Udruga hrvatskih pacijenata (UHP) osnovana je 26. rujna 2004. godine s ciljem pomaganja oboljelima i izgradnji javnog zdravstvenog sustava na načelu solidarnosti zdravih i bolesnih. Rad ove udruge je javan. Mogu joj se obratiti svi građani Republike Hrvatske koji to žele. Ne moraju biti njeni članovi. U UHP-a nema članarine. UHP nastoji humanitarno pomagati oboljelima jer je zdravlje najveće bogatsvo Republike Hrvatske. Nastoje pomoći svima koji joj se obrate i to potpuno besplatno. Većina u UHP-u su preživjeli teške bolesti. Nažalost znamo što znači biti smrtonosno bolestan. Tada je najvažnija podrška pored obitelji i društva kroz solidarno javno zdravstvo. Nažalost na djelu je sve očitija tajkunizacija solidarnog javnog zdravstvenog sustava. Udruga hrvatskih pacijenata je poslala otvoreno pismo ministru Kujundžiću i ravnatelju HZZO-a Vukeliću, a kojeg u potpunosti prenosimo.
Pismo ministru Kujundžiću i ravnatelju HZZO-a Vukeliću:
Poštovani,
Odmah na početku razumijemo pravo liječnika u PZZ na prosvjed ( to je njihovo pravo) ali samo dok u toj svojoj borbi NE ugrožavaju naša prava oboljelih. Viđenje Udruge hrvatskih pacijenata o prosvjedu nekih liječnika primarne zaštite.
Što je istina povodom prosvjeda ovih dana nekih liječnika iz PZZ?
Prosvjedi nekih liječnika primarne zaštite kojim izražavaju nezadovoljstvo što im država neće pokloniti ambulante koje bi potom mogli prodavati ili ostavljati svojoj djeci, novi je po nama loš potez nekih hrvatskih liječnika iz PZZ.
Drugi je to, po nama, propust nekih liječnika u primarnoj zaštiti – prvi je bio afera Farmal. Riječ je o aferi, u kojoj je na kraju osuđeno 335 liječnika (ako griješimo ispričavamo se, ovo je bio javno objavljeni podatak).
Da bismo razumjeli o čemu je po nama upitan postupak nekih liječnika iz PZZ valja znati sljedeće: liječnici primarne zaštite trenutno su podijeljeni u dvije skupine: dijelom su javni djelatnici u domovima zdravlja (njih oko 30%), a dijelom su privatnici koji imaju koncesijski ugovor s HZZO-om (oko 70 % liječnika u primarnoj zaštiti). Po koncesijskom ugovoru liječnici nisu vlasnici ambulante (ovo je važno zapamtiti), nego samo imaju ugovor za rad u ambulanti. Odlaskom u mirovinu koncesijski ugovor prestaje, a u ambulantu dolazi drugi liječnik kojeg zapošljava dom zdravlja.
Prijedlog novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti u prvoj je verziji predvidio poklanjanje ambulanti, (ambulante ne bi kupovali nego bi ih liječnici /medicinskim sestrama ništa/ dobili besplatno). I tako nastaje novo vlasničko stanje: liječnici više ne bili koncesionari koji rade u ambulanti nego bi bili vlasnici ambulante. A kao vlasnici sada mogu (za razliku od koncesionara) ambulantu i prodati ili ostaviti svojoj djeci. Izgleda da je to jedini razlog za prosvjed liječnika – zahtjev da im se ambulante poklone kako bi ih mogli prodavati (ako griješimo molimo ih da nam pisano točno odgovore).
Mi u Udruzi hrvatskih pacijenata nismo (iako smo više puta tražili) vidjeli nikakvu studiju ni kalkulaciju koliko bi to koštalo.
Mi smo napravili neku našu kalkulaciju, a ukoliko ona nije točna ispričavamo se i molimo ministra prof. dr.sc Kujundžića da oni naprave tu studiju i kalkulaciju (to su valjda morali imati kada su predlagali privatizaciju u Nacrtu Zakona o zdravstvenoj zaštiti) i upoznaju javnost s tim brojkama.
