobičajila dva izraza koji označavaju razlike muškaraca i žena. Pod utjecajem anglosaksonske literature razlikuju se spol (sex) i rod (gender).
Izraz spol označava biološke, somatske razlike između muškaraca i žena. Izraz rod označava proces u kojem se biološkim razlikama muškaraca i žena pripisuju društvena i kulturna obilježja te ih se svrstava u određene skupine.
U većini društava i slučajeva spol i rod se podudaraju, ali u nekim kulturama rodne razlike se naglašavaju do krajnosti. Na primjer, u Afganistanu ženama nije bila dopuštena nikakva javna aktivnost. Dakle, spol (sex) je izraz koji označava biološko, a rod (gender) društveno određenje razlike spolova.
Izraz rod upućuje i na subjektivnu identifikaciju sa spolom, jer u pojedinim slučajevima (transvestiti, transeksualnost) biološko određenje i subjektivni doživljaj nisu isti.
Isto tako taj izraz naglašava spolne stereotipe i predrasude vezane za očekivanja prema rodnoj klasifikaciji.
Od žena se očekuje određeno ponašanje u govoru (“žene ne psuju”), ponašanju, oblačenju i pažnji prema izgledu. Od muškaraca se očekuje prodornost, odlučnost, snaga.
U stvarnosti su takve osobine izmiješane i kod svakog pojedinca prisutne u različitom omjeru, ali društvena očekivanja i uloge nameću pravila koja onda postaju i razlogom osjećaja nelagode, frustracija, pa i napetosti. Žena koja jedri ili igra nogomet, muškarac koji kuha ili voli profinjene mirise bez obzira na njihove prirodne porive morat će se nositi s društvenim očekivanjima.
Što je za biskupe znanost? Prema izvorima na koje se pozivaju nema evolucije, preljubnike se kamenuje, a bogme su neki živjeli i stotine godina. Ne petljam se u njihove dogme. ali nemaju pravo ocjenjivati što je znanost, a što nije. Je li psihologija znanost? Je li sociologija znanost? A i prirodne znanosti? Na primjer medicina priznaje pojam roda, itekako priznaje taj pojam! Pogledajte, a ne pitajte vaše kućne stručnjake za biološki spol.
Kažete da je to svakom zdravom razumu vidljivo i da je to, na svoju sliku, stvorio Bog. Vi time poričete znanost, evoluciju i astronomiju, geologiju i biologiju.
Zašto se klizišta nisu zaustavila molitvom. Jesu li poplave i kiše prestale Božjom voljom i zagovorom?
Sunce izlazi na istoku, putuje nebom i to svatko vidi, Zemlja je ravna ploča i ne vidi se zakrivljenost. To je evidentno i jasno svakom čovjeku, ali nije točno niti je znanost.
Oni poriču znanost kad im se nešto ne sviđa jer potiče na provjeru, osporavanje i mišljenje. Njihov je nauk dogma, a ne znanost i time se hvale. Njihova ignorancija ne daje im pravo da sude o tome što je znanost.
Religija i vjera su dva područja duha. Kako su istraživali i provjerili svoje dogme? Koju znanstvenu metodu koriste? Ne valjda to da im vjeruje 86% stanovništva? Ljudi vjeruju u njihov razum, mudrost i poštenje, a oni ulažu silnu snagu da to unište glumeći znanstvenost.
Gospodo biskupi: Vi ismijavate sve one koji se, kažete, ne drže tradicije, zagovarate univerzalnost pojma spol. Ni to nije točno. U knjizi Margaret Mead ”Spol i temperament u tri primitivna društva” (Naprijed, Zagreb, 1968.) opisuje se pleme Čembuli. To je pleme koje živi na obali jezera, pretežno se bavi ribolovom. U ribolov idu žene. Muškarci se bave kućanskim poslovima i vole se kinđuriti, odgajaju djecu i brinu se o vatri. Odnosi muškaraca i žena su skladni, bez težnje za nadmoći. Spolni život se cijeni, djece ima dosta, a majke brigu i hranjenje dijele sa svojim partnerima. Kada se žene vraćaju iz ribolova, cijelo selo ih čeka na obali.
