Produbljujemo spoznaje o uspjesima bivših tvrtki istaknutih političara: O’š kompjuter, o’š tablet, o’š dronove, svega ima u svemoćnoj M San grupi, koja se odnedavno bavi i gradnjom rezervoara za naftu
M San grupa, bivša tvrtka ministra obrane Damira Krstičevića, uvijek je spremna. Slagali kompjutere od kineskih komponenti, razvijali softver za poduzeća, nabavljali tablete za saborske zastupnike, ulagali u poljoprivredu ili radili nešto peto – unosni se ugovori samo nižu, a profit raste li raste. Kako je prošlog tjedna objavio Index.hr, njihova kompanija King ICT na natječaju Janafa dobila je posao izgradnje spremnika za naftu na terminalu Omišalj. Cijena? Prava sitnica – 240 milijuna kuna. Osim toga, osnovali su novu kompaniju registriranu za servisiranje zrakoplova i vojne opreme, jer ih zanima – biznis s dronovima.
Otkud oni na Janafom natječaju za gradnju tri naftna spremnika? Njihov King ICT prijavio se zajedno s tvrtkom KFK, također bez iskustva u tom segmentu. Već je M San radio s Janafom, kao i s mnogim drugim državnim firmama, ali poslove poput sustava za upravljanje ljudskim resursima ili razvijanja softvera za Službu 112 ili za prodaju karata HŽ-a. Zanimljivo, na ovom natječaju pobijedili su strateški važnu državnu tvrtku Đuro Đaković i Zagreb Montažu, koji su već radili spremnike za Janaf. Ipak, presudila je, tvrde, povoljnija ponuda i to za 30 milijuna kuna.
Međutim, nije to sve. M San je krenuo i u posao s dronovima. Oštroumniji među nama sjetit će se da je upravo Krstičević lani najavio da će Hrvatska ove godine koristiti letjelice bez posade u otkrivanju požara. Za šest takvih dronova predviđeno je najmanje 112,5 milijuna kuna. Uglavnom, M San je osnovao tvrtku kćer Planet IX upravo za korištenje dronova, a kako se letjelice iznad 150 kilograma smatraju zrakoplovima, moraju se registrirati u tom registru.
- Naravno da nikako ne može biti dobro ako neka tvrtka pobijedi na natječaju za posao koji nikada nije radila, a njen bivši zaposlenik, koji je bio na jednom od ključnih mjesta, istaknuti je član Vlade - kaže Zorislav Antun Petrović, član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa od 2005. do 2013. godine.
- Međutim, tu je vrlo teško naći temelj za pokretanje postupka za utvrđivanje sukoba interesa jer ministri ili potpredsjednici Vlade nisu ti koji nominalno utječu na definiranje uvjeta natječaja. Istina je da se u sustavu s poroznim institucijama kao što je hrvatski politička moć lako koristi za zaobilaženje pravila. No u državi koja iole drži do pridjeva ‘pravna’ ne može se nikoga osuđivati bez dokaza. Slučaj bivše tvrtke ministra Krstičevića vrlo jasno pokazuje koliko je važna transparentnost sustava, a i koliko još treba raditi da se spriječe bilo kakve sumnje i naklapanja kod javnih natječaja jer to ima puno loših posljedica. Najbanalnija, no nikako zanemariva je rasipanje novca poreznih obveznika, a najpogubnija rušenje povjerenja u sustav, što ima cijeli niz posljedica - navodi Petrović.
Poslovni uspjeh svestranog vlasnika M Sana Stipe Matića, bivšeg obavještajca koji je osnovao tvrtku sredinom devedesetih, seže s kraja te decenije, kada je dobio posao nabave informatičke opreme za Vojne igre održane u Zagrebu. Premda mu je i prije dobro išlo, pravi uzlet M San dobiva angažmanom Krstičevića, kojeg je predsjednik Stjepan Mesić naprasno umirovio 2000. godine zajedno s jedanaest kolega. Bivši zapovjednik Četvrte gardijske brigade pokazao se kao magnet za poslove, pa su tvrtke iz grupacije iz godinu u godinu nastavljale s proizvodnjom novca, specijalizirajući se za poslove s državom.
Negdje iz tog vremena seže i korijen prijateljskih odnosa koje je Matić imao s bivšim premijerom Ivom Sanaderom, a o čemu je svojedobno svjedočio Mladen Barišić govoreći o privilegiranom položaju M Sana. Sve skupa, naveliko su pisali mediji, M San je sklopio gotovo milijardu kuna poslova s državom i državnim firmama. Išlo je toliko dobro da se u M Sanu Krstičeviću, koji je tamo prošao različite funkcije od menadžera preko prokurista i direktora do člana Nadzornog odbora, pridružila i njegova supruga u M San nekretninama. Da se prijatelji ne zaboravljaju, potvrđuje i angažman poduzeća Alia savjetovanje koje je za jedva deset mjeseci od M Sana za konzultacije primilo više od dva milijuna kuna. Vlasnik Alia savjetovanja upravo je spomenuti Ivo Sanader.
Krstičević uporno govori da nije vlasnik M Sana i da nema veze s njihovim poslovima. U imovinskoj kartici je naveo da ima dva velika stana u Zagrebu vrijednosti 2,5 milijuna kuna, vikendicu u Žaboriću od 700 tisuća kuna i štednju od 385 tisuća eura. Sve ‘kupnjom iz primitaka ostvarenih od nesamostalnog rada’ i nešto sitno kao ‘dar roditelja od prodaje poljoprivrednih proizvoda’.
