Ravnopravni smo kao kokoš na tulumu s lisicama. EU će tek imati velikih problema s Hrvatskom, sasvim je izvjesno da ćemo balansirati na rubu onoga što zovemo dužničko ropstvo. Mnogi "idioti" su upozoravali na činjenicu da je skroz čudno što nas EU dočekuje raširenih ruku. Vlade su trošile i još uvijek troše jer misle da će nas nakraju spasiti kao što su "spasili" i Grčku. Prije će to učiniti izvanzemaljci s novootkrivene Zemlje 2.0. U ove dvije godine Hrvatska je umjesto blagostanja dobila "blagosranje". Javne kuhinje cvjetaju, ovršitelji posluju nikad bolje, banke zarađuju kao da svako od nas levitira nad bušotinama nafte. Sreća naša da smo u EU pa možemo biti siromašni i ima nas tko žaliti. Resursa, mora, prirodnih ljepota i imovine ima za rasprodaju. Još uvijek.
Odnos EU i Hrvatske me sve više podsjeća na onu emisiju što svakodnevno ide na Sport1.de; kao, ljudi unajme garaže u kojima ostavljaju svoje vrijednosti. Nakon izvjesnog vremena ne mogu više plaćati unajmljeni prostor. Često ti ljudi postanu beskućnici. Uslijede aukcije gdje dolaze lešinari i za malu svotu novca licitiraju imovinu koju odokativno procijene s vrata skladišta. Ponekad za sto dolara kupe imovinu vrijednu i nekoliko tisuća dolara. Korporacije su na našim vratima. Promatraju i čekaju da nas vladajući diletanti (do kraja) rasprodaju. A onda ćemo tek vidjeti blagodati EU kad nećemo imati svoje vode, zdravstva ili mora.
Eurofili će nas sada napasti i proglasiti senzacionalistima i idiotima. Ako je tako lijepo u EU zašto nam nije dobro, zašto nazadujemo i sve smo siromašniji? Pametnjakovići će nas usmjeriti na EU fondove, poduzetničku inicijativu i realni sektor. Opet ćemo zatvoriti krug, sjetiti se banaka i njihovih uvjeta, vlasti i njihovih poreza, te dužničkog ropstva u kojem grcamo.
Imamo EU. Hvala vam na tome. Imali smo i Jugoslaviju. Imat ćemo i TTIP. Sve "imamo", samo nas više nema.
Nismo dobro trgovali i sad imamo to što imamo – jad i bijedu okruženu zlatnim zvjezdicama.