Nakon što je na SBPeriskopu 10.studenog objavljen prilog Petar Bašić: Vrijeme je za politički centar, u iduća dva dana razvila se interesantna polemika koja po mnogočemu zavrjeđuje biti objavljena kao poseban post. Objavljujemo bez ikakvih intervencija.
Vidmark
Bašić ne, ali DC prije pripada u internetsku kategoriju zabava-humor.
oskar
Odmah ću reagirati samo na osnovu naslova, bez da pročitam tekst. Dragi Pero, ti bar poznaješ povijest. Ako se složimo kak se radi o depresivnim recesijskim vremenima, o očekivanju ozbiljnog zaokreta, da ne kažem prevrata u politici, odgovori mi: Kada je u povijesti takvo što proveo Centar?
Petar Bašić
Odgovorit ću isto pitanjem: a kad su takve nagle(!) promjene ikada bile dobre?
oskar
Nakon čitanja teksta još sam više razočaran. Provlače se neke naizgled dobre ideje, ali koje predstavljaju jedan uski segment bez sagledavanja cjelokupnosti, u prvom redu, bez sagledavanja utjecaja prijedloga o neoporezivom dijelu plaće. Prepoznajem rukopis g.Santinija, no upozorit ću kako nikada nije proveo cijeli izračun i utvrdio utjecaj te ideje na održivost proračuna i mirovinskog sustava. Ako tek sada pozivaš na okupljanje stručnjaka, bojim se da si zakasnio, jer se koherentan gospodarski plan ne može načiniti u par mjeseci. Potrebno je prikupiti sve relevantne podatke, izgraditi bar približno točan model te pažljivo simulirati utjecaj pojedinih mjera. Igranje s PDV-om su najavile sve opozicije do sada, a kako vidimo, kada su došle na vlast, umjesto smanjenja on je rastao. Je li uzrok samo pokvarenost političkih elita ili se tu pokazuje promašenost njihovih nepotpunih modela i nepromišljenih mjera? Klasično političko desno pa i desni centar, nazivaju se i konzervativci, jer su za konzerviranje, očuvanje društvenih odnosa, a nama je potreban radikalni lijevi iskorak (nema veze s SDP-om, ako me razumiješ) i to prvenstveno u odnosu prema bankama i financijskim institucijama. Takav potez bi vjerojatno “uplašio” neke strane ulagače, ali njih ionako nema ili bi se čak mudrim PR-om mogao prikazati kao poticajan za domaće i strane poduzetnike. Ako bi modificirali priču o klasičnom lijevom i desnom, onda bi lijevo kao izrazito socijalno (što kod nas nije) i desno kao podrška krupnom kapitalu (što kod nas rade i L, C i D) usmjerio centar ka individualnom, poduzetničkom, kojemu bi osnovni ton morao biti briga za malo i srednje poduzetništvo. Pumpanje velikog broja manjih bankovnih plasmana u tu skupinu je smanjenje rizika bankama, za razliku od pumpanja velikih plasmana velikim državnim i privatnim tvrtkama. To bi za mene bila prava uloga nekog političkog Centra. Briga politike za poljoprivredu bi se morala iskazati u izgradnji infrastrukture nužne za poljoprivrednike (prvenstveno logističke), obrazovanje i poticanje uzgajanja (visoko)profitabilnih kultura. U situaciji kada je nužan uvoz osnovnih poljoprivrednih proizvoda (voće, povrće) smanjenje PDV-a bi pogodovalo prvenstveno uvoznom lobiju.
Popac
Oskare, na neki način zanemaruješ političku armaturu unutar bolesnog ekonomskog tijela. Za takve radikalne(!) promjene potrebno je podudaranje i dogovor ljevice, desnice i centra, donošenje povijesnog koncensusa s ciljem sanacije države, a kasnije i njenog probitka, a da se ne smanje prava građana. Osim toga, Hrvatska je dio međunarodne zajednice i ne može s bankama kako bi trebalo- oštro, beskompromisno. Također, ne zaboravi žilavost desnice koja je zemlju dovela do pozicije klečanja. Naime, ona bi se sa svojim podržavateljima (crkva, branitelji i drugi) propela na zadnje noge.
