Prije točno tri godine objavili smo sljedeće:
Na Javni poziv pjesnicima i piscima kratkih priča, javio se Ilija Klindžić-Grbavac. Rođen gotovo slučajno 15. lipnja 1953. g u Slavonskom Brodu. Počeo pisati poeziju, na žalost, kaže, zbog jedne plave žene iz Tuleka u Bosanskom Brodu. Nešto napisao ozbiljno do Domovinskog rata, a onda pomislio na drugog brata. Napravljena je knjiga Dva jarbola jedan Brod. Onda se otuđio od sebe i postao sam sebi pjesnički rod.
Objavio je prošle godine i zbirku pjesama pod nazivom Kad nema sunca, šutim.
Razočaran u ljude, ali ne i u Poeziju.
Tada objavljene stihove pogledajte OVDJE.
Sve je ostalo isto, osim što smo ovog puta mi zamolili Iliju da se javi s novim pjesmama.
________________________
Dnevnik odlučnih žudnji
kao dokaz njegovog postojanja
ostao samcat
zgužvani omot tjelesnosti
emocionalno loše vijesti
ne čujem u sunčanom zavičaju
glasne voline
griješe zvučni vodiči
cvrčci i omorine
uzalud lutam disanjem
plitkom sadašnjicom
pogledom tražim more
valovi i osamljeno stijenje u meni
kraj drveta koje tješi nebo
mogao bih te sresti
u plavoj travi i rukotvorinama noći
da tamo onkraj namrštenog obzora
ljubav je ovisnost
ne usuđujem se prihvatiti
ljubavne ponude druge
stranicu na kojoj se
nalazi poruka u relikvijaru
mladih zebnji
otkucajima zajedničkog srca ispisana
samoubojstvo budućih dana mami
isprepletene divlje ruke strasti
o svemu tome svijet će
naknadno detalje saznati
dodirujem čistu svjetlost
čitanjem ohole tame
olovna slova iz mojih nedosanjanih snova
trebalo bi nestrpljive nježnosti izreći
i tom rijekom koja nema izbora
dalje teći
- III. 2019., SPTR.,
- O -
nespreman nemiran
razdanjivanjem
dok moje unutarnje tkivo vene
lako je okriviti razapete paučine godina
projekcije bespomoćnosti i vrijeme
s pogledom jasnim na Biokovo
ogrijati se prolaznošću i reći
ovo sam odšutio i samo slutio
more je plovno
a ja sam pred bijelim izazovom
mogu se nadati zapisivanjem
razgaliti se rečenicom novom
imam je
zapisao sam ozarivanje i postojanje
pragmatično se neispitanim lijekom liječim
pomažem sebi mitom uzaludnih govorenja
dok gori upaljena svijeća
pustim da se svjetlost svih hrabrih i
obeshrabljenih slatkorječivosti
u sebi prisjeća
bliskih ganuća
sumnjom orijentiran
na orguljama sutrašnjice
svoju natrunjenu pjesmu razabiram
prstima po tipkama izmišljam
pustio sam iz krletke
sve glasove akustike
jato ptica i glasnih nedoumica
u ovom bestežinskom jeziku
ozdravljuju svi mali muzički dojmovi
provokativna su pitanja neizbježna
ima me i kada me nema
prebivanje i razbuđivanje
u kazalištu sjena
dok sjenkom suncu proturiječim
propitujem terapiju iz koje toplinom izbivam
mimikrija mi ugodno prija
priviđenja i intuitivna izviđanja
održavaju život dok gledam
osvjetljeni crkveni toranj
pri samom kraju noći
ne nadam se nikome
pokajanja su zatvorila oči
sanjaju se svježa iskušenja
u zanosu razdanjivanja
prilagođavam se njima
ranojutarnji zapis ima
neograničene mogućnosti
često me iznevjeri
na oltaru očekivanja
malih dobitaka i izgubljenih bitaka
nije važno pobijediti simboličnim suzama
važno je prisustvovati i smiješiti se
molitvama
čuti među prvima zvona svjetlosti
kako se rimuju s neizvjesnostima
u pogodbena jutra
stisnuta me šaka sivila dočekuje
nisam intiman s kopnom
skrušeno razgovaram s otočkom opnom
gdje ćemo što ćemo prozboriti
krečnjačkom tugom
kamenitim vjetrom koji
propituje stanja i postojanja
lišća koje pleše u zabrinutim krošnjama
cvjetanje ćuti tupu bol u rebrima
ogorčene topline u njedrima
sunce okrenuto leđima
mrvi se more teškim mislima
i ništa ne zbori
ne govore plave usne
gornja plima i misaono suprotstavljanje
tko dolazi iz dubine
s lovorovim vijencem
izreći sebe ima napetoj nedoumici
