Hoće li kriteriji za dodjelu sredstava Fonda za poticanje pluralizma elektroničkih medija biti obogaćeni novim kriterijem - "promicanje vrijednosti Domovinskog rata"? On se, na inicijativu Ministarstva branitelja, našao u prijedlogu zakona koji je Vlada sredinom prosinca uputila u Sabor. "To znači da će država novcem stimulirati medije koji su spremni lagati i koji će te laži smatrati 'promoviranjem vrijednosti'", komentira Viktor Ivančić.
Na sjednici Vlade, koja se održala sredinom prosinca prošle godine, svi prisutni ministri jednoglasno su i bez previše razmišljanja u saborsku proceduru poslali Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim medijima. Uz to što Prijedlog obuhvaća definiranje statusa tzv. trećeg medijskog sektora, odnosno neprofitnih medija, bitne izmjene vidljive su u kriterijima koji se odnose na sufinanciranje iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. Naime, riječ je o fondu Agencije za elektroničke medije čija su sredstva osigurana Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji, a koja iznose tri posto prihoda od RTV pristojbe. Sredstvima se do sada poticala proizvodnja i objavljivanje audiovizualnih i radijskih programa nakladnika televizije i radija na lokalnoj i regionalnoj razini koji su od javnog interesa, a osobito su važni za ostvarivanje prava građana na javno informiranje, nacionalne manjine te, između ostalog, za razvoj obrazovanja, znanosti i umjetnosti. Osim što omogućuje sufinanciranje neprofitnih medija iz Fonda, Prijedlog zakona donosi jasniju definiciju programskih vrijednosti od javnog interesa. Uz poticanje razvoja svijesti o ravnopravnosti spolova i drugih najviših vrednota ustavnog poretka te podizanja svijesti javnosti o sposobnostima i doprinosu osoba s invaliditetom, kreatori Prijedloga među vrijednosti od javnog interesa uvrstili su i "promicanje vrijednosti Domovinskog rata". Drugim riječima, ukoliko Prijedlog bude izglasan u Saboru, u čijoj se proceduri još uvijek nalazi, mogućnost za sufinanciranje imat će i mediji koji promiču takve vrijednosti.
Na pitanje Vladi što se točno krije iza sintagme "vrijednosti Domovinskog rata", njihova služba za informiranje uputila nas je na resorno Ministarstvo kulture, a ono nam je zatim savjetovalo da se javimo Ministarstvu branitelja, budući da je spomenuta odredba došla upravo iz redova tog ministarstva. "Sintagma 'vrijednosti Domovinskog rata' nije prazan skup. To je punoznačna sintagma koja u sebi sabire samu povijest nastanka moderne Republike Hrvatske. 'Vrijednosti Domovinskog rata' se službeno spominju u Deklaraciji o Domovinskom ratu", stoji u odgovoru Ministarstva branitelja, koje je dalje nastavilo citirati spomenutu Deklaraciju. Podsjetimo, Deklaraciju o Domovinskom ratu donijela je Račanova administracija iste godine kada je došla na vlast, a u njoj stoji da je devedesetih Hrvatska vodila "pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica", da je temeljna vrijednost Domovinskog rata "uspostava i obrana državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske", te kako je radi sačuvanja dostojanstva rata hrvatsko pravosuđe "dužno procesuirati sve moguće slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teških povreda humanitarnog prava i svih drugih zločina počinjenih u agresiji na Republiku Hrvatsku i u oružanoj pobuni te tijekom Domovinskog rata".
