UVODNA BILJEŠKA: Na Javni poziv pjesnicima i piscima kratkih priča javio se i Sven Adam Ewin. Dolazi iz blogosfere kao "nepoznat netko". Po snazi svojih stihova, po vještini oblikovanja stihova, po utjecaju na pjesnike, on je NETKO, i u visokim hrvatskim književnim krugovima. Ali po tome tko je on zapravo, odakle je, kako se zove, otkada piše, koliko je star, on je NEPOZNAT. Nitko (?) ne zna tko je Sven, pa niti ja. Sven je zagonetka. On ne želi otkriti svoj identitet. U doba dok smo međusobno posjećivali svoje blogove bilo mi je to važno saznati tko se krije iza obilja snažnih pjesama koji su svakodnevno podizani kao postovi. Danas mi je svejedno, ali znam da se radi o dobrom čovjeku, prijatelju, bratu i istinskom pjesniku. To mi je dovoljno. (Veljko Lukić)
NA DNU
Kružili smo dugo... jedno oko drugog.
Ja bio sam dobar. Ti bila si dobra.
Jedno oko drugog kružili smo dugo.
Ja bio sam mungos. Ti bila si kobra.
Ujedi su naši sprva bili probni.
Ja bio sam hijena. Ti zvijer plavooka.
Virovi su tvoji za me bili kobni.
Ja bijah neplivač. Ti rijeka duboka.
Borba lege artis (govoreći pravno).
Ja bio sam Nemir. Ti bila si Tijelo.
Izvela si zahvat vrlo vodoplavno:
Ja bio sam mrtvac. Ti moje opijelo.
Sad sam na dnu tebe, mrtav na te režim,
Ispod mulja tvoga dok nepoznat ležim.
SPECIJALNI SLUČAJ STAROG ZAVJETA
(nepoznatoj mladoj argentinki, žrtvi vojne hunte, svim žrtvama)
onome koji ti je zabijao čavle u koljenski zglob,
igle u zjenicu oka,
za svaki čavao – mač u prsa zabadati šest puta dnevno,
za svaku iglu u oku – tri oka iskopati.
malo je oko za oko
zub za zub.
i ne reci da sam isti kao on, ako to kažem.
onome koji je u tebe silom sijao svoje sjeme,
a na glavu kapao ledenu vodu,
kap
po
kap
za svaki prljavi ubod uda - trgati mu živo meso s prepona,
za svaku kaplju vode – po jedan slani ocean nalijevati mu u grlo.
malo je oko za oko
zub za zub.
i ne reci da sam isti kao on, ako to kažem.
onome koji te je budio svakih petnaest minuta pod reflektorom snage 5000 W,
onome koji ti je na stomak stavljao izbezumljenog štakora pod loncem,
za svaku minutu tvojega nesna pustiti na nj tri vječnosti insomnije,
za svaki štakorski ugriz po sedam krikova užasa uštrcati mu
u frontalni režanj
mozga.
malo je oko za oko
zub za zub.
i ne reci da sam isti kao on, ako to kažem.
onome koji je tvoje lijepo lice zalio sumpornom kiselinom,
koji te je iz aviona bacao u atlantski ocean,
za svaku strašnu opeklinu na licu narediti nesretnoj majci da ga po stoti put rodi,
za svaki izbačaj iz zrakoplova – genetski ga modificirati za život vječni.
malo je oko za oko
zub za zub.
i ne reci da sam isti kao on, ako to kažem.
onome koji je posvojio tvoje čedo i dresirao ga da voli drugu majku,
onome koji bi sutra sve opet radio isto i još sto puta strašnije,
za svaki njegov poljubac tvojemu čedu, po sedam zmijskih ugriza u jezik,
za svaki ponovljeni zločin - tisuću i jedan usijani žarač na čelo mu utisnuti.
malo je oko za oko
zub za zub.
za svako sakaćenje sakatiti stostruko.
malo je smrt za smrt. patnju treba dići na entu,
pa još potencirano na entu plus jedan,
pa još na entu plus jedan,
pa još.
a ako poslije svega što sam rekao ipak kažeš da sam isti kao on
ja ću ti reći ne! mi nismo isti.
ja sam mu sve oprostio.
ja ga beskrajno ljubim.
