U odličnom dokumentarcu o Pavlu Vuisiću čujemo kako je Orson Welles za njega rekao da je ‘najveći filmski glumac kojega je on vidio’. Nijedan glumac u ‘regionu’ više neće imati priliku ostvariti takav opus, a to da će jednoga dana npr. De Niro izjaviti ovako nešto o nekom ovdašnjem glumcu ne treba ni maštati
U terminu ‘domoljubnog ponedjeljka’ (sintagmu je lansirao kolega Hrvoje Marjanović) HRT je napokon prikazao dobru stvar, ali to, naravno, nije kućna produkcija niti su je Prisavlju isporučili uobičajeni klijenti. Miniserija ‘Nestali’ (četiri nastavka) proizvedena je u produkciji Clinica studija. HRT je po epizodi platio 1,89 milijuna kuna, ukupno 7,56 milijuna. To je tri do četiri puta jeftinije od Vrdoljakove papazjanije i otprilike toliko puta bolje, ukratko, jedna kuna je ovdje, ako gledamo umjetnički doseg, pet do šest puta pametnije investirana. Već u prve dvije-tri minute prve epizode, koje protječu u skoro savršenoj tišini, vidi se da je riječ o djelu čovjeka koji zna svoj posao. Režiser ‘Nestalih’ je Kristijan Milić, koji je Vrdoljaku bio pomoćnik režisera u ‘Generalu’; o tom poslu praktički nije rekao ni riječ, a sada znamo i zašto. Pravo na obranu šutnjom imaju svi u ovoj zemlji pa ga ne možemo uskratiti ni Miliću, a ‘Nestali’ mu služe na čast i bit će, nadamo se, prekretnica u audiovizualnoj industriji – ubuduće bi se za izdvajanje javnog novca za privatne projekte morala snositi i odgovornost. Za umjetničke dosege moralna, za financijske pravna, ne nužno tim redom.
Jesu li naši dužnosnici benaći i šaroguzice, kako bi rekao pokojni Vojin Jelić, jesu li prljavi pokvareni varalice ili tek šlampavci pa ne uspijevaju popuniti nešto tako jednostavno kao što je imovinska kartica? Anto Nobilo kaže kako se najvjerojatnije radi o prikrivanju imovine. ‘Institucije gotovo ništa nisu otkrile, nego sve mediji. Efekt svega toga je kazna od nekoliko desetaka tisuća kuna. Zbog političke štete premijer eventualno premjesti ministra u Sabor i manje-više ništa se ne dogodi. Moramo dobiti efikasniji mehanizam. Institucije moraju otkrivati nezakonitu imovinu, kazna mora biti veća, tj. mora doći do oduzimanja imovine jer nitko ne bi smio zadržati imovinu stečenu na nezakonit način, barem ako želimo radikalnu i pravu borbu protiv korupcije’, rekao je odvjetnik uz dodatak da bi trebalo osnovati novo tijelo koje bi se bavilo samo oduzimanjem nezakonito stečene imovine. ‘Imovina se može oduzeti bez pravomoćne presude u upravnom postupku, to može napraviti Porezna uprava. Treba donijeti zakon da svatko, od premijera preko članova Vlade i Sabora do predsjednika, mora proći kroz provjeru zakonitosti stečene imovine. To bi moglo provoditi novo tijelo koje bi u politici napravilo darmar. Tu bi se mogli dodati i gradonačelnici i predsjednici općina… Neki političari se tako ne bi ni kandidirali, tako bismo mogli uvesti red’, kazao je Nobilo. U pravu je – zemlju koja bi po svemu trebala biti perspektivna upropastili su lopovi s rukom na srcu. Ovdje treba elementarne higijene! ‘Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa koje nema gotovo nikakve ovlasti, a ipak ima snažnu političku ulogu, s malim, gotovo nikakvim ovlastima napravilo je darmar na političkoj sceni. Vidimo koliko je ministara otišlo zbog njih. Imaju minimalne ovlasti, ali nezavisno su tijelo. Zato nam treba još jedno neovisno tijelo ili proširiti ovo, da zaista pročistimo Hrvatsku od korupcije. Četrdeset ljudi može riješiti korupciju kao sistemsku pojavu, ali sumnjam da će jedna od jakih stranaka to podržati.’ Sumnjamo i mi, a 30 godina iskustva služi nam kao jak, nadajmo se i oboriv, argument.
