Kakve su to humanost i solidarnost u „pomaganju“ Ukrajini trovanjem vlastitih građana!? Na tomu se, zlom dopusnicom trenutnih čelnika EU-a, enormno bogate krajnje neodgovorni preprodavači, svakovrsni zelenaši i trgovci.
Što su CRO premijer Andrej Plenković i poljoprivredna ministrica Marija Vučković – preventivno, na najvišoj razini u Bruxellesu! – poduzeli da ne dođe do masovnog trovanja još neiseljenih nešto manje od 3,9 milijuna hrvatskih tzv. običnih/malih ljudi karcinogenim pesticidima iz ukrajinskog žita, proizvedenog protivno standardima EU-a? Ama baš ništa. Da jesu, ne bi se dogodilo da se ovih dana – opet! – hrpimice povlače iz prodaje u tvrtkama-kćerima dvaju njemačkih trgovačkih centara u Bijednoj Našoj kruh i još neki pekarski proizvodi ispečeni iz brašna upravo ukrajinskog žita prekomjerno kontaminiranog karcinogenim pesticidima. Uostalom, gdje je već godinu i kusur ta samohvaljena tzv. ekološka/zelena svijest i savjest predsjednice Europske komisije Ursule Röschen/Ružice von der Leyen, predsjednika Europskog vijeća Charlesa Yves Jean Ghislaine Michela, predsjednice Europskog parlamenta Roberte Metsola Tedesco Triccas te desnih im i lijevih ruku na sljemenu Unije kad su dopustili da se od uskladištenoga zatrovanog ukrajinskog žita (navodno cca 23.000 tona iz lanjske i prethodne žetve!?) melje u Uniji brašno, slobodno trži u trgovačkim lancima i peku kruh, pecivo, kolači…!?
Kakva je to politika „humanosti/solidarnosti s Ukrajinom“ što ju na štetu svojih sugrađana u Uniji vode Ursula Röschen/Ružica von der Leyen, Charles Yves Jean Ghislaine Michel, Roberta Metsola Tedesco Triccas te desne im i lijeve ruke na sljemenu Unije?Kakve su to humanost i solidarnost u „pomaganju“ Ukrajini trovanjem vlastitih građana!? Na tomu se, kolateralno, zlom dopusnicom trenutnih čelnika EU-a, je li, enormno bogate krajnje neodgovorni preprodavači, svakovrsni zelenaši i trgovci: kupuju bagatelno jeftinu pšenicu i prodaju brašno i pekarske proizvode. Znatno profitabilnije od proizvedenih iz pšenice pet žitorodnih zemalja članica EU-a čije zdravo, neotkupljeno žito u silosima zauzima mjesto novomu iz ovogodišnje žetve što počinje ovih dana. Je li to normalno!? Nije. Pere li time izrazito ratoborna bivša njemačka ministrica obrane s EU-istomišljenicima nečistu savjest i diže rep bivšem osrednjem tv-komedijašu na čelu ukrajinskog režima, koji se opako dao nagovoriti da iznajmi proameričkom Zapadu Ukrajinu zajedno sa svim žiteljima kao poligon na kojemu će SAD/EU/NATO-a i Ruska Federacije in vivo eksperimentirati novim oružjima, ratnim strategijama i taktikama, kontaminiranjem prirode, ljudi, poljoprivrednog tla, globalnom krizom hrane, energenata, inflacijom…!? Je li to normalno i treba li tim i takvim ljudima dopustiti da siju nesreću Kuglom? Nije normalno, a izbori 2024. godine prava su prilika za pospremiti te ljude gdje im je mjesto. To vrijedi i za CRO im ancile što ih Bruxelles drži kao svoje male od kužine.