CINIČNI SONET
Šećem vrtom. U điru.
Stanem... Brišem očale.
Gle, na mome krumpiru
Dvije beštije male!
Malo se seksom slade,
Malo mu lišće brste,
Pa malo opet rade
Na produženju vrste.
Primijetili su kasno
Dolazak kataklizme
I svršili su, jasno:
Pod petom moje čizme!
Knjigovodstveno stanje:
Dvije beštije manje.
ATLAS
Ja šetam gradom. Svi u me bulje bijelo,
Jer hodam bočno.
Glava mi stoji, u odnosu na tijelo,
U vinkl točno.
Bog mi je svjedok: nikad prije ovako
Ja nisam šet'o.
Znaš li ljubavi da opičen sam tako,
Otkad te sreto'.
Prošla si mimo: lijepa, lascivna, prosta,
Okrenuh glavu!
Atlas u vratu baš tada škljocnu… Osta',
U tome stavu!
Dripci ne mare za moju tužnu priču,
Njima je kesno.
Kad prođem kraj njih, iz haustora viču:
Pozdrav nadesno!
Dok šetam gradom dogodi mi se kadšto,
Da sretnem znance.
Bog, stari, gdje si, kako si? Reci: a zašto
Hodaš postrance?
Kako se riješit' (sad mi na pamet pada)
Te vratne mane:
A da prođeš onako grešna… al' sada
Sa lijeve strane?!
MOR I MJESEČINA
(Đuri Sudeti)
Mjesec mi se blijedi oko kuće skita.
(Da li da mu otprem… il' ne otprem prozore?)
Čuo sam ga noćas. Baš su negdje žita
Spremala se krišom da do jutra dozore.
Izlazim… A s neba sedam kobnih znakova
Saspe mi na tjeme salvu uzastopnu!
Zašto (pored sedam razgorenih makova),
Blijedi Mjesec njuši moju plućnu opnu?
Ja zaigram s njime majstoricu zadnju,
Pobjednika nema, a skoro će zora!
Igra se o moje zubalo na pladnju:
Izgubim li, on me pretvara u Mora.
Kod servisa drugog izdali me nervi:
Igrao sam aut. Mjesec je na servi.
NA DNU
Kružili smo dugo... jedno oko drugog.
Ja bio sam dobar. Ti bila si dobra.
Jedno oko drugog kružili smo dugo.
Ja bio sam mungos. Ti bila si kobra.
Ujedi su naši sprva bili probni.
Ja bio sam hijena. Ti zvijer plavooka.
Virovi su tvoji za me bili kobni.
Ja bijah neplivač. Ti rijeka duboka.
Borba lege artis (govoreći pravno).
Ja bio sam Nemir. Ti bila si Tijelo.
Izvela si zahvat vrlo vodoplavno:
Ja bio sam mrtvac. Ti moje opijelo.
Sad sam na dnu tebe, mrtav na te režim,
Ispod mulja tvoga dok nepoznat ležim.
SPECIJALNI SLUČAJ STAROG ZAVJETA
(nepoznatoj mladoj argentinki, žrtvi vojne hunte, svim žrtvama)
onome koji ti je zabijao čavle u koljenski zglob,
igle u zjenicu oka,
za svaki čavao – mač u prsa zabadati šest puta dnevno,
za svaku iglu u oku – tri oka iskopati.
malo je oko za oko
zub za zub.
i ne reci da sam isti kao on, ako to kažem.
onome koji je u tebe silom sijao svoje sjeme,
a na glavu kapao ledenu vodu,
kap
po
kap
za svaki prljavi ubod uda - trgati mu živo meso s prepona,
za svaku kaplju vode – po jedan slani ocean nalijevati mu u grlo.
