„Što će ti ratni put, imaš HDZ-ovu člansku iskaznicu i njome ostvaruješ sve što ti srce poželi“, ironično komentira Predrag Fred Matić, bivši ministar hrvatskih branitelja u vladi Zorana Milanovića predložene izmjene i dopune Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji što je upravo poslan na javnu raspravu. Bojan Glavašević, nezavisni saborski zastupnik i bivši Matićev pomoćnik, inače sin HRT-ovog vukovarskog novinara koji je mučki ubijen na Ovčari po padu i okupaciji Grada heroja, tvrdi da je „suluda uopće i sama ideja“ o tim izmjenama i dopunama, „a luđe je samo objašnjenje zašto se to radi. Sistem ponovnog dodjeljivanja privilegija ne ide dobro, a da bi to riješili, srljaju u ludilo. Dat će statuse branitelja ljudima bez ratnog puta. To je pljuska onima koji su zaista branili Hrvatsku. Za status ratnog invalida je potreban dokaz o ranjavanju, a kako je to moguće bez ratnog puta? Imam dojam da se želi ojačati klijentelistički sustav na kojem HDZ radi godinama“

 

Marijan Vogrinec

‘Rvacki premijer Andrej Plenković te potpredsjednik mu vlade, ministar branitelja, šef Stožera za obnovu potresom postradalih Banije i graničnih županija, pa i samoga Zagreba otprije godine i kusur dana, te koječega još HDZ-ov vođa Tomo Medved pronašli su genijalan lijek za kroničnu demenciju tisuća i tisuća već poumrlih, još živućih i onih što se tek imaju roditi, a „sudjelovali su“ u Domovinskom ratu 1991.-1995. godine. Bilo s puškom u ruci na tzv. prvoj crti bojišnice u Bijednoj Našoj ili u BiH, uopće nije važno, bilo u dubokoj pozadini gdje nije bilo čuti jačeg ratnog šûma, u logistici i najsumnjivije vrsti, kao portiri u vojnim ustanovama usred ‘rvacke metropole, kuhari/ce, spremačice…, odnosno tajnice kasnije jako razvikanih i čašćenih generala za koje se bilo vrijedno udati. Pa fasovati visoki vojni čin, braniteljski status, dobro plaćeno radno mjesto i sve što u bogatoj zbirci povlastica građana tzv. prvog reda ide uz to. Koje tajnice, kuharice, spremačice, naravno, ni dan-danas ne znaju upotrijebiti ili pak rastaviti i sastaviti najobičniji pištolj, ali to i nije uvjet za dokazivati status hrvatskog branitelja, ratnog vojnog invalida, PTSP (sic transit)…

E sad, nije tajna da su 555-dnevni stožeraši – tipa „Oba su pala, oba će pasti“, „100 % za Hrvatsku“, „Hrvatski branitelji i narod na ulici, agresori i dezerteri u foteljama“, među kojima je i današnja Plenkovićeva desna ruka Tomo Medved nekulturno halabučio vlastohlepnu laž „1991. protiv Jugoslavije, 2014. protiv Jugoslavena“ – silom primitivnih performansa na ulici brzinski, po uklanjanju sramotne šatre na Savskoj cesti 66, dobili od nove, HDZ-ove vlasti debeli honorar. Promijenjen je Zakon o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji kojim su uklonjena ograničenja za dokazivanje braniteljskog statusa (do 2010. godine), stroži uvjeti za dokazivanje ratne invalidnosti, ukinut je javni uvid u Registar hrvatskih branitelja, podebljane mirovine/invalidnine, uvedene posebne bolnice za ratne veterane i članove njihovih obitelji (Zabok, Vukovar, etc.) te cijeli niz povlastica i olakšica…

