Premijer Andrej Plenković se vratio s brifinga kod njemačke kancelarke Angele Merkel, gdje je prethodno već bila predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović, pa vanjskopolitički ministar Davor Ivo Stier, te izvijestio javnost o tome koliko mu je žao što je upravo propao vladin dogovor s osam sindikata javnih službi. Kao i s onima zaposlenih u državnim službama. Ministar rada i mirovinskog sustava Tomislav Ćorić - "radi zaštite državnih interesa" - nije se uspio dogovoriti kako će trenutna vlast ispuniti Temeljnim kolektivnim ugovorom preuzete obveze prema 250 tisuća (puta tri člana obitelji) zaposlenih u javnom i državnom sektoru. Država im se obvezala u slučaju uzastopnog kvartalnog rasta BDP-a više od dva posto vratiti oko 2,5 milijarde kuna uskraćenog dijela plaće te za šest posto povisiti osnovicu od 1. siječnja 2017. Ali ništa od toga. "Država nema tog novca", tvrdi vlada, a premijer precizira: "Pokušali smo paketno riješiti problem; moramo još razgovarati".
Nema se tu što razgovarati, stvar je jednostavna. Svodi se na cash & carry. Ne na figu u džepu. Država ima iskeširati što je potpisala da će učiniti. Kakvo sad paketno rješenje i kakav problem? Problem je ako država ne želi ispoštovati preuzete obveze prema gotovo milijun svojih građana. Novčani ekvivalent tih obveza akumulirao se uvjetovanim porastom BDP-a za 2,8 posto ove i očekivanim 3,2 posto iduće godine. Nesocijalnim izlikama i preraspodjelom stavki državnog proračuna drugim korisnicima, vlada Andreja Plenkovića izravno uzima kruh iz usta radnicima u javnom i državnom sektoru. To je činila i koalicijska vlada Zorana Milanovića u zadnjoj godini mandata, a socijalno se neosjetljivo nastavila ponašati i redikulozna HDZ&“domoljubi“&Mostova ove godine te, u nastavku, HDZ&Mostova vlada baulja istom stramputicom.
"U petak su bitne stvari dogovorene", kazao je čelnik Hrvatskog liječničkog sindikata Ivica Babić televiziji N1 Hrvatska, "i to je bilo rješenje koje je prije svega odgovaralo vladi RH. Dogovorili smo kompenzaciju za povećanje plaća koje su dospjele za 2016. godinu, cijenu rada za 2017. - tri posto do 1. travnja i tri posto 1. studenoga, a na kraju smo govorili o pravičnoj cijeni rada. Tražili smo primjerene plaće mjerene konvergencijom plaća s prosječnim u realnom sektoru u RH, mjereno prosjecima uobičajenim u Europi, u odnosu na strukturu zaposlenih u javnom sektoru.
Vlada je danas (ponedjeljak 12. prosinca, op.a.) izašla s neprihvatljivim zahtjevom. Osporava zakonitost sporazuma, a u dokumentu, prijedlogu kolektivnog ugovora, koji se trebao potpisati danas do ponoći, uvodi članak koji kaže kako potraživanja po sporazumu nisu dospjela. To je vrlo interesantno za pravnu državu: ne poštuje pravne akte. Vlada je propustila priliku na učinkovit i jednostavan način razriješiti sve probleme i ući u daljnji uspješan socijalni dijalog u javnom sektoru. Mislim da će cijena današnjeg neuspjeha po vladu za 2016. godinu biti pet-šest puta veća od onog što su danas mogli dogovoriti".
Vlada, kao ni svaki ministar ponaosob, neće ni osjetiti bude li sudstvo doista ne na sindikalnoj, nego na strani pravde i pravičnosti, pa se dug ušesterostruči. Platit će ga, kao i uvijek dosad - građani, porezni obveznici. Vlada je, protivno sloganu pod kojim se uselila u Banske dvore, ukalkulirala u svoju socijalnu politiku nevjerodostojnost. Ambivalentan i gumilastičan odnos prema zaposlenicima u javnom i državnom sektoru i njihovim sindikatima. Budući da s razlogom može računati na sudsku naklonost, a sindikalne akcije dođu pa prođu, trakavica pregovaranja i međusobnog nadigravanja može trajati do kraja Plenkovićeva mandata. Valjda zato u državnom proračunu za 2017. nije predviđeno platiti dug i povisiti osnovicu plaća učiteljima, liječnicima, policajcima, zaposlenima u znanosti, kulturi...