Za dodatno pojašnjenje sintagme upitali smo Antu Nazora, ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Nazor je prije svega upozorio da su za znanstvenike, kako općenito, tako i one zaposlene u Centru, "službena tumačenja" događaja iz povijesti prihvatljiva toliko koliko su u skladu s činjenicama, kao što je, prema njegovom mišljenju, najveći dio Deklaracije o Domovinskom ratu, no to ne znači da svi zaposlenici/znanstvenici u jednoj znanstvenoj ustanovi moraju imati isto mišljenje o nečemu ili nekome, objasnio je. "Neke vrijednosti su univerzalne za sva društva i spominju se u poveljama UN-a, a neke se nameću u izvanrednim situacijama, posebice kad je riječ o ratovima. S obzirom na to da činjenice, utemeljene na povijesnim izvorima, pokazuju da je Domovinski rat bio obrambeni i da su se građani Republike Hrvatske koji su Hrvatsku prihvatili kao svoju državu, poštujući njenu demokratski izabranu vlast, morali obraniti od (veliko)srpske agresije te izboriti za neovisnost i cjelovitost Hrvatske, u tom kontekstu kao vrijednosti koje je promovirao Domovinski rat mogu se navesti: domoljublje, čovjekoljublje, istinoljublje te hrabrost, odlučnost, pravednost, požrtvovanje, znanje, poštenje. Dakle, sve one vrijednosti koje su omogućile obranu i pobjedu Hrvatske u tom ratu te koje su omogućile da u tom ratu bude što manje žrtava, kako na vlastitoj, tako i na protivničkoj strani."
Najglasnija kritičarka spomenutih vrijednosti iz Deklaracije bila je Vesna Pusić, koja je u više navrata isticala da je doneseni dokument bio pokušaj da se političkim sredstvom pokrije režimska politika koja je bila pogrešna i koja je svima štetila. Stoga, isticala je Pusić, Deklaraciju je najpametnije - marginalizirati. S njom se o tome slaže i Žarko Puhovski, profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. "Deklaracija je naprosto politički dokument kojim se Sabor uopće nije trebao baviti, ali kad se već bavio, bilo bi najbolje da ga se pokuša koliko je god moguće, zaboraviti", potvrdio je Puhovski u razgovoru za H-Alter. Uistinu, saborska Deklaracija je svih ovih godina bila više-manje mrtvo slovo na papiru, a iz naftalina ju je prije dvije godine izvukla tadašnja premijerka Jadranka Kosor. Kosor ju je odlučila iskoristiti kao adut protiv predsjednika Ive Josipovića koji je u parlamentu Bosne i Hercegovine iskazao "duboko žaljenje" zbog "hrvatskog doprinosa" u razaranju susjedne zemlje 1993. godine. "Hrvatska nije vodila agresorski, nego obrambeni rat. To su jednostavno, povijesne činjenice, koje stoje u Deklaraciji o Domovinskom ratu", upozorila je premijerka. Ukoliko predloženi Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim medijima bude usvojen u Saboru, Deklaracija bi mogla doživjeti svoju pravu reinkarnaciju, ali ovaj put kroz medijske sadržaje. Ante Nazor ne vidi ništa sporno u tome, štoviše, smatra da bi baš svi mediji trebali promovirati spomenute vrijednosti. "Jednako tako trebali bi upozoriti i na negativnosti svakog procesa ili događaja, pa tako i na negativnosti koje su, nažalost, neizbježan dio svakoga rata, pa tako i svakoga obrambenoga rata, kakav je bio Domovinski". Goran Božičević, mirovni aktivist i voditelj centra MIRamiDa misli da sama odredba o promicanju vrijednosti Domovinskog rata nije sporna, budući da mnoge države svoje suverenitete izvlače iz ratova. "Sporne mogu biti i bit