Njemački je Deutsche Welle još travnja 2023. godine objavio tekst Igora Lasića „Ukrajinsko žito preplavilo Hrvatsku“ u kojemu također piše o toj gorkoj istini u režiji krajnje neodgovorne HDZ-Plenkovićeve politike skakanja ama baš na svaki aport iz bruxelleskog staklenjaka ma koliko to bilo štetno za, je li, još neiseljenih nešto manje od 3,9 milijuna hrvatskih tzv. običnih/malih ljudi. „I hrvatski ratari su na mukama zbog jeftinih žitarica iz Ukrajine“, tvrdi Deutsche Welle. „Dodatni je problem Hrvatske što i ona nudi tek neobrađene žitarice – makar masovno uvozi pšenične proizvode.“ No, njemački medij ne navodi tragičnu činjenicu na koju HDZ-Plenkovićeva politika skakanja ama baš na svaki aport iz bruxelleskog staklenjaka nema suvisao odgovor: RH proizvodi dvaput više pšenice no što je može pojesti u godinu dana, ali je svejedno, npr. 2021. godine (po podacima Državnog zavoda za statistiku) uvezla kruha, peciva i inih pekarskih proizvoda, ne računajući brašno u maloprodaji, za 187 milijuna eura (!), što je cca 17 posto više (!) no prethodne godine, da bi taj uvoz 2022. godine porastao za još 25 posto! Tko je tu lud!? Jedan, jedna, više njih, mnogi ili – nitko!?
Problem nesmetanog uvoza povoljnog žita iz Ukrajine, ukrajinskog, a navodno i ruskog žita na europskom tržištu nije pogodio samo RH, nego većinu istočnih zemalja EU-aU kući koja gazde nema i miševi kolo vode. A Bijedna Naša povijesno nema tzv. gazdu domaće krvi, uvijek je negdje po europama, pa oni fatamorgana-epiteti o samostalnoj, neovisnoj i suverenoj jednako i sada vrijede samo simbolično: za zastavu, grb i himnu. No, od simbola se ne mogu platiti režije, staviti djeci nešto na tanjur, platiti lijekovi, mirno i zadovoljno dočekati starost… Domovina je tamo gdje ti je dobro i gdje djeca imaju budućnost, a tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena to definitivno nije u svojih deset godina pod EU skutima. Nije, je li, ni sjena obećane Švicarske/Norveške niti ima izgleda biti. Pogotovo ne pod štafetnim smjenama vlasti koje vlastitu zemlju tretiraju kao bankomat u neupitnomu tuđem vlasništvu koje suvereno diktira dopuštene i prešutne minuse. Ti što suvereno diktiraju Hrvatskoj dopuštene i nedopuštene minuse krivi su za masovno trovanje Europljana uvezenim ukrajinskim pesticidom u brašnu, kruhu i inim pekarskim proizvodima. Plenkovićev režim na to ne samo nema već, tretiran kao što jest, ne smije ni imati prigovor. Aktualno, npr. na EU-mjeru o zaštiti ribljeg fonda koja Hrvatskoj ukida ribarsku djelatnost i flotu baca na bubanj, sic transit.
No, problem je puno složeniji budući da se vatrogasnim, povremenim i privremenim povlačenjem otrovne hrane ništa ne rješava. Zabranjeni pesticidi u kontaminiranim su žitaricama i dalje na Unijinom tlu. Kruh bez motike uvijek je bio jako privlačan, pa tko i kako može stati na kraj zloj vojsci euromešetara što će smisliti milijun načina i „alibija“ za natrpati u džepove otrovni novac pod izlikom „pomoći Ukrajini da pobijedi ruskog agresora“. Sic transit. Šteta je nemjerljivo veća od koristi i propagandnih fraza nesposobnih političara u kompi s pokvarenim trgovcima. Bruxelles i dalje dopušta tranzit otrovnih ukrajinskih žitarica, je li, teritorijem svojih 27 zemalja članica, ali nema učinkovite kontrole količina koje završavaju u europskim mlinovima te kao brašno i pekarski proizvodi, nedeklarirani transparentno, što je inače zakonska obaveza za sve artikle u Uniji u lancu od proizvođača do potrošača, završavaju na europskim stolovima. Kancerogeni će pesticidi i dalje završavati na europskim stolovima, a ne bi smjeli ni u tanjurima gladnih u Africi, kojima su bili izvorno namijenjeni kao krušna pomoć. Koju, eto, sabotiraju Rusi blokadom ukrajinskih luka i izigravanjem međunarodnih dogovora o isporuci žita iz crnomorskih skladišta, pa je „humana i solidarna Unija“ priskočila u pomoć otvaranjem kopnenih koridora. Sic transit. Ne pada snijeg da pokrije brijeg…?
