Tko o čemu, politikantski papagaji o zapadnim tzv. sankcijama Rusiji kao medikamentu za „ničim izazvan“ rat u Ukrajini. A opaka zbilja nije vic o liku koji je učio magarca gladovat i tek što ga je naučio – mágo je ispustio dušu.
Stari bi Aristotel prije nešto manje od dva i pol milenija – da je mogao znati koliko će Rusi s bivšim agentom KGB-a na čelu Kremlja biti „imperijalno krvoločni“ potkraj prvog kvartala 21. stoljeća, a kapitalistički Zapad na čelu s „pospanim Joeom“ u Ovalnom uredu, kako ga je nazvao SAD-ov Twitteraš u izgubljenoj predsjedničkoj kampanji, čovjekoljubiv, janjeći umiljat i nedužan – jamačno bi mu prvi silogizam u Organonu drukčije glasio. Kao, prva premisa: Isključivo su „ničim izazvani“ Rusi krivi za rat u Ukrajini. Druga premisa: „Hrvatice i Hrvati i sve građanke i građani RH“ (sic transit) su zbog rata u Ukrajini egzistencijalno ugroženi inflacijom, enormnim poskupljenjem i možebitno nestašicom benzina, plina, hrane, redukcijama struje, obezvrijeđenim plaćama i mirovinama, rastom kamata na kredite, ali i cijenâ svih proizvoda i usluga. Zaključak (conclusio): Isključivo su Rusi krivi za to što su „Hrvatice i Hrvati i sve građanke i građani RH“ (sic transit) egzistencijalno ugroženi inflacijom, enormnim poskupljenjem i možebitno nestašicom benzina, plina, hrane, redukcijama struje, obezvrjeđenim plaćama i mirovinama, rastom kamata na kredite, ali i cijena svih proizvoda i usluga. I sad je, je li, ne vjerovati hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću, ministrima što ih je sâm skupio s ko’ca i konopca provincijskih nedođija i režimski brifiranim novinarima s tzv. nacionalnom koncesijom što već tri mjeseca i kusur trbuhozbore istu hipnotizersku mantru očeva i majki zapadnih tzv. sankcija Moskvi: „Rusi su ničim izazvanom agresijom na Ukrajinu bacili svijet u globalnu krizu“.
Iako neznatan igrač na „pravoj strani“ i dozlaboga ekonomski ovisan, Andrej Plenković pokazao se kočopernim pjetlićem koji kukuriče prije zoreDobro. Tako kažu. S ozbiljnih faca pak nije iščitati koliko lažu, bi li piškile ili kakile pred masama sve siromašnijih sugrađana budući da moskovski gazda nevjerojatnih zaliha energenata, hrane i kojekakvih još prirodnih resursa – bez kojih suvremena civilizacija ne može – nije naprasno odbio svoje višedesetljetne kupce u zapadnoeuropskom susjedstvu i šire te ih prisilio višestruko skuplje, dobavno nesigurnije, nedostatnije i tehnološki problematičnije kupovati iste „potrepštine“ u SAD-u, na Bliskom istoku, u Australiji ili vrag zna gdje bogu iza nogu. Dobro, neupitni ruski suveren – po zapadnim „obavještajno“-medijskim tvrdnjama psihički rastrojen, pun kojekakvih kobnih boleština od kojih ubrzano umire, omražen u narodu i među oligarsima, kojemu najbliži suradnici lažu o pravom stanju stvari u zemlji i svijetu, itsl., a on nikako da umre ili bude detroniziran – Vladimir Vladimirovič Putin jest prekršio tzv. međunarodno pravo svojom, kako ju je nazvao, „specijalnom operacijom u Ukrajini“. No je li to razuman razlog i ne postoji drugo rješenje no da se EU, je li, demonstrativno odrekne 40-postotne ovisnosti o ruskom plinu i više od 30-postotne o nafti, da istrune 11 milijardâ samo njemačkih eura u megaplinovodu Sjeverni tok 2, da se stotine milijuna tzv. običnih/malih ljudi u EU i šire na Starom kontinentu i u svijetu zatoči prisilnim i sve većim siromaštvom, nestašicama svake vrsti, inflacijom, recesijom, nacionalnom nesigurnošću u najnakaznijem obliku? Bez premca nakon Drugoga svjetskog rata.