će interpretacije tih vrijednosti. Domovinski rat je u mnogome antifašistički, jer je memorandumski zacrtana vojna agresija uperena protiv drugih i drugačijih, ne-Srba. No začudo, Domovinski rat se redovito odriče antifašizma, a s ustaštvom koketira, i tako preuzima matricu netolerancije drugih i različitih, na pladnju ponuđenu velikosrpskom agresijom koju je zacrtao SANU. Zaštita svog doma, zavičaja, otpor nasilju, jačemu, pravo na političku neovisnost, borba za demokraciju i pravnu državu, za državu u kojoj će svi biti jednaki i prosperirati ne na osnovi etničkog podrijetla, već na osnovi svoga rada - sve su to vrijednosti koje se u Domovinskom ratu i kroz njega trebaju promicati. No da li je takvo i shvaćanje raznih braniteljskih udruga, političkih opcija te njima bliskih medija? Nije", zaključuje Božičević. S druge strane, Marina Škrabalo, članica GONG-a i bivša članica Programskog vijeća HRT-a, smatra nakaradnim promoviranje vrijednosti bilo kojeg rata. "Rat kao takav je u najboljem slučaju, a to je onda kada može biti tretiran kao nužan u određenim povijesnim okolnostima, neizbježno zlo, što je slučaj sa situacijom organiziranja obrane. Domovinski rat kao sintagma, te kao društveni i politički konstrukt, sa sobom nosi mnogo kontroverzi i nerazjašnjenih pitanja - od načina na koji se Hrvatska vojska naoružavala te tko je i kako time manipulirao, preko zločina počinjenih u sklopu obrane, do ekstenzije prema ratu u BiH, gdje HV nikako nije bila u funkciji obrane vlastitog teritorija. Sjetimo se i godina poricanja postojanja posttraumatskog sindroma jer je on, kao, nemoguć među braniteljima". Žarko Puhovski također smatra besmislenim da dvadeset godina nakon rata spomenute vrijednosti budu uvjet za sufinanciranje medija. "Mislim da ratne vrijednosti ne mogu biti prihvatljive kao privilegija u mirnodopskim uvjetima. Čak je i SFRJ petnaestak godina nakon Drugog svjetskog rata odustala od formalnog navođenja takvih kriterija." A da bi država zapravo trebala poticati one vrijednosti koje će garantirati nemogućnost iniciranja novih oružanih sukoba, ali i nasilja u društvu, smatra i Gordan Bosanaciz Centra za mirovne studije. "U tom smislu važnije je shvatiti zašto nije bilo moguće spriječiti rat na prostoru bivše Jugoslavije i zapitati se koje su vrijednosti tada zakazale, nego tražiti vrijednosti među zaraćenim stranama", kaže Bosanac.
Na pitanje kosi li se navedena odredba s Ustavom, budući da je u njemu kao jedna od temeljnih vrijednosti istaknuta mirotvorstvo, Goran Božičević smatra da se nužno ne kosi, no upozorava da zbog nejasnoće i nedostatka konsenzusa oko temeljnih vrijednosti u društvu, lako može doći i do sušte suprotnosti mirotvorstvu. "Osobno me zanima vraćanje dostojanstva svakom branitelju, pogotovo dragovoljcu, koji je u rat otišao da se odupre fašističkom konceptu Velike Srbije. Znam mnoge koji su pazili da ne bude ratnih zločina, da se ljudi ne prosuđuju po nacionalnoj pripadnosti, kojima je bila važna uspostava Hrvatske kao države ravnopravne razvijenim demokracijama Zapada, pogotovo shvaćanim kao pandan istočnom bloku jednoumlja u doba Hladnog rata. Ključno je pitanje zašto je glasnija i državi milija ona skupina koja nije na toj liniji i kojoj je draža zaostala i zatucana Hrvatska, pa skoro po modelu kako ga je Memorandum SANU skrojio, samo latinična verzija, a ne ćirilična."
