Iako je prirodno tražiti savjete o tome kako se najbolje pripremiti za razgovor za posao (čak i ako smo već odradili neke uspješne razgovore) ponekad pretjerujemo u primjeni istih, u najmanju ruku kao da nikada u životu nismo govorili o sebi pred drugim ljudskim bićima.
Ima nešto u selekcijskom postupku što većini ljudi ulijeva tjeskobu i nervozu. Dovoljna je tek pomisao kako ćemo nešto ‘zabrljati’ da bismo ostali bez riječi i tako upropastili svoju priliku za ostavljanje dobrog dojma. U tim paničnim trenutcima čitamo savjete i pokušavamo doslovno zapamtiti što više teksta, zaboravljajući pritom koliko toga zaista ovisi isključivo o nama samima.
MojPosao piše kako selekcijski postupak posebno kompliciran može biti ljudima koji misle da se na razgovoru moraju ponašati doslovno onako kako su to negdje pročitali (ili izgovarati identične rečenice koje su ponuđene kao odgovori na neka pitanja koja se mogu pojaviti tijekom razgovora).
Smjernice nisu imperativ
Svaki savjet može biti koristan no, je li ga moguće doslovno primijeniti u praksi ili modificirati ovisi isključivo o vama, vašoj procjeni i tome hoćete li se uopće osjećati ugodno primjenjujući taj savjet u svom konkretnom slučaju.
Savjeti moraju biti općeniti jer su namijenjeni širokoj publici. Ali to ne znači da su jedino metode propisane u savjetima ispravne. Uostalom, brojni primjeri iz prakse potvrdit će da ponekad i neobični potezi ili životopisi mogu ‘osvojiti’ poslodavca.
Evo nekih savjeta koji se u praksi, nažalost, često puta pogrešno primjenjuju:
1) „Na razgovoru morate postavljati puno pitanja kako biste pokazali da ste zainteresirani za posao.“
Nema sumnje da određena doza znatiželje odražava vaš interes. Toliko znate i sami, a to je posebno jasno osobi koja s vama razgovara. Ipak, pitajte samo ono što vas doista zanima. Ako postavljate pitanja samo zato jer mislite da to morate raditi (a odgovor vas zapravo ne zanima), riskirate sljedeće:
- Kada slušamo odgovor koji nas zapravo ne zanima skloni smo vrludati pogledom i misli nam počinju lutati – sugovornik to zna prepoznati
- Previše pitanja ostavlja dojam da je osoba nervozna ili pokušava ‘dobiti na vremenu’ tj. produljiti intervju misleći da duljina razgovora povećava mogućnost zaposlenja.
2) „Morate biti upoznati s radom tvrtke i prirodom poslovanja.“
Ljudi griješe kad informiranost poistovjećuju s ‘pametovanjem’. Dobro je biti informiran o radu tvrtke, ali to ne znači da o njoj morate znati više od njenih zaposlenika!
Nema potrebe da ispitujete bivše zaposlenike ove tvrtke o detaljima, kako biste svom sugovorniku dali na znanje da ste upućeni u doslovno svaki segment poslovanja tvrtke. Na kraju krajeva, to bi ga moglo i uznemiriti. Zamislite samo kako biste se vi osjećali da upoznate osobu i u prvih deset minuta razgovora otkrijete da ona zna gotovo sve važnije informacije o vama, dok vi o njoj ne znate gotovo ništa.
Pa koliko je onda znanja o tvrtki potrebno pokazati na razgovoru za posao? Informacije dostupne na stranicama tvrtke ili u medijima sasvim su dovoljne. Ako do sada niste radili za njih, ne morate znati njihove poslovne tajne i što se krije ‘iza kulisa’, zar ne? Znanje koje imate o tvrtki postaje dovoljno u onom trenutku kada možete odgovoriti na pitanja: Zašto biste htjeli raditi za njih? Što im možete ponuditi? Zašto ste kvalificirani raditi baš ovdje? Kako biste voljeli doprinijeti njihovom poslovanju?
Na kraju, imajte na umu da svatko voli pričati o sebi ili svom poslu. Nemojte sugovorniku uskratiti zadovoljstvo da vam i sam kaže nekoliko informacija o tvrtki – na taj način i on vas želi impresionirati, privući i zainteresirati da radite baš ovdje. Ako se trudite raspolagati s više informacija od njega, čovjeku doslovno uskraćujete mogućnost da odradi svoj posao – a njegov posao na razgovoru je, između ostalog, predstaviti tvrtku u najboljem mogućem svjetlu budućem kandidatu.
