Premijeru bi daleko politički lakše bilo da je predsjednica Republike, ako se već nije htjela poput njega suprotstaviti referendumu, zauzela neutralan stav. Ali, ona je baš željela da javnost zna da simpatizira »Narod odlučuje«. Sada je zato samo pitanje kako će joj se Plenković osvetiti
Referendum nije dobar način odlučivanja. Volja naroda, pokazuju to povijesni primjeri, može proizvesti i jako loše stvari. Parlamentarna demokracija je, nema nikakve dvojbe, superiorna izravnoj.
No, hrvatski Ustav dopušta neposredno izjašnjavanje građana. Inicijativa »Narod odlučuje« iskoristila je tu mogućnost i tvrde da su prikupili dovoljno potpisa na osnovu kojih bi Sabor morao raspisati referendum o izmjeni određenih izbornih pravila.
Poželjno bi bilo da je izborno zakonodavstvo, kao uostalom i sve ostalo, u isključivoj nadležnosti Sabora, ali o tome se, eto, može odlučivati i na referendumu.
Ako se s tim složi Ustavni sud. Sada je, dakle, s jedne strane narodna volja, iskazana kroz gotovo 400 tisuća potpisa, na koju se poziva i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, a na suprotnoj političko-sudbeno tijelo čiji su članovi izabrani temeljem dogovora HDZ-a i SDP-a.
Ustavni suci su u poziciji da procjenjuju smije li se narodnom voljom i smanjiti ukupan broj zastupnika u Saboru, pa tako i onih koji predstavljaju nacionalne manjine i još ih lišiti prava odlučivanja o povjerenju Vladi i državnom proračunu.
Kakav god stav zauzeo Ustavni sud, neovisno o tome hoće li referendum biti raspisan ili ne, iza ove će inicijative ostati dvije neosporne činjenice. Prva je da se u uređenim državama, u kojima postoje zastupnici nacionalnih manjina, politički nepristojnim smatra da oni presuđuju prilikom formiranja vlasti, a druga da su se odnosi predsjednice i premijera Andreja Plenkovića zbog ovog referenduma do kraja pokvarili.
U parlamentu njemačke savezne pokrajine Schleswig-Holstein, stranka koja zastupa dansku nacionalnu manjinu je nakon izbora 2005. sa svoja dva glasa podržala koaliciju SPD-a i Zelenih i time izazvala lavinu negativnih reakcija u zemlji, naročito, naravno, konzervativnih krugova. Dance se upozoravalo da su svoje zajamčene mandate, premda to nije nigdje propisano, obavezni koristiti samo za obranu manjinskih interesa.
Što se predsjednice i premijera tiče, apsolutno je sigurno da Plenković nikad neće oprostiti Kolindi Grabar-Kitarović što se u ovom slučaju, dajući podršku projektu Željke Markić, identificirala s voljom naroda, što je onda njega, jer se ne slaže s ovim referendumom, legitimiralo kao protivnika naroda. Tu valja podsjetiti i da je predsjednica objavila da je zajedničku sjednicu Vlade, koju je Plenković odbio, predložila iz dužnosti prema hrvatskom narodu.
Uglavnom, na ovaj je način Kolinda Grabar-Kitarović dodatno narušila Plenkovićev autoritet u HDZ-u, s obzirom da su referendumsku peticiju potpisivali i članovi te stranke, čak i ispred dvorane u kojoj se prije tjedan dana održavao njihov Sabor.
Premijeru bi daleko politički lakše bilo da je predsjednica Republike, ako se već nije htjela poput njega suprotstaviti referendumu, zauzela neutralan stav. Ali, ona je baš željela da javnost zna da simpatizira »Narod odlučuje«. Sada je zato samo pitanje kako će joj se Plenković osvetiti.
novilist