Osim što odredbu koja se našla u kriterijima za sufinanciranje elektroničkih medija iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti smatra čudnom, Saša Milošević izSrpskog narodnog vijeća drži da će ju, ukoliko postojeći Prijedlog zakona bude usvojen, biti teško provoditi. "Tko će i na koji način 'mjeriti' koji mediji promoviraju vrijednosti Domovinskog rata? Da li će biti bitna tiraža tog medija, brojnost njegovih članaka ili priloga o zadanim 'vrijednostima' i da li će se u obzir uzimati i kritičnost?", pita se Milošević, koji smatra da ogromna većina medija u Hrvatskoj zapravo promovira vrijednosti Domovinskog rata, odnosno njegovu "službenu" verziju koja je definirana saborskom Deklaracijom. "Sasvim su rijetki glasovi koji postavljaju pitanja o izbijanju i toku, o karakteru, učincima, i koji nude drugačije podatke, odgovore i analize od sada prevladavajućih. Kakvog onda smisla imati dodatno podržavati, odnosno financirati tu većinu - doista ne mogu odgovoriti".Sličnog je stajališta i novinar Viktor Ivančić. "Činjenica je da je 'vrijednost' same Deklaracije u tome što ona predstavlja službenu i parlamentarno usvojenu laž, tj. da je njen osnovni smisao promovirati laži o Domovinskom ratu. To u najkraćem znači da je laž temeljna vrijednost Domovinskog rata. To također znači da će država novcem stimulirati medije koji su spremni lagati i koji će te laži smatrati 'promoviranjem vrijednosti'. Država je to i dosad u mnogim slučajevima činila, samo što se sada na to obavezuje i zakonskim putem. Moje je mišljenje da u Hrvatskoj ovoga trenutka ima previše medija koji - i bez državne pomoći - lažu o Domovinskom ratu, te da država, u uvjetima ekonomske krize, ovim načinom bespotrebno razbacuje sredstva. Bilo bi svrsishodnije da financijski podupire medije koji će lagati o nečemu drugom", izjavio je Ivančić u razgovoru za H-Alter.
Marina Škrabalo podsjeća da je odgovornost medija štititi dostojanstvo osoba i njihovih različitih osobnih i kolektivnih identiteta, te istodobno kritički i temeljito propitivati sve društvene i političke pojave u koje spada i Domovinski rat. "Bilo bi ispravno naložiti medijima da vode računa o dostojanstvu svih žrtava rata što se za divno čudo u Prijedlogu ne spominje, dok bi Domovinski rat to trebao prepustiti istraživačkom radu novinara i povjesničara", zaključila je Škrabalo.
Izvor: H-alter
Na sjednici Vlade, koja se održala sredinom prosinca prošle godine, svi prisutni ministri jednoglasno su i bez previše razmišljanja u saborsku proceduru poslali Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim medijima. Uz to što Prijedlog obuhvaća definiranje statusa tzv. trećeg medijskog sektora, odnosno neprofitnih medija, bitne izmjene vidljive su u kriterijima koji se odnose na sufinanciranje iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. Naime, riječ je o fondu Agencije za elektroničke medije čija su sredstva osigurana Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji, a koja iznose tri posto prihoda od RTV pristojbe. Sredstvima se do sada poticala proizvodnja i objavljivanje audiovizualnih i radijskih programa nakladnika televizije i radija na lokalnoj i regionalnoj razini koji su od javnog interesa, a osobito su važni za ostvarivanje prava građana na javno informiranje, nacionalne manjine te, između ostalog, za razvoj obrazovanja, znanosti i umjetnosti. Osim što omogućuje sufinanciranje neprofitnih medija iz Fonda, Prijedlog zakona donosi jasniju definiciju programskih vrijednosti od javnog interesa. Uz poticanje razvoja svijesti o ravnopravnosti spolova i drugih najviših vrednota ustavnog poretka te podizanja svijesti javnosti o sposobnostima i doprinosu osoba s invaliditetom, kreatori Prijedloga među vrijednosti od javnog interesa uvrstili su i "promicanje vrijednosti Domovinskog rata". Drugim riječima, ukoliko Prijedlog bude izglasan u Saboru, u čijoj se proceduri još uvijek nalazi, mogućnost za sufinanciranje imat će i mediji koji promiču takve vrijednosti.