3) „Unesite vedru atmosferu u razgovor s malom dozom duhovitosti.“
Atmosferu na razgovoru za posao moguće je definirati već u prvim minutama i tada se najbolje osloniti na vlastitu intuiciju. Ukoliko procjenjujete da sugovorniku nije do ležerne atmosfere i zbijanja šala, zaista nema smisla inzistirati na tome samo zato jer to ‘stručnjaci savjetuju’. Jednako tako, ukoliko procjenjujete da je sugovornik opušten, ali ne toliko da biste mogli prezentirati svoju duhovitost, nemojte forsirati.
Kao i u svakom razgovoru koji vodimo (s prijateljima, članovima obitelji, partnerom) najprije pokušavamo definirati raspoloženje osobe s kojom razgovaramo. Spontano se prilagođavamo tome. Ako je sugovornik smrknut, nećemo zbijati šale. Ako pokazuje naznake da bi se s vremenom mogao više opustiti, pratit ćemo njegov tempo u komunikaciji i postepeno dodavati humor ovisno o tempu kojim to radi naš sugovornik. Tu nema previše mudrosti – kao i u svakom razgovoru važno je koncentrirati se na govor i ponašanje druge osobe koliko i na ono što sami želimo reći.
4) „Nemojte govoriti loše o bivšem poslodavcu.“
Općenito nije lijepo govoriti loše o ljudima koji nisu prisutni i ne mogu se obraniti od vaših optužbi. To se zove ‘tračanje’ i nepoželjno je u privatnom koliko i u poslovnom životu. U privatnom životu sigurno nećete ‘tračati’ svoju bivšu prijateljicu osobi koju ste tek upoznali. Ako zbog ničeg drugog, onda zato jer nikada ne možete biti sigurni poznaju li se te dvije osobe i u kakvim su odnosima. Ista je stvar s poslodavcima. Možda su vaš bivši i budući šef kućni prijatelji, a da vi to ne znate. Ili će u budućnosti surađivati.
Pa ipak, to ne znači da pod svaku cijenu o bivšem poslodavcu morate govoriti u superlativima. Ako zaista imate dobre argumente ‘zašto ste napustili bivši posao’, nema razloga da ih prešutite ili govorite neistinu.
Možda ste zaista tijekom tog posla shvatili da vas zanima nešto potpuno drugačije. Ili je s vašim šefom bilo doista teško razgovarati, a priroda posla bila je takva da ste morali usko surađivati i naprosto vam nije pružao dovoljno informacija potrebnih za kvalitetno izvršavanje posla. To nisu vaši prijestupi, a istovremeno nisu tako ozbiljne optužbe da bi budući poslodavac u tome vidio prijetnju sebi.
Naravno, sve ovisi i o tome na koji način ste nešto rekli. Ako o bivšem poslu ili poslodavcu govorite smireno, pristojno, ali s jasnim argumentima ili čak kroz razgovor pokazujete da razumijete i njegove postupke, to će svakako ostaviti bolji dojam nego da o poslodavcu govorite oštrim tonom, podrugljivo, odmahujući pritom rukom ili kolutajući očima.
5) „Nemojte postavljati pitanja o plaći i povlasticama.“
Ponekad će sugovornik sam načeti ovu temu. Već drugom prilikom procijenit ćete da ova tema prirodno dolazi na dnevni red, a tada nema razloga da je i ne otvorite. Zaista sve ovisi o kontekstu.
Nema smisla pretvarati se da niste ovdje zbog plaće. Možda to ne morate isticati kao najvažniju stvar tijekom razgovora, ali sigurno se ne morate držati kao da vam to nije važno, kada je sasvim prirodno da – je.
Ako vidite da u prvom krugu razgovora ovo nije tema ili se naprosto ne pojavljuje prilika za otvaranje teme, budite sigurni da će u drugom krugu razgovora to svakako biti na dnevnom redu – neki poslodavci o plaći vole razgovarati samo s kandidatima koji su ušli u još uži izbor. Također imajte na umu da prvi razgovor možda vodite s osobom koja nije poslodavac ili HR stručnjak pa i nije ovlaštena govoriti o plaći.
Kako god bilo, budite sigurni da nećete dočekati prvi radni dan, a da niste prokomentirali temu plaće i povlastica. Pozitivna stvar je što otvaranje ove teme obično sugerira da ste vrlo ozbiljan kandidat.
Ukoliko je pak situacija takva da je tema plaće otvorena na prvom razgovoru i sugovornik joj pristupa bez prevelike ‘pompe’ nema razloga da i vi o plaći ne razgovarate otvoreno. Pritom je možda mudro slijediti samo jedan savjet: naglasite da ste spremni prilagoditi se, ali izrazite nadu da će se plaća s vremenom ipak povećavati u odnosu na početnu. Na taj način pokazujete da ste spremni na ustupke, ali da istovremenom imate određena očekivanja.