oskar
Ne radi se o naglosti, revolucionarnom prevratu, nego o jednom, za današnje vrijeme, netipičnom odnosu prema bankarskom i financijskom sektoru. U vrijeme recesije, oni jedini i dalje imaju zavidan rast. Ne trebaju nam barikade, već malo hrabrija politika regulacije tog sustava. Nije da nema love, već se ona i dalje upumpava bez zadrške prema npr. HEP-u, u kojemu nije provedeno nikakvo restrukturanje ni racionalizacija. Banke znaju da će se od njih sigurno naplatiti pa zašto bi onda plasirale sredstva prema “rizičnim” malim poduzetnicima/proizvođačima.
oskar
@popac – sve to stoji, ali ako to prihvatimo kao uklesano u kamenu, bez smionosti, onda nam ne trebaju političari, nego tehničko servisno osoblje koje će odrađivati zadatke koje dobivaju od nabrojanih: međunarodna zajednica, vlasnici krupnog kapitala, crkva, korumpirani paraziti. Politika onda postaje natjecanje u servilnosti (nije li tako danas), odnosno tko će se bolje sagnuti i naguziti. Kada dođe stani-pani, pojavit će se demagozi i populisti koji će umjesto “mirne” promjene ovih odnosa narod izvesti na barikade i napraviti sranje, kakvo je se već događalo u povijesti. Tko će tu izvuči deblji kraj? Naravno, ista ta raja. Želi li se to i Petar uključiti u natjecanje u servilnosti?
Popac
Pa to se provlačilo u mom komentaru. Ta politička korita kojim dvadest godina teče ista blatna, mutna voda odlučivanja, korita prokopana prema interesu onih koje ti spominješ, korita istog smjera i dubine treba preusmjerti. A to mogu državnici odnosno političari s vizijom. Čime? Znanjem, odlučnošću, hrabrošću… Trenutno ih nema. Današnja ekipa s lijeva i s desna i iz sredineo, kako kažeš, tehničko i servisno je osoblje. Pitanje glasi: dokle se mora doći da se dođe do točke preokreta?
Petar Bašić
Samo tehničko i servisno osoblje, iznutra, može promijeniti sustav. Niakkvi demagozi na barikadama, niti ikakvi “spasitelji” koji nude “projekt gospodarske samostalnosti, temeljen na oštrom kursu prema bankama”.
Uzeo si analizirati dvije rečenice jednog programskog kratkog priopćenja za medije (koje je uvijek namjijenjeno svima a ne samo grupici ekonomskih eksperata) kako bi analizirao cjelovitost gospodarskog programa o kojemu ovdje nije bilo ni riječi. Samo za informaciju, ukupni(!) prihod od poreza na dohodak u državnom proračunu je stvarno samo jednu milijardu kuna (i sam sam se iznenadio) dok je veći dio toga prihoda (ali opet vrlo malih 3 i nešto milijarde) prebačen na lokalne zajednice. Kad bi se potpuno ukinuo(!) porez na dohodak, imali bismo neznatnu štetu za proračun (i pet tisuća poreznika oslobođenih za poslove češljanja stvarnih kradljivaca poreznih prihoda, dakle, velikih poduzetnika)
Što se tiče poljopirvrede, vidim da baš ti, a ne mi, nisi uopće sagledao sve podatke,a praviš se prilično pametnim.
Zaboravljaš da je uvijek jeftinije kupiti u susjednom selu nego li uvesti iz Gvatemale (premda bih, osobno, kao potrošač, volio da je obrnuto jer bi konkurencija onda brzo izravnala nepotrebe troškove). Kad bi se PDV smanjio na poljoprivredne proizvode, seljaci ne samo da bi imali za 15tak posto jeftinije proizvode (dakle, bili bi konkurentniji) već bi dobili i još gotovo 15tak posto kvazi-subvencije na svoje troškove proizvodnje!(jer se sve što oni kupuju za proizvodnju kupuje sa 25% pdv-a pa bi imali poveći pretporez).
Isto tako, sa 3-4% udjela u bdp-u, poljoprievredna proizvodnja ukupno daje jedva oko 2 mlrd kuna pdv-a pa bi se prepolavljanje pdv-a osjetilo u državnom proračunu sa daljnjih jedva jednom milijardom kuna!
