Otvor', ženo, kampanju, man' se Očenaša

Koliko god u ovim ljetnim mjesecima slavili Gospu, daleko je od toga da smo mi marijanska Crkva, da imamo marijansku dušu. Prije se može dobiti dojam da smo 'homoseksualna Crkva' (Balthasar), jednospolna, muška Crkva. Nama, modernim muškarcima i ženama, vlada mentalitet aktivizma, crkvenih igara moći i politike, na pameti su nam samo funkcije, organizacije, projekti. Nema više marijanske mistike, kontemplacije, skrovitosti i služenja. Jednom riječju, nema više marijanskih duša. (...) Tko nema Mariju za svoju majku, taj govori o Bogu i misli Boga, a da ga nikad u sebi nije rodio, njegova duhovnost, njegove riječi, njegovi tekstovi, njegova djela vrište od frigidnoga, nemarijanskoga duha – tako je prije godinu dana, ljeta Gospodnjeg 2015., pisao Ivica Raguž, profesor dogmatske teologije i dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Ima biti da se između dviju velikogospojinskih svetkovina nije bog-zna-kako promijenio ni taj »frigidni nemarijanski duh« niti se prestao stjecati dojam o »homoseksualnoj, jednospolnoj, muškoj Crkvi«, pa se slavonski marijanac ovoga ljeta oglasio u Glasu Koncila, i to »teološkim hvalospjevom« pod naslovom »Marijina poslušnost i žene danas«.

Bog je htio da novinar ovoga lista Ladislav Tomičić pročita, iscitira i prokomentira taj Ragužev »teološki hvalospjev«, pa da đakovački teolog nakon toga bude blaženo uznesen među medijske zvijezde ljeta Gospodnjega 2016. Tako sada Ivica Raguž na pošteno zasluženim visinama sluša zemaljske odjeke svojega iščitavanja Svetoga pisma i hermeneutičkih tekstova koji su ga učvrstili u vjeri da je »đavao prvotno po ženinoj neposlušnosti čovjeka učinio robom grijeha«, jer je »Eva, a ne Adam, sagriješila zbog neposlušnosti«, dok je grijeh prvoga muškarca ipak nešto manji, budući da je on, »kako to često biva i danas, sagriješio zbog sažaljenja sa svojom ženom«.

Nije Raguž samo spolno odvagnuo težinu prvoga grijeha, pa zaključio da je »po ženskoj neposlušnosti grijeh ušao u svijet«, nego je i današnje žene proglasio Evinim sljedbenicama: »Žena je i danas na poseban način i dalje u velikoj napasti neposlušnosti. Neposlušnost ovdje znači da je žena u iskušenju da svoj život gradi bez Boga, da ne želi imati »glavu« (Isus Krist, Crkva, muškarac) kojoj treba biti poslušna. Neposlušnost se izriče u traženju svojih prava za jednakošću koja briše razlike, u tome da žena ne želi prihvatiti da je ona od Adama, a ne Adam od nje, da je ona drugotna, a muškarac prvotan.«

Zbog toga se njegova interpretacija Knjige Postanka po hrvatskim novinama naziva »bukvalnom, fundamentalističkom i tipičnom za rusko pravoslavlje do pretprošlog stoljeća«. Zbog toga se njegovo hvatanje za Adamovo rebro smješta »s onu stranu zdrave pameti«. Zbog toga njegovo »teološko« svođenje žena na puke poslušnice javno ismijavaju i slobodoumniji teolozi i nezatucani vjernici. Zbog toga se njegov »marijanski« tekst naziva »protuženskim i antidemokratskim ispadom«. Zbog toga autor biva prozivan za mizoginiju i pozivan da se »ispriča i kolegama teolozima, jer ih je osramotio, i ženama u Hrvatskoj«. Zbog toga se Ivica Raguž ovih dana – kako tvrde novinarska zvrndala i zabadala – ne javlja na telefon. Bog će ga znati – možda čovjek na svojim zasluženo dosegnutim zvjezdanim visinama sluša prvu pjesmu s prvog albuma Lačnog Franza. Pjesmu »Bog nima telefona«.

A možda se i sav u čudu pita kako to da ga ovakva medijska slava nije stigla i ranije, kada je pisao: »Tamo gdje žena prestaje biti određena muškarcem, gdje živi samo za sebe, gdje se pretvorila samo u majku, poduzetnicu, gdje se prkosno natječe s muškarcem da bude bolja i pametnija od njega (vrhunski utjecaj kapitalizma na današnje brakove!), tamo i žena prestaje biti humana, ljudska. I čim vidimo da ne treba muškarca i da ne živi s muškarcem, da je postala ravnodušna prema muškarcu – može ona biti vrhunska znanstvenica, poduzetnica, brižna majka, časna sestra, humanitarka, aktivistica – ona propada u nehumanost.«

Pa da medijskim prozivačima, koje bi taj citat silno razveselio, pokvari feštu dokazujući kako se on u istom tekstu dohvatio i muškaraca: »Pogledaj muškarca kako se ophodi prema ženi i znat ćeš je li human ili nije! Ako je to muškarac koji manipulira ženama, ako je to muškarac kojemu je karijera važnija od vlastite supruge, ako je to muškarac posesivan, ako je to muškarac koji je ravnodušan prema ženi i ona ne igra nikakvu ulogu u njegovu životu, tada možemo biti sigurni da taj muškarac propada u nehumanost. Može se on nama predstavljati kao vrhunski intelektualac, svećenik ili biskup, predsjednik ili poduzetnik, humanitarac i kozmopolit, celibatarac ili oženjen, ali Božja riječ nam kazuje da je on bez žene nehuman.«

Ali zna on da ima čitatelja koji bi mu i na to prigovorili da je ženi izrijekom propisao da mora biti »određena muškarcem«, dok se ampak nije usudio jednako tako napisati da i muškarac mora biti određen ženom. Stoga vjerojatno i ne žali za tim propuštenim čitanjima koja bi ga još ranije stavila uz bok misliocima kalibra msgr. Ratka Perića, biskupa mostarsko-duvanjskoga i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanjskoga, koji je u knjizi »Naravni porivi i nadnaravni darovi – Sedam glavnih grijeha i sedam darova Duha Svetoga«, također nadahnut Svetim pismom, ovako savjetovao svoje vjernike: »U tajnim stvarima neka ti ženska ne bude savjetnik, stara je izreka. Tajne su preteške i žene ih ne mogu nositi na dugu stazu. Ima i mnogo muških koji su prave ženske. Tajnu dobro čuva samo pokojna žena!«

A možda Ivica Raguž i nema za čim žaliti. Jer nikada nije kasno da – zbog utjerivanja poslušnosti u kosti onih svojeglavih ženskih bića što se odbijaju ponašati kako priliči Adamovu rebru – dogura i do biskupske časti. A možda i časti kardinalske… Pa da njegove marijanske propovijedi javno hvali i vrhovni vjernik Andrej Plenković, uz neku prigodnu i glasačima omiljenu pjesmu. Naprimjer onu »Otvor', ženo, kampanju, man' se Očenaša«…

novilist