Ispod kaotične i nametljive, šarene i uzavrele pojavnosti javnih prostora, pažljiviji promatrači pronalaze čitave sustave alternativnih komunikacija, dvosmislene poruke i simbole – znakove koji utječu da onome što primarno vidimo pridodamo neka srodna značenja, vezivanja za slično.
Tako jedan još uvijek neskinuti, već spominjani, poderani jumbo plakat među poderanim plakatima, postavljen na južnom ulazu u Gradsku tržnicu iz Štampareve ulice, od početka zaklonjen od pogleda i kao takav nevažan za biračku javnost, na kome se vidi predizborno lice Roberta Lujića (na poprilično nejasnoj slici obratiti pažnju iznad i malo udesno iznad kursora), kandidata za gradonačelnika i lidera lokalnog SDP-a – ima simboličmo značenje. Sve više simbolizira prolaznost pojednostavljenih političkih obećanja, upornost slanja apela od strane stranačkih predvodnika, snijegove i šaš koji prekrivaju smisao i svrhu tada aktualnog političkog djelovanja zasnovanog na konstantnom podcijenjivanju zdrave pameti i memorije glasača. Plakat ispran vremenom u svakom smislu, asocira i na nametnuti ples u dvoje koji će se dogoditi na konstituiranju Gradskog vijeća, na ples koji traje, na ples Duspare i Lujića, koalicijskih partnera na brodskom političkom krumpir-balu. Plakat iz prošlosti za plakati je nad budućnošću koja će dočekati Brođane.
Plakat smo snimili „iz daljine“, kroz žičanu rešetku kojom je ograđen prostor na kome se nastavlja rekonstrukcija tržnice. Nadamo se da će nakon završenih (kasnih) radova plakat biti skinut, a zid napokon oslobođen. Ovo ne zaslužuju ni zid ni Lujić.
