Prije četiri dana ABC News piše „kako su po prvi put od havarije koja se dogodila na nuklearnom reaktoru u Fukushimi u Japanu u ožujku 2011. godine znanstvenici otkrili manje količine radioaktivnosti u morskoj vodi na zapadnim obalama Sjeverne Amerike“. Vijest su u ponedjeljak objavili stručnjaci s Oceanografskog instituta Woods Hole.
„Radioaktivnost može biti opasna i nakon što smo ustanovili da je riječ o najvećem radioaktivnom zagađivanju oceana u povijesti trebali bi pažljivo pratiti što se događa“, rekao je Ken Buesseler, pomorski kemičar s Oceanografskog instituta Woods Hole, dodajući, međutim, da je razina otkrivene radijacije „izuzetno niska“.
Uzorak u američkim vodama je 19. veljače prikupljen na lokaciji Ucluelet (British Columbia, Kanada), a sadrži tragove cezija-134 i cezija-137 koji su navodno ispod međunarodno utvrđene razine opasne po ljude i život u moru.
„Ako netko pliva 6 sati dnevno svaki dan u godini u vodi u kojoj se nalazila razina cezija dvostruko veća od uzorka z Uclueleta, količina zračenja koju će primiti će i dalje biti više od tisuću puta manja nego što je zaprimimo prilikom jednog zubnog zračenja“, navodi se u priopćenju koje je objavio inače privatni i „neprofitni“ institut Woods Hole.
Uzorci su tijekom posljednjih 15 mjeseci prikupljeni na više od 60 lokacija duž američke i kanadske obale Pacifika , te na Havajima. Radioaktivnost koja dolazi iz Fukushime je otkrivena oko 100 milja od obale sjeverne Kalifornije u studenom prošle godine, ali navodno još ništa nije pronađeno na samim plažama ili obalama.
Američki tim, koji također radi s japanskim stručnjacima, očekuje da će pronaći više mjesta s mjerljivom razinom cezija-134 u narednim mjesecima, te upozorava da se predviđa širenje radijacije i da se sve više primiče obali, piše ABC News, koji kao da stidljivo i s izvjesnom dozom opreza priprema Amerikance i Kanađane na ono na što neovisni mediji upozoravaju još od 2012. godine.
No, kako je riječ o portalima koji uglavnom šire "teorije zavjere", kao što su na primjer Infowars, Global Research, Democracy Now i slični, onda bi valjda trebali vjerovati onome što kaže ABC News i izvješću „neovisnog“ i „neprofitnog“ privatnog Oceanografskog instituta Woods Hole. Kako jedan privatni institut može biti neprofitan, teško je objasniti, ali, kada su znanstvena „otkrića“ njegovih stručnjaka već objavili svi mass-mediji, valjda mu moramo vjerovati i mi.
No, ostavimo po strani „znanstvenu ekspertizu“ stručnjaka s američkog instituta i podsjetimo na argumente onih koji više od dvije godine uporno ponavljaju kako ćemo zbog načina na koji se upravljalo krizom u nuklearnoj elektrani u Fukushimi i zbog činjenice da je kompanija TEPCO tek nakon dvije godine rekla cijelu istinu o havariji posljedice osjećati tisućama godina.
Kada je u petak 25 listopada 2013. potres jačine 7,3 stupnjeva po Richteru pogodio područje nuklearne elektrane Fukushima u Japanu, vlasti u Tokiju su izdale upozorenje zbog mogućeg tsunamija, ali je upozorenje nekoliko sati kasnije povučeno. Epicentar tog potresa je bio je na dubini od 10 metara, 475 kilometara od Tokija, objavila je državna televizija NHK, a kompanija TEPCO koja upravlja nuklearnom elektranom u Fukushimi kao mjeru predostrožnosti je evakuirala je radnike.