Sada pak – za cca dva mjeseca slijede lokalni/regionalni izbori – opet se mijenja taj zakon zbog kojih promjena, a radi se o dodatnom bildanju već ionako neprirodno napuhanih povlastica, politička oporba optužuje HDZ i premijera Andreja Plenkovića da će time još više omrznuti branitelje u javnosti koja ih velikim dijelom već sada smatra društvenim parazitima. Ljudima što primaju debele državne opskrbnine, dobivaju stanove, grade kuće, ništa ne rade, politiziraju po kafićima, stalno traže neka nova prava i praktično ne izlaze iz kladionica. Jest da je javna percepcija društvene pozicije ratnih veterana i članova njihovih obitelji unekoliko pretjerana i da nisu svi paraziti na grbači poreznih obveznika, nisu svi lažni invalidi i nemaju svi krivotvoren ratni put, ali baš zbog izvjesnog broja takvih, je li, „padobranaca“ u moru od cca 510.000 registriranih „hrvatskih branitelja“ anatema je pala na cijelu tu populaciju. Oni istinski borci za tzv. hrvatsku slobodu nerijetko se zbog kukolja među veteranima srame priznati da su se časno borili, nisu činili ratne zločine (najveći dio „naših“ zločinaca nije i jamačno nikad neće biti pozvan na odgovornost), nisu pljačkali, silovali, nisu s dva svjedoka lažirali ratni put niti se okoristili čak i onim što im po zakonu pripada, etc. HDZ-u sada trebaju glasovi na izborima, pa se, eto, prigodno opet sjetio kupiti što je više moguće tih pola milijuna u Registru branitelja koje uglavnom zanima opipljiva šuška, pa… A HDZ drži kesu.

Tri godine neprovedivosti

Indikativan je i tajming zakonskih promjena, odnosno akteri. Tri godine nakon prošlih, stožeraških izmjena pod srebroljubnom rukom notornog Đure 25.000 Glogoškog, Josipa Zrće Klemma i Tome Medveda bilda se pravo prednosti djece hrvatskih branitelja na zapošljavanje. Djeca su, je li, stasala, neka završila i najvišu izobrazbu o državnom trošku, a neka propala već u srednjoj policijskoj školi i bila oslobođena vraćanja čak 300.000 kuna prokockane stipendije (kao dični sin Nede Balog, šefice udruge udovica palih hrvatskih branitelja, sic transit), pa je sada valjda red zaposliti preko reda svu tu mladost. Po čemu je kćer/sin vlasnika, je li, braniteljskog statusa bolji i državi važniji/korisniji od nekoga iz obitelji bez koje branitelji ne bi izdržali na bojišnici ni tjedan dana? Naravno da nema iole razumnog argumenta za tu vrst odvratnog protekcionaštva, no Plenković-Medvedova logika ni dosad nije u tom smislu imala priključak na razum i pošten odnos prema svim žiteljima Bijedne Naše.

Novinarka Jutarnjeg lista Ivanka Toma vidi razlog zakonskim promjenama u tomu „što se nove pogodnosti koje je braniteljima otvorio ministar Tomo Medved u praksi ne mogu ostvariti, ii se realiziraju sporo“. Istina, u toj populaciji su se u međuvremenu dogodile političke pretumbacije zbog sukoba/raskola na tzv. desnici, dio veterana šatoraških gena odmetnuo se od HDZ-a i otišao Miroslavu Škori (Domovinski pokret), odnosno tzv. suverenistima radikalnije ideologije, pa je uopće naraslo nezadovoljstvo. I, pokazalo se u prošle tri godine, šatoraško „zakonodavstvo“ uvelike je rađeno s pravničkom figom u džepu, unaprijed se proklamiralo nešto za što se također unaprijed znalo da se ne može i ne želi ostvariti. Jedno je dok uz iće i piće u zagrijanoj šatri psovati mater mrskim „Jugoslavenima“, a nešto sasvim drugo zasjesti u fotelj vlasti i ostvariti obećano. I sadašnje izmjene Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji, kad ih kemija HDZ, nisu validnije od šarene laže za kronične hlebince, što će se pokazati netom pošto završe izbori.

