Val tsunamija kada se podigne do ključne visine na pučini ne bira koga će potopiti na obali. Ovom bismo definicijom mogli opisati događanja u Hrvatskoj u očekivanju širenja afere s kupovinom borbenog vozila finske tvrtke Patria u nekoliko zemalja.



Kako u ovoj priči prepunoj dima ima i vatre prije tjedan nas je dana upozorilo pravosuđe susjedne Slovenije koje je, zbog nezakonitog primanja mita u procesu kupovine vojne opreme za slovensku vojsku, osudilo bivšega premijera Janšu na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Ovaj je val upozorio na cijeli niz hrvatskih bivših političara i uglednika koji su sudjelovali u poslu s finskom tvrtkom Patria. Spominju se Berislav Rončević, Vladimir Zagorec, Ivo Sanader, Vlatko Cvrtila, Stjepan Mesić i drugi. Koga će ovaj val potopiti vidjet ćemo! A kako će netko ipak potonuti, unatoč javnom pokušaju diskvalifikacije finskog tužiteljstva od strane Vlatka Cvrtile ovih dana u hrvatskim medijima, prilično je sigurno. Naime, iako je Cvrtila javno proklamirao kako finsko tužiteljstvo od slučaja nema ništa i kako zato u medije pušta "balone", još su prije nekoliko godina nevladine udruge koje promatraju korupciju sugerirale kako tvrtke iz zemalja nulte stope korupcije istu izvoze.Ne želeći se baviti pozicijom sudskih osumnjičenika, zanimljiva mi je panika koja je vidljiva krugova oko bivšeg predsjednika Mesića, ovdje ubrajam i njegova bivšega savjetnika Cvrtilu, i njihova truda medijski priču svesti na trač. No je li baš riječ samo o traču?Bivši je Patrijin predsjednik Wolfgang Riedel spominjao, i u toj javnosti koju Cvrtila priziva za saveznika, neka imena, poput Stjepana Mesića i Franje Gregurića s kojima se kako kaže susretao i osigurao njihovu potporu finskoj Patriji. Presuda Janši daje naslutiti kakva bi ta potpora trebala biti. Gregurić je tada demantirao kako je sudjelovao u ovome poslu, a bivši se predsjednik u maniri kuma iz kakvog romana Maria Puza ogradio u "korist" svoga savjetnika dr. Vlatka Cvrtile i povjerenstva koje je za natječaj bilo zaduženo. Ne čudi, stoga, Cvrtilin medijski manevar spuštanja priče na razinu trača kojeg eto u nedostatku dokaza plasira finski tužitelj koji namjerno zanemaruje činjenicu kako na povjerenstvo Mesić nije mogao imati nikakav utjecaj.Osobito je zanimljiva poveznica Bartol Jerković, direktor Đure Đakovića – oklopnih transportera, za kojega je Riedel tvrdio kako se upravo on krije iza pseudonima J., a koji mu je iz krugova povjerenstva davao informacije u korist Patrije. Ova je "suradnja" urodila zajedničim poslom izvoza oklopnih vozila na vrlo "transparentna" tržišta bliskoistočnih emirata.

Mnogo je stvari u cijeloj ovoj priči ostalo zamagljeno, a kako kaže dr. Josip Kregar, poznati hrvatski stručnjak za korupciju, gdje god je nešto zamagljeno postoji osnovana sumnja kako se radi o koruptivnim radnjama. Stoga, bilo bi mnogo mudrije za gospodu iz toga povjerenstva na čelu s Cvrtilom manje koristiti strategije medijskoga odvraćanja pažnje, a više podastrijeti javnosti dokaze o čistoći posla čija nam se suspektnost pomalo valja iz Slovenije. Jer, ovdje se ipak radi o javnome novcu, a posredno i o javnoj sigurnosti pa javnost itekako pravo znati sve činjenice.

Posebna je priča "gospodina ne bi se štel mešat" Mesić koji svako propitivanje njegove uloge u povijesti ove zemlje doživljava kao napad na funkciju doživotnoga bivšega predsjednika koju obnaša. Funkcija je to koja bi po svojoj prirodi trebala biti časna, stoga i od njega očekujemo kako bi nas prestao praviti lajbekima. Naime, nitko pametan u ovoj zemlji nikada neće kupiti priču kako predsjednik ne zna što se događalo u njegovim povjerenstvima, tim više što je slovenski sud W. Riedla okvalificirao kao kredibilnoga svjedoka.

Val koji se valja iz susjedne Slovenije mogao bi, ukoliko ne bude neprimjerenih utjecaja na pravosuđe, poslužiti kao još jedan od alata za čišćenje uprljane hrvatske baruštine. Uz nekoliko novih aktera s (nekad) najviših državnih adresa.