Evo mi smo ovako to izračunali. Cijena ambulanti ovisit će o njenom godišnjim prihodima i, ako se cijena bude određivala kao što se određuje ljekarnama, kretat će se oko 1,3 godišnja prihoda odnosno oko 600 000 do 700.000 kuna za prosječnu ambulantu. Dakle, pri odlasku u mirovinu, svaki bi liječnik prodajom poklonjene mu ambulante uprihodio navedeni iznos. I tu po nama počinje i završava sva priča o mogućim razlozima za prosvjed nekih liječnika u PZZ. Pitamo vas, ako bi prošla takva privatizacija (tajkunizacija) kako bi to mladi liječnici ulaskom u sustav mogli kupiti ili bi možda radije išli vani?
S druge strane, država bi poklanjanjem ambulanti u primarnoj zaštiti (njih oko 4900) izgubila vrijednost od oko 2,94 milijarde kuna. (ako nismo dobro izračunali, ispričavamo se, a molimo vas vašu točnu kalkulaciju)
Pri tome bi takav poklon dobili samo liječnici dok medicinske sestre ne bi dobili apsolutno ništa, neovisno o tome koliko imaju radnog staža u toj ustanovi. Drugim riječima, medicinska sestra može imati 30 godina radnog staža u ambulanti, a liječnik samo jedan dan i po Zakonu bi liječniku pripalo sve vlasništvo, a medicinskoj sestri ništa.
Nakon brojnih primjedbi (više od 5400) pristiglih na takav nacrt Zakona, ministar je izmijenio sporne odluke o poklanjanju ambulanti i mogućnosti nasljeđivanja ili prodaje, što je izazvalo nezadovoljstvo nekih liječnika u PZZ i potaklo ih na najavljeni prosvjed.
Dosadašnja neka istraživanja, ali i iskustva zemalja koja imaju privatno zdravstvo, pokazuju kako je ono jednako učinkovito (postiže jednake rezultate) kao i javno, ali je manje djelotvorno (znatno je skuplje, a daje iste rezultate kao i javno) od javnog zdravstva. Tako američko zdravstvo koje je gotovo potpuno privatizirano troši oko 10.000 dolara po stanovniku godišnje, odnosno dvostruko više u odnosu na druge razvijene zemlje (koje imaju u najvećem dijelu javno zdravstvo). Unatoč tako ogromnoj potrošnji, SAD imaju najslabije zdravstvene ishode među razvijenim zemljama. Uz to su iznosi sudjelovanja u liječenju (i unatoč postojanju police osiguranja) takvi da mnogi građani zbog težih bolesti često bankrotiraju (60% svih osobnih bankrota američkih građana uzrokovano je upravo troškovima liječenja). Nasuprot tome, bankrot zbog troškova liječenja ne postoji u EU ni u drugim zemljama koje imaju javno zdravstvo.
Solidarno javno zdravstvo je najdragocjeniji proizvod u povijesti civilizacije, za razliku od privatnog gdje je na prvom mjestu profit. Solidarno javno zdravstvo skrbi za sve građane (neovisno o platežnoj moći), jednako ih liječeći od svih bolesti (privatno teži liječenju lakših i jednostavnijih stanja), na cijelom području zemlje (privatno ne pokriva manje naseljena mjesta i otoke), a trošak liječenja solidarno raspoređujući na sve građane pa se stječe dojam „besplatnosti“. Tako se pokazuje da je „u zdravstvu moralno ujedno i jeftino.“ (Paul Krugman).
Dakle, prema svim mjerilima (osim u ljubaznosti gdje je privatno zdravstvo bolje ocjenjeno) solidarno javno je zdravstvo u organizacijski, financijski, „proizvodno“ i moralno znatno naprednije od privatnog (što ne znači da javno zdravstvo ne treba dalje unaprjeđivati i razvijati). A neki liječnici primarne zaštite žele privatizirati solidarno javno zdravstvo i ponovo ga vratiti na skuplji i nazadniji privatni oblik. Tako se neki liječnici u PZZ postavljaju ne samo protiv pacijenata koji plaćaju cjelokupni solidarni zdravstveni sustav, nego i protiv cijele države – ono što je za pacijente i državu dobro, moralno i jeftino ( solidarno javno zdravstvo), oni žele potpuno i trajno privatizirati (tajkunizirati) zbog vlastite koristi.