S druge strane, umjesto toga, svaka obitelj imala bi oko 300-500 kn više raspoloživog proračuna (ugalvnom za hranu), dakle, značajno (u situaciji kad je prosječna plaća milijun i tristo tisuća radnika (ako izuzmeš stotinjak tisuća viših struktura menagmenta i visokih profesionalaca) jedva 3000, ovo bi bilo stvarno značajno povećanje njihovog standarda! Milijarda kuna je zapravo beznačajan iznos za tako veliki plus u svakodnevnom životu. Rado bih da se zadužimo za taj manjak, nego li da ga damo za napuhane troškove (petinu samo) termoelektrane plomin…
Još samo rečenica o bankama: Banke prodaju novac. Novac je poput krumpira, roba. Kad ga ima puno, jeftin je, kad ga ima malo skup je.
Nikakvim mjerama se ne smije(!) jer temelj gospodarske slobode i konkurencije (koja nas zapravo spašava od monopola) jest sloboda trgovine robama, ne smije ograničiti prava na trgovinu novcem.
To što mi ne znam iskoristiti opcije tržišta koje su pred nama je naš problem a ne bankarski.
Samo dav primjera.
Prvo, uporno se zadužujemo u dolarima i eurima sa 6-7% kamata, a japanske banke(!vidiš da nisu zavjerenici već jednostavno trgovci) daju rado novac i sa 2% kamata, jer je u Japanu velika deflacija, pa se njihovi poduzetnici i država zadužuju sa samo 0.1% i manje(!).
Ali onda naši ministri financija ne bi mogli putovati na višetjedne ture po New Yorku već bi sve obavili internetom u Japanu?
I drugo, pitanje deviznih rezervi.
U slučajevima krize one su nužne, jer treba porkiti tri do pet mjeseci potrebe za uvozom roba i sirovina.
Kod nas je to besmisleno iz više razloga. Ponajprije, mi ionako ništa ne uvozimo (osobito ne sirovine jer nam je industrija u Q). A izvozimo baš sirovine (trupce a ne visokovrijedan namještaj, npr), pa nam u krizama zapravo solidno ide.
Drugo, naš priljev deviza od turizma je zapravo suludo visok i siguran svake godine, što će nam onda previsoke rezerve?
Treće još uvijek pola milijuna građana radi vani, i šalju i dodatnih 2 mlrd eura doznaka svake godine.
Prijedlog: umjesto što HNB naše devzine rezerve ulaže u švicarske vrijednosne papire sa 1.75% kamata, neka ih posudi državi sa 3% (i time štedi pola kamata koje sada netoto izvozimo našim vjerovnikcima)!?
Recimo, barem za onaj dio duga koji vraćamo strancima u devizama (dakle, ne da ispadne da imamo primarnu emisiju svake godine od par milijardi eura).
Znam da to nije po sadašnjem zakonu o HNB ali zakon se promijeni u jedno poslijepodne, dizanjem vladajućih 76 ruku. Naravno, to bi se moralo voditi i vraćati kao dug, jednako striktno, kao da ga vraćamo Citybanku ili IMFu…
Eto, nije ovo ni vrijeme ni mjesto za ovakve rapsrva ali pokušao sam samo dokazati da nisi u pravu jer ovo nije kompletan program već samo dvije (jako dobro promišljene) mjere.
A smisao teksta je bila probuditi mozak u vođama stranaka crentra koje su se do sada stalno prodavale za kikiriki, u situuaciji kad su Kukuriku i HDZ zajedno(!!) dobili jedva 57% glasova!? Uz desnih 10 posto, što misliš, kome pripadaju ostala dobra trećina glasova? Mislim, za koga bi oni glasali kad bi samo mogli? Naravno, ponekad “stisnuvši nos” kao što i pola HDZ.ovaca i SDPovaca ionako glasa za svoje (jest da su sramotno nikakvi, al neću glasat za ove druge)?