slušateljstvu koje sve zdravo za gotovo prima
- V., 2019., SPTR.,
NEPRISTOJNO JE ŠTO NE DIŠE
Saši Meršinjaku
kad su zmajevi od papira imali
što da kažu nebu nad Zagrebom
u ta vremena i sva događanja razmrvljena
on je bio moj ljekarnik
prizivao je moju dosljednost pjesnikovanja
rekao mi je u lice to si ti i netko drugi
sjedi ti crni gavran na ramenu
zaokupi se vranama lakih stradanja
izađi iz opsesivno crnog
sebe izbjeli
prestroji se u neodgodivim dramama
sjeti se zmaja od papira
poleti na onu stranu postojanja
gdje te najmanje očekuju
u gusti tekst na rubu živčanosti
gdje svi operetno psuju
naglašavaju se rimama u nezadovoljstvu
ispraznim jezikom
blijedi akcenti sami sebe ne čuju
uprazno zdušno odjek ne propituju
na dolazištima
pred kućama čiji će stanari
lako zaboraviti tekst s uputama
kako podići skele tuge
za ornitologe moći i bespomoćnosti druge
u toj kući za ptice
sluti pjevanje i krilato bdijenje
smjesti se među papigama
šarenilom i ludama
budi smirujuće zrno
neobičan s šeširom svat
on je bio Vidova gora
na koju sam se kasnije redovito penjao
utihnut
s kopna s mora
da vidim sve a ne razumijem ništa
malo kopno zadrtih motrilišta
žutih šutnji kad brnistra u ekstazi cvjeta
suzdržavao se napisati raspamećenost
uklesati u bližnjem kamenu
kako me se ovo tuđe ništa ne tiče
u ulozi promatrača
nije mi do pera
zasićen sjećanjima i
uzaludnim pjevanjima
ne živjeti jučer
na saboru grubih i oguglalih poticaja
nešto me obećavajuće s novim tlom spaja
a govorio si mi o narodima per se
o neobjašnjivim požarima u snu
koje si sam gasio do dolaska vatrogasaca
o posteljama i tragovima zgarišta
kad noć monolog ima
trudnu razgovorljivost o sljedećoj ništavnosti
koja se već dogodila na tvojim
sajmištima bunila
govorio je o onima koji imaju
zatvorene oči
trepavice od straha
dosljedan je bio čopor
unutarnjih strpljivosti
zalupio je vrata na sobičku
odrekao se monologa
izašao sa svojom ranjivosti
u oksidirani svijet
a kišilo je
sklonio se pod obećavajuće strehe
našao se pod krovovima poezije
ta Jutra poezije i možda ono
neočekivano Sutra
izmamilo mu je osmijeh
omogućilo da grad pozdravi
i nazdravi iščekivanjem duge
okrepljujući se sobom
ustrajno misleći na druge
razgolićenom sumnjom
kad poklekne da se uspravi
kao njegov "Snježni leopard"
svuda ga je bilo
u skoku u zasjedi prema sebi
u razrokom gustišu tjelesne džungle
u mitološkim tramvajima
pješačenju prema igrama na sreću
sakrivenim kuglicama pod
kutijama šibica koje ruke grada pokreću
ništa dobio nije
otrijeznio se prevarama
svuda ga je bilo
a bio je upravo tamo
gdje su svi mislili da ga nije
u demodiranim salonima riječi
on je bio zaseban mrtvi kut
onako glasan usput
sad kad ga zauvijek ima
kad pokušava da se sam od sebe izliječi
mrmlja sebi u bradu omiljene riječi
sjedi na usamljenom knjiškom stolcu
zavaljen i oslonjen na konačni osmijeh
uzaludno priseban
nepristojno je što ne diše
pristao na običaje svemira
ispraznu sudbinu i tuđinu
baveći se onostranom dušom
onu prvu razdijelio je drugima
pouzdan podstanar
u različitim zemaljskim odajama
jednom i nikada više boraveći
bacio je ključ kutije s zapisima
pismima poslanim i neodaslanim
književnim profiterima
medijskim buržujima
da se naslađuju lažnim postojanjem
savršenim
mekim uzglavljima
mjesečarenjem
prema trgu lake dobiti
- V., 2019., SPTR.,
U SLJEDEĆEM ŽIVOTU POŠTEDITE ME PADANJA
otputovalo u nepostojanje ono oko čega sam se trudio
bio nesposoban za razgovor
trivijalne tumore
nosio preveliki umor kućni
da li je ova greda
i ona fasada sprijeda
dostojna da me na dugi put isprati
krajobrazi mahniti i polivinil-kloridom prekriti
mašu mi vjetrom razmještenim
obješenim o drvorede uz rijeku
u sebi psujem i trujem se s drugom
indoletnom poviješću