Diva koja je bila veća od zemlje u kojoj je postala zvijezda pa je utoliko nadrasla i ovu – Tereza Kesovija – imala je težak život, to samo saznali iz odličnog ‘Pressinga’. Majka joj je umrla dva dana nakon što ju je rodila, Tereza je preboljela rak, ostala bez bubrega, doma, prošla dvije rastave, nakon udarca bivšeg supruga po uhu oslabio joj je sluh, ali bila je lavica i sve izdržala, a sad će pjevati na Antivalentinovu, s Letom tri. ‘Kad dođeš do provalije, ne gledaj u nju, odmakni se jer će te povući. Lijep je život’, rekla je Tereza, i to je duboka mudrost. Melankolični pogled na život, elegičnu okrenutost prošlosti, zlatnom dobu, nije lako izdržati. ‘Da počnem mirovati, to bi bio početak mog kraja. Na trenutak mi dođe da pomislim kako bi bilo lijepo da imam nešto manje godina jer imam još puno toga što želim reći’, izjavila je pjevačica i dodala kako prirodna nadarenost sama po sebi nije dovoljna za uspjeh. ‘Imala sam neki vražji talent, ali uz njega potreban je rad, a uz njega i još više sreće. Meni su se nekako poklopile sve te tri stvari’, kazala je Tereza.
Tko god je volio ‘Babilon Berlin’ u prvoj sezoni, voljet će ga i u drugoj, premda se nastavak čini plošnijim od početka. Dok je u prvoj sezoni, uz kriminalističku okosnicu priče, minuciozno rekonstruiran tihi uspon nacizma, u drugoj je politička potka tanja, a populistički detalji naglašeniji (mistika pentagrama i sl.). Naslovna melodija prve sezone (‘Zu Asche, zu Staub’, pjeva je litvanska zvijezda Severija Janušauskaite) bila je magnetična, u drugoj sezoni muzika nije tako dojmljiva. Radnja se zbiva u jesen 1929., prije velikog sloma njujorške burze koji je za sobom povukao u ponor cijeli svijet, a od tog se ponora, kad bolje razmislimo, do danas nije oporavio. Inspektori Gereon Rath i Charlotte Ritter rješavaju ubojstvo glumice Betty Winter. Titularni negativac, famozni Armenac (naše gore list, glumi ga Mišel Matičević), kontroverzni biznismen, postao je filmski producent, ali u svijetu filma nalijeće na kontroverznije. Crni Reichswer ilegalno se, ali silovito obnavlja, no sve se zaboravlja kad Berlin uplovi u noć; to je doista simfonija velegrada, koji će samo 16 godina kasnije postati ruševina, a onda se opet dići iz vlastitog pepela. Savršena rekonstrukcija vremena, njegova duha, arhitekture, odlična gluma velikih njemačkih glumaca, filmska slika kao još jedan dokaz njemačkog ekspresionističkog majstorstva, dostatni su elementi za preporuku gledanja osmodijelne nanizanke.