oskar
Nisam se stigao prije javiti. Naime, netko mora i raditi u ovoj državi, proizvoditi nove vrijednosti. Da skratimo prekomplicirane rasprave i natezanja oko pišljivih milijardu vamo, milijardu tamo, sve se svodi na omjer stvaranja novih vrijednosti i potrošnje. Santini i ostali koji predlažu slične mjere međusobno se nadjebavaju u tome kako će se podijeliti postojeći kolač. U trenutnoj situaciji i društevnom standardu koji želimo zadržati, novostvorenih vrijednosti je premalo. Mi godinama već trošimo više no što zarađujemo i to ne zbog razvoja nego za nepotrebnu potrošnju bahatih. Bilo bi dobro kada bi mogli kupiti u susjednom selu nešto, ali pola toga nečega potrebnog za Hrvatsku nema nego se baš MORA uvesti. Nažalost, sad moram ići spati jer sam preumoran. A ako je stvar u tome da se vi voždići što skuplje prodate, sori što sam ti se upetljao u posao.
Petar Bašić
Naravno da nije stvar u prodaji, da sam se htio prodati ne bih pisao ovo već bih zadnjih 6 godina bio pomoćnik ministra…
Problem je baš što vi koji ne volite sadašnje stanje govorite uvijek o tome kako “se ovo ne može popraviti već se mora radikalno bla bal bala”
Nikad ne kažete kako?
Mislim, nikad ne kažete kako na realan način, “zabraniti, anrediti bankama, prisiliti…” nije realan način.
oskar
Ima HNB fine regulatorne metode kojima neće “prisiliti” banke, već prije ih lagano usmjeriti ka određenoj vrsti plasmana. No narodu koji je bio medijski trovan hvalospjevima guverneru Rohatinskom i njegovim jatacima iz vlada to nikako ne sjeda. Poslije se pokazalo tko i što je Rohatinski. No, to je samo dio problema. Mogu se plasmani prema poduzetnicima riješiti i na drugi način. Drugi dio problema je stvaranje pretpostavki i okvira za poticanje poduzetništva (obrazovanje, prvenstveno logistička infrastruktura, zakonski okvir,…). To ne isključuje promišljene poduzetničke poteze od strane općina, gradova i države, koji neće završiti kao sušionica u Vrpolju, koja pokazuje kako ti subjekti mogu pokrenuti nešto, ali i kako se to može izjaloviti.
oskar
Radikalno i revolucionarno danas postaje ono što je samo malo off, pomaknuto u odnosu na mainstream politike (i proračuna), koji nam se često prikazuje kao unaprijed zadano, zabetonirano, jer se ni L, ni C ni D nikako nemogu odvojiti od tog mainstreama.
oskar
Npr. evo ti teksta iz Privrednog vjesnika:
Obiteljska poduzeća
ZAPOŠLJAVAJU STOTINE TISUĆA, A U ZAKONIMA IH NEMA
Zapošljavaju 50 posto svih zaposlenih, a u zakonu ih nema
Hrvatska nema ni definiciju obiteljskog biznisa, pa tako ni bilo kakvog statističkog praćenja.
Političari se trebaju obrazovati i spustiti na zemlju. Lijepo je govoriti i mešetariti s milijardama, ali stvarni život je nešto drugo. Treba ga upoznati.
Petar Bašić
Upoznao sam ja i stvarni život, baš zato što nisam ortodoksni političar koji gleda gdje naći nešto za sebe za 12 do 15 tisuća mjesečno., ali svoje sudjelovanje u politici sam sam platio (svojim stanom i još povrh toga).
Bavio sam se i ja svačim, pa kad platiš oko osamsto tisuća kuna raznih poreza i doprinosa u tri godine i kad pet-šest ljudi radi dvije tri godine za tebe a tebi ne ostane ni pet tisuća kuna (ukupno za tri godine!) i na kraju te država zatvori za desetak tisuća kuna duga…
Jedino što ostaje je fino podešavati sadašnji mehanizam. Zašto? Zato što narod nije spreman kao četrdesetih godina (ili dvadesetih u Rusiji) jesti kruh i mast pet godina. Ako sam skineš prijevoz od dvjesto kuna, odmah imaš pobunu. To što taj prijevoz nije zarađen (kao što ni u Gračkoj nije zarađeno niti 12 a kamoli 14 plaća) nije problem države već građana.