Ništa čudno, ali sasvim drukčije od tradicije rimske patrijarhalne obitelji. U 19. stoljeću otkrića društava sa sasvim drukčijim stavovima (Bachoffen, McLenan, Morgan) skandalizirala su viktorijanske puritance, jer su stvarnost i povijest proturječili dogmama Svetog pisma. Osporavala se jednostavna istina da se društva razlikuju, da se pojedinci ne žele uklopiti u svoje uloge. Jeste li čitali ozbiljnu literaturu o promjenama u obitelji?
Nisu to navade dalekih i zaostalih plemena. U dinarskim društvima postojala je tradicija virdžina, žena koje su preuzimale uloge i stavove muškaraca, najčešće kada bi porodica ostala bez muškog potomka. One su ostajale djevice, čak i ratnice.
Posljednja takva, Stana Cerović, umrla je 2016.
U tradicionalnim i zatvorenim zajednicama presvlačenje se smatralo šalom. Kao mali mesopustar morao sam jednog dana, kao i svi drugi mladići, doći u ženskoj narodnoj nošnji, narumenjenog lica. To je stoljetna tradicija Novog Vinodolskog (vidi knjigu ”Polak običaja i navade stare”). Ništa strašno, mada je nošnja kićena i nespretna.
Uostalom, današnje emisije za mase, u udarnom terminu, temelje se na presvlačenju muškaraca u pjevačice i žena u pjevače. No zahtjeve tradicionalista bi zadovoljilo tek to da se Škotima zabrane suknje, ženama hlače. Puritanci se plaše tijela, seksualnosti, slobode i, naročito, ravnopravnosti. Mnogi se plaše gubitka zamišljenih povlastica i ugode.
Da budem izravan i jasan: vaša teorija danas miješa znanost s teologijom. Osporava se da su sociologija, antropologija i psihologija znanost.
Prirodni korak dalje je zaključiti kako tvrde vaši izvori da je prokreacija samo radi demografije i za domovinu, da nema razvoda i da je homoseksualac bolestan i grešan. Da raspuštenice nisu dobre majke i žene. Da su pjesme s ritmičkim kretnjama opscene, da je golotinja pornografija.
Onaj tko kontrolira mladenačke nagone seksualnosti stvara neodoljiv osjećaj krivnje kod njih i ima monopol otpuštanja grijeha, taj je gospodar. Pitanje koje se i nenamjerno otvorilo je: gdje je tu granica i što ostaje od osobne slobode.
Nema u tome ništa što je prirodno ili neprirodno, to je volja za moć i kontrolu. Ne nad dušama. Već nad društvom. Sada se vidi da cilj nije ideološki boj, nego politička vlast.
Odričete se HDZ-a, vičete da su izdali kršćanstvo, no napustite ih i izađite na izbore, raspišite referendum. Nije to politički diletantizam, već nevjera u demokraciju.
Naslušao sam se u prošlosti fraze ”Neće nam ulica krojiti politiku i nametati vođe”. Što kad se to primijeni na vas? Nemojte se hrabriti brojem. Ne tvrdite da ste vi doveli Plenkovića na vlast. To je kao i zločesti otac koji tuče dijete i viče ”Ja sam te stvorio, ja ću te i ubiti”. Neistina (a majka?), žalosni primitivizam i loše ponašanje.
Pitanje nasilja u obitelji nije pitanje spola i nije pitanje teorije. Tristo žena ubile su bliske osobe u Hrvatskoj zadnjih deset godina. Prethodne godine – 20, u Hrvatskoj, ne u Indiji ili Afganistanu.