Izbori 2024. godine prava su prilika za pospremiti te ljude gdje im je mjesto. To vrijedi i za CRO im ancile što ih Bruxelles drži kao svoje male od kužineAlarmantnu, zabrinjavajuću vijest neki dan objavljuje portal Danica.hr: „Zbog zabranjenog pesticida, hitno su s hrvatskog tržišta povučeni brojni pekarski proizvodi porijeklom iz Austrije. Kako su izvijestili iz europskog sustava za brzo uzbunjivanje u prometu hranom, zabranjeni pseticid klorpirifos otkriven je u brašnu prerađenom u razne pekarske proizvode u Austriji, a sirovina, sporna pšenica, stigla je iz Češke. Rizik je ozbiljan, pesticid je otkriven službenom kontrolom inspektorata na tržištu, a naloženo je hitno povlačenje svih pekarskih proizvoda s prodajnih mjesta“. A što je s otrovnim pekarskim proizvodima koje su ljudi tjednima i mjesecima (po)jeli prije no što je reagirala inspekcija? Tko će – ako će, a jamačno neće – odgovarati za zdravlje (o)trovanih ljudi? Jesu li neki već oboljeli ili čak umrli, a da nitko nije objavio možebiran obdukcijski nalaz? Znanost je dokazala, pa je sporni pesticid zabranjen u Uniji, da je klorpirifos uzročnik niza opasnih neurotoksičnih oboljenja.
Taj pesticid se povezuje s poremećajima u razvoju mozga i hormonskog sustava kod djece, autizmom, zaostajanjem u rastu, ali i smanjenom inteligencijom, pa… Otrovni su se pekarski proizvodi, osim u RH, našli na prodajnim mjestima u Austriji, BiH, Bugarskoj, Češkoj, Njemačkoj, Italiji, Mađarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Švedskoj, Švicarskoj, čak u Kostariki. I što sada!? Tko je kriv? „Ne znâ se“. Hoće li tko odgovarati? Neće. UN-ov Međunarodni sud (International Court of Justice – ICJ) u Haagu, pod predsjedanjem zadrte američke konzervativke Joan E. Donoghue, ima preča posla u mission impossible, procesuiranju Putina za ratne i zločine ruske vojske u Ukrajini. Taj sud i sami Ameri smatraju farsom još davnih dana kada su njihovi državljani bili u Putinovoj koži. Rusi pak nisu njegovi suosnivači, pa cijela ta priča može nešto značiti samo kroničnim hlebincima. Jednako kao što nije očekivati da će sudište uzeti na zub euro-trovače ljudi ukrajinskim pesticidima.
Ni HDZ-Plenkovićeva vlast, osobito njezini alfa nositelji, je li, nikom neće položiti račun za trovačko stanje o kojem je Državni inspektorat RH ovih dana izvijestio javnost pod medijskim naslovom „Opasni pesticid u brašnu: iz Kauflanda i Spara povlače se pekarski proizvodi“, pa u natavku: „Provjerite jeste li ih kupili. Državni inspektorat RH obavještava potrošače o opozivu raznih pekarskih proizvoda proizvođača JOMO Zuckerbäbackerei Gesellschaft m.b.H., Austrija, zbog ostataka pesticida klorpirifosa u brašnu korištenom u proizvodnji“. Pa se taksativno navode svi ti proizvodi, jer „nisu u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 396/2005 o maksimalnim razinama ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog ili životinjskog podrijet i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ“. Njemački Deutsche Welle je koncem travnja 2023. godine također objavio – a o tomu su pisali i domaći mediji – da je „neočekivano velik uvoz ukrajinskih žitarica zabrinuo i hrvatske ratare: otkupna cijena za dosad pohranjeno žito je niska, a predviđa se da će i naredna žetva biti prodana po cijenama koje tržište uslijed viška ponude nemilosrdno obara. Pritom u Hrvatskoj ne postoji alternativno rješenje – nema dosta prerađivačke industrije koja bi preuzela zalihe.