A to se fino podešavati može!
Druga je stvar što i SDP i HDZ imaju iste financijere pa ne smiju…
Vidmark
Bašić ne, ali DC prije pripada u internetsku kategoriju zabava-humor.
oskar
Odmah ću reagirati samo na osnovu naslova, bez da pročitam tekst. Dragi Pero, ti bar poznaješ povijest. Ako se složimo kak se radi o depresivnim recesijskim vremenima, o očekivanju ozbiljnog zaokreta, da ne kažem prevrata u politici, odgovori mi: Kada je u povijesti takvo što proveo Centar?
Petar Bašić
Odgovorit ću isto pitanjem: a kad su takve nagle(!) promjene ikada bile dobre?
oskar
Nakon čitanja teksta još sam više razočaran. Provlače se neke naizgled dobre ideje, ali koje predstavljaju jedan uski segment bez sagledavanja cjelokupnosti, u prvom redu, bez sagledavanja utjecaja prijedloga o neoporezivom dijelu plaće. Prepoznajem rukopis g.Santinija, no upozorit ću kako nikada nije proveo cijeli izračun i utvrdio utjecaj te ideje na održivost proračuna i mirovinskog sustava. Ako tek sada pozivaš na okupljanje stručnjaka, bojim se da si zakasnio, jer se koherentan gospodarski plan ne može načiniti u par mjeseci. Potrebno je prikupiti sve relevantne podatke, izgraditi bar približno točan model te pažljivo simulirati utjecaj pojedinih mjera. Igranje s PDV-om su najavile sve opozicije do sada, a kako vidimo, kada su došle na vlast, umjesto smanjenja on je rastao. Je li uzrok samo pokvarenost političkih elita ili se tu pokazuje promašenost njihovih nepotpunih modela i nepromišljenih mjera? Klasično političko desno pa i desni centar, nazivaju se i konzervativci, jer su za konzerviranje, očuvanje društvenih odnosa, a nama je potreban radikalni lijevi iskorak (nema veze s SDP-om, ako me razumiješ) i to prvenstveno u odnosu prema bankama i financijskim institucijama. Takav potez bi vjerojatno “uplašio” neke strane ulagače, ali njih ionako nema ili bi se čak mudrim PR-om mogao prikazati kao poticajan za domaće i strane poduzetnike. Ako bi modificirali priču o klasičnom lijevom i desnom, onda bi lijevo kao izrazito socijalno (što kod nas nije) i desno kao podrška krupnom kapitalu (što kod nas rade i L, C i D) usmjerio centar ka individualnom, poduzetničkom, kojemu bi osnovni ton morao biti briga za malo i srednje poduzetništvo. Pumpanje velikog broja manjih bankovnih plasmana u tu skupinu je smanjenje rizika bankama, za razliku od pumpanja velikih plasmana velikim državnim i privatnim tvrtkama. To bi za mene bila prava uloga nekog političkog Centra. Briga politike za poljoprivredu bi se morala iskazati u izgradnji infrastrukture nužne za poljoprivrednike (prvenstveno logističke), obrazovanje i poticanje uzgajanja (visoko)profitabilnih kultura. U situaciji kada je nužan uvoz osnovnih poljoprivrednih proizvoda (voće, povrće) smanjenje PDV-a bi pogodovalo prvenstveno uvoznom lobiju.
Popac
Oskare, na neki način zanemaruješ političku armaturu unutar bolesnog ekonomskog tijela. Za takve radikalne(!) promjene potrebno je podudaranje i dogovor ljevice, desnice i centra, donošenje povijesnog koncensusa s ciljem sanacije države, a kasnije i njenog probitka, a da se ne smanje prava građana. Osim toga, Hrvatska je dio međunarodne zajednice i ne može s bankama kako bi trebalo- oštro, beskompromisno. Također, ne zaboravi žilavost desnice koja je zemlju dovela do pozicije klečanja. Naime, ona bi se sa svojim podržavateljima (crkva, branitelji i drugi) propela na zadnje noge.