Svi pamte ožujak 2011. kada potres magnitude 9 pogodio to isto područje, nakon čega je uslijedio razoran tsunami visine 16 metara koji je uzrokovao najveću ekološku katastrofu u povijesti čovječanstva. Havarija na nuklearnoj elektrani Fukushima Daiichi uzrokovala je veću štetu po ljude i okoliš od eksplozije na nuklearnoj elektrani u Černobilu ili erupcije nafte s morskog dna koja je nastala nakon puknuća i eksplozije naftne platforme British Petrola u Meksičkom zaljevu. No, mnogi niti danas nisu ili ne žele biti svjesni razmjera japanske katastrofe. Nakon potresa 2013. su japanske vlasti izdale priopćenje kako navodno nema opasnosti za najcrnji scenarij, iako je ono što se tada događalo već bilo toliko alarmantno i to zbog činjenice da je u to vrijeme japanska vlada dvije godine prikrivala pravu istinu o posljedicama tragedije u Fukushimi.
Kompanija TEPCO tek u ljeto 2013. godine priznaje kako se svaki dan u Pacifik izlije na stotine tona radioaktivne materije
Iako se u početku govorilo da je havarija na nuklearki u Fukushimi slična onoj koja se dogodila u Černobilu 1986., ispostavilo se da je japanska vlada podcijenila razinu radijacije i da je emisija radioaktivnih čestica već u samom početku bila 40% veća od one u Ukrajini 1986. godine. Nakon znanstvenih istraživanja i nadzora nad japanskom nuklearnom elektranom u Fukushimi ustanovljeno je da se nije pridavalo dovoljno značaja količini radijacije ili se namjerno obmanjivala javnost. 2013. je čak i The Guardian priznao da je nakon više od dvije godine od nesreće u Fukushimi "kako je radijacija 18 puta veća no što se mislilo".
Da nešto nije u redu dalo se naslutiti iz apela kojega je međunarodnoj zajednici 6. listopada 2013. uputio japanski premijer Shinzo Abe. Japanski premijer je zatražio međunarodnu pomoć kako bi se uspio nositi s krizom Fukushimi, ograničiti štetu i spriječiti curenje radioaktivne vode u Pacifik.
„Moja zemlja treba vaše znanje i iskustvo“, na međunarodnoj konferenciji znanstvenika koja se u listopadu 2013. godine održala u japanskom gradu Kyotu je poručio Shinzo Abe.
Japanskom premijeru je tada trebalo dva mjeseca da svijetu javno prizna da je tog ljeta kompanija TEPCO prvi put priznala kako već dvije godine curi 300 tona radioaktivnog materijala dnevno iz jednog od spremnika u tvornici, te kako iz podruma zgrade u kojoj je smješten reaktor također curi stotine tona onečišćene vode u more.
Pravi razmjeri katastrofe u Fukushimi
Odmah potom kanadski Global Research navodi kako zapadna obala Sjedinjenih Američkih Država doslovno gori od radijacije, a cijela Sjeverna Amerika bilježi pojave uzrokovane njenim štetnim utjecajem. Osim toga, zbog svakodnevnog izlijevanja na stotine tona radioaktivne vode iz Fukushime u Pacifik bilježe se brojne promjene na ekosustavu u moru i na kopnu, a najviše na sjevernoameričkom kontinentu.
Uzevši u obzir da su od ožujka 2011. vode Pacifika svakog dana kontaminirane s 300 tona radioaktivnog materijala, te da su otrovne čestice ulazile u hranidbeni lanac, stručnjaci procjenjuju kako će se posljedice katastrofe u Fukushimi osjetiti još najmanje sljedećih 40 godina.
Japanski farmeri siju rižu i povrće pored evakuacijske zone koja je 30 km od epicentra havarije
Bez obzira na alarmantne podatke i pored svih upozorenja, Japan Daily je potvrdio kako je u Japanu jedan veliki japanski fast food lanac najavio da će u kooperaciji s lokalnim poljoprivrednicima sijati rižu i povrće na farmama samo 100 km udaljenoj od nuklearne elektrane Fukushima Daiichi.
Tvrtka Yoshinoya Holdings posjeduje lanac restorana u kojima se serviraju tradicionalna japanska jela, a ugovore o nabavi povrća ima s lokalnim poljoprivrednicima. Mjesto na kojem će se uzgajati riža, luk i još neke kulture je selo Shirakawa koje se nalazi jugozapadno od nuklearke, ali ne ulazi u evakuacijsku zonu 30 kilometara od epicentra nuklearne katastrofe, kako je odredila japanska vlada.