Nisu one ubijene, mlaćene zbog spola, jer su fizički slabije, jer mogu ostati trudne, jer mogu dojiti dijete. One su napadnute jer se nisu slagale sa svojom pozicijom; tražile su razvod, dobile djecu u skrbništvo, dobile alimentaciju, našle drugoga, rekle da im je on bolji ljubavnik, nisu znale kuhati tripice, kupovale su pečeno pile za ručak, prigovarale što muž troši na karte, pije i plaća druge žene.
Mogle su šutjeti. Nisu, već su izazivale. histerizirale ili, najteže, prigovarale da ih se kinji i zapušta.
U broj ne ulaze šamari, indijanska vatra na lijevoj ruci ili modrice.
Statistike ubijenih žena ne pokazuju razmjer problema, pa nije Hrvatska zemlja fundamentalističkog islama. U statistiku ulaze ubijene, ali ne i pretučene, ozlijeđene, istjerane i ponižene, emocionalno zapuštene i nesretne radi nasilnih muževa.
One nisu ubijene zbog toga što su majke, što su dojile djecu, nisu mučene zbog svoga spola, nego zato što nisu ispunjavale i nisu bile zadovoljne ulogom i očekivanjima koje im daje društvo i patrijarhalna kultura. Tragično je to da se nasilje smatra opravdanom kaznom za neposluh. One su kažnjene jer su bile žene prema rodu, ne prema spolu.
Problem i jest u tome što se nudi idealizirana slika braka kao doživotne zajednice u kojoj nema svađa i napetosti, a ako ih i ima, njih rješavaju žene tihim trpljenjem.
To je zajednica bez života i strasti, bez problema i dvostrukog radnog vremena majki, čija se svrha iscrpljuje u reprodukciji i društvenoj kontroli. Obitelj služi reprodukciji, seksualnost nije užitak, već dužnost i ne prakticira se prije braka (do 27. godine ili kasnije). Žene ne trebaju raditi, nego roditi i biti majke, odgajati, a ne skrbiti, držati se kuhinje, djece i crkve. Nema razvoda. Roditeljstvo je obaveza, ne pravo.
Promovira se logika da je održanje braka trpljenjem dobro, da će djeca imati manje štete zbog obiteljskog nasilja nego razvoda. To je rodna ideologija.
No u stvarnom svijetu djevojke su bolji đaci, ne barataju krampom već računalom, žele imati pravo na svoje osobno dostojanstvo, žele biti ravnopravne.
Nije zabilježen nijedan oblik seksualnog nasilja nad svojom djecom od strane majke. U stvarnom životu rijetko piju i gube vrijeme na kartanje. Dobro govore, snalažljive su u prodaji, nadarene u projektiranju, savjesne su sutkinje i dobre odvjetnice. Nisu slabiji spol. Ne žele biti isti, već jednakopravni rod (vive la difference!).
Patrijarhalna kultura u kojoj su muškarci ratnici i gospodari, jedini koji rade za plaću, jedini koji se školuju, jedini koji vrijede je mrtva.
Tražiti povratak tih nazora u život kao dominantnu društvenu vrijednost zločin je prema onima koje će živjeti u stvarnom svijetu i modernom društvu. Neće propovjedi u crkvi stvarati poslušne žene ni skrušene muškarce, već će ih stvarnost kovati u žrtve i nasilnike. Je li to rodna ideologija ili nasljeđe nasilnih gena?
Zar su žene objekt ginekologije i akušerstva. Zar su samo rod koji određuje njihova menstruacija i hormoni?
A što određuje pojam muškarca; konstitucija i brada, dužina spolovila i hormoni?
Čini mi se da je puno prosvjednika protiv Istambulske konvencije u subotu imalo sumnje u svoj spol, ali ne i svoj rod: muškost. Je li Ivana Orleanska bila samo žena spolom ili ratnica rodom? Bila je heroina nacije. Zato su je spalili. Ne zabunom i bez isprike.
autograf
Govore da će se ljudi izjašnjavati kao roditelj 1 i roditelj 2. Odakle im ta ideja? Kažu iz Kanade, a kanadski Hrvati traže da Sabor ne ratificira Istambulsku konvenciju. Što ne traže od svog parlamenta? Jednostavno, Kanada nije stranka (konvencija Vijeća Europe).