Jesu li su neki liječnici u PZZ došli na suprotnu stranu od svojih pacijenata? Je li moguće da su neki liječnici zbog vlastiti interesa skloni uništiti solidarno javno zdravstvo uskraćujući možda svojim pacijentima bolju, dostupniju i jeftiniju zdravstvenu skrb?
Predlažemo na ovu temu lobistima privatizacije PZZ više javnih tribina na kojima bi pozvali i one koji imaju drugačije mišljenje od njih i kroz javni dijalog iznijeti svoje stavove i saznanja. To bi bilo najpoštenije i na taj način upoznati cjelokupnu javnost o različitim stavovima. Nakon toga predlažemo raspisati referendum (uz neke sljedeće izbore, ne bi koštao ništa) i pitati hrvatski puk kakvo zdravstvo želi javno ili privatno.
Istini za volju, nije rijetkost da se neki liječnici nađu na suprotnoj strani od svojih pacijenata. Tako su najveći protivnici uvođenja javnog zdravstva u Engleskoj (davne1948.) bili privatni engleski liječnici, jednako su to bili i američki tijekom Obamine kampanje uvođenja javnog zdravstva; najljući protivnici Andrije Štampara bili su upravo jugoslavenski liječnici, a danas su, eto, najveći protivnici javnog zdravstva u Hrvatskoj upravo neki hrvatski liječnici.
A nije da naši liječnici nemaju od koga naučiti kako je nedopustivo biti na suprotnoj strani od svojih pacijenata. To bi im mogao reći svaki od onih 30 liječnika koji su (od 154 zaposlena) ostali u Vukovarskoj bolnici. Ili svaka od onih 130 sestara (od 337 zaposlenih) koje su to isto učinile. I mnoge to platile svojim životima. Bi li ti iskazi našim nekim liječnici lobistima privatizacije bili možda dovoljan argument?
Naravno, među liječnicima još i te kako ima onih kojima se divimo – kako kod nas tako i u svijetu. Neki smo dan mogli svjedočili kako su kanadski liječnici najavili štrajk ukoliko im se povećaju plaće. Umjesto povećavanja plaće, kanadski su „liječnici zatražili da se novac predviđen za njihove povišice vrati u zdravstveni sustav kako bi profitirali pacijenti i potplaćene kolege.“
U Engleskoj se upravo danas održao veliki prosvjed protiv privatizacije engleske Nacionalne zdravstvene službe (NHS) u kojima je sudjelovalo 40.000 ljudi uz brojno medicinsko osoblje. Cuts leave scars’: thousands join protest over NHS funding. I dok engleski liječnici prosvjeduju protiv privatizacije, naši se neki liječnici bore za privatizaciju?
I sami svakodnevno svjedočimo radu brojnih visokomoralnih liječnika i nije upitno kako su oni, na žalost, ona tiha većina koja unatoč potplaćenosti i teškim uvjetima, održava naše solidarno javno zdravstvo i hvala im na tome .
I na kraju molimo vas za dijalog umjesto monologa. Možemo drugačije misliti, a to nije grijeh. Hvala svim zdravstvenim djelatnicima koji odgovorno i humano rade svoj posao na dobrobit nas oboljelih.
Napomena: Čitajući Novi list od 30. 6.2018. i članak autorice Barbare Čolušić pod naslovom „ Prosvjed liječnika obiteljske medicine u Rijeci: ‘Zašto tjerate pacijente u privatne poliklinike?’“
Želimo Vas ovdje podsjetiti i na konferenciju za medije koji su iz PZZ održali 2.10.2017. Ovdje možete pročitati 10 ultimatuma koje su uputili vladi.
Za bolje razumijevanja teme predlažemo vam pročitajte ova oba teksta i pokušajte sami zaključiti što je tu istina i motiv. Srdačno vas sve pozdravljamo i želimo obilje zdravlja sa prve crte oboljeli. Solidarni javni zdravstveni sustav je najdragocjeniji proizvod civilizacije dosada i nema alternativu. U dobroj vjeri.