Japanski potrošači odbijaju konzumirati hranu uzgojenu tako blizu Fukushime i smatraju kako se zakonom trebala zabraniti sjetva i svaki drugi oblik posla koji ima veze s prehranom u širem pojasu od 30 km. Japanske vlasti tvrde „kako strogo nadziru sve što ide u prodaju i da potrošači mogu biti sigurni“.
Yoshinoya Holdings također navodi kako će prije no njihovi restoranu budu koristili povrće iz blizine Fukushime ono biti detaljno kontrolirano. Nitko ne zna hoće li se u kuhinji baš svaki kilogram riže ili povrća kontrolirati prije uporabe, no ovdje još uvijek postoji način kako spriječiti trovanje ljudi – jednostavno ne ići u restorane u vlasništvu Yoshinoya Holdingsa. Međutim, podaci koji se odnose na ekosustav su više nego zabrinjavajući i to is prostog razloga što životinje nemaju mogućnost izbora i kontaminirani okoliš je njihovo prirodno stanište.
Posljedice na ekosustav, okoliš i zdravlje ljudi
Primijećeno je da polarni medvjedi i foke gube dlaku i imaju površinske rane koje su najvjerojatnije posljedica radijacije. Na Aljasci je pregledano 33 medvjeda i svi su imali iste simptome, navodi „US Geological Survey“.
Kod Kalifornije je zabilježena epidemija morskih lavova. Skoro 50% mladunčadi je pronađeno mrtvo, što se inače ne događa.
„Na južnim obalama Kalifornije je u lipnju 2013. zabilježena smrtnost mladunčadi morskih lavova oko 45%. Najveća zabilježena smrtnost inače ne prelazi jednu trećinu. National Oceanic and Atmospheric Administration je ovo morao zabilježiti kao neobično visok postotak smrtnosti“, izjavila je Sharon Melin, biolog koja radi za National Marine Fisheries Service sa sjedištem u Seattleu.
Za povijesni minimum broja jedinki crvenog lososa u vodama Pacifika u Kanadi i na Aljasci mnogi krive ljudski nemar u Fukushimi, a brojne riblje vrste su odjednom počele krvariti iz škrga, očiju i trbuha.
2012. godine su svi upozoravali kako se ogromna radioaktivna vodena masa površine Kalifornije kreće prema zapadnoj obali Sjeverne Amerike. Međutim, nije poduzeto ništa da se bar upozori stanovništvo i ta je radioaktivna voda jednostavno zapljusnula Sjevernu Ameriku zajedno s turistima, kupačima i stanovnicima.
Tada International Pacific Research Center s Havaja tvrdi „kako je sve prenapuhano i da se radi o lažom alarmu“, dok su s druge strane mediji pisali kako se nakon tsunamia japanski brod bez posade dužine 50 metara odjednom stvorio pred Kanadom i to nakon pređenih 275 km, što dokazuje tvrdnju da se kontaminirana vodena masa od Japana kreće ka Sjevernoj Americi. Vladin istraživački centar sigurno nema zadaću da širi paniku među turistima na Havajima i među stanovnicima zapadne obale Sjedinjenih Država, ali tvrditi „kako su to izmišljotine blogera“ je ipak previše.
Međutim, eksperti demantiraju istraživački centar s Havaja i tvrde kako će se u slijedećih nekoliko godina radioaktivnost udvostručiti, a Japan Times piše kako je u svim planktonima između Havaja i američke zapadne obale je pronađena visoka razina cezija-137.
U svibnju 2012. od 15 ulovljenih tuna u Kaliforniji svih je 15 bilo kontaminirano radioaktivnim česticama.
Vancuver Sun početkom 2012. piše kako je u svim vrstama riba koje dolaze od Japana prema Kanadi zabilježena visoka razina cezija-137, što su nakon istraživanja potvrdili i ostali kanadski mediji.
U rujnu 2013. godine, dakle dvije i pol godine nakon havarije na japanskoj nuklearki, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) u svom izvješću navodi „moguće posljedice“ po zdravlje ljudi, a brojni medicinski stručnjaci povećanje broja oboljelih od karcinoma izravno povezuju i s konzumiranjem kontaminirane ribe izlovljene na Pacifiku u protekle dvije godine.