koliko-toliko zdrav u novom
prirodnom okruženju
a nadam se skorom ozdravljenju
svojih tjelesnih zabluda
sam sebi mirišem na pristajanje
opće propasti u čamcu koji ne dotiče obale
vi mi niste mahali
bili ste suzdržani rukama
ma kakvim teorijskim mukama shrvani
neka sve ide k vragu
u akustičnost dragu
nemate za sebe i druge
neku riječ blagu
pa se liječim sarkazmom i kaznom
neumitnom
sitnozorom
gledam kako ću moru prići
gdje je plavetnilo krhkost svjedočilo
sila je bila da se pritajim
kamenu pod kožu
žuljala me nadolazeća bezobzirnost
zlatna groznica gdje dolazi do izražaja
mase meso i kobasice
na bogatoj trpezi
mene ne zanimaju kraljevne i osobe s krunom
nego putevi kojima hode kraljevske lude
šuplje gramatike i ustrajnosti hude
oni koji nestaju imaju
riječi prenatrpane istinom
tko da ih u tome spriječi
govorni šampioni opominju
u misaonoj jezi
samo folklor i prošlosti bahatost
uhvatili ste me u kolo naokolo
bosanski kilav hedonist
hitna pokajanja obavio u Maglaju i Brezi
ništa ne čitam samo se
listovima grijeha na uvid nudim
u jednoj knjizi svako se jutro budim
to mora biti tako
s naslovom greške i pokušaja
u ustima tajeći ružinu vodicu
kontemplaciju rastanka tečnu
a ruže i breze su u svojim staništima
blago postojali
mnoge poremećenosti su ih
istočnom stranom zasipali
neki su pali neki nisu pali
okrvavljeni ili cijeli
ne ističući se svojim ranama
samo su bolovi nedovršena priča
kružili godinama kao otrcana psiho-drama
postojali među nama
obespravljenim sjenama
blagi nastavci besprizorne tuge
vjerujući u sudbine ljudske druge
evo vatre života gdje je nije bilo
svih ovih proljeća
obespravljena smrt svega se živo sjeća
tamo u nekoj zemlji
čija bajkovitost nije sačuvana
o dostojanstvu riječi
nastavcima traju huljenja
vodoravna nepravda
prividna postojanja i oduzimanja
dijete koje se igra igračkama sjete
usamljena je barutana u oku sljedećeg dana
u narednom životu
poštedite me nesreće padanja
ne mogu svake jeseni biti s vama
ni riječju ni dijelom
pjevom žute ptice
ludilom nedoumice
krepkost neka prebiva s vama
u trajnim nadama
ostajem s vama u vickastom boravištu
na kraju svijeta
samotnik i svjetionik
voće i povrće na pjesničkom mi jelovniku
ne smeta
zavojita stepeništa moje samoće
prah zaražen mrtvim poljupcima
bivše ljubavi guše me praznim sobama
i sonetima nemogućnosti
moja grešna postojanja
tamo gdje ne bih htio i smio
raznježim se nestajanjem
samoukim sanjanjem
- V. 2019., SPTR.,
U VRIJEME KAD SU LJUDI BILI VOLJENI
lako je izgubiti oca
a teško ga je naći u sebi
kad krenem putem kojim je
Nitzsche otišao
O -
sanjao sam da sam
sam a nisam sam
i da je ljetni dan na
Brdu ukazanja pa se
na zavjet ide na koljenima
oko jedne stare rafinerije
preko rijeke u susjednom gradu
štujući žrtve na predanom radu
a molimo se za čist zrak
i da se iz naftnih derivata pojavi
milosrdni znak
i nastavimo zdravo disati
zadovoljiti kisikom puna pluća
štrkljasti i mršavi do ganuća
sanjao sam da sam
i sve tako
da ti kao gospa šetaš crnog psa
na Brdu ukazanja iznad jedne rijeke
i pored jedne breze ispred tvoje kuće
oko koje kolo vode ljubitelji vode
zaliju ti u predvečerje bašču
nisu ti jasni gosti nagrižene bosanske duše
orijentirani prema starobosanskoj crkvi
okupljaju se oko drveća i to im je najveća
molitvena sloboda i sreća
Kulina-bana ljubimci i padobranci
baš štuju brezu i svoju dušu čuju
tu mlaznicu iz svemira koje srca dira
sve radi neograničenosti tzv slobode
kad su bili ravnopravna bića
bogumili i rode
na nekom uzvišenju
humku ili brdu ispovjedali
ponaosob ljudsku muku
do zelenog dna
gdje su cvjetovi i svjetovi
sasvim drugačije normalni
vlada u njima mir
sve do pjesme i poslije pjesme
u onomatopeji šutnje
niču istinita govorna zbivanja