S poštovanjem
Marijo Drlje dipl. oec
Udruga hrvatskih pacijenata (UHP)
Kopernikova 3
10020 Zagreb
E-mail: marijodrlje1@gmail.com
Internet stranice: https://udrugahrvatskihpacijenata.hr/
Program udruge možete pogledati ovdje.
Pismo ministru Kujundžiću i ravnatelju HZZO-a Vukeliću:
Poštovani,
Odmah na početku razumijemo pravo liječnika u PZZ na prosvjed ( to je njihovo pravo) ali samo dok u toj svojoj borbi NE ugrožavaju naša prava oboljelih. Viđenje Udruge hrvatskih pacijenata o prosvjedu nekih liječnika primarne zaštite.
Što je istina povodom prosvjeda ovih dana nekih liječnika iz PZZ?
Prosvjedi nekih liječnika primarne zaštite kojim izražavaju nezadovoljstvo što im država neće pokloniti ambulante koje bi potom mogli prodavati ili ostavljati svojoj djeci, novi je po nama loš potez nekih hrvatskih liječnika iz PZZ.
Drugi je to, po nama, propust nekih liječnika u primarnoj zaštiti – prvi je bio afera Farmal. Riječ je o aferi, u kojoj je na kraju osuđeno 335 liječnika (ako griješimo ispričavamo se, ovo je bio javno objavljeni podatak).
Razlozi za prosvjed
Da bismo razumjeli o čemu je po nama upitan postupak nekih liječnika iz PZZ valja znati sljedeće: liječnici primarne zaštite trenutno su podijeljeni u dvije skupine: dijelom su javni djelatnici u domovima zdravlja (njih oko 30%), a dijelom su privatnici koji imaju koncesijski ugovor s HZZO-om (oko 70 % liječnika u primarnoj zaštiti). Po koncesijskom ugovoru liječnici nisu vlasnici ambulante (ovo je važno zapamtiti), nego samo imaju ugovor za rad u ambulanti. Odlaskom u mirovinu koncesijski ugovor prestaje, a u ambulantu dolazi drugi liječnik kojeg zapošljava dom zdravlja.
Prijedlog novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti u prvoj je verziji predvidio poklanjanje ambulanti, (ambulante ne bi kupovali nego bi ih liječnici /medicinskim sestrama ništa/ dobili besplatno). I tako nastaje novo vlasničko stanje: liječnici više ne bili koncesionari koji rade u ambulanti nego bi bili vlasnici ambulante. A kao vlasnici sada mogu (za razliku od koncesionara) ambulantu i prodati ili ostaviti svojoj djeci. Izgleda da je to jedini razlog za prosvjed liječnika – zahtjev da im se ambulante poklone kako bi ih mogli prodavati (ako griješimo molimo ih da nam pisano točno odgovore).
Mi u Udruzi hrvatskih pacijenata nismo (iako smo više puta tražili) vidjeli nikakvu studiju ni kalkulaciju koliko bi to koštalo.
Mi smo napravili neku našu kalkulaciju, a ukoliko ona nije točna ispričavamo se i molimo ministra prof. dr.sc Kujundžića da oni naprave tu studiju i kalkulaciju (to su valjda morali imati kada su predlagali privatizaciju u Nacrtu Zakona o zdravstvenoj zaštiti) i upoznaju javnost s tim brojkama.
Evo mi smo ovako to izračunali. Cijena ambulanti ovisit će o njenom godišnjim prihodima i, ako se cijena bude određivala kao što se određuje ljekarnama, kretat će se oko 1,3 godišnja prihoda odnosno oko 600 000 do 700.000 kuna za prosječnu ambulantu. Dakle, pri odlasku u mirovinu, svaki bi liječnik prodajom poklonjene mu ambulante uprihodio navedeni iznos. I tu po nama počinje i završava sva priča o mogućim razlozima za prosvjed nekih liječnika u PZZ. Pitamo vas, ako bi prošla takva privatizacija (tajkunizacija) kako bi to mladi liječnici ulaskom u sustav mogli kupiti ili bi možda radije išli vani?