oskar
Ne radi se o naglosti, revolucionarnom prevratu, nego o jednom, za današnje vrijeme, netipičnom odnosu prema bankarskom i financijskom sektoru. U vrijeme recesije, oni jedini i dalje imaju zavidan rast. Ne trebaju nam barikade, već malo hrabrija politika regulacije tog sustava. Nije da nema love, već se ona i dalje upumpava bez zadrške prema npr. HEP-u, u kojemu nije provedeno nikakvo restrukturanje ni racionalizacija. Banke znaju da će se od njih sigurno naplatiti pa zašto bi onda plasirale sredstva prema “rizičnim” malim poduzetnicima/proizvođačima.
oskar
@popac – sve to stoji, ali ako to prihvatimo kao uklesano u kamenu, bez smionosti, onda nam ne trebaju političari, nego tehničko servisno osoblje koje će odrađivati zadatke koje dobivaju od nabrojanih: međunarodna zajednica, vlasnici krupnog kapitala, crkva, korumpirani paraziti. Politika onda postaje natjecanje u servilnosti (nije li tako danas), odnosno tko će se bolje sagnuti i naguziti. Kada dođe stani-pani, pojavit će se demagozi i populisti koji će umjesto “mirne” promjene ovih odnosa narod izvesti na barikade i napraviti sranje, kakvo je se već događalo u povijesti. Tko će tu izvuči deblji kraj? Naravno, ista ta raja. Želi li se to i Petar uključiti u natjecanje u servilnosti?
Popac
Pa to se provlačilo u mom komentaru. Ta politička korita kojim dvadest godina teče ista blatna, mutna voda odlučivanja, korita prokopana prema interesu onih koje ti spominješ, korita istog smjera i dubine treba preusmjerti. A to mogu državnici odnosno političari s vizijom. Čime? Znanjem, odlučnošću, hrabrošću… Trenutno ih nema. Današnja ekipa s lijeva i s desna i iz sredineo, kako kažeš, tehničko i servisno je osoblje. Pitanje glasi: dokle se mora doći da se dođe do točke preokreta?
Petar Bašić
Samo tehničko i servisno osoblje, iznutra, može promijeniti sustav. Niakkvi demagozi na barikadama, niti ikakvi “spasitelji” koji nude “projekt gospodarske samostalnosti, temeljen na oštrom kursu prema bankama”.
Uzeo si analizirati dvije rečenice jednog programskog kratkog priopćenja za medije (koje je uvijek namjijenjeno svima a ne samo grupici ekonomskih eksperata) kako bi analizirao cjelovitost gospodarskog programa o kojemu ovdje nije bilo ni riječi. Samo za informaciju, ukupni(!) prihod od poreza na dohodak u državnom proračunu je stvarno samo jednu milijardu kuna (i sam sam se iznenadio) dok je veći dio toga prihoda (ali opet vrlo malih 3 i nešto milijarde) prebačen na lokalne zajednice. Kad bi se potpuno ukinuo(!) porez na dohodak, imali bismo neznatnu štetu za proračun (i pet tisuća poreznika oslobođenih za poslove češljanja stvarnih kradljivaca poreznih prihoda, dakle, velikih poduzetnika)
Što se tiče poljopirvrede, vidim da baš ti, a ne mi, nisi uopće sagledao sve podatke,a praviš se prilično pametnim.
Zaboravljaš da je uvijek jeftinije kupiti u susjednom selu nego li uvesti iz Gvatemale (premda bih, osobno, kao potrošač, volio da je obrnuto jer bi konkurencija onda brzo izravnala nepotrebe troškove). Kad bi se PDV smanjio na poljoprivredne proizvode, seljaci ne samo da bi imali za 15tak posto jeftinije proizvode (dakle, bili bi konkurentniji) već bi dobili i još gotovo 15tak posto kvazi-subvencije na svoje troškove proizvodnje!(jer se sve što oni kupuju za proizvodnju kupuje sa 25% pdv-a pa bi imali poveći pretporez).
Isto tako, sa 3-4% udjela u bdp-u, poljoprievredna proizvodnja ukupno daje jedva oko 2 mlrd kuna pdv-a pa bi se prepolavljanje pdv-a osjetilo u državnom proračunu sa daljnjih jedva jednom milijardom kuna!