zato se mogu pjesnički tuširati
dodati vodi raskošni glas
ima li ili nema nas oko breze
u naočitom liku askeze
na Brdu ukazanja ti si dama
od svrhovite šetnje i jezgrovite kretnje
sunca u grudima trava
sama sebi bogomolja
slutnja je našminkana
raduješ se novom danu očima
tihih izumiranja
viđenog i doživljenog izričaja
da smo sve jedno bijelo platno čedno
a camera opscura u gomili se gura
i laktovima mašta
da postanu stvarne bilješke
na Brdu ukazanja
bila tu jednom gospa
s crnim psom i brezovitim snom
vjeru i nevjeru niječe
ispovijeda se glasom trava
i pokajanja dokazuje cvijećem
na prozoru u zoru
2019., Podvinje, Brdo
O -
čitavu ljetnu noć hodao sam po praznim hodnicima Snom
hoteći se susresti s Tobom
ti moja mlada ljubavna farsa
bijeli jorgovan krivnje zaliven suzama mjesečine
mučio me sav blud vasione i nametnute neistine
ondašnji moj zabludjeli krvotok
i bio spreman na grcave pogibije
samo da mi daš ruku
da prodišem i savladam mladalačku muku
ti moja Madona a ja budala na glavu pala
bez padobrana iz poljoprivrednog aviona
u zaprašeno polje uljane repice
u žuto cvijeće kao bumbar oprašivač
kao erotski terorist
ugruvan od očevidaca kritikama ispljuvan
neočekivani bonvivan
tko to pada s neba u rebra
kao razapeti Krist
a ti se na moju golotinju i ljubav snebivaš
meni ne treba tvoja gugutka iznenađenja
moj tjelesni entuzijazam za tobom
i tkan i San je od samačkih priviđenja
svemirom i nemirom sam snoviđenja
tebi dohodio kroz neke zapuštene
šume samačke uznemirio poštenu divljač
Pjesmom i glasnim Nesnom
koji samo jednom u ljudskom biću prebiva
vrlo smrtna bosansko-posavska golubica
iznad Motajice bijeli oblak i nehaj
vide ga samo odani i molitveno pobožni
Oni koji život prokockaju
Nestvarnosti odani
da se dogodi San
Ljubav u neljubavima močvarnim
Ostvari
Taj žuđeni lopoč bijeli procvjeta
dogodi se božanska pripomoć
Cvijet u tebe zaluta vanvremenski
i nama se samo pluta
- IX. 2019., Podvinje
NA LETEĆEM ĆILIMU PREMA PEPELU
treba me preparirati kao ustrijeljenog fazana
za onih boljih lovačkih dana kad je
građanstvo imalo cilj milostivi svoj mir
bosonogo travu gazi i na susjedne ljude
nazdravljanjem pripazi
kada se znalo odakle dolaze radosne i
ostale vijesti
bećari i klošari bili omiljeni prizor
lijenost i radna spremnost bili poštovani
donekle svibanjski sretni na verandama
opuštene duše
kopalo se i oralo u čast bolje građanske
odlučnosti
tata i mama oslonjeni na sutrašnja ljubljenja
držali se za ruke tiha predvečerja
na osamljenoj klupi za ljubav i nedoumice
mene čuva vinove loze podvinjske
list mikrokozmičkih događanja i odgađanja
voćna psihologija dobiti
atavisti i ljetni aktivisti ranojutarnje
košnje trave dok čekamo da se šljive zaplave
kompoti naivnih laži u staklenkama
na stalaži
Mitja i Vesna na istom zidu
o rođenim i nerođenim kajsijama
freska
oni koji nisu vjernici drže se za ruku
svetog Ante
od milja dok tu i tamo
raspukla se porculanska zbilja
u samoćama nas ima dodirljivim
u jutarnjim iskašljavanjima tuge
kad se magla udalji prema suncu
smijeh je lijek u ravnici
u nastavcima živimo za druge
znojne žlijezde i odrasle paranoje
držim na uzici
uzdam se u svoju smrt
koja na razdanjenom prozoru
nepospremljene kukce i dane mi broji
čujem lepet krila
a to su nezaustavljive usne žene
koja se glasno odriče mene
radi ravnodušno napisane pjesme
u kojoj sam neodoljivo sam
počinio holistička zlodjela
da bi uzaludni cvijet bio uspravan
štoviše sunce samo u svome kutu
žarko se kajući prikazbom vatre
a jasna mi je anatomija pepela
u kojoj čuči i o sebi uči duh
uzročni i posljedični
trse se iščeznuća dodati plam
onom do sebe koji se još zdušno
i glasno moli da mu izrastu ruke
hvataljke za topline
I. 2020., SPTR