S druge strane, država bi poklanjanjem ambulanti u primarnoj zaštiti (njih oko 4900) izgubila vrijednost od oko 2,94 milijarde kuna. (ako nismo dobro izračunali, ispričavamo se, a molimo vas vašu točnu kalkulaciju)
Pri tome bi takav poklon dobili samo liječnici dok medicinske sestre ne bi dobili apsolutno ništa, neovisno o tome koliko imaju radnog staža u toj ustanovi. Drugim riječima, medicinska sestra može imati 30 godina radnog staža u ambulanti, a liječnik samo jedan dan i po Zakonu bi liječniku pripalo sve vlasništvo, a medicinskoj sestri ništa.
Nakon brojnih primjedbi (više od 5400) pristiglih na takav nacrt Zakona, ministar je izmijenio sporne odluke o poklanjanju ambulanti i mogućnosti nasljeđivanja ili prodaje, što je izazvalo nezadovoljstvo nekih liječnika u PZZ i potaklo ih na najavljeni prosvjed.
Što je sporno u zahtjevu za privatizaciju?
Dosadašnja neka istraživanja, ali i iskustva zemalja koja imaju privatno zdravstvo, pokazuju kako je ono jednako učinkovito (postiže jednake rezultate) kao i javno, ali je manje djelotvorno (znatno je skuplje, a daje iste rezultate kao i javno) od javnog zdravstva. Tako američko zdravstvo koje je gotovo potpuno privatizirano troši oko 10.000 dolara po stanovniku godišnje, odnosno dvostruko više u odnosu na druge razvijene zemlje (koje imaju u najvećem dijelu javno zdravstvo). Unatoč tako ogromnoj potrošnji, SAD imaju najslabije zdravstvene ishode među razvijenim zemljama. Uz to su iznosi sudjelovanja u liječenju (i unatoč postojanju police osiguranja) takvi da mnogi građani zbog težih bolesti često bankrotiraju (60% svih osobnih bankrota američkih građana uzrokovano je upravo troškovima liječenja). Nasuprot tome, bankrot zbog troškova liječenja ne postoji u EU ni u drugim zemljama koje imaju javno zdravstvo.
Solidarno javno zdravstvo je najdragocjeniji proizvod u povijesti civilizacije, za razliku od privatnog gdje je na prvom mjestu profit. Solidarno javno zdravstvo skrbi za sve građane (neovisno o platežnoj moći), jednako ih liječeći od svih bolesti (privatno teži liječenju lakših i jednostavnijih stanja), na cijelom području zemlje (privatno ne pokriva manje naseljena mjesta i otoke), a trošak liječenja solidarno raspoređujući na sve građane pa se stječe dojam „besplatnosti“. Tako se pokazuje da je „u zdravstvu moralno ujedno i jeftino.“ (Paul Krugman).
Dakle, prema svim mjerilima (osim u ljubaznosti gdje je privatno zdravstvo bolje ocjenjeno) solidarno javno je zdravstvo u organizacijski, financijski, „proizvodno“ i moralno znatno naprednije od privatnog (što ne znači da javno zdravstvo ne treba dalje unaprjeđivati i razvijati). A neki liječnici primarne zaštite žele privatizirati solidarno javno zdravstvo i ponovo ga vratiti na skuplji i nazadniji privatni oblik. Tako se neki liječnici u PZZ postavljaju ne samo protiv pacijenata koji plaćaju cjelokupni solidarni zdravstveni sustav, nego i protiv cijele države – ono što je za pacijente i državu dobro, moralno i jeftino ( solidarno javno zdravstvo), oni žele potpuno i trajno privatizirati (tajkunizirati) zbog vlastite koristi.
Mogu li liječnici biti protiv svojih pacijenata?
Jesu li su neki liječnici u PZZ došli na suprotnu stranu od svojih pacijenata? Je li moguće da su neki liječnici zbog vlastiti interesa skloni uništiti solidarno javno zdravstvo uskraćujući možda svojim pacijentima bolju, dostupniju i jeftiniju zdravstvenu skrb?