Da o dnevnom životu stotina milijuna ljudi, njihovoj slobodi i obiteljskom tanjuru, o budućnosti djece i sudbini žitelja u tzv. zlatnim godinama odlučuje petero-šestero neodgovornih zapadnih politikanata? Kojima su na jeziku „uništavanje ruskoga ratnog stroja u Ukrajini“, a na umu pak eutanazija ruske (i kineske, dakako) ekonomske konkurencije na tržištu od kojih pola milijarde eurounijskih potrošača radi megakorporativne, je li, dominacije SAD-a i „partnera“ tzv. prve brzine. I to, po svaku cijenu. Ma koliko ovaj put bila (pre)visoka, dugoročno kontraproduktivna – prije svega u ekonomskom i multilateralnom smislu – jer su očevi i majke krize dimenzionirali dubinu/širinu globalnoga inflacijsko-recesijskog zla („zbog ničim izazvane ruske agresije na Ukrajinu“, sic transit) tako da ceh tzv. sankcija Moskvi i najviđenijim/najbogatijim Rusima osobno „solidarno“ i dugoročno plaćaju tzv. obični/mali porezni obveznici bez obzira gdje i kako žive, koje su etničke, rodne, vjerske, polit-ideološke ili kakve već pripadnosti. Putin zadovoljno trlja ruke jer dnevno inkasira i do milijarde eura na izvozu samo nafte i plina, jer su znatno jeftiniji od konkurencije.
Indija i Kina kupuju enormne količine, a ukupno je na tržištu samo tih dviju zemalja cca 2,5 milijarda žitelja, trećina čovječanstva. Unija se na više načina i raznim (i)legalnim kanalima i dalje snabdijeva energentima iz Rusije, a prije nekoliko su dana tankeri iskrcali velike količine indijskog jeftinijeg benzina i dizela čak u SAD-u (u New Yorku i New Jerseyju), jer je u mješavini tih naftnih derivata i po američkim zakonima dopušteno do 25 posto „sankcionirane“ ruske sirovine, sic transit, pa… Tankeri isključe GPS uređaje, pisao je ugledni New York Times, zaustave se na pučini te – najviše uz zapadnu obalu Afrike, u Sredozemlju i Crnomu moru – obilno pretaču rusko tzv. crno zlato i isporučuju narućiteljima. To se također radi i sa „sankcioniranom“ u SAD-u iranskom i venezuelanskom naftom, pa cijala ta komedija sa zapadnim tzv. sankcijama Rusiji i ratom u Ukrajini sliči na sliku Doriana Graya. Koju mali i nemoćni članovi tzv. obitelji kojoj oduvijek pripadamo (sic transit, kao topovsko meso u tuđim ratovima i jeftini, kolonijalni izvor resursa) i SAD/NATO-ovi „partneri“ gledaju sa strane za vrlo visoku cijenu ulaznice dok se blagajnik prijateljski smješka, drži figu u džepu i posprema primljeni novac. Znâ da će dobiti još.
Tih još neiseljenih nešto manje od 3,9 milijuna „Hrvatica i Hrvata i svih građanki i građana RH“ (sic transit) preskupo će platiti Plenkovićevu „europejsku“ pamet. Je li to u redu? Nije, Je li tako moralo biti? Nije„Hrvatska je na pravoj strani povijesti“, pametuje premijer Plenković eda bi uvjerio „Hrvatice i Hrvate i sve građanske i građane RH“ (sic transit) da su isključivo Rusi krivi za to što se hrvatske plaće i mirovine već sada ne mogu nositi s podivljalim poskupljenjima svega i svačega, beznađem, slobodnim padom životnog standarda, ovisnošću o uvoznim energentima i hrane ili pak nedostojnom pozicijom Bijedne Naše u tzv. međunarodnoj zajednici, a ne on kao najodgovorniji u izvršnoj vlasti. Ni nesposobni mu ministri niti HDZ, jedina politička stranka u RH među cca 170 registriranih pravomoćno osuđena za pljačkanje vlastitog naroda. Sic transit. A nisu, je li, ti nesretni Rusi krivi svojoj hrvatskoj slavenskoj braći što je dala glas HDZ-u, a ovaj pripustio ovisnika o EU Andreja Plenkovića na premijerski fotelj koji – mali od kužine „drage Ursule“ i „dragog Charlesa“ pod skutima „pospanog Joea“ – utrostručuje cijene hrane, plina, struje, benzina, banke dižu kamate na kredite, nedostaje novca za zdravlje, škole, štrajkaju čak i sudski službenici, vozači Hitne pomoći… To je – trbuhozbore Plenković, njegovi ministri i režimski novinari/mediji filozofiju očeva i majki zapadnih tzv. sankcija, koji su neodgovorno otvorili inflacijsko-recesijsku Pandorinu kutiju – „zbog rata u Ukrajini, ničim izazvane Putinove agresije“.
Dozlaboga problematična, jer je netočna, neutemeljena na činjenicama, ta je sintagma „ničim izazvani“ postala papagajsko, opće politikantsko mjesto u svim diskursima od Ovalnog ureda u Washingtonu i podureda državnog tajnika i glasnogovornika, Uncle Samovih ambasadora svih i svugdje do brojnog visokog činovništva u Uniji, NATO-u, međunarodnim institucijama pod (ne)formalnom kapom SAD-a, zapadnjačkih „partnera“ do, recimo, državnog tajnika u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova RH Frane Matušića u „Dobrom jutru, Hrvatska“. Politikantski papagaji se ničim izazvani nadmeću tom sintagmom gdje joj uopće nije mjesto, npr. taj Matošić u hiperboliziranom tv-ditirambu CRO-diplomaciji (u povodu službeno oktroiranog Dana hrvatske diplomacije, 7. lipnja), koja se baš u odnosu na zapadne tzv. sankcije Rusiji i ukrajinski rat ne samo svrstala na pogrešnu stranu povijesti/razuma radi svjesnog siromašenja vlastitih građana uskraćivanjem jeftinijih/dostupnijih energenata i hrane već i bila i ostat će u sasvim marginalnoj ulozi vanjskopolitičkog statista. Premijer RH i njegova vlada su među zapadnim očevima i majkama tzv. sankcija – direktiva je u HDZ-u: „uspješna vlada premijera Plenkovića, najuspješnija od svih prethodnih zajedno“, sic transit – isključivo za bespogovorno slušati „starije“, plaćati koliko se traži i ponašati se po zadanom bontonu.
A taj bonton, barem kad je o Uniji riječ – u kojoj je Bijedna Naša još 1990-ih godina maloumno (s nula kamata!) oročila vlasnička prava na vlastitu samostalnost, neovisnost i suverenost – ne sadrži osmišljene/učinkovite protumjere za katastrofalne ekonomske i ine posljedice tzv. sankcija. E sad, ostavi li se po strani „šok zbog ruske vojne invazije na Ukrajinu“, komentirao je nedavno financijski stručnjak/analitičar Neven Vidaković HRT-u, „shvatimo da smo tamo gdje putujemo već godinu dana, a to je da europska ekonomija ide u stagflaciju, pad ekonomskog rasta s povećanom inflacijom. Tu su politiku preuzele i naše banke, što je eksplicitno rekao ministar financija Zdravko Marić te najavio da će ove godine inflacija biti puno veća od očekivane i ekonomski rast puno manji od očekivanog“. Vidaković ocjenjuje stagflaciju kao najgore stanje za ekonomiju. „Imamo pad životnog standarda 10 posto prije uvođenja eura i bit će 10 posto nakon toga“, smatra. „Znači, nama će u Hrvatskoj pasti standard 20 posto. Protiv inflacije se može boriti na puno načina, ali je najgori pustiti inflaciju da sama sebe riješi, jer se ona ne može riješiti tako da se uništi realna ekonomija. Pitanje je zašto mi napuštamo svoju centralnu banku (HNB) koja je takva kakva je, ali je naša, i idemo pod Europsku centralnu banku (gdje aktualnoga guvernera HNB-a Borisa Vujčića čeka lukrativno mjesto za boli glava plaću, op. a.), koja je već rekla da će rušiti inflaciju rušenjem standarda građana.
Plenkovića nitko nije upozorio na to što mu je činiti na čelu gospodarski zakržljale zemlje, no očekivalo bi se da je dovoljno inteligentan, savjestan i obrazovan, pa ju neće gurati na „pravu stranu povijesti“ i navlačiti sugrađanima omču oko vrataNajgora stvar koju si možeš napraviti u životu jest dopustiti da drugi odlučuju o tvojoj sudbini. Mi smo se na temelju potpuno pogrešnih teza, npr. da stabilan tečaj jamči stabilnost cijena, doveli u poziciju da drugi odlučuju o nama. I ne samo to, nego se hvalimo kako će drugi odlučivati za nas bolje nego mi.“ Trojica najodgovornijih ljudi u državi za akrobacije u korist europolitike i štetu građana – premijer Plenković, ministar Marić i guverner Vujčić – koji u samo godinu-dvije višekratno sami sebi skaču u usta neistinama (npr. da će uvođenjem eura umjesto kune pasti kamate na kredite, a osjetno će porasti već u srpnju, pa opet u rujnu, što lakiraju tvrdnjom o borbi protiv inflacije i 10 godina kamatne utihe, sic transit) demagoški pokušavaju uvjeriti već ionako izvarane sugrađane kako neće na prosjački štap time da će gotovo odreda stranim bankama plaćati veće rate kredita (uz sijaset na snazi novih tzv. naknada na usluge), više cijene hrane, benzina, plina, struje, režija i što će im manje ili uopće neće ništa ostati od plaće i mirovine. Navodno, prosječnoj CRO-obitelji već sada 80 posto mjesečnog prihoda progutaju troškovi za hranu i računi za režije, kredite, minusi na karticama, itsl. Nije malo ljudi prisiljenih i račun od 100 kuna u maloprodaji plaćati – na rate.
I to su skrivili Rusi „ničim izazvanom agresijom na Ukrajinu“, a ne ničim izazvana suluda Plenković-HDZ-ova politika guranja još neiseljenih nešto manje od 3,9 milijuna „Hrvatica i Hrvata i svih građanki i građana RH“ (sic transit) u posije da ih pojedu svinje!? Ima li koji uistinu školovan i pri zdravoj pameti HDZ-ov ekonomist petlje – kad već ostali „ne postoje“, jer ih Plenković ne zarezuje pola posto – pa makar ukazati Plenkoviću da to što proturuski/proamerički možda itekako koristi ekonomskim vizijama i krajnje upitnoj praksi Ursule von der Leyen, Charlesa Michela i Christine Lagarde može biti vrlo toksično za ekonomiju Bijedne Naše. Koja je u 30 godina svoje tzv. Samostalnosti, Neovisnosti i Suverenosti – unatoč, je li, članstvu u Uniji, NATO-u, rejtinškim plusevima globalnih financijskih lihvara, nekim zapadnim tapšanjima i osmijesima iz računa – na razvojnu repu. Gleda u leđa Mađarskoj, Češkoj, Poljskoj, Slovačkoj, Rumunjskoj… Za tzv. socijalističkog mraka bila im je Amerika. Treća među industrijski srednjerazvijenim zemljama na Starom kontinentu, sa samodostatnom poljoprivredom, izvoznica brodova, lokomotiva, hidrocentrala, vagona, tenkova, graditelja za objekte nisko/visokogradnje, tekstila, mesa…
A danas, kada su „Hrvati napokon svoji na svomu“, Kada više nema ni Beča, ni Pešte, ni Mletaka/Rima, ni Visoke porte niti Beograda, ali zato itekoliko ima Bruxellesa i Andreja Plenkovića svaki drugi dan u staklenjku „drage Ursule“, Bijedna je Naša na prosjačkom štapu, usrdno kleči pred Unijinom „solidarnom“ blagajnom i moli socijalnu pomoć. Ponižavajuće. Hrvatska više nema industrijski Zagreb (Žitnjak zarasta u korov), Sisak, Slavonski Brod, Karlovac, Rijeku, Pulu, Split, Osijek… Oblači se u Kini, hrani u Srbiji i BiH, kupuje bijelu tehniku, automobile i mobitele u Aziji… Da nema ono malo strateški neorganiziranog turizma – kojemu klimatski hirovi ili rat u blizini učas mogu izbiti važnu proračunsku ulogu od kojih blizu 20 posto – pitanje je čime bi „najljepša zemlja na svijetu“ (sic transit, tima što se cijeli život nisu maknuli iz svog zaseoka) mogla uvesti kruha i mlijeka, isplatiti mirovine, obilne ratnoveteranske apanaže, pa „desetinu“ Katoličkoj crkvi, milijarde članarine Uniji, NATO-u, rate Macronu za 12 polovnih Rafalea, darovati oružje Ukrajini i zbrinuti tisuće izbjeglica… I, da, Plenkoviću i ministrima platiti devizne dnevnice za potvrdno kimanje glavom na svaki mig „drage Ursule“, „dragog Charlesa“, Bidenovog alter ega Jensa Stoltenberga i takvih. „Hrvatska je na pravoj strani povijesti“, tvrdi njezin drugomandatni već premijer, pa što košta – košta.
A bome, počelo je gadno koštati ne samo tih 27 zemalja EU-a, neku više i neku manje, neku no i SAD, gdje najveći inflatorni udar nakon Drugoga svjetskog rata stavlja demokratsku Bidenovu administraciju na sve veću kušnju budući da mora objasniti američkim potrošačima (navodno 336 milijuna) zašto.već moraju disati na škrge zbog enormnih poskupljenja energenata i hrane, povećanja svih ostalih životnih troškova, jer im nitko iz vlasti neće, a znâ, suvislo kazati da nisu ni Rusi niti Kinezi krivi za silne bilijune dolara prorajtanih na besmisleno žandarenje cijelim globusom. Pa, je li, smiješni predsjednik Europske pučke stranke Manfred Weber, upućen u sranje što su ga na Zapadu izazvale tzv. sankcije Rusiji, dođe na 19. opći sabor HDZ-a neodgovorno/neinformirano hvaliti silne uspjehe HDZ-Plenkovićeve vlade – zbog kojih i „Hrvatice i Hrvati i sve građanke i građani RH“ (sic transit) dišu na škrge i prije Amera – te ničim izazvan, u prigodi koja s Rusijom i Ukrajinom nema blage veze izvali: „Ne želim živjeti u Europi kojom vlada Putin, želim slobodnu Europu“. Weberu ne treba zamjeriti, tek je bio sletio s Marsa u Zagreb, pa ga nitko o posilnih europučana u kineskom roveru Zhurongu nije brifirao da Putin ne vlada Europom, da ne može niti kani vladati. Weber se pravi grbav. Bolje od većine hadezeovaca znâ da ruska „specijalna operacija“ nije agresija na Europu, ma koliko Putin žalio za SSSR-om, već najozbiljnije upozorenje SAD/EU/NATO-u i „partnerima“ da će vojno reagirati na širenje zapadne nuklearne sile na ruske granice, što Ruska Federacija legitimno smatra ugrozom svoga suvereniteta i teritorijalnog integriteta.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, najodgovorniji za ratnu i humanitarnu katastrofu svoje zemlje, huška/laže cijelom svijetu da je Ukrajina na prvoj crti obrane Europe i tzv. zapadne demokracije od krvoločne provale Džingis-kana iz Kremlja, a uopće se ne radi o tomu. Papagaji, ničim izazvani, uspjeli su u onomu što su najmanje očekivali: Putinu nisu osobito naudili, dapače, njegov ratni stroj neće posustati dok od pomorske Ukrajine ne ostane kontinentalni torzo, a Zelenski i svi na Zapadu što ga huškaju da i zadnje mladiće ne pošalje izgunuti – velika se svjetska nuklearna sila, Ruska Federacija, ne može pobijediti ni u kojem ratu, kamoli u Ukrajini – rade u korist globalne nesreće zbog inflacije, recesije, energetske i krize hrane, poremećenih komunikacija i ljudskih odnosa. A to je zlo nad zlima. Maloumlje i politička neodgovornost. Od SAD-a, preko Bruxellesa do Zagreba. Nečija veća, nečija manja, ali bez iznimke, odgovornost što će dobiti svoj pravorijek na sudu povijesti. Kada bude odlučivala, a hoće, pitanje je vremena, je li, njezina – prava strana.
„Ne mogu nas izvesti iz ove situacije ljudi koji su nas doveli u nju negirajući probleme (‘Imamo inflaciju pod kontrolom’, ‘lako ćemo’, ‘energenata i hrane neće nedostajati’, op. a.) i temeljeći ekonomsku politiku na potpuno pogrešnim postavkama“, tvrdi Vidaković. „Jer, već je guverner Vujčić objavio da će plaće rasti manje od inflacije, dakle guverner naše centralne banke je preuzeo stav Europske centralne banke – idemo rušiti standard građanima, pa će zbog pada standarda i pada kupovne moći inflacija sama od sebe prestati. Međutim, kada i potrošači proizvođači osjete da im plaće rastu, doći će do kontinuirane inflacije. U trećoj fazi stagflacije počinju padati investicije, zaposlenost i ekonomski rast. Kod nas je to posebno loše jer se većina investicija financira iz europskih fondova, a taj novac će pojesti inflacija. Premijer govori da mi smanjujemo dug, što nije točno, jer nam pada dug u BDP-u zbog rasta inflacije, ali nam ukupni dug kontinuirano raste već desetljećima. Ne možemo izlaziti van i govoriti stvari koje nisu precizne, pogotovo kad se radi o tuđem novcu. I projekt uvođenja eura vode ljudi koji će žrtvovati standard građana. Nije problem da idemo u euro, ali jest u tomu da taj projekt vode ljudi koji su jasno deklarirali da će žrtvovati standard građana radi političara. Guvernerka Europske središnje banke je rekla da je pad standarda građana najbolji način smanjenja inflacije, a to se osjeti i u Hrvatskoj.“
Ničim izazvani, papagaji te politike dugoročno sve većeg siromaštva i nestašice, što će najteže pogoditi upravo Europu koja se – uz ovako jadne, kilave i nesposobne čelnike, neodgovorne za Europljane, ali vrlo predane punjenju vlastitih džepova mukom cca pola milijarde poreznih obveznika – nije profilirala kao prvi ili treći geostrateški, ekonomski, vojni i politički stup multipolarnoga tzv. međunarodnog poretka. Uz SAD i Aziju. Za to su najmanje krivi Rusi, aktualna vlast u Kremlju i ukrajinski rat, oni su kolateralna posljedica, ne uzrok tmine što se zloslutno širi svijetom. Bit će da je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Viktorovič Lavrov bio u pravu kad je tzv. sankcije Rusiji ocijenio samoubilačkim potezom: „Zapad će morati objasniti svojim građanima zašto će biti sve siromašniji, zašto će im život biti puno skuplji, a oskudniji i neizvjesniji“. Pa sad… Međutim, skupim posljedicama zapadnih tzv. sankcija uistinu s razlogom izazvan – iako su blokade počele pucati i prije no što su primijenjene, osobito šesti, tzv. naftni paket – njemački ministar gospodrstva (najjačeg u Uniji) Robert Habeck lomi rukama od očaja („To je gorka istina!“ – vapi): više od 4000 poduzeća je pred propašću, traže hitnu državnu intervenciju, cijene hrane i energenata su odletjele u nebo, nestaje brašna, ulja, šećera, riže (Kina i Indija su najveći svjetski proizvođači), koncentrata rajčice (Italija je najavila smanjenje izvoznih količina)… Američki Joe Biden, pod jarmom 8,6-postotne inflacije koja bilda socijalni bunt, najveće nakon Drugoga svjetskog rata, istim razlogom sada izazvan, javno proziva Zelenskog: „Upozorili smo ga da Ukrajini prijeti ruska vojna intervencija, ali nije želio slušati!“
Plenkovića nitko nije upozorio na to što mu je činiti i kako se ponašati na čelu gospodarski zakržljale i produktivnošću jalove zemlje no očekivalo bi se da je dovoljno inteligentan, savjestan i obrazovan, pa neće gurati RH na „pravu stranu povijesti“ (sic transit) i navlačiti sugrađanima omču oko vrata. Iako neznatan igrač na „pravoj strani“ i dozlaboga ekonomski ovisan, pokazao se kočopernim pjetlićem što kukuriče prije zore. Tih još neiseljenih nešto manje od 3,9 milijuna „Hrvatica i Hrvata i svih građanki i građana RH“ (sic transit) preskupo će platiti tu „europejsku“ pamet. Je li to u redu? Nije, Je li tako moralo biti? Nije. Možda i globalno može biti poučan podatak neovisnog Centra za istraživanje energije i čistog zraka (CREA): Rusija je u prvih sto dana ukrajinskog rata zaradila 93 milijarde eura od izvoza fosilnih goriva. Najviše je prodala u Uniji, prosječno 60 posto skuplje no lani, a zemlje EU-a su kupile 61 posto ukupno izvezenih količina i platile cca 57 milijardâ eura. Najveći pojedinačni uvoznici su bili Kina (12,6 milijardâ), Njemačka (12,1 milijardâ) i Italija (7,8 milijardâ)… Pa, tko o čemu, politikantski papagaji o zapadnim tzv. sankcijama Rusiji kao medikamentu za „ničim izazvan“ (sic transit) rat u Ukrajini. A opaka zbílja nije vic o liku koji je učio magarca gladovat i tek što ga je naučio – mágo je ispustio dušu.