‘Tko je ovaj nosonja?’ pitao je režiser Voja Nanović snimajući 1950. film ‘Čudotvorni mač’. Markantni statist dopao mu se na prvi pogled pa je naredio asistentu da mu daju manju govornu ulogu kako bi mladić dobio veći honorar. Osam godina kasnije ‘nosonja’ dobiva Zlatnu arenu za film ‘Tri koraka u prazno’. ‘Ružno pače iz drugog plana transformira se u volšebnu personu koju više nikad nitko neće zaboraviti’, veli narator u odličnom dokumentarcu Srđana Karanovića. Ranko Munitić pripovijeda kako je Orson Welles u emisiji s Dickom Cavettom rekao da je Vuisić ‘najveći filmski glumac kojega je on vidio’; kad je Munitić kasnije sreo Wellesa u Zagrebu, pitao ga je da mu prokomentira tu izjavu, a on ju je nadopunio tvrdnjom da je na Vuisića ljubomoran, prijateljski i blagonaklono, kao na kolegu glumca, dok Kurosawi zavidi kao režiseru. U poslu koji je zvjerinjak taština ovakva izjava imponira, ali i daje na veličini Wellesu. Doista, kad bismo probali pobrojati samo kultne Vuisićeve uloge, od ‘Ko to tamo peva’ i ‘Maratonaca’, preko ‘Kamiondžija’, ‘Petrijinog venca’, ‘Kad čuješ zvona’ i ‘Mačka pod šljemom’, do ‘Zasede’ ili ‘Oca na službenom putu’, trebao bi nam veći prostor. Nijedan glumac u ovim krajevima više neće imati priliku raditi u takvoj kinematografiji i ostvariti takav opus, a to da će jednoga dana npr. Robert De Niro izjaviti ovako nešto o nekom glumcu iz ‘regiona’ ne treba ni maštati. Vusić se kroz film šetao, on je postojao, činilo se kao da ne glumi. U tom je smislu nalikovao Johnu Wayneu. No doznali smo kako se za svaku ulogu dugo i studiozno pripremao, što su znale narušiti jedino noćne pijanke. Iako je izgledao kao Paja iz ‘Kamiondžija’, bio je veliki intelektualac, pjesnik, samozatajan čovjek koji je više volio društvo alasa s Dunava nego selebritija, a engleski je govorio bez naglaska. U ‘Sutonu’ Gorana Paskaljevića on je jedini koji nije nasinkroniziran. Bio je antikomunist i antinacionalist, rijetka kombinacija pod ovim nebom. Klasik TV-u pohvala, na njemu vidimo da je nešto postojalo i prije 1991.
portalnovosti
Nestali, HRT, 3. veljače, 21:00
U terminu ‘domoljubnog ponedjeljka’ (sintagmu je lansirao kolega Hrvoje Marjanović) HRT je napokon prikazao dobru stvar, ali to, naravno, nije kućna produkcija niti su je Prisavlju isporučili uobičajeni klijenti. Miniserija ‘Nestali’ (četiri nastavka) proizvedena je u produkciji Clinica studija. HRT je po epizodi platio 1,89 milijuna kuna, ukupno 7,56 milijuna. To je tri do četiri puta jeftinije od Vrdoljakove papazjanije i otprilike toliko puta bolje, ukratko, jedna kuna je ovdje, ako gledamo umjetnički doseg, pet do šest puta pametnije investirana. Već u prve dvije-tri minute prve epizode, koje protječu u skoro savršenoj tišini, vidi se da je riječ o djelu čovjeka koji zna svoj posao. Režiser ‘Nestalih’ je Kristijan Milić, koji je Vrdoljaku bio pomoćnik režisera u ‘Generalu’; o tom poslu praktički nije rekao ni riječ, a sada znamo i zašto. Pravo na obranu šutnjom imaju svi u ovoj zemlji pa ga ne možemo uskratiti ni Miliću, a ‘Nestali’ mu služe na čast i bit će, nadamo se, prekretnica u audiovizualnoj industriji – ubuduće bi se za izdvajanje javnog novca za privatne projekte morala snositi i odgovornost. Za umjetničke dosege moralna, za financijske pravna, ne nužno tim redom.
