Ovog je ljeta čak i film s Nicolasom Cageom razlog za veselje

Zar je dotle došlo da se usred ljetne blockbusterske kino sezone čovjek treba veseliti Nicolasu Cageu? Nije on bio neka ekstatična sreća ni sredinom ’90-ih dok je glumio u spektaklima („The Rock“, „Con Air“), kamoli danas kad se pojavljuje gdjegod i kadgod. A tu je i uvijek rado viđeni Elijah Frodo Wood (rado viđen u Međuzemlju, drugdje bojim se nešto manje…) kao Cageov partner in crime (ali fakat!). U kinima dakle nema ništa (bez brige, ne ignoriramo „Star Trek“ – to gleda stari trekkie NG Ramljak), pa onda i ovakve debelo ispod crte produkcije koje se tek u rijetkim teritorijima/zemljama dočepaju kina dobiju šansu.

No dobro, što je tu je, film je dobio i poneku ohrabrujuću kritiku, trailer nagovješta neku polu-mračnu polu-zajebanciju, Cagea sam malo ignorirao zadnjih pet-šest godina (iako on i dalje snima par filmova godišnje), pa ajde onda da i to vidimo. Stvari kreću neloše – na početku pratimo dva lasvegaška murjaka nevoljnika u njihovoj dnevnoj rutini, starijeg i iskusnijeg Jima (Cage) te mlađahnog, napušenog i bezvoljnog Davida (Wood). Jim živi s ocem, također bivšim murjakom (kratko ali dobrodošlo pojavljivanje Jerryja Lewisa), dok David svoje vrijeme provodi ili s kurvama ili u dimu, no ni za jedno od toga čini se nije previše zainteresiran.

Jim onda sasvim slučajno nabasa na trag koji bi mogao voditi do nekih krupnih dilera koji na nekoj dosta neupadljivoj lokaciji čuvaju nešto očito jako, jako vrijedno, no umjesto da stvari krene riješavati „službeno“, on se ipak odluči za „privatan“ aranžman, dakle za sebe i svoj račun. No, tu će mu trebati pomoć mlađeg kolege, koji nikako nije oduševljen planom, ali na kraju ipak nekako nevoljko pristane. Treba dakle provaliti u nekakvo skladište nečega, a to nešto čuva jedno metar čeličnog zida. U inicijalnim fazama pripreme „projekta“, ima dosta zajebancije, povremeno čak i uspjele, i film se tu čini na samom rubu neke obećavajuće komedije. No, kako krene akcija, tako i fore odjednom iz nekog razloga postanu sve kiselije i nelagodnije i ta tranzicija iz komedije u dramu, iz ležernog u ozbiljno zna biti i dosta kvrgava.

Uglavnom, kad negdje oko polovine filma Jim & David dođu na lokaciju sa svojom golemom i preskupom, iz Njemačke nabavljenom bušilicom (spoilerćić?), do kraja gledamo komornu dramu dva i pol karaktera (jer bude i talaca jebga), povremeno napetu i zanimljivu, ali ipak nekako inferiornu obećavajućem uvodu. Razloga je nekoliko – u prvom djelu filma ima dosta neobičnih kadrova te neke sasvim neglamurozne, pomalo katatonične lasvegaške perferije popraćene nekom zgodnom, pomalo arhaičnom mjuzom, a tek se u daljinama nazire sjaj i ludilo prijestolnice grijeha i to daje priči neku posebnu atmosferu.

Drugi je problem koji se događa mnogima i ne samo debitantima poput braće Brewer (jesu li uopće braća – nemam pojma, a jedan od njih nije ni debitant, ali da su sasvim nepoznati, bogme jesu), koji su film zajednički režirali po scenariju jednog od njih dvojice jest taj da dosta toga dobro započnu, fino postave likove i situacije i onda ih još dobro zapletu i naprave set up koji onda zahtjeva neko fakat spektakularno finale s megaobratom ili nečim sličnim. Toga na žalost ovdje nema, a nije da se nije pokušalo, nego se samo nije uspjelo („nije uspjelo“ je ovdje eufemizam za nešto puno gore, poput pucnja u vlastitu nogu), i to onda u konačnici filmu na žalost oduzima i više nego što je red. Šteta, jer Cage je dosta uvjerljiv, povremeno i urnebesan, u za sebe tipičnoj ulozi tipa za kojeg nikad ne znaš je li smrtno ozbiljan ili smrtno neozbiljan, je li socipat ili nešto gore ili pak samo glumi, dok je Wood sasvim korektan kao njegova prilično prizemljena i uzemljena suprotnost.

Dakle, kad se u priču uplete psihologija (i to ne neka posebno pametna ni duboka) i kad se počne petljati i prtljati s nečim što je u početku mirisalo na dobro, konačan rezultat bude tanak i pomalo razočaravajući. A ponavljam – obećavalo je, i to jako…  (PRVI DIO 8/10, DRUGI DIO 3/10, KONAČNO 5,5/10)

Foto/video: Highland Film Group

nemilosrdnigadovi