Bit će zanimljivo vidjeti, recimo, braniteljsku kćerku ili sina (nedajbože lažiranog statusa, što se u javnosti znâ poimence) koji će dobiti posao po tomu zakonskom prvenstvu, a neće ga dobiti kvalificirana kćerka ili sin neke braniteljski nepovlaštene obitelji, odnosno tog poslodavca kojemu će biti važnije da je netko braniteljsko dijete od kvalifikacija i inih važnih uvjeta za zapošljavanje baš na tom radnomu mjestu. Kako će se osjećati i kako će radna/životna okolina gledati na te ljude!? Već sada se s primjetnim javnim gađenjem gleda na bilo kakve nepravde i protekciju. Osobito u zapošljavanju. Indikativan je primjer mlade hrvatske liječnice, danas zaposlene u američkom veleposlanstvu u Zagrebu, koja je pri upisu na Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu namjerno zatajila da je kćerka hrvatskog branitelja i nije željela iskoristiti nikakve prednosti na osnovi očevoga braniteljskog statusa. Odlikašica 0,0 primjerno je položila tzv. razredbeni ispit u vrlo jakoj konkurenciji i upisala se bez popusta. Je li to iznimka koja potvrđuje pravilo? Možda. A možda i ne.

Jedna od novosti u izmjenama i dopunama braniteljskog zakona odnosi se i na ponovno otvaranje mogućnosti za stjecanje statusa ratnog vojnog invalida budući da je pod to „bila podvučena crta“. Plenković-Medvedov izum lijeka za kroničnu demenciju, dakle, podrazumijeva tretman tisuća i tisuća ljudi – odokativna je procjena cca 3000 – koji su ranjeni ili oboljeli u Domovinskom ratu, odnosno od posljedica sudjelovanja u ratu, a dosad „nisu znali“ za metak/geler u svom tijelu ili da je išijas posljedica čučanja u rovu na tzv. prvoj crti bojišnice. Sic transit. Pa su, je li, ti „zaslužni ljudi za našu slobodu“ (sic transit) propustili puna tri desetljeća za prijaviti se radi stjecanja HRVI statusa? Koji donosi boli glava povlastice svake vrsti o kojima njihovi tzv. obični sugrađani ne mogu ni sanjati. Dok su živi i oni i članovi njihovih obitelji. To je njima njihova borba dala!? Izumitelji lijeka protiv tridesetogodišnje demencije reći će da je, je li, dosadašnji zakonski postupak bio takav da je teško u propisanom roku ostvariti status HRVI.

Mani ratni put, imaš HDZ

„Prema rezultatima sustavnog praćenja stanja rješavanja zahtjeva za priznavanje statusa HRVI, postupak traje gotovo dvije godine“, tvrdi se u obrazloženju zakonskih izmjena. Ministarstvo hrvatskih branitelja drži da je problem u zdravstvenom sustavu (manjak liječnika, slanje branitelja u udaljene bolnice, etc.), ali i u dugom tretmanu u Zavodu za vještačenja, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida, jer postupak traje u prosjeku godinu i pol. Za to vrijeme umre dio tražitelja statusa HRVI. „Od 2017. godine u prosjeku je godišnje umrlo 4600 hrvatskih branitelja“, piše u obrazloženju. „U prva tri mjeseca 2020. godine umrlo je 1360. Znatan udio hrvatskih branitelja koji su podnijeli zahtjev za rješavanje statusa HRVI taj status nisu dočekali.“ Stoga se ukida prethodna stručna procjena, a umjesto Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida, vještačit će liječnička povjerenstva što će ih imenovati ministar branitelja (sic transit) Tomo Medved. Koji je već došao na zub javnosti što je za svog mandata već bio proizveo desetak tisuća novih branitelja. Dementnih do tada? Koji se blizu 30 godina nisu mogli sjetiti da su bili – branitelji? No, reći će ironija, bolje ikad, nego nikad.

Po novomu, registrirano trgovačko društvo, obrt ili mirovina veća od 1097,58 kuna mjesečno više neće biti zaprekom za ostvarivanje prava na naknadu za nezaposlene. Puna šaka brade, predizborna HDZ-ova kuna vrta gdje burgija neće, je li? Za neke od tih postupaka više ne treba dokaz o ratnom putu, jer „to odugovlači postupke“ budući da je većina podataka dostupna u Evidenciji hrvatskih branitelja. Također, stambeno zbrinjavanje će se omogućiti većem broju branitelja tako da će se moći prijaviti i oni odbijeni po prethodnim propisima. U tom će smislu država i kupovati braniteljima stanove „određene kvadrature, strukture i pozicije“.