Predlažemo na ovu temu lobistima privatizacije PZZ više javnih tribina na kojima bi pozvali i one koji imaju drugačije mišljenje od njih i kroz javni dijalog iznijeti svoje stavove i saznanja. To bi bilo najpoštenije i na taj način upoznati cjelokupnu javnost o različitim stavovima. Nakon toga predlažemo raspisati referendum (uz neke sljedeće izbore, ne bi koštao ništa) i pitati hrvatski puk kakvo zdravstvo želi javno ili privatno.
Istini za volju, nije rijetkost da se neki liječnici nađu na suprotnoj strani od svojih pacijenata. Tako su najveći protivnici uvođenja javnog zdravstva u Engleskoj (davne1948.) bili privatni engleski liječnici, jednako su to bili i američki tijekom Obamine kampanje uvođenja javnog zdravstva; najljući protivnici Andrije Štampara bili su upravo jugoslavenski liječnici, a danas su, eto, najveći protivnici javnog zdravstva u Hrvatskoj upravo neki hrvatski liječnici.
A nije da naši liječnici nemaju od koga naučiti kako je nedopustivo biti na suprotnoj strani od svojih pacijenata. To bi im mogao reći svaki od onih 30 liječnika koji su (od 154 zaposlena) ostali u Vukovarskoj bolnici. Ili svaka od onih 130 sestara (od 337 zaposlenih) koje su to isto učinile. I mnoge to platile svojim životima. Bi li ti iskazi našim nekim liječnici lobistima privatizacije bili možda dovoljan argument?
Naravno, među liječnicima još i te kako ima onih kojima se divimo – kako kod nas tako i u svijetu. Neki smo dan mogli svjedočili kako su kanadski liječnici najavili štrajk ukoliko im se povećaju plaće. Umjesto povećavanja plaće, kanadski su „liječnici zatražili da se novac predviđen za njihove povišice vrati u zdravstveni sustav kako bi profitirali pacijenti i potplaćene kolege.“
U Engleskoj se upravo danas održao veliki prosvjed protiv privatizacije engleske Nacionalne zdravstvene službe (NHS) u kojima je sudjelovalo 40.000 ljudi uz brojno medicinsko osoblje. Cuts leave scars’: thousands join protest over NHS funding. I dok engleski liječnici prosvjeduju protiv privatizacije, naši se neki liječnici bore za privatizaciju?
I sami svakodnevno svjedočimo radu brojnih visokomoralnih liječnika i nije upitno kako su oni, na žalost, ona tiha većina koja unatoč potplaćenosti i teškim uvjetima, održava naše solidarno javno zdravstvo i hvala im na tome .
I na kraju molimo vas za dijalog umjesto monologa. Možemo drugačije misliti, a to nije grijeh. Hvala svim zdravstvenim djelatnicima koji odgovorno i humano rade svoj posao na dobrobit nas oboljelih.
Napomena: Čitajući Novi list od 30. 6.2018. i članak autorice Barbare Čolušić pod naslovom „ Prosvjed liječnika obiteljske medicine u Rijeci: ‘Zašto tjerate pacijente u privatne poliklinike?’“
Želimo Vas ovdje podsjetiti i na konferenciju za medije koji su iz PZZ održali 2.10.2017. Ovdje možete pročitati 10 ultimatuma koje su uputili vladi.
Za bolje razumijevanja teme predlažemo vam pročitajte ova oba teksta i pokušajte sami zaključiti što je tu istina i motiv. Srdačno vas sve pozdravljamo i želimo obilje zdravlja sa prve crte oboljeli. Solidarni javni zdravstveni sustav je najdragocjeniji proizvod civilizacije dosada i nema alternativu. U dobroj vjeri.
S poštovanjem
Marijo Drlje dipl. oec
Udruga hrvatskih pacijenata (UHP)
Kopernikova 3
10020 Zagreb
E-mail: marijodrlje1@gmail.com
Internet stranice: https://udrugahrvatskihpacijenata.hr/
Program udruge možete pogledati ovdje.