Istraživanja koja je nakon priznanja japanskog premijera naručila Europska unija su pokazala kako je iz Fukushime do sada u atmosferu oslobođeno 210 kvadrilijuna bekerela cezija-137, a japanski Meteorological Research Institute je upozorio kako se svakoga dana u Pacifik izlijevalo 30 milijardi bekerela radioaktivnog cezija i 30 milijardi bekerela radioaktivnog stroncija (Japan Meteorological Research Institute).
Predviđa se da će ovim tempom do 2020. razina cezija-137 u cijelom Pacifiku biti 5-10 puta veća od one koja je zabilježena tijekom testiranja nuklearnog oružja koja su vršena prije više desetljeća i tada se neće smjeti konzumirati doslovno ništa što tamo bude izlovljeno.
Infowars piše kako će obala Kalifornije zahvaljujući Fukushimi postati „mrtva zona“.
„Obala Kalifornije postaje mrtva zona. Tko je posjetio nedavno primijetio je da su stijene neprirodno čiste. Nema ni traga od rakova, morskih ježeva, školjki, morskih puževa, niti drugih znakova života, za razliku od prije 10 godina kada je bilo nemoguće ući u vodu bez obuće za plažu. Postoje dani kada se može vidjeti jedva nekoliko galebova duž cijele obale i to u blizini restorana. Ranije su u jatima nadlijetali cijelu obalu. sada je sve neprirodno mirno“, upozorava Infowars.
Stručnjaci tvrde kako će biti potrebno 40 godina da se saniraju posljedice nuklearne havarije u Fukushimi, no kako se sanaciji nije pristupilo odmah i s najvećom ozbiljnošću, nego je svijet više od dvije godine čekao kako bi saznao pravu istinu, profesor Charles Perrow sa Sveučilišta u Yaleu tvrdi da ćemo se s posljedicama suočavati još tisućama godina, a možda i zauvijek i to samo pogrešnih odluka čelnih ljudi iz kompanije TEPCO i japanske vlade koja je tek kada je vidjela da ne može sama riješiti problem tražila međunarodnu pomoć.
Treba reći i da se zbog havarije na nuklearnoj elektrani u Fukushimi u problemima našao i Pentagon. Naime, mornari s američkog nosača zrakoplova USS Ronald Reagan koji su sudjelovali u saniranju štete u Fukushimi, osim što su bili izloženi radijaciji, na američkom ratnom brodu na kojem su bili stacionirani pili su i koristili desaliniziranu radioaktivnu vodu od čega ih je do studenog 2014. dvoje umrlo, a nekolko ih je oslijepilo, bivši marinac Steve Simmons je završio nepokretan u invalidskim kolicima, a nekima su se djeca rodila s urođenim manama, prenosi CBS.
Nakon dva smrtna slučaja se ipak netko morao oglasiti, posebice nakon što je Steve Simmons izravno optužio američku vojsku za propuste u akciji saniranja štete u Fukushimi, ali Dr. Robert Gould je izjavio „kako postoje dokazi da su razine radijacije u prikazivane izvješćima bilo ispod onih stvarnih“.
U čišćenju NE Fushima je s američkim marincima bila i poznata američka novinarka Kelli Serio, koja je rekla da rekao da nikada neću zaboraviti dan kada joj je kapetan rekao da je njihov sustav filtracije vode bio ugrožen.
„Osjećam da smo pogriješili. Pili smo vodu koja je bila opasna po naše zdravlje. Ljudi ne shvaćaju koliko je to ozbiljan problem. Ljudi koji su se žalili su odbijeni od strane vlade kao da se ništa nije dogodilo. Oni samo žele pravdu“, nakon što su mornari s nosača zrakoplova USS Reagan i obitelji dvojice umrlih od posljedica radijacije tužili Pentagon je izjavila Kelli Serio.
U stvari, možda bi za japansku vladu, kompaniju TEPCO i Pentagon bilo nabolje sve ovo zaboraviti i vjerovati Kenu Buesseleru, pomorskom kemičaru s privatnog Oceanografskog instituta Woods Hole koji tvrdi da je razina otkrivene radijacije u blizini američkih i kanadskih obala „izuzetno niska“.
Navy Sailors Possibly Exposed to Fukushima Radiation Fight
Global Research - Fukushima
'Ghost Ship' from Japan Tsunami Floating Off Canada's Coast