Kažu da ćemo imati desetke rodova kao da se radi o statističkoj jedinici. A što da i imamo? I ja mislim da bi to bilo nepraktično, ali kakve to veze ima s Konvencijom? U muški zahod Pravnog fakulteta, prvi kat desno, ulaze i djevojke. Njihov je zahod na drugom katu, tamo je gužva jer je broj studentica daleko veći od broja studenata. Malo se osjećam neugodno, nisam navikao piškiti u tim uvjetima, ali kakve to veze ima s Konvencijom? Zar je pitanje gužva u zahodu, a ne broj mladića na studiju (tri četvrtine su djevojke!).
U muški zahod Pravnog fakulteta, prvi kat desno, ulaze i djevojke. Njihov je zahod na drugom katu, tamo je gužva jer je broj studentica daleko veći od broja studenata. Malo se osjećam neugodno, nisam navikao piškiti u tim uvjetima, ali kakve to veze ima s Konvencijom? Zar je pitanje gužva u zahodu, a ne broj mladića na studiju (tri četvrtine su djevojke!). Svatko ima pravo reći glupost, ali nema pravo tvrditi da je to znanost
Svatko ima pravo reći glupost, ali nema pravo tvrditi da je to znanost.
Danas Hrvatska biskupska konferencija kaže ”da se u društvo unosi štetna i neznanstvena ideologija”. Kako malo znaju. Ne želim se podrugivati, ali to je tako pogrešno i dokaz je običnog neznanja.
Misle da je Biblija znanost i prihvaćaju ginekologiju i slike spolnih obilježja kao znanost i prirodu, ali ne znaju, ili ne žele znati, da se kod normi i vrijednosti ne radi o anatomiji i funkciji tijela, već o društvenom odnosu.
Nedavno su 42 psihologa, krajnje ozbiljno i bez podrugljivosti, javno izjavila: ”Istambulska konvencija rod definira u skladu sa znanošću psihologije”. Teško će u respektabilnoj akademskoj zajednici naći drukčiji stav (osim jednog odbora HAZU).
U zadnje vrijeme, ali duže od dva desetljeća, u znanosti su se uobičajila dva izraza koji označavaju razlike muškaraca i žena. Pod utjecajem anglosaksonske literature razlikuju se spol (sex) i rod (gender).
Izraz spol označava biološke, somatske razlike između muškaraca i žena. Izraz rod označava proces u kojem se biološkim razlikama muškaraca i žena pripisuju društvena i kulturna obilježja te ih se svrstava u određene skupine.
U većini društava i slučajeva spol i rod se podudaraju, ali u nekim kulturama rodne razlike se naglašavaju do krajnosti. Na primjer, u Afganistanu ženama nije bila dopuštena nikakva javna aktivnost. Dakle, spol (sex) je izraz koji označava biološko, a rod (gender) društveno određenje razlike spolova.
Izraz rod upućuje i na subjektivnu identifikaciju sa spolom, jer u pojedinim slučajevima (transvestiti, transeksualnost) biološko određenje i subjektivni doživljaj nisu isti.
Isto tako taj izraz naglašava spolne stereotipe i predrasude vezane za očekivanja prema rodnoj klasifikaciji.
Od žena se očekuje određeno ponašanje u govoru (“žene ne psuju”), ponašanju, oblačenju i pažnji prema izgledu. Od muškaraca se očekuje prodornost, odlučnost, snaga.