Novi dan, N1, 5. veljače, 09:33
Jesu li naši dužnosnici benaći i šaroguzice, kako bi rekao pokojni Vojin Jelić, jesu li prljavi pokvareni varalice ili tek šlampavci pa ne uspijevaju popuniti nešto tako jednostavno kao što je imovinska kartica? Anto Nobilo kaže kako se najvjerojatnije radi o prikrivanju imovine. ‘Institucije gotovo ništa nisu otkrile, nego sve mediji. Efekt svega toga je kazna od nekoliko desetaka tisuća kuna. Zbog političke štete premijer eventualno premjesti ministra u Sabor i manje-više ništa se ne dogodi. Moramo dobiti efikasniji mehanizam. Institucije moraju otkrivati nezakonitu imovinu, kazna mora biti veća, tj. mora doći do oduzimanja imovine jer nitko ne bi smio zadržati imovinu stečenu na nezakonit način, barem ako želimo radikalnu i pravu borbu protiv korupcije’, rekao je odvjetnik uz dodatak da bi trebalo osnovati novo tijelo koje bi se bavilo samo oduzimanjem nezakonito stečene imovine. ‘Imovina se može oduzeti bez pravomoćne presude u upravnom postupku, to može napraviti Porezna uprava. Treba donijeti zakon da svatko, od premijera preko članova Vlade i Sabora do predsjednika, mora proći kroz provjeru zakonitosti stečene imovine. To bi moglo provoditi novo tijelo koje bi u politici napravilo darmar. Tu bi se mogli dodati i gradonačelnici i predsjednici općina… Neki političari se tako ne bi ni kandidirali, tako bismo mogli uvesti red’, kazao je Nobilo. U pravu je – zemlju koja bi po svemu trebala biti perspektivna upropastili su lopovi s rukom na srcu. Ovdje treba elementarne higijene! ‘Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa koje nema gotovo nikakve ovlasti, a ipak ima snažnu političku ulogu, s malim, gotovo nikakvim ovlastima napravilo je darmar na političkoj sceni. Vidimo koliko je ministara otišlo zbog njih. Imaju minimalne ovlasti, ali nezavisno su tijelo. Zato nam treba još jedno neovisno tijelo ili proširiti ovo, da zaista pročistimo Hrvatsku od korupcije. Četrdeset ljudi može riješiti korupciju kao sistemsku pojavu, ali sumnjam da će jedna od jakih stranaka to podržati.’ Sumnjamo i mi, a 30 godina iskustva služi nam kao jak, nadajmo se i oboriv, argument.
Pressing, N1, 6. veljače, 20:00
Diva koja je bila veća od zemlje u kojoj je postala zvijezda pa je utoliko nadrasla i ovu – Tereza Kesovija – imala je težak život, to samo saznali iz odličnog ‘Pressinga’. Majka joj je umrla dva dana nakon što ju je rodila, Tereza je preboljela rak, ostala bez bubrega, doma, prošla dvije rastave, nakon udarca bivšeg supruga po uhu oslabio joj je sluh, ali bila je lavica i sve izdržala, a sad će pjevati na Antivalentinovu, s Letom tri. ‘Kad dođeš do provalije, ne gledaj u nju, odmakni se jer će te povući. Lijep je život’, rekla je Tereza, i to je duboka mudrost. Melankolični pogled na život, elegičnu okrenutost prošlosti, zlatnom dobu, nije lako izdržati. ‘Da počnem mirovati, to bi bio početak mog kraja. Na trenutak mi dođe da pomislim kako bi bilo lijepo da imam nešto manje godina jer imam još puno toga što želim reći’, izjavila je pjevačica i dodala kako prirodna nadarenost sama po sebi nije dovoljna za uspjeh. ‘Imala sam neki vražji talent, ali uz njega potreban je rad, a uz njega i još više sreće. Meni su se nekako poklopile sve te tri stvari’, kazala je Tereza.