Na pitanje Vladi što se točno krije iza sintagme "vrijednosti Domovinskog rata", njihova služba za informiranje uputila nas je na resorno Ministarstvo kulture, a ono nam je zatim savjetovalo da se javimo Ministarstvu branitelja, budući da je spomenuta odredba došla upravo iz redova tog ministarstva. "Sintagma 'vrijednosti Domovinskog rata' nije prazan skup. To je punoznačna sintagma koja u sebi sabire samu povijest nastanka moderne Republike Hrvatske. 'Vrijednosti Domovinskog rata' se službeno spominju u Deklaraciji o Domovinskom ratu", stoji u odgovoru Ministarstva branitelja, koje je dalje nastavilo citirati spomenutu Deklaraciju. Podsjetimo, Deklaraciju o Domovinskom ratu donijela je Račanova administracija iste godine kada je došla na vlast, a u njoj stoji da je devedesetih Hrvatska vodila "pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica", da je temeljna vrijednost Domovinskog rata "uspostava i obrana državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske", te kako je radi sačuvanja dostojanstva rata hrvatsko pravosuđe "dužno procesuirati sve moguće slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teških povreda humanitarnog prava i svih drugih zločina počinjenih u agresiji na Republiku Hrvatsku i u oružanoj pobuni te tijekom Domovinskog rata".
Za dodatno pojašnjenje sintagme upitali smo Antu Nazora, ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Nazor je prije svega upozorio da su za znanstvenike, kako općenito, tako i one zaposlene u Centru, "službena tumačenja" događaja iz povijesti prihvatljiva toliko koliko su u skladu s činjenicama, kao što je, prema njegovom mišljenju, najveći dio Deklaracije o Domovinskom ratu, no to ne znači da svi zaposlenici/znanstvenici u jednoj znanstvenoj ustanovi moraju imati isto mišljenje o nečemu ili nekome, objasnio je. "Neke vrijednosti su univerzalne za sva društva i spominju se u poveljama UN-a, a neke se nameću u izvanrednim situacijama, posebice kad je riječ o ratovima. S obzirom na to da činjenice, utemeljene na povijesnim izvorima, pokazuju da je Domovinski rat bio obrambeni i da su se građani Republike Hrvatske koji su Hrvatsku prihvatili kao svoju državu, poštujući njenu demokratski izabranu vlast, morali obraniti od (veliko)srpske agresije te izboriti za neovisnost i cjelovitost Hrvatske, u tom kontekstu kao vrijednosti koje je promovirao Domovinski rat mogu se navesti: domoljublje, čovjekoljublje, istinoljublje te hrabrost, odlučnost, pravednost, požrtvovanje, znanje, poštenje. Dakle, sve one vrijednosti koje su omogućile obranu i pobjedu Hrvatske u tom ratu te koje su omogućile da u tom ratu bude što manje žrtava, kako na vlastitoj, tako i na protivničkoj strani."
