Peratović: Milanović štiti Perkovića zbog ratnih profitera, Josipovića i Špiljka

Željko Peratović, dopisnik Reportera bez granica za Hrvatsku, u posljednje se vrijeme bavio očuvanjem sekularnoga društva u našoj zemlji i slučajem Perković, a potonji je i bio direktan povod za ovaj razgovor.

SEEbiz: Što Vas je nagnalo baviti se tematikom političkih ubojstava i otkad to seže?

Peratović: Kao ratni reporter 1991.⁄92. godine, a kasnije urednik i politički novinar nailazio sam na niz kontradikcija između stvarnih događaja na terenu i njihove službene interpretacije. U listopadu 1997. godine kao novinar Globusa izvijestio sam s projekcije filma o ubojstvu Mire Barešića, hrvatsko-švedskog novinara Nikole Majstrovića, u ljubljanskom hotelu "Park". To je bio početak mog sustavnog bavljenja ovom tematikom.

SEEbiz: Imali ste mnoge probleme zbog vaših područja interesa s hrvatskim tajnim službama, policijom i sudstvom. Možete li našim čitateljima objasniti kako se to manifestiralo?

Peratović: Raznoraznim anonimnim prijetnjama. Eksplicitnom prijetnjom ubojstvom pokazivanjem pištolja od strane Josipa Perkovića 1998. godine. Fizičkim napadom pokojnog ratnog zločinca Muniba Suljića. Pritiscima  na redakcije. Gubitkom posla u Vjesniku 2005., od kada sam nezaposlen. Uhićenje 2007. godine pod sumnjom da objavljujem državne i vojne tajne na svojem blogu. Sudskim procesima koje je inicirao bivši ministar policije Karamarko za uznemiravanje javnosti i povredu tajnosti postupka. Postupcima policije i državnog odvjetništva temeljenim na anonimnoj prijavi da zlostavljam malodobnu kćer. I najnovije, provalom u vikendicu.

SEEbiz: Medijsku je pažnju od ulaska u Uniju privukao slučaj Josipa Perkovića i odbijanje hrvatske vlasti izručiti ga temeljem Europskog uhidbenog naloga. Koja je po vašemu mišljenju politička pozadina lex Perkovića i tzv. constitutio Perković?

Peratović: Zasad su nedostupne informacije iz kojih bi se dao izvući nedvojben zaključak. Međutim, indicije ukazuju na mješavinu pritisaka i obećanja kojom je krug ratnih profitera, bivših članova partije bliskih Miki Špiljku, predsjednik Ivo Josipović, britanska diplomacija, doveo premijera Milanovića u pogubnu situaciju da pred domaćom i svjetskom javnošću brani neobranjivo.

SEEbiz: Štite li neki ljudi iz obavještajnog sustava i dalje ljude poput Perkovića?

Peratović: Svakako. Čini to legalni sustav jer je, zbog politike Vlade, Josip Perković osoba od nacionalne važnosti broj jedan.

SEEbiz: Koja je veza između Zdravka Mustača i Josipa Perkovića, nekad i danas?

Peratović: U vrijeme ubojstva Đurekovića, Perković je bio podređen Mustaču. Mustačevim odlaskom u Beograd 1986. godine, taj odnos je formalno isti, ali Perković preuzimanjem konaca u hrvatskoj Udbi počinje izgrađivati sustav koji mu daje stvarnu nadmoć, koju ima i danas. Perković je svoju moć posebno učvrstio kroz rat, kao Šuškov pomoćnik, dok je Mustač bio na manje utjecajnom položaju tajnika Manolićevog Ureda za zaštitu ustavnog poretka.

SEEbiz: Zbog čega su djelatnici SOA-a Gordan Akrap i brat Mirka Ljubičića Švepsa, istodobno i kao djelatnici, prvi u veleposlanstvu u Berlinu, a drugi u konzulatu u Muenchenu, prognani iz Njemačke?

Peratović: Jer su ometali rad njemačkog pravosuđa – vršili pritisak na svjedoke u suđenju Pratesu da ne svjedoče ili da lažno svjedoče.

SEEbiz: Jeste li suglasni s konstatacijom nekih intelektualaca kako je Perković personifikacija ishodišta sviju aktualnih hrvatskih elita?

Peratović: Svakako. On to i sam daje naslutiti u svom zadnjem obraćanju javnosti preko novinara Večernjeg lista Davora Ivankovića kada, između ostalog, kaže da je Tuđmana poznavao i prije rata.

SEEbiz: Kako tumačite Milanovićevo utvaranje o uroti Karamarka i europskih pučana protiv ove vlasti u svjetlu činjenice kako se i Josip Juratović, ugledni SPD-ovac hrvatskoga podrijetla, angažirao za izručenje?

Peratović: Prije lex Perkovića, dao bih se kladiti da će HDZ preko svojih veza u pravosuđu opstruirati Perkovićevo izručenje. Milanović je na svojim leđima ponio taj teret, a HDZ je javno izrazio olakšanje. Stoga Milanović širi ideološki spin. Politička odluka o kretanju u proces koji je doveo do ove situacije u Njemačkoj donesena je 2004., kada je na vlasti bio SPD, a kancelar Schroeder. Ništa se u Njemačkoj neće promijeniti ni ako na aktualnim izborima pobijedi ljevica. Smiješno je za nekog tko se diči diplomatskim iskustvom i državničkim stavom da na prilike u Njemačkoj gleda kroz optiku balkanskih običaja: promijeni se vlast – povuče se uhidbeni nalog.