Tko šiša te koji nam obrazuju djecu, liječe nas, čuvaju nam sigurnost, servisiraju zajedničke građanske potrebe, kulturno oplemenjuju... Socijalno neosjetljivoj je vladi preče ne zamjeriti se SAD/NATO-u kad zahtijevaju podebljanje vojnih izdataka RH. Dogodine će to stajati porezne obveznike 348,3 milijuna kuna više, pa će MORH raspolagati s 4,16 milijardi kuna. Zbog obrane Zapada od "ruske agresije"? Srbije na RH? Predsjedničinih izmišljenih "više tisuća" islamskih terorista što su se iz tzv. Islamske države "vratili" u BiH i iz pravca Gornje Maoče jurišaju na Zagreb?
I ratni su veterani iz šatoraške interesne skupine, koji su 555 dana izluđivali barem tri četvrtine RH neosnovanim traženjem kruha nad pogačom, važniji vladi od učitelja i liječnika... Braniteljima, uz političare i Katoličku crkvu najpovlaštenijoj kasti u društvu, dodatno će se podmazati proračun za 17,56 posto, na ukupno 1,02 milijarde kuna. Navodno zbog provedbe novog zakona o braniteljima, što je alarmantna priča sama po sebi. Tim alarmantnija, ako se obistine indicije da ministar Tomo Medved ima na umu proširenje materijalnih "prava" branitelja za više od dvije milijarde kuna. Istina, deset puta manje od šatoraških ultimatuma, ali u ovim proračunskim okolnostima to nema smisla. Veteranska populacija i njihova svojta morali bi u pravima i dužnostima biti jednaki ostalim građanima, dijeliti istu sudbinu, ne povlašteni sloj.
U čl. 1., st. 1. Temeljnih odredbi Ustava RH piše: "Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država", u st. 2. da "vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana", a u st. 3. i to da "narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika". Ako je vlada narodna i legitimna primjereno tome koliko služi narodu na osnovi ustavne determinacije (i) o socijalnoj državi, ne bi joj se smjelo omaknuti da već treći put odgađa isplatu 7000 otpremnina ionako potplaćenim policajcima, a istodobno logikom tzv. porezne reforme diže ionako previsoke plaće političarima na državnim dužnostima.
Država nema novca za napuniti socijalne trgovine, platiti asistente djeci s teškoćama u razvoju, a ima za kupiti četiri tone (sic) lososa i birane delicije Uredu predsjednice RH te subvencionirati iće i piće u saborskom restoranu zastupnicima, koji za 16 tisuća kuna osnovne plaće ni ne moraju dolaziti na posao? Oko 700 tisuća od 1,3-1,4 milijuna zaposlenih u RH neće vladinim poreznim rješenjem dobiti ni kune na svoje račune, a predsjednica RH, premijer, predsjednik Hrvatskog sabora, zastupnici i ini pripadnici ionako preplaćene/povlaštene upravljačke kaste inkasirat će i do 2000 dodatnih kuna mjesečno. Potpredsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković čak ne pocrveni u licu kad kaže novinarima da je to u redu, jer ti ljudi imaju „veliku odgovornost“. Sic.
Svaka kritika te primjerne socijalne neosjetljivosti političara koji se uspeli na vlast i moć demagoškom/populističkom prijevarom birača, gromko se sada proglašava demagogijom i populizmom. Božo Petrov i mostovci što ih je rasporedio na unosna mjesta od potpredsjednika vlade do ministara/ministarstava, zastupnika, apanaža u državnim poduzećima, agencijama i inim institucijama ni abera o tome zašto više ne spominju zastupničku/dužnosničku plaću - "kad mi s koalicijskim partnerom HDZ-om preuzmemo odgovornost" - od 9999 kuna. Mostovci, koji su najglasnije prodavali tu mantru o socijalnoj osjetljivosti, sada primaju dvadesetak i više kuna mjesečno za "preuzetu odgovornost" u državi i više im ne pada na um odreći se jedne lipe. Kao ni HDZ-ovi i manje-više svi oporbeni političari.
Petrov je upravo počeo graditi obiteljsku kuću u Metkoviću, vrijednu milijun kuna (120 tisuća eura, kaže, jer manja brojka "pristojnije zvuči"), pa mu je nešto više od 20 tisuća kuna osnovne plaće, bez dodataka i dnevnica, dušu dalo za cement, cigle, žicu, daske... Ni nakraj pameti mu nije ucjenama i ultimatumima opet rušiti HDZ-ovu vladu, pogotovo kad se Mostov rejting među biračima drastično topi. I čemu se onda zamjerati premijeru Plenkoviću inzistiranjem na socijalnoj državi kako ju determinira Ustav RH, vraćanju neospornog duga i odgovarajućeg povećanja plaća i mirovina najugroženijem, a najmasovnijem društvenom sloju. Nema smisla kad "država nema novca", pa će paketno rješenje i u petak ostati - neriješeno.
h-alter