U stvarnosti su takve osobine izmiješane i kod svakog pojedinca prisutne u različitom omjeru, ali društvena očekivanja i uloge nameću pravila koja onda postaju i razlogom osjećaja nelagode, frustracija, pa i napetosti. Žena koja jedri ili igra nogomet, muškarac koji kuha ili voli profinjene mirise bez obzira na njihove prirodne porive morat će se nositi s društvenim očekivanjima
U stvarnosti su takve osobine izmiješane i kod svakog pojedinca prisutne u različitom omjeru, ali društvena očekivanja i uloge nameću pravila koja onda postaju i razlogom osjećaja nelagode, frustracija, pa i napetosti. Žena koja jedri ili igra nogomet, muškarac koji kuha ili voli profinjene mirise bez obzira na njihove prirodne porive morat će se nositi s društvenim očekivanjima.
Što je za biskupe znanost? Prema izvorima na koje se pozivaju nema evolucije, preljubnike se kamenuje, a bogme su neki živjeli i stotine godina. Ne petljam se u njihove dogme. ali nemaju pravo ocjenjivati što je znanost, a što nije. Je li psihologija znanost? Je li sociologija znanost? A i prirodne znanosti? Na primjer medicina priznaje pojam roda, itekako priznaje taj pojam! Pogledajte, a ne pitajte vaše kućne stručnjake za biološki spol.
Kažete da je to svakom zdravom razumu vidljivo i da je to, na svoju sliku, stvorio Bog. Vi time poričete znanost, evoluciju i astronomiju, geologiju i biologiju.
Zašto se klizišta nisu zaustavila molitvom. Jesu li poplave i kiše prestale Božjom voljom i zagovorom?
Sunce izlazi na istoku, putuje nebom i to svatko vidi, Zemlja je ravna ploča i ne vidi se zakrivljenost. To je evidentno i jasno svakom čovjeku, ali nije točno niti je znanost.
Oni poriču znanost kad im se nešto ne sviđa jer potiče na provjeru, osporavanje i mišljenje. Njihov je nauk dogma, a ne znanost i time se hvale. Njihova ignorancija ne daje im pravo da sude o tome što je znanost.
Religija i vjera su dva područja duha. Kako su istraživali i provjerili svoje dogme? Koju znanstvenu metodu koriste? Ne valjda to da im vjeruje 86% stanovništva? Ljudi vjeruju u njihov razum, mudrost i poštenje, a oni ulažu silnu snagu da to unište glumeći znanstvenost.
Gospodo biskupi: Vi ismijavate sve one koji se, kažete, ne drže tradicije, zagovarate univerzalnost pojma spol. Ni to nije točno. U knjizi Margaret Mead ”Spol i temperament u tri primitivna društva” (Naprijed, Zagreb, 1968.) opisuje se pleme Čembuli. To je pleme koje živi na obali jezera, pretežno se bavi ribolovom. U ribolov idu žene. Muškarci se bave kućanskim poslovima i vole se kinđuriti, odgajaju djecu i brinu se o vatri. Odnosi muškaraca i žena su skladni, bez težnje za nadmoći. Spolni život se cijeni, djece ima dosta, a majke brigu i hranjenje dijele sa svojim partnerima. Kada se žene vraćaju iz ribolova, cijelo selo ih čeka na obali.
Ništa čudno, ali sasvim drukčije od tradicije rimske patrijarhalne obitelji. U 19. stoljeću otkrića društava sa sasvim drukčijim stavovima (Bachoffen, McLenan, Morgan) skandalizirala su viktorijanske puritance, jer su stvarnost i povijest proturječili dogmama Svetog pisma. Osporavala se jednostavna istina da se društva razlikuju, da se pojedinci ne žele uklopiti u svoje uloge. Jeste li čitali ozbiljnu literaturu o promjenama u obitelji?
U većini društava i slučajeva spol i rod se podudaraju, ali u nekim kulturama rodne razlike se naglašavaju do krajnosti. Na primjer, u Afganistanu ženama nije bila dopuštena nikakva javna aktivnost. Dakle, spol (sex) je izraz koji označava biološko, a rod (gender) društveno određenje razlike spolova
Nisu to navade dalekih i zaostalih plemena. U dinarskim društvima postojala je tradicija virdžina, žena koje su preuzimale uloge i stavove muškaraca, najčešće kada bi porodica ostala bez muškog potomka. One su ostajale djevice, čak i ratnice.