Ministar Medved je neki dan u tzv. Visokom domu predstavio predložene nove zakonske paragrafe, upozorio na „izrazito veliku smrtnost“ veterana (u prošle četiri godine umrlo ih je 15.000), što je još otežala epidemija  virusa SARS-CoV-2 i mutanata te se, očekivano, nasukao na žestoku kritiku oporbenih zastupnika. Negativom i otporom su se također zapalile društvene mreže, jer u okolnostima kada država nema novca za platiti svoje obaveze veledrogerijama – više od šest milijardâ kuna duga već uskraćuje lijekove i ine medicinske potrepštine bolnicama i ljekarnama – a dugovi zdravstvenog sustava (enormno rastući zbog koronaepidemije i izostanka bilo kakve reforme) prijete katastrofom, kada je krajnje upitna predstojeća turistička (pred)sezona o kojoj životno ovisi državni proračun i kad ekonomska kretanja klize nizbrdo, nema ni mjesta niti razloga za povećavati ionako prekomjerne troškove braniteljskog resora. Vlada se, je li, zbog izbornih ambicija ponaša kao slon u staklani.

„Što će ti ratni put, imaš HDZ-ovu člansku iskaznicu i njome ostvaruješ sve što ti srce poželi“, ironično je komentirao SDP-ov europarlamentarac Predrag Fred Matić, bivši ministar hrvatskih branitelja u vladi Zorana Milanovića, koji je i fizički bio meta razularenih 555-dnevnih šatoraša na zagrebačkoj Savskoj 65. Bojan Glavašević, nezavisni saborski zastupnik i bivši pomoćnik ministra Freda Matića, inače sin HRT-ovog vukovarskog novinara koji je mučki ubijen na Ovčari po padu i okupaciji Grada heroja, kazao je pak da je „suluda uopće i sama ideja za o izmjenama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, a luđe je samo objašnjenje zašto se to radi. Sistem ponovnog dodjeljivanja privilegija ne ide dobro, a da bi to riješili, srljaju u ludilo. Dat će statuse branitelja ljudima bez ratnog puta. To je pljuska onima koji su zaista branili Hrvatsku. Dodjeljivati status branitelja bez ratnog puta je put u korupciju“. Glavašević je kazao novinarki Jutarnjeg lista Ivanki Toma da su povjerenstva što će ih imenovati ministar Medved radi dodjeljivanja statusa HRVI „samo drugi krak te iste priče.

Za status ratnog invalida je potreban dokaz o ranjavanju, a kako je to moguće bez ratnog puta? Javit će se dvojica i reći da ga je granata bacila o zid, a neki će liječnik potom procjenjivati je li bilo tako? Imam dojam da se želi ojačati klijentelistički sustav na kojem HDZ radi godinama. Ja sam dijete poginulog branitelja i imam 36 godina. Djeca branitelja su danas odrasli ljudi u tridesetim godinama i, ako im treba pomoć, treba je pružiti gledajući iz nekog drugog rakursa“. Glavašević također drži da je problem HVO-a trebalo riješiti međudržavnim aktom s BiH ili prvim izmjenama i dopunama braniteljskog zakona: „Oni koji su prvi put mijenjali taj zakon (stožeraši Đuro 25.000 Glogoški, Josip Zrće Klemm, Tomo Medved & comp., op. a.) i mogli staviti u njega što god hoće (to su i učinili po onoj u se, na se i poda se, op. a.), sada time nisu zadovoljni. Tko zna tko ih pritišće? Ne znam, ali znam da će to platiti hrvatski porezni obveznici, i to oni koji su u ovoj pandemiji i krizi najviše nastradali. Uostalom, zna li netko koliko će koštati te izmjene i dopune zakona i je li oportuno povećavati prava skupini koja ih ionako ima više no druge, i to u situaciji kada ljudi mole da im se dopusti raditi!?“