Izvor: www.profitiraj.hr
Ima nešto u selekcijskom postupku što većini ljudi ulijeva tjeskobu i nervozu. Dovoljna je tek pomisao kako ćemo nešto ‘zabrljati’ da bismo ostali bez riječi i tako upropastili svoju priliku za ostavljanje dobrog dojma. U tim paničnim trenutcima čitamo savjete i pokušavamo doslovno zapamtiti što više teksta, zaboravljajući pritom koliko toga zaista ovisi isključivo o nama samima.
MojPosao piše kako selekcijski postupak posebno kompliciran može biti ljudima koji misle da se na razgovoru moraju ponašati doslovno onako kako su to negdje pročitali (ili izgovarati identične rečenice koje su ponuđene kao odgovori na neka pitanja koja se mogu pojaviti tijekom razgovora).
Smjernice nisu imperativ
Svaki savjet može biti koristan no, je li ga moguće doslovno primijeniti u praksi ili modificirati ovisi isključivo o vama, vašoj procjeni i tome hoćete li se uopće osjećati ugodno primjenjujući taj savjet u svom konkretnom slučaju.
Savjeti moraju biti općeniti jer su namijenjeni širokoj publici. Ali to ne znači da su jedino metode propisane u savjetima ispravne. Uostalom, brojni primjeri iz prakse potvrdit će da ponekad i neobični potezi ili životopisi mogu ‘osvojiti’ poslodavca.
Evo nekih savjeta koji se u praksi, nažalost, često puta pogrešno primjenjuju:
1) „Na razgovoru morate postavljati puno pitanja kako biste pokazali da ste zainteresirani za posao.“
Nema sumnje da određena doza znatiželje odražava vaš interes. Toliko znate i sami, a to je posebno jasno osobi koja s vama razgovara. Ipak, pitajte samo ono što vas doista zanima. Ako postavljate pitanja samo zato jer mislite da to morate raditi (a odgovor vas zapravo ne zanima), riskirate sljedeće:
- Kada slušamo odgovor koji nas zapravo ne zanima skloni smo vrludati pogledom i misli nam počinju lutati – sugovornik to zna prepoznati
- Previše pitanja ostavlja dojam da je osoba nervozna ili pokušava ‘dobiti na vremenu’ tj. produljiti intervju misleći da duljina razgovora povećava mogućnost zaposlenja.
2) „Morate biti upoznati s radom tvrtke i prirodom poslovanja.“
Ljudi griješe kad informiranost poistovjećuju s ‘pametovanjem’. Dobro je biti informiran o radu tvrtke, ali to ne znači da o njoj morate znati više od njenih zaposlenika!
Nema potrebe da ispitujete bivše zaposlenike ove tvrtke o detaljima, kako biste svom sugovorniku dali na znanje da ste upućeni u doslovno svaki segment poslovanja tvrtke. Na kraju krajeva, to bi ga moglo i uznemiriti. Zamislite samo kako biste se vi osjećali da upoznate osobu i u prvih deset minuta razgovora otkrijete da ona zna gotovo sve važnije informacije o vama, dok vi o njoj ne znate gotovo ništa.
Pa koliko je onda znanja o tvrtki potrebno pokazati na razgovoru za posao? Informacije dostupne na stranicama tvrtke ili u medijima sasvim su dovoljne. Ako do sada niste radili za njih, ne morate znati njihove poslovne tajne i što se krije ‘iza kulisa’, zar ne? Znanje koje imate o tvrtki postaje dovoljno u onom trenutku kada možete odgovoriti na pitanja: Zašto biste htjeli raditi za njih? Što im možete ponuditi? Zašto ste kvalificirani raditi baš ovdje? Kako biste voljeli doprinijeti njihovom poslovanju?
Na kraju, imajte na umu da svatko voli pričati o sebi ili svom poslu. Nemojte sugovorniku uskratiti zadovoljstvo da vam i sam kaže nekoliko informacija o tvrtki – na taj način i on vas želi impresionirati, privući i zainteresirati da radite baš ovdje. Ako se trudite raspolagati s više informacija od njega, čovjeku doslovno uskraćujete mogućnost da odradi svoj posao – a njegov posao na razgovoru je, između ostalog, predstaviti tvrtku u najboljem mogućem svjetlu budućem kandidatu.