Posljednja takva, Stana Cerović, umrla je 2016.
U tradicionalnim i zatvorenim zajednicama presvlačenje se smatralo šalom. Kao mali mesopustar morao sam jednog dana, kao i svi drugi mladići, doći u ženskoj narodnoj nošnji, narumenjenog lica. To je stoljetna tradicija Novog Vinodolskog (vidi knjigu ”Polak običaja i navade stare”). Ništa strašno, mada je nošnja kićena i nespretna.
Uostalom, današnje emisije za mase, u udarnom terminu, temelje se na presvlačenju muškaraca u pjevačice i žena u pjevače. No zahtjeve tradicionalista bi zadovoljilo tek to da se Škotima zabrane suknje, ženama hlače. Puritanci se plaše tijela, seksualnosti, slobode i, naročito, ravnopravnosti. Mnogi se plaše gubitka zamišljenih povlastica i ugode.
Da budem izravan i jasan: vaša teorija danas miješa znanost s teologijom. Osporava se da su sociologija, antropologija i psihologija znanost.
Prirodni korak dalje je zaključiti kako tvrde vaši izvori da je prokreacija samo radi demografije i za domovinu, da nema razvoda i da je homoseksualac bolestan i grešan. Da raspuštenice nisu dobre majke i žene. Da su pjesme s ritmičkim kretnjama opscene, da je golotinja pornografija.
Onaj tko kontrolira mladenačke nagone seksualnosti stvara neodoljiv osjećaj krivnje kod njih i ima monopol otpuštanja grijeha, taj je gospodar. Pitanje koje se i nenamjerno otvorilo je: gdje je tu granica i što ostaje od osobne slobode.
Nema u tome ništa što je prirodno ili neprirodno, to je volja za moć i kontrolu. Ne nad dušama. Već nad društvom. Sada se vidi da cilj nije ideološki boj, nego politička vlast.
Odričete se HDZ-a, vičete da su izdali kršćanstvo, no napustite ih i izađite na izbore, raspišite referendum. Nije to politički diletantizam, već nevjera u demokraciju.
U knjizi Margaret Mead ”Spol i temperament u tri primitivna društva” (Naprijed, Zagreb, 1968.) opisuje se pleme Čembuli. To je pleme koje živi na obali jezera, pretežno se bavi ribolovom. U ribolov idu žene. Muškarci se bave kućanskim poslovima i vole se kinđuriti, odgajaju djecu i brinu se o vatri. Odnosi muškaraca i žena su skladni, bez težnje za nadmoći. Spolni život se cijeni, djece ima dosta, a majke brigu i hranjenje dijele sa svojim partnerima. Kada se žene vraćaju iz ribolova, cijelo selo ih čeka na obali
Naslušao sam se u prošlosti fraze ”Neće nam ulica krojiti politiku i nametati vođe”. Što kad se to primijeni na vas? Nemojte se hrabriti brojem. Ne tvrdite da ste vi doveli Plenkovića na vlast. To je kao i zločesti otac koji tuče dijete i viče ”Ja sam te stvorio, ja ću te i ubiti”. Neistina (a majka?), žalosni primitivizam i loše ponašanje.
Pitanje nasilja u obitelji nije pitanje spola i nije pitanje teorije. Tristo žena ubile su bliske osobe u Hrvatskoj zadnjih deset godina. Prethodne godine – 20, u Hrvatskoj, ne u Indiji ili Afganistanu.
Nisu one ubijene, mlaćene zbog spola, jer su fizički slabije, jer mogu ostati trudne, jer mogu dojiti dijete. One su napadnute jer se nisu slagale sa svojom pozicijom; tražile su razvod, dobile djecu u skrbništvo, dobile alimentaciju, našle drugoga, rekle da im je on bolji ljubavnik, nisu znale kuhati tripice, kupovale su pečeno pile za ručak, prigovarale što muž troši na karte, pije i plaća druge žene.