S druge strane, umjesto toga, svaka obitelj imala bi oko 300-500 kn više raspoloživog proračuna (ugalvnom za hranu), dakle, značajno (u situaciji kad je prosječna plaća milijun i tristo tisuća radnika (ako izuzmeš stotinjak tisuća viših struktura menagmenta i visokih profesionalaca) jedva 3000, ovo bi bilo stvarno značajno povećanje njihovog standarda! Milijarda kuna je zapravo beznačajan iznos za tako veliki plus u svakodnevnom životu. Rado bih da se zadužimo za taj manjak, nego li da ga damo za napuhane troškove (petinu samo) termoelektrane plomin…
Još samo rečenica o bankama: Banke prodaju novac. Novac je poput krumpira, roba. Kad ga ima puno, jeftin je, kad ga ima malo skup je.
Nikakvim mjerama se ne smije(!) jer temelj gospodarske slobode i konkurencije (koja nas zapravo spašava od monopola) jest sloboda trgovine robama, ne smije ograničiti prava na trgovinu novcem.
To što mi ne znam iskoristiti opcije tržišta koje su pred nama je naš problem a ne bankarski.
Samo dav primjera.
Prvo, uporno se zadužujemo u dolarima i eurima sa 6-7% kamata, a japanske banke(!vidiš da nisu zavjerenici već jednostavno trgovci) daju rado novac i sa 2% kamata, jer je u Japanu velika deflacija, pa se njihovi poduzetnici i država zadužuju sa samo 0.1% i manje(!).
Ali onda naši ministri financija ne bi mogli putovati na višetjedne ture po New Yorku već bi sve obavili internetom u Japanu?
I drugo, pitanje deviznih rezervi.
U slučajevima krize one su nužne, jer treba porkiti tri do pet mjeseci potrebe za uvozom roba i sirovina.
Kod nas je to besmisleno iz više razloga. Ponajprije, mi ionako ništa ne uvozimo (osobito ne sirovine jer nam je industrija u Q). A izvozimo baš sirovine (trupce a ne visokovrijedan namještaj, npr), pa nam u krizama zapravo solidno ide.
Drugo, naš priljev deviza od turizma je zapravo suludo visok i siguran svake godine, što će nam onda previsoke rezerve?
Treće još uvijek pola milijuna građana radi vani, i šalju i dodatnih 2 mlrd eura doznaka svake godine.
Prijedlog: umjesto što HNB naše devzine rezerve ulaže u švicarske vrijednosne papire sa 1.75% kamata, neka ih posudi državi sa 3% (i time štedi pola kamata koje sada netoto izvozimo našim vjerovnikcima)!?
Recimo, barem za onaj dio duga koji vraćamo strancima u devizama (dakle, ne da ispadne da imamo primarnu emisiju svake godine od par milijardi eura).
Znam da to nije po sadašnjem zakonu o HNB ali zakon se promijeni u jedno poslijepodne, dizanjem vladajućih 76 ruku. Naravno, to bi se moralo voditi i vraćati kao dug, jednako striktno, kao da ga vraćamo Citybanku ili IMFu…
Eto, nije ovo ni vrijeme ni mjesto za ovakve rapsrva ali pokušao sam samo dokazati da nisi u pravu jer ovo nije kompletan program već samo dvije (jako dobro promišljene) mjere.
A smisao teksta je bila probuditi mozak u vođama stranaka crentra koje su se do sada stalno prodavale za kikiriki, u situuaciji kad su Kukuriku i HDZ zajedno(!!) dobili jedva 57% glasova!? Uz desnih 10 posto, što misliš, kome pripadaju ostala dobra trećina glasova? Mislim, za koga bi oni glasali kad bi samo mogli? Naravno, ponekad “stisnuvši nos” kao što i pola HDZ.ovaca i SDPovaca ionako glasa za svoje (jest da su sramotno nikakvi, al neću glasat za ove druge)?