Najglasnija kritičarka spomenutih vrijednosti iz Deklaracije bila je Vesna Pusić, koja je u više navrata isticala da je doneseni dokument bio pokušaj da se političkim sredstvom pokrije režimska politika koja je bila pogrešna i koja je svima štetila. Stoga, isticala je Pusić, Deklaraciju je najpametnije - marginalizirati. S njom se o tome slaže i Žarko Puhovski, profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. "Deklaracija je naprosto politički dokument kojim se Sabor uopće nije trebao baviti, ali kad se već bavio, bilo bi najbolje da ga se pokuša koliko je god moguće, zaboraviti", potvrdio je Puhovski u razgovoru za H-Alter. Uistinu, saborska Deklaracija je svih ovih godina bila više-manje mrtvo slovo na papiru, a iz naftalina ju je prije dvije godine izvukla tadašnja premijerka Jadranka Kosor. Kosor ju je odlučila iskoristiti kao adut protiv predsjednika Ive Josipovića koji je u parlamentu Bosne i Hercegovine iskazao "duboko žaljenje" zbog "hrvatskog doprinosa" u razaranju susjedne zemlje 1993. godine. "Hrvatska nije vodila agresorski, nego obrambeni rat. To su jednostavno, povijesne činjenice, koje stoje u Deklaraciji o Domovinskom ratu", upozorila je premijerka. Ukoliko predloženi Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim medijima bude usvojen u Saboru, Deklaracija bi mogla doživjeti svoju pravu reinkarnaciju, ali ovaj put kroz medijske sadržaje. Ante Nazor ne vidi ništa sporno u tome, štoviše, smatra da bi baš svi mediji trebali promovirati spomenute vrijednosti. "Jednako tako trebali bi upozoriti i na negativnosti svakog procesa ili događaja, pa tako i na negativnosti koje su, nažalost, neizbježan dio svakoga rata, pa tako i svakoga obrambenoga rata, kakav je bio Domovinski". Goran Božičević, mirovni aktivist i voditelj centra MIRamiDa misli da sama odredba o promicanju vrijednosti Domovinskog rata nije sporna, budući da mnoge države svoje suverenitete izvlače iz ratova. "Sporne mogu biti i bit će interpretacije tih vrijednosti. Domovinski rat je u mnogome antifašistički, jer je memorandumski zacrtana vojna agresija uperena protiv drugih i drugačijih, ne-Srba. No začudo, Domovinski rat se redovito odriče antifašizma, a s ustaštvom koketira, i tako preuzima matricu netolerancije drugih i različitih, na pladnju ponuđenu velikosrpskom agresijom koju je zacrtao SANU. Zaštita svog doma, zavičaja, otpor nasilju, jačemu, pravo na političku neovisnost, borba za demokraciju i pravnu državu, za državu u kojoj će svi biti jednaki i prosperirati ne na osnovi etničkog podrijetla, već na osnovi svoga rada - sve su to vrijednosti koje se u Domovinskom ratu i kroz njega trebaju promicati. No da li je takvo i shvaćanje raznih braniteljskih udruga, političkih opcija te njima bliskih medija? Nije", zaključuje Božičević. S druge strane, Marina Škrabalo, članica GONG-a i bivša članica Programskog vijeća HRT-a, smatra nakaradnim promoviranje vrijednosti bilo kojeg rata. "Rat kao takav je u najboljem slučaju, a to je onda kada može biti tretiran kao nužan u određenim povijesnim okolnostima, neizbježno zlo, što je slučaj sa situacijom organiziranja obrane. Domovinski rat kao sintagma, te kao društveni i politički konstrukt, sa sobom nosi mnogo kontroverzi i nerazjašnjenih pitanja - od načina na koji se Hrvatska vojska naoružavala te tko je i kako time manipulirao, preko zločina počinjenih u sklopu obrane, do ekstenzije prema ratu u BiH, gdje HV nikako nije bila u funkciji obrane vlastitog teritorija. Sjetimo se i godina poricanja postojanja posttraumatskog sindroma jer je on, kao, nemoguć među braniteljima". Žarko Puhovski također smatra besmislenim da dvadeset godina nakon rata spomenute vrijednosti budu uvjet za sufinanciranje medija. "Mislim da ratne vrijednosti ne mogu biti prihvatljive kao privilegija u mirnodopskim uvjetima. Čak je i SFRJ petnaestak godina nakon Drugog svjetskog rata odustala od formalnog navođenja takvih kriterija." A da bi država zapravo trebala poticati one vrijednosti koje će garantirati nemogućnost iniciranja novih oružanih sukoba, ali i nasilja u društvu, smatra i Gordan Bosanaciz Centra za mirovne studije. "U tom smislu važnije je shvatiti zašto nije bilo moguće spriječiti rat na prostoru bivše Jugoslavije i zapitati se koje su vrijednosti tada zakazale, nego tražiti vrijednosti među zaraćenim stranama", kaže Bosanac.