Mogle su šutjeti. Nisu, već su izazivale. histerizirale ili, najteže, prigovarale da ih se kinji i zapušta.
U broj ne ulaze šamari, indijanska vatra na lijevoj ruci ili modrice.
Statistike ubijenih žena ne pokazuju razmjer problema, pa nije Hrvatska zemlja fundamentalističkog islama. U statistiku ulaze ubijene, ali ne i pretučene, ozlijeđene, istjerane i ponižene, emocionalno zapuštene i nesretne radi nasilnih muževa.
One nisu ubijene zbog toga što su majke, što su dojile djecu, nisu mučene zbog svoga spola, nego zato što nisu ispunjavale i nisu bile zadovoljne ulogom i očekivanjima koje im daje društvo i patrijarhalna kultura. Tragično je to da se nasilje smatra opravdanom kaznom za neposluh. One su kažnjene jer su bile žene prema rodu, ne prema spolu.
Problem i jest u tome što se nudi idealizirana slika braka kao doživotne zajednice u kojoj nema svađa i napetosti, a ako ih i ima, njih rješavaju žene tihim trpljenjem.
To je zajednica bez života i strasti, bez problema i dvostrukog radnog vremena majki, čija se svrha iscrpljuje u reprodukciji i društvenoj kontroli. Obitelj služi reprodukciji, seksualnost nije užitak, već dužnost i ne prakticira se prije braka (do 27. godine ili kasnije). Žene ne trebaju raditi, nego roditi i biti majke, odgajati, a ne skrbiti, držati se kuhinje, djece i crkve. Nema razvoda. Roditeljstvo je obaveza, ne pravo.
Promovira se logika da je održanje braka trpljenjem dobro, da će djeca imati manje štete zbog obiteljskog nasilja nego razvoda. To je rodna ideologija.
No u stvarnom svijetu djevojke su bolji đaci, ne barataju krampom već računalom, žele imati pravo na svoje osobno dostojanstvo, žele biti ravnopravne.
One nisu ubijene zbog toga što su majke, što su dojile djecu, nisu mučene zbog svoga spola, nego zato što nisu ispunjavale i nisu bile zadovoljne ulogom i očekivanjima koje im daje društvo i patrijarhalna kultura. Tragično je to da se nasilje smatra opravdanom kaznom za neposluh. One su kažnjene jer su bile žene prema rodu, ne prema spolu
Nije zabilježen nijedan oblik seksualnog nasilja nad svojom djecom od strane majke. U stvarnom životu rijetko piju i gube vrijeme na kartanje. Dobro govore, snalažljive su u prodaji, nadarene u projektiranju, savjesne su sutkinje i dobre odvjetnice. Nisu slabiji spol. Ne žele biti isti, već jednakopravni rod (vive la difference!).
Patrijarhalna kultura u kojoj su muškarci ratnici i gospodari, jedini koji rade za plaću, jedini koji se školuju, jedini koji vrijede je mrtva.
Tražiti povratak tih nazora u život kao dominantnu društvenu vrijednost zločin je prema onima koje će živjeti u stvarnom svijetu i modernom društvu. Neće propovjedi u crkvi stvarati poslušne žene ni skrušene muškarce, već će ih stvarnost kovati u žrtve i nasilnike. Je li to rodna ideologija ili nasljeđe nasilnih gena?
Zar su žene objekt ginekologije i akušerstva. Zar su samo rod koji određuje njihova menstruacija i hormoni?
A što određuje pojam muškarca; konstitucija i brada, dužina spolovila i hormoni?
Čini mi se da je puno prosvjednika protiv Istambulske konvencije u subotu imalo sumnje u svoj spol, ali ne i svoj rod: muškost. Je li Ivana Orleanska bila samo žena spolom ili ratnica rodom? Bila je heroina nacije. Zato su je spalili. Ne zabunom i bez isprike.
autograf