oskar
Nisam se stigao prije javiti. Naime, netko mora i raditi u ovoj državi, proizvoditi nove vrijednosti. Da skratimo prekomplicirane rasprave i natezanja oko pišljivih milijardu vamo, milijardu tamo, sve se svodi na omjer stvaranja novih vrijednosti i potrošnje. Santini i ostali koji predlažu slične mjere međusobno se nadjebavaju u tome kako će se podijeliti postojeći kolač. U trenutnoj situaciji i društevnom standardu koji želimo zadržati, novostvorenih vrijednosti je premalo. Mi godinama već trošimo više no što zarađujemo i to ne zbog razvoja nego za nepotrebnu potrošnju bahatih. Bilo bi dobro kada bi mogli kupiti u susjednom selu nešto, ali pola toga nečega potrebnog za Hrvatsku nema nego se baš MORA uvesti. Nažalost, sad moram ići spati jer sam preumoran. A ako je stvar u tome da se vi voždići što skuplje prodate, sori što sam ti se upetljao u posao.
Petar Bašić
Naravno da nije stvar u prodaji, da sam se htio prodati ne bih pisao ovo već bih zadnjih 6 godina bio pomoćnik ministra…
Problem je baš što vi koji ne volite sadašnje stanje govorite uvijek o tome kako “se ovo ne može popraviti već se mora radikalno bla bal bala”
Nikad ne kažete kako?
Mislim, nikad ne kažete kako na realan način, “zabraniti, anrediti bankama, prisiliti…” nije realan način.
oskar
Ima HNB fine regulatorne metode kojima neće “prisiliti” banke, već prije ih lagano usmjeriti ka određenoj vrsti plasmana. No narodu koji je bio medijski trovan hvalospjevima guverneru Rohatinskom i njegovim jatacima iz vlada to nikako ne sjeda. Poslije se pokazalo tko i što je Rohatinski. No, to je samo dio problema. Mogu se plasmani prema poduzetnicima riješiti i na drugi način. Drugi dio problema je stvaranje pretpostavki i okvira za poticanje poduzetništva (obrazovanje, prvenstveno logistička infrastruktura, zakonski okvir,…). To ne isključuje promišljene poduzetničke poteze od strane općina, gradova i države, koji neće završiti kao sušionica u Vrpolju, koja pokazuje kako ti subjekti mogu pokrenuti nešto, ali i kako se to može izjaloviti.
oskar
Radikalno i revolucionarno danas postaje ono što je samo malo off, pomaknuto u odnosu na mainstream politike (i proračuna), koji nam se često prikazuje kao unaprijed zadano, zabetonirano, jer se ni L, ni C ni D nikako nemogu odvojiti od tog mainstreama.
oskar
Npr. evo ti teksta iz Privrednog vjesnika:
Obiteljska poduzeća
ZAPOŠLJAVAJU STOTINE TISUĆA, A U ZAKONIMA IH NEMA
Zapošljavaju 50 posto svih zaposlenih, a u zakonu ih nema
Hrvatska nema ni definiciju obiteljskog biznisa, pa tako ni bilo kakvog statističkog praćenja.
Političari se trebaju obrazovati i spustiti na zemlju. Lijepo je govoriti i mešetariti s milijardama, ali stvarni život je nešto drugo. Treba ga upoznati.
Petar Bašić
Upoznao sam ja i stvarni život, baš zato što nisam ortodoksni političar koji gleda gdje naći nešto za sebe za 12 do 15 tisuća mjesečno., ali svoje sudjelovanje u politici sam sam platio (svojim stanom i još povrh toga).
Bavio sam se i ja svačim, pa kad platiš oko osamsto tisuća kuna raznih poreza i doprinosa u tri godine i kad pet-šest ljudi radi dvije tri godine za tebe a tebi ne ostane ni pet tisuća kuna (ukupno za tri godine!) i na kraju te država zatvori za desetak tisuća kuna duga…
Jedino što ostaje je fino podešavati sadašnji mehanizam. Zašto? Zato što narod nije spreman kao četrdesetih godina (ili dvadesetih u Rusiji) jesti kruh i mast pet godina. Ako sam skineš prijevoz od dvjesto kuna, odmah imaš pobunu. To što taj prijevoz nije zarađen (kao što ni u Gračkoj nije zarađeno niti 12 a kamoli 14 plaća) nije problem države već građana.
A to se fino podešavati može!
Druga je stvar što i SDP i HDZ imaju iste financijere pa ne smiju…
