Plenković i nakon Plenkovića

Ovih će se dana, kako je medijima potvrdio glavni tajnik HDZ-a Gordan Jandroković, održati sjednica Nacionalnog vijeća te stranke na kojoj će se, najvjerojatnije, formalno utvrditi 7. veljače kao nadnevak raspisivanja unutarstranačkih izbora.

"Onda bi počela procedura, jer ona traži da provedemo izbore pojedinačno za nacionalne funkcije, izravne izbore za predsjednike gradskih, županijskih i općinskih odbora i njihove predsjednike", izvijestio je Jandroković.

"Biramo i na četiri razine stranačka tijela. Izbori za predsjednika stranke bit će 15. ožujka. Ako bude drugog kruga, održat će se 22. ožujka. Za gradove općine i županije, izbori će biti 5. travnja, a 19. travnja drugi krug. Plenkovićevi će se protukandidati znati oko 1. ožujka. Kandidati moraju skupiti potpise do 15 dana prije izbora, do kraja veljače. Oko 1. ožujka trebali bismo znati tko su kandidati za funkcije. Kandidati za predsjednika i zamjenika trebaju imati pet posto potpisa od ukupnog broja članova HDZ-a."

Tim kalendarom napokon je riješena enigma o kojoj danima već bruji sva medijska javnost i politička scena u Bijednoj Našoj, voajerski zauzeta time što će se - nakon stranačkog podbačaja na europarlamentarnim i gubitka predsjedničkih izbora za drugi mandat Kolinde Grabar-Kitarović u bivšoj Titovoj vili Zagorje na Pantovčaku - dogoditi sa šefom/premijerom Andrejem Plenkovićem i tzv. light HDZ-om. Manje-više službenom objavom kalendara unutarstranačke izborne procesure, što su oponenti s tzv. tvrdog HDZ-ovog krila zazivali mjesecima prije, a politička oporba pak pritiskala premijera na izvanredne parlamentarne, ipak je ostala prva i najintrigantnija nepoznanica: tko će biti novi ili novi/stari predsjednik?

Samo dan nakon (ne)službene objave kalendara unutarstranačkih izbora - a sve što Jandroković (ne)službeno izjavi medijima, ubrzo se pokaže službenim - iz prostorija Hrvatskog društva književnika na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića je uslijedio protuudar: trojni pakt Miro Kovač, Davor Ivo Stier i Ivan Penava na konferenciji su za novinare objavili svoj pohod radi obaranja Andreja Plenkovića s vlasti i "vraćanja HDZ-a na Tuđmanov put". Simbolično, presica je održana na istomu mjestu s kojeg je Franjo Tuđman u veljači 1989. godine predstavio politički program HDZ-a.

Trojac nezadovoljnika Plenkovićevom politikom je objavio da će se Kovač kandidirati za predsjednika stranke, Penava za zamjenika, a Stier za potpredsjednika, u utrci tipa jedan član - jedan glas. Simboliku, je li, pohoda na vlast u najbrojnijoj političkoj stranci u zemlji, trojac je dao pojačati ukrašavanjem govornice starim, iz Tuđmanovog vremena logom HDZ-a s tzv. hrvatskim pleterom i velikom Tuđmanovom fotografijom uz nju eda bi naglasili da su pravi, izvorni i jedini baštinici njegove politike. Onaj povijesni trojni pakt, zna se, nije baš (pre)dugo trajao, a skončao je katastrofalno za cijeli svijet. Hoće li tako u Bijednoj Našoj HDZ-ov? Bez obzira na to koji će mu se još stranački kolaboracionisti pridružiti?

Andrej Plenković i njegov tzv. light HDZ, za razliku od tzv. tvrdokrilaša, ima potporu najjačih političkih struktura i političara u Uniji, i šire. Europskom pozicioniranju denver plave ZNA SE opcije i RH u Unijinom društvu zemalja bruxelleskog tzv. mainstreama mogu pak suprotstaviti, što se dade iščitati iz pojedinih istupa, konzervativniju viziju države tipa Poljske ili Mađarske koje se separirajuće/"suverenistički"/nacionalistički sukobljavaju s Bruxellesom Emmanuela Macrona, Angele Merkel i tih.

Je li Bijedna Naša zaslužila i smije li dopustiti politiku tzv. desniju od desnog centra. Radikalna tzv. desnica, ma koliko se patetično poziva na tzv. hrvatski narod (tko su ti u multinacionalnom društvu ravnopravnih ljudi, bez obzira na njihovu etničku, ideološku, vjersku, rodnu... pripadnost?) - pokazuju to sve ankete, pa i izborni rezultati na relevantnim razinama - čak ni udružena (dopustimo li tu utopiju), ni približno nema više od 15 posto potpore birača. Poljska, Mađarska ili takvo što moguće je u RH samo grubom silom izbornih alkemičara, koji bi potom s pozicije vlasti i moći oktroirali općinstvu diktaturu. Svekolike tzv. ultrakonzervativne doktrine nepravde i diskriminacije.

Andrej Plenković ima nekakve adute u rukama s kojima ne mora blefirati i, kaže, nema nikakvih problema javno se sučeliti s kandidatima u stranci koji su se već (ne)izravno najavili kako će na unutarstranačkim izborima biti u konkurenciji za predsjedničku i ključne pozicije u vodstvu. Taj tzv. tvrdokrilaški i radikalnije konzervativan juriš, obznanili su, predvode bivši HDZ-ovi ministri vanjskih poslova Miro Kovač i Davor Ivo Stier (prvom Plenković nije produžio mandat, a drugi se politički razišao s najboljim prijateljem/suradnikom iz EU-a na crti ratifikacije Istanbulske konvencije), kojima se prilijepio polit-intelektualno potkapacitiran im kontroverzni vukovarski gradonačelnik Ivan Penava.

Uza njih, je li, jesu ili nisu svi oni "čvrsti" hadezeovci koji - kaže Štijef u vicu o partijskom sastanku u bivšem režimu - "imaju svoje mišljenje, ali se s njim ne slažu". Pa ih stranački drugovi nazivaju njonjama, pudlicama, kameleonima, kaputima s dva lica, golubovima prevrtačima i tako nekim kvalifikativima koji jesu politički egzistentni, ali ljudima što drže do svog dostojanstva i ne drže ideološke palčeve u džepu moralno ne služe na čast.

Sljedećih će se dana pokazati i to tko će od tzv. viđenijih hadezeovaca s margine Plenkovićeve vlasti javno pojačati tzv. trojni pakt "Tuđmanovog HDZ-a". Neki insajderski izvori spominju Domagoja Ivana Miloševića, također bivšeg ministra, ali i aktