U Slavonskom Brodu vlada prava glad za prostorom za parkiranje, koji je, najvećim dijelom, pod kontrolom grada. To najbolje znaju vozači koji bi, u potrazi za označenim mjestima, nerijetko sebično, htjeli parkirati nekoliko metara od banaka, frizerskih salona, FINA-e, javnih bilježnika, tržnice, pekara... smještenih, više manje u ograničenoj gradskoj jezgri. Parkirne lokacije pod naplatom svrstane su u zone. Korištenje se, od strane Grada kao koncesionara, nesmiljeno naplaćuje, kao i kazne za nepridržavanje pravila o upotrebi, jer nije to mali prihod za naše velo turističko mjesto. Ukratko, nikome nije lako, ni gradskim vlastima, ni vozačima, u stješnjenom gradu, projektiranom u devetnaestom stoljeću, gradu uskih ulica i nedovoljnog prostora za ostaviti automobile, bez obzira što se Brod sve više ispražnjava i od automobila i od ljudi.
Prolazeći kao pješak Ulicom Matije Antuna Reljkovića, u blizini bolnice, nailazim na dva automobila, parkiranih uredno, sasvim propisno, na označenim mjestima, koja se nalaze na nogostupu, doduše, nešto proširenom. Grad je kršenjem pravila smanjio glad, a vozači siti, kao u izreci o vuku i ovcama. No, je li to u redu?
Pravila o parkiranju na nogostupima mogu se razlikovati ovisno o lokalnim propisima, ali općenito, parkiranje na nogostupima često nije dozvoljeno kako bi se osigurala sigurnost pješaka i pristupačnost nogostupa. Pravila o parkiranju na nogostupima mogu se razlikovati ovisno o lokalnim propisima, ali općenito, parkiranje na nogostupima često nije dozvoljeno kako bi se osigurala sigurnost pješaka i pristupačnost nogostupa. Naime, vozila parkirana na nogostupima mogu ometati siguran prolaz pješaka, uključujući osobe u invalidskim kolicima ili s dječjim kolicima. Važno je osigurati da parkirano vozilo ne ometa put ili stvara opasnosti za one koji koriste nogostup.
Mnoge jurisdikcije imaju specifične zahtjeve u vezi s udaljenosti između parkiranih vozila i susjednog nogostupa. Ova udaljenost se obično mjeri od ruba parkiranog vozila najbliže nogostupu. Gradovi i općine često označavaju određena područja kao zone bez parkiranja u blizini nogostupa. Ove zone su obično označene znakovima, obojenim rubnjacima ili drugim pokazateljima.
Prilagođeni parkirni prostori: Zakon o osobama s invaliditetom nalaže da parkirna mjesta u blizini nogostupa moraju biti pristupačna osobama s invaliditetom. To znači da određena parkirna mjesta moraju biti u skladu s određenim zahtjevima veličine, znakova i nagiba.
Ako grad naplaćuje parkiranje i označava mjesta na nogostupu, to bi moglo značiti da postoji regulirani sustav parkiranja koji omogućuje parkiranje na određenim mjestima uz naplatu, dok se istovremeno osigurava da se ne krše gore navedena pravila.
Ako grad kao koncesionar dopušta parkiranje na nogostupu i za to naplaćuje, to znači da je grad uspostavio posebne uvjete koji reguliraju takvu vrstu parkiranja. Iz kojih razloga? U urbanim područjima gdje je prostor za parkiranje ograničen, grad može odlučiti iskoristiti dio nogostupa za parkiranje kako bi povećali dostupnost parkirnih mjesta. Omogućavanjem parkiranja na određenim dijelovima nogostupa, grad može kontrolirati protok prometa i smanjiti zagušenja na cestama. Naplata parkiranja na nogostupu može biti izvor prihoda za grad koji se može koristiti za održavanje infrastrukture ili financiranje drugih gradskih projekata. Grad može postaviti jasne smjernice i sigurnosne mjere kako bi osigurao da parkiranje na nogostupu ne ugrožava sigurnost pješaka i ne ometa pristup javnim prostorima.
Koja je pouka iz ovog ipak konfuznog slučaja? Da grad Brod treba početi razmišljati o trajnim i kvalitetnijim rješenjima, na primjer, o projektiranju i izgradnji podzemnih parkirališta.