M San grupa, bivša tvrtka ministra obrane Damira Krstičevića, uvijek je spremna. Slagali kompjutere od kineskih komponenti, razvijali softver za poduzeća, nabavljali tablete za saborske zastupnike, ulagali u poljoprivredu ili radili nešto peto – unosni se ugovori samo nižu, a profit raste li raste. Kako je prošlog tjedna objavio Index.hr, njihova kompanija King ICT na natječaju Janafa dobila je posao izgradnje spremnika za naftu na terminalu Omišalj. Cijena? Prava sitnica – 240 milijuna kuna. Osim toga, osnovali su novu kompaniju registriranu za servisiranje zrakoplova i vojne opreme, jer ih zanima – biznis s dronovima.
Otkud oni na Janafom natječaju za gradnju tri naftna spremnika? Njihov King ICT prijavio se zajedno s tvrtkom KFK, također bez iskustva u tom segmentu. Već je M San radio s Janafom, kao i s mnogim drugim državnim firmama, ali poslove poput sustava za upravljanje ljudskim resursima ili razvijanja softvera za Službu 112 ili za prodaju karata HŽ-a. Zanimljivo, na ovom natječaju pobijedili su strateški važnu državnu tvrtku Đuro Đaković i Zagreb Montažu, koji su već radili spremnike za Janaf. Ipak, presudila je, tvrde, povoljnija ponuda i to za 30 milijuna kuna.
Međutim, nije to sve. M San je krenuo i u posao s dronovima. Oštroumniji među nama sjetit će se da je upravo Krstičević lani najavio da će Hrvatska ove godine koristiti letjelice bez posade u otkrivanju požara. Za šest takvih dronova predviđeno je najmanje 112,5 milijuna kuna. Uglavnom, M San je osnovao tvrtku kćer Planet IX upravo za korištenje dronova, a kako se letjelice iznad 150 kilograma smatraju zrakoplovima, moraju se registrirati u tom registru.
- Naravno da nikako ne može biti dobro ako neka tvrtka pobijedi na natječaju za posao koji nikada nije radila, a njen bivši zaposlenik, koji je bio na jednom od ključnih mjesta, istaknuti je član Vlade - kaže Zorislav Antun Petrović, član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa od 2005. do 2013. godine.
- Međutim, tu je vrlo teško naći temelj za pokretanje postupka za utvrđivanje sukoba interesa jer ministri ili potpredsjednici Vlade nisu ti koji nominalno utječu na definiranje uvjeta natječaja. Istina je da se u sustavu s poroznim institucijama kao što je hrvatski politička moć lako koristi za zaobilaženje pravila. No u državi koja iole drži do pridjeva ‘pravna’ ne može se nikoga osuđivati bez dokaza. Slučaj bivše tvrtke ministra Krstičevića vrlo jasno pokazuje koliko je važna transparentnost sustava, a i koliko još treba raditi da se spriječe bilo kakve sumnje i naklapanja kod javnih natječaja jer to ima puno loših posljedica. Najbanalnija, no nikako zanemariva je rasipanje novca poreznih obveznika, a najpogubnija rušenje povjerenja u sustav, što ima cijeli niz posljedica - navodi Petrović.
Poslovni uspjeh svestranog vlasnika M Sana Stipe Matića, bivšeg obavještajca koji je osnovao tvrtku sredinom devedesetih, seže s kraja te decenije, kada je dobio posao nabave informatičke opreme za Vojne igre održane u Zagrebu. Premda mu je i prije dobro išlo, pravi uzlet M San dobiva angažmanom Krstičevića, kojeg je predsjednik Stjepan Mesić naprasno umirovio 2000. godine zajedno s jedanaest kolega. Bivši zapovjednik Četvrte gardijske brigade pokazao se kao magnet za poslove, pa su tvrtke iz grupacije iz godinu u godinu nastavljale s proizvodnjom novca, specijalizirajući se za poslove s državom.
Negdje iz tog vremena seže i korijen prijateljskih odnosa koje je Matić imao s bivšim premijerom Ivom Sanaderom, a o čemu je svojedobno svjedočio Mladen Barišić govoreći o privilegiranom položaju M Sana. Sve skupa, naveliko su pisali mediji, M San je sklopio gotovo milijardu kuna poslova s državom i državnim firmama. Išlo je toliko dobro da se u M Sanu Krstičeviću, koji je tamo prošao različite funkcije od menadžera preko prokurista i direktora do člana Nadzornog odbora, pridružila i njegova supruga u M San nekretninama. Da se prijatelji ne zaboravljaju, potvrđuje i angažman poduzeća Alia savjetovanje koje je za jedva deset mjeseci od M Sana za konzultacije primilo više od dva milijuna kuna. Vlasnik Alia savjetovanja upravo je spomenuti Ivo Sanader.
Krstičević uporno govori da nije vlasnik M Sana i da nema veze s njihovim poslovima. U imovinskoj kartici je naveo da ima dva velika stana u Zagrebu vrijednosti 2,5 milijuna kuna, vikendicu u Žaboriću od 700 tisuća kuna i štednju od 385 tisuća eura. Sve ‘kupnjom iz primitaka ostvarenih od nesamostalnog rada’ i nešto sitno kao ‘dar roditelja od prodaje poljoprivrednih proizvoda’.