SEEbiz: Poznavatelj ste njemačke javne scene. Kakvu će štetu neizručivanje Perkovića proizvesti po Hrvatsku, a kakvu po imidž Hrvatske u njemačkoj javnosti?

Peratović: Šteta je već počinjena. Izgubili smo na vjerodostojnosti u državi koja se najviše zalagala za naš prijem u EU i odbijala sve primisli da nam treba monitoring zbog korupcije u pravosuđu. Dogodilo se upravo ono čega su se mnogi potajno bojali i na što je osobito njemačka javnost osjetljiva: pokazalo se da su u Hrvatskoj, kao i u Rumunjskoj i Bugarskoj, još uvijek presudno jake demokratski netransformirane strukture iz socijalizma, a što predstavlja temelj korupcije, veze s organiziranim kriminalom. To je, kao i u slučaju spomenutih zemalja, sad postao i europski problem.

SEEbiz: Vrlo ste kritični i prema ponašanju predsjednika Josipovića u cijeloj priči oko Perkovića. Možete li objasniti njegovu ulogu?

Peratović: Iako se sad na riječima distancira od nastale štete, pretpostavka je da je on najviše doprinio guranju Milanovića u ovu priču. Koji su njegovi motivi, još uvijek nije dovoljno jasno. Činjenice su da je njegov posjet britanskoj kraljici prethodio susretu premijera Milanovića i ministra vanjskih poslova Haguea u Zagrebu, nakon čega se krenulo u izradu lex Perkovića, da nije pomislio, kao što ni danas ne čini, smijeniti svog savjetnika za nacionalnu sigurnost Sašu Perkovića jer je u sukobu interesa, s obzirom na to da mu se oca optužuje za ozbiljno kazneno djelo, da je vršio pritisak na pravosuđe izjavljujući da je slučaj Đureković u Hrvatskoj u zastari...

SEEbiz: U vašim se javnim istupima vidjela i rezerva prama ponašanju Karamarka i HDZ-a u ovome slučaju. U istupima za njemačke medije iskazali ste sumnju kako HDZ želi zamagliti politički motivirana ubojstva nakon 1990-ih. U tom smjeru idu i neki istupi Vladimira Šeksa na HTV-u. Možete li to objasniti našim čitateljima?

Peratović: Bez obzira što su u političkim ubojstvima nakon  1990-ih povedene neke istrage, pa u nekim slučajevima čak i kažnjeni neposredni izvršitelji, zbog svih ostalih parametara nikako se ne može pobiti tezu da je riječ o državnom terorizmu, da su ubijeni poltički protivnici tadašnje vlasti ili oni koje je vlast takvima doživljavala, da su u ubojstvima sudjelovali ili ih organizirali ljudi iz sustava, da su ostala nerazriješena do danas jer su istrage bile opstruirane i nije bilo političke volje da ih se riješi čak ni za vrijeme prve SDP-ove koalicije na vlasti.

SEEbiz: Može li se, po Vašem mišljenju, povući paralela između djelovanja navodne Perkovićeve grupe u navodnom ubojstvu Đurekovića i navodno politički motiviranih ubojstava u devedesetim godinama prošlog stoljeća, poput ubojstava Levara, Krivokuće, Paradžika ili Kraljevića?

Peratović: Osnivač vojne obavještajne službe, brigadir Dragutin Frančišković, izjavio je u Hrvatskom slovu 2006. godine da je po njegovim spoznajama Josip Perković uključen u 16 političkih ubojstava iz devedesetih. Ubojstva Stjepana Đurekovića i Milana Levara slična su i po tome što su postojale osobe koje su organizatorima ubojstva dojavljivale kretanje žrtve.

SEEbiz: Stoji li teza da se krakovi srpske i hrvatske Udbe dobro pomažu i dan - danas?

Peratović: Jedan od poznatijih Miloševićevih udbaša, Božidar Spasić, kojeg se dovodi u vezu s ubojstvom kosovskog disidenta Hadrija 1988. godine u Belgiji, na suđenju Pratesu nije teretio Perkovića. I danas u srbijanskim medijima s njega skida odgovornost, prebacujući ju na pokojnog Staneta Dolanca. Udba se koncem osamdesetih dogovorno podijelila i tokom rata odlično surađivala, a to čini i danas.

SEEbiz: Trebaju li politički motivirana ubojstva imati pravnu klauzulu zastare?

Peratović: Da bi se izbjeglo svako politiziranje, treba uvesti praksu kao i u Njemačkoj, da ni za jedno ubojstvo ne vrijedi zastara. No, tu promjenu treba napraviti tek kada Josip Perković bude izručen Njemačkoj, kako se ne bi dogodilo da u nekom eventualnom procesu u Hrvatskoj bude oslobođen, pa se ta činjenica bude isticala kao razlog neizručenja, a što je trenutno strategija njegove obrane koju svim silama pomaže Vlada.