Štoviše, pšenica i druge žitarice se mahom izvoze u neobrađenom stanju, dok se paralelno uvozi izuzetno mnogo pekarskih poluproizvoda. Jasno je da se hrvatska ekonomija tako odriče velikog udjela dodane vrijednosti, zahvaljujući nepovoljno postavljenoj industrijskoj strukturi. No, problem nesmetanog uvoza povoljnog žita iz Ukrajine, ukrajinskog, a navodno i ruskog žita na europskom tržištu nije pogodio samo RH, nego većinu istočnih zemalja EU-a, onih koje su bliže Ukrajini. Stoga su Poljska i Mađarska zabranile takav uvoz, premda se toj vrsti mjera Bruxelles decidirano protivi. Ratari niza članica EU-a prosvjeduju zbog nesmetanog uvoza jeftinog žita iz Ukrajine“. Na zalihama u RH, računaju u Hrvatskoj privrednoj komori, našlo se cca pola milijuna tona pšenice neposredno uoči nove žetve. Kakvu to politiku hrane, u čije ime i na čiju štetu vode premijer Andrej Plenković i ministrica Marija Vučković!? Kakva je to politika „humanosti/solidarnosti s Ukrajinom“ što ju na štetu svojih sugrađana u Uniji vode Ursula Röschen/Ružica von der Leyen, Charles Yves Jean Ghislaine Michel, Roberta Metsola Tedesco Triccas te desne im i lijeve ruke na sljemenu Unije? Za čije babe zdravlje se truje Europu i zatire europsku proizvodnju žitarica? Gdje je tu pamet!?
Kad je zadnjih mjeseci uzvitlana prašina počela gušiti i očito nesposobne birokrate u bruxelleskom staklenjaku, dokazano najnesposobnije od svih prethodnih zajedno u povijesti Unije, EU je početkom svibnja 2023. na brzaka posegnuo za vatrogasnom brentačom: privremeno je, do 5. lipnja (sic transit), na smiješnih mjesec dana, zabranio uvoz pšenice, kukuruza, uljane repice i suncokreta iz Ukrajine u najugroženije Mađarsku, Poljsku, Slovačku, Rumunjsku i Bugarsku, ali ne i njihov tranzit kroz te države, slobodan promet u ostalim članicama EU-a te izvoz u treće zemlje. Vatrogatsvo tipa nije šija, nego vrat dokaz je nevjerojatnog licemjerja politikanata što trenutno vode EU kao malodobnu, slaboumnu, puku ancilu Uncle Sama čemu neodgovorno do apsurda priseže CRO politika Plenkovićeve vlade. Nema veze, je li, sa zdravim razumom da Bijedna Naša proizvodi žita za gotovo dvogodišnje potrebe svih još neiseljenih manje od 3,9 milijuna žitelja, ali ga neprerađena rasprodaje u bescjenje strancima i arči stotine milijuna eura poreznih obveznika na uvoz pekarskih proizvoda, čak i od te iste izvezene pšenice? Te se nebuloze opetuju u gospodarenju drvom, morskim resursima, ozakonjenjem prodaje poljoprivrednog zemljišta strancima, eutanazijom iole vrijedne industrijske proizvodnje (Hrvatska je za tzv. socijalističkog mraka bila treća industrijski srednjerazvijena zemlja u Europi, a danas?), etc.
CRO premijer Plenković u svih šest i kusur godina mandata – a ne može se reći da je neobrazovan i glup političar – ne želi vidjeti armirano čvrstu politiku tzv. europske obitelji: bog je najprije sebi napravio bradu, ili pak da vrag uvijek kaka na veliku hrpu, pa… Ono što mađarski mu kolega Viktor Orbán odavno vidi i toga se suverenistički drži, na užas Von der Leyen i jastreb proturuske joj družbe, Plenković „ne vidi“, čak solidarno osuđuje, i tu nema pomoći nikakvih nacionalno validnih medikamenata. Možebitno, tek na izborima, ali s obzirom na kronično već trulo stanje u domaćemu međustranačkom oktogonu, i to je vrlo relativna stvar.