Babilon Berlin, HBO, 7. veljače, 20:55
Tko god je volio ‘Babilon Berlin’ u prvoj sezoni, voljet će ga i u drugoj, premda se nastavak čini plošnijim od početka. Dok je u prvoj sezoni, uz kriminalističku okosnicu priče, minuciozno rekonstruiran tihi uspon nacizma, u drugoj je politička potka tanja, a populistički detalji naglašeniji (mistika pentagrama i sl.). Naslovna melodija prve sezone (‘Zu Asche, zu Staub’, pjeva je litvanska zvijezda Severija Janušauskaite) bila je magnetična, u drugoj sezoni muzika nije tako dojmljiva. Radnja se zbiva u jesen 1929., prije velikog sloma njujorške burze koji je za sobom povukao u ponor cijeli svijet, a od tog se ponora, kad bolje razmislimo, do danas nije oporavio. Inspektori Gereon Rath i Charlotte Ritter rješavaju ubojstvo glumice Betty Winter. Titularni negativac, famozni Armenac (naše gore list, glumi ga Mišel Matičević), kontroverzni biznismen, postao je filmski producent, ali u svijetu filma nalijeće na kontroverznije. Crni Reichswer ilegalno se, ali silovito obnavlja, no sve se zaboravlja kad Berlin uplovi u noć; to je doista simfonija velegrada, koji će samo 16 godina kasnije postati ruševina, a onda se opet dići iz vlastitog pepela. Savršena rekonstrukcija vremena, njegova duha, arhitekture, odlična gluma velikih njemačkih glumaca, filmska slika kao još jedan dokaz njemačkog ekspresionističkog majstorstva, dostatni su elementi za preporuku gledanja osmodijelne nanizanke.
Pavle Vuisić, Klasik TV, 8. veljače, 17:00
‘Tko je ovaj nosonja?’ pitao je režiser Voja Nanović snimajući 1950. film ‘Čudotvorni mač’. Markantni statist dopao mu se na prvi pogled pa je naredio asistentu da mu daju manju govornu ulogu kako bi mladić dobio veći honorar. Osam godina kasnije ‘nosonja’ dobiva Zlatnu arenu za film ‘Tri koraka u prazno’. ‘Ružno pače iz drugog plana transformira se u volšebnu personu koju više nikad nitko neće zaboraviti’, veli narator u odličnom dokumentarcu Srđana Karanovića. Ranko Munitić pripovijeda kako je Orson Welles u emisiji s Dickom Cavettom rekao da je Vuisić ‘najveći filmski glumac kojega je on vidio’; kad je Munitić kasnije sreo Wellesa u Zagrebu, pitao ga je da mu prokomentira tu izjavu, a on ju je nadopunio tvrdnjom da je na Vuisića ljubomoran, prijateljski i blagonaklono, kao na kolegu glumca, dok Kurosawi zavidi kao režiseru. U poslu koji je zvjerinjak taština ovakva izjava imponira, ali i daje na veličini Wellesu. Doista, kad bismo probali pobrojati samo kultne Vuisićeve uloge, od ‘Ko to tamo peva’ i ‘Maratonaca’, preko ‘Kamiondžija’, ‘Petrijinog venca’, ‘Kad čuješ zvona’ i ‘Mačka pod šljemom’, do ‘Zasede’ ili ‘Oca na službenom putu’, trebao bi nam veći prostor. Nijedan glumac u ovim krajevima više neće imati priliku raditi u takvoj kinematografiji i ostvariti takav opus, a to da će jednoga dana npr. Robert De Niro izjaviti ovako nešto o nekom glumcu iz ‘regiona’ ne treba ni maštati. Vusić se kroz film šetao, on je postojao, činilo se kao da ne glumi. U tom je smislu nalikovao Johnu Wayneu. No doznali smo kako se za svaku ulogu dugo i studiozno pripremao, što su znale narušiti jedino noćne pijanke. Iako je izgledao kao Paja iz ‘Kamiondžija’, bio je veliki intelektualac, pjesnik, samozatajan čovjek koji je više volio društvo alasa s Dunava nego selebritija, a engleski je govorio bez naglaska. U ‘Sutonu’ Gorana Paskaljevića on je jedini koji nije nasinkroniziran. Bio je antikomunist i antinacionalist, rijetka kombinacija pod ovim nebom. Klasik TV-u pohvala, na njemu vidimo da je nešto postojalo i prije 1991.
portalnovosti