3) „Unesite vedru atmosferu u razgovor s malom dozom duhovitosti.“
Atmosferu na razgovoru za posao moguće je definirati već u prvim minutama i tada se najbolje osloniti na vlastitu intuiciju. Ukoliko procjenjujete da sugovorniku nije do ležerne atmosfere i zbijanja šala, zaista nema smisla inzistirati na tome samo zato jer to ‘stručnjaci savjetuju’. Jednako tako, ukoliko procjenjujete da je sugovornik opušten, ali ne toliko da biste mogli prezentirati svoju duhovitost, nemojte forsirati.
Kao i u svakom razgovoru koji vodimo (s prijateljima, članovima obitelji, partnerom) najprije pokušavamo definirati raspoloženje osobe s kojom razgovaramo. Spontano se prilagođavamo tome. Ako je sugovornik smrknut, nećemo zbijati šale. Ako pokazuje naznake da bi se s vremenom mogao više opustiti, pratit ćemo njegov tempo u komunikaciji i postepeno dodavati humor ovisno o tempu kojim to radi naš sugovornik. Tu nema previše mudrosti – kao i u svakom razgovoru važno je koncentrirati se na govor i ponašanje druge osobe koliko i na ono što sami želimo reći.
4) „Nemojte govoriti loše o bivšem poslodavcu.“
Općenito nije lijepo govoriti loše o ljudima koji nisu prisutni i ne mogu se obraniti od vaših optužbi. To se zove ‘tračanje’ i nepoželjno je u privatnom koliko i u poslovnom životu. U privatnom životu sigurno nećete ‘tračati’ svoju bivšu prijateljicu osobi koju ste tek upoznali. Ako zbog ničeg drugog, onda zato jer nikada ne možete biti sigurni poznaju li se te dvije osobe i u kakvim su odnosima. Ista je stvar s poslodavcima. Možda su vaš bivši i budući šef kućni prijatelji, a da vi to ne znate. Ili će u budućnosti surađivati.
Pa ipak, to ne znači da pod svaku cijenu o bivšem poslodavcu morate govoriti u superlativima. Ako zaista imate dobre argumente ‘zašto ste napustili bivši posao’, nema razloga da ih prešutite ili govorite neistinu.
Možda ste zaista tijekom tog posla shvatili da vas zanima nešto potpuno drugačije. Ili je s vašim šefom bilo doista teško razgovarati, a priroda posla bila je takva da ste morali usko surađivati i naprosto vam nije pružao dovoljno informacija potrebnih za kvalitetno izvršavanje posla. To nisu vaši prijestupi, a istovremeno nisu tako ozbiljne optužbe da bi budući poslodavac u tome vidio prijetnju sebi.
Naravno, sve ovisi i o tome na koji način ste nešto rekli. Ako o bivšem poslu ili poslodavcu govorite smireno, pristojno, ali s jasnim argumentima ili čak kroz razgovor pokazujete da razumijete i njegove postupke, to će svakako ostaviti bolji dojam nego da o poslodavcu govorite oštrim tonom, podrugljivo, odmahujući pritom rukom ili kolutajući očima.
5) „Nemojte postavljati pitanja o plaći i povlasticama.“
Ponekad će sugovornik sam načeti ovu temu. Već drugom prilikom procijenit ćete da ova tema prirodno dolazi na dnevni red, a tada nema razloga da je i ne otvorite. Zaista sve ovisi o kontekstu.
Nema smisla pretvarati se da niste ovdje zbog plaće. Možda to ne morate isticati kao najvažniju stvar tijekom razgovora, ali sigurno se ne morate držati kao da vam to nije važno, kada je sasvim prirodno da – je.
Ako vidite da u prvom krugu razgovora ovo nije tema ili se naprosto ne pojavljuje prilika za otvaranje teme, budite sigurni da će u drugom krugu razgovora to svakako biti na dnevnom redu – neki poslodavci o plaći vole razgovarati samo s kandidatima koji su ušli u još uži izbor. Također imajte na umu da prvi razgovor možda vodite s osobom koja nije poslodavac ili HR stručnjak pa i nije ovlaštena govoriti o plaći.
Kako god bilo, budite sigurni da nećete dočekati prvi radni dan, a da niste prokomentirali temu plaće i povlastica. Pozitivna stvar je što otvaranje ove teme obično sugerira da ste vrlo ozbiljan kandidat.
Ukoliko je pak situacija takva da je tema plaće otvorena na prvom razgovoru i sugovornik joj pristupa bez prevelike ‘pompe’ nema razloga da i vi o plaći ne razgovarate otvoreno. Pritom je možda mudro slijediti samo jedan savjet: naglasite da ste spremni prilagoditi se, ali izrazite nadu da će se plaća s vremenom ipak povećavati u odnosu na početnu. Na taj način pokazujete da ste spremni na ustupke, ali da istovremenom imate određena očekivanja.
Izvor: www.profitiraj.hr