malo je oko za oko
zub za zub.
i ne reci da sam isti kao on, ako to kažem.
onome koji te je budio svakih petnaest minuta pod reflektorom snage 5000 W,
onome koji ti je na stomak stavljao izbezumljenog štakora pod loncem,
za svaku minutu tvojega nesna pustiti na nj tri vječnosti insomnije,
za svaki štakorski ugriz po sedam krikova užasa uštrcati mu
u frontalni režanj
mozga.
malo je oko za oko
zub za zub.
i ne reci da sam isti kao on, ako to kažem.
onome koji je tvoje lijepo lice zalio sumpornom kiselinom,
koji te je iz aviona bacao u atlantski ocean,
za svaku strašnu opeklinu na licu narediti nesretnoj majci da ga po stoti put rodi,
za svaki izbačaj iz zrakoplova – genetski ga modificirati za život vječni.
malo je oko za oko
zub za zub.
i ne reci da sam isti kao on, ako to kažem.
onome koji je posvojio tvoje čedo i dresirao ga da voli drugu majku,
onome koji bi sutra sve opet radio isto i još sto puta strašnije,
za svaki njegov poljubac tvojemu čedu, po sedam zmijskih ugriza u jezik,
za svaki ponovljeni zločin - tisuću i jedan usijani žarač na čelo mu utisnuti.
malo je oko za oko
zub za zub.
za svako sakaćenje sakatiti stostruko.
malo je smrt za smrt. patnju treba dići na entu,
pa još potencirano na entu plus jedan,
pa još na entu plus jedan,
pa još.
a ako poslije svega što sam rekao ipak kažeš da sam isti kao on
ja ću ti reći ne! mi nismo isti.
ja sam mu sve oprostio.
ja ga beskrajno ljubim.
CINIČNI SONET
Šećem vrtom. U điru.
Stanem... Brišem očale.
Gle, na mome krumpiru
Dvije beštije male!
Malo se seksom slade,
Malo mu lišće brste,
Pa malo opet rade
Na produženju vrste.
Primijetili su kasno
Dolazak kataklizme
I svršili su, jasno:
Pod petom moje čizme!
Knjigovodstveno stanje:
Dvije beštije manje.
ATLAS
Ja šetam gradom. Svi u me bulje bijelo,
Jer hodam bočno.
Glava mi stoji, u odnosu na tijelo,
U vinkl točno.
Bog mi je svjedok: nikad prije ovako
Ja nisam šet'o.
Znaš li ljubavi da opičen sam tako,
Otkad te sreto'.
Prošla si mimo: lijepa, lascivna, prosta,
Okrenuh glavu!
Atlas u vratu baš tada škljocnu… Osta',
U tome stavu!
Dripci ne mare za moju tužnu priču,
Njima je kesno.
Kad prođem kraj njih, iz haustora viču:
Pozdrav nadesno!
Dok šetam gradom dogodi mi se kadšto,
Da sretnem znance.
Bog, stari, gdje si, kako si? Reci: a zašto
Hodaš postrance?
Kako se riješit' (sad mi na pamet pada)
Te vratne mane:
A da prođeš onako grešna… al' sada
Sa lijeve strane?!
MOR I MJESEČINA
(Đuri Sudeti)
Mjesec mi se blijedi oko kuće skita.
(Da li da mu otprem… il' ne otprem prozore?)
Čuo sam ga noćas. Baš su negdje žita
Spremala se krišom da do jutra dozore.
Izlazim… A s neba sedam kobnih znakova
Saspe mi na tjeme salvu uzastopnu!
Zašto (pored sedam razgorenih makova),
Blijedi Mjesec njuši moju plućnu opnu?
Ja zaigram s njime majstoricu zadnju,
Pobjednika nema, a skoro će zora!
Igra se o moje zubalo na pladnju:
Izgubim li, on me pretvara u Mora.
Kod servisa drugog izdali me nervi:
Igrao sam aut. Mjesec je na servi.