Kada se donosilo šatorašku inačicu Zakona, 2017. godine, kritičari su upozoravali da je – neprovediva, ali… Tomo Medved, produžena ruka u vladi šatoraških bezosjećajnih megalomana (Predrag Fred Matić je tada spominjao svotu od čak 20 milijardâ kuna teških zahtjeva) na sav je glas branio zahtjeve pretočene u nove paragrafe, a tri godine i kusur sâm sebi sada skače u usta: salto mortale objašnjenjima – neprovedivosti. Tko je tu lud bio prije, a tko je sada. Medved kao Medved, ne mari za čist obraz. Ne pred „braniteljima“, nego pred braniteljima, njihovom rodbinom i svim ostalim poštenim  građanima iz čijih se džepova nemilice uzima novac za debeloj guski mazati vrat. Sic transit. Medveđa posla i tada i sada. To će, je li, drugim riječima potvrditi i saborski zastupnik Mosta nezavisnih lista Miro Bulj, inače – da ne bude zabune – hrvatski branitelj s provjerenim ratnim putem iz Domovinskog rata koji se osjeća posramljenim time što sada čine Plenković i Medved: patentiraju lijek za kroničnu demenciju. „Očito HDZ ima još ljudi koje treba uhljebiti“, dodat će Fred Matić. „Ne znam je li to povezano s tim da će vlada morati nešto učiniti s ustaškim pokličem ‘Za dom spremni’, pa želi amortizirati na drugoj strani. Udruge koje se pita za ustaški pozdrav moraju dobiti zadovoljštinu. U HDZ-u se domišljaju i kako dodijeliti braniteljski/ratnoinvalidski status i onima koji su rođeni 1991. godine.“

Nije šija, nego vrat

Ako branitelju, po novomu, više ne treba potvrda o prebivalištu da bi mu država riješila stambeno pitanje o trošku poreznih obveznika, a HDZ time doživotno „slavodobitnika“ zadužio kao svoga glasača, znači li to da će se i cijeli HVO iz BiH preseliti u tzv. Samostalnu, Neovisnu i Suverenu? Ta, ljudi se borili, ginuli i bili ranjavani za tzv. veliku Hrvatsku (do Drine, pa i dalje preko nje i Sandžaka, do bugarske granice, sic transit), pa sad, što je balkanski kiflić ostao sasušenim kiflićem, pogodnim tek za vrećicu krušnih mrvica – nije ili najmanje jest stvar HVO-a. E sad, ako svi odu u Bijednu Našu, gdje će dobiti stanove, mirovine/invalidnine i ine apanaže, tko će ostati na tzv. trećeentitetskom braniku Dragana Čovića & comp.? Ili ni to nije problem: živiš na relaciji Zagreb-Mostar-Širok, odnosno, ako ti se sprdne, izdaš neku od „zasluženih“ nekretnina u najam (vidi HDZ-ovog sisačko-moslavačkog župana Ivu Žinića što radi s braniteljskim, je li, stanom u Zagrebu, sic transit, a Medved se pravi tošo), pa boračku lovu znalački umnožavaš. I Bog te veseli. Jebeš koronu, i te trice.

Naravno da Tomo Medved nije mogao otrpjeti oporbene prigovore, a za ono što misli najveći dio javnosti o stalnom podmazivanju vrata debeloj guski – valjda ga uopće nije briga. On će, inteligentan kakav već jest i sposoban za sve i sva pitati „gdje si ti bio 1991. kada je grmjelo“ ili pak „što ti imaš protiv da se država dostojno pobrine za ljude koji su krvlju i svojim životima izborili našu slobodu što ju sada uživamo“, koji su, je li „ostvarili tisućljetni hrvatski državotvorni san“. „To nema cijenu“, reći će Medved (iza leđa Plenković suradnički potvrđuje glavom) i energično još jednom ti zavući ruku u prazan džep. Pa si, je li, misli čija mati crnu vunu prede i drž’ gaće kada se nađeš pred glasačkom kutijom. I tko kaže da „uspješna vlada premijera Plenkovića, najuspješnija od svih prethodnih zajedno“ (sic transit) ne misli na „najzaslužnije za našu slobodu“?

Misli, itekako misli, na dva načina: ništa ne poduzima za zaustaviti silne mlade obitelji na iseljeničkom putu iz „slobode“ u Irsku, Njemačku, Švedsku…, odnosno podebljava proračun Ministarstva branitelja s SDP-ova 972 milijuna u 2015. na HDZ-ovih 1,3 milijarde kuna ove godine. „Povećanje je za više od 404 milijuna kuna“, hvali se Medved, a šuti zašto njegov šef u Banskim dvorima nema za platiti lijekove, npr. „Ne uvodimo nova braniteljska prava.“ Nije šija, nego vrat. Nazdravlje.

tacno