Na pitanje kosi li se navedena odredba s Ustavom, budući da je u njemu kao jedna od temeljnih vrijednosti istaknuta mirotvorstvo, Goran Božičević smatra da se nužno ne kosi, no upozorava da zbog nejasnoće i nedostatka konsenzusa oko temeljnih vrijednosti u društvu, lako može doći i do sušte suprotnosti mirotvorstvu. "Osobno me zanima vraćanje dostojanstva svakom branitelju, pogotovo dragovoljcu, koji je u rat otišao da se odupre fašističkom konceptu Velike Srbije. Znam mnoge koji su pazili da ne bude ratnih zločina, da se ljudi ne prosuđuju po nacionalnoj pripadnosti, kojima je bila važna uspostava Hrvatske kao države ravnopravne razvijenim demokracijama Zapada, pogotovo shvaćanim kao pandan istočnom bloku jednoumlja u doba Hladnog rata. Ključno je pitanje zašto je glasnija i državi milija ona skupina koja nije na toj liniji i kojoj je draža zaostala i zatucana Hrvatska, pa skoro po modelu kako ga je Memorandum SANU skrojio, samo latinična verzija, a ne ćirilična."
Osim što odredbu koja se našla u kriterijima za sufinanciranje elektroničkih medija iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti smatra čudnom, Saša Milošević izSrpskog narodnog vijeća drži da će ju, ukoliko postojeći Prijedlog zakona bude usvojen, biti teško provoditi. "Tko će i na koji način 'mjeriti' koji mediji promoviraju vrijednosti Domovinskog rata? Da li će biti bitna tiraža tog medija, brojnost njegovih članaka ili priloga o zadanim 'vrijednostima' i da li će se u obzir uzimati i kritičnost?", pita se Milošević, koji smatra da ogromna većina medija u Hrvatskoj zapravo promovira vrijednosti Domovinskog rata, odnosno njegovu "službenu" verziju koja je definirana saborskom Deklaracijom. "Sasvim su rijetki glasovi koji postavljaju pitanja o izbijanju i toku, o karakteru, učincima, i koji nude drugačije podatke, odgovore i analize od sada prevladavajućih. Kakvog onda smisla imati dodatno podržavati, odnosno financirati tu većinu - doista ne mogu odgovoriti".Sličnog je stajališta i novinar Viktor Ivančić. "Činjenica je da je 'vrijednost' same Deklaracije u tome što ona predstavlja službenu i parlamentarno usvojenu laž, tj. da je njen osnovni smisao promovirati laži o Domovinskom ratu. To u najkraćem znači da je laž temeljna vrijednost Domovinskog rata. To također znači da će država novcem stimulirati medije koji su spremni lagati i koji će te laži smatrati 'promoviranjem vrijednosti'. Država je to i dosad u mnogim slučajevima činila, samo što se sada na to obavezuje i zakonskim putem. Moje je mišljenje da u Hrvatskoj ovoga trenutka ima previše medija koji - i bez državne pomoći - lažu o Domovinskom ratu, te da država, u uvjetima ekonomske krize, ovim načinom bespotrebno razbacuje sredstva. Bilo bi svrsishodnije da financijski podupire medije koji će lagati o nečemu drugom", izjavio je Ivančić u razgovoru za H-Alter.
Marina Škrabalo podsjeća da je odgovornost medija štititi dostojanstvo osoba i njihovih različitih osobnih i kolektivnih identiteta, te istodobno kritički i temeljito propitivati sve društvene i političke pojave u koje spada i Domovinski rat. "Bilo bi ispravno naložiti medijima da vode računa o dostojanstvu svih žrtava rata što se za divno čudo u Prijedlogu ne spominje, dok bi Domovinski rat to trebao prepustiti istraživačkom radu novinara i povjesničara", zaključila je Škrabalo.
Izvor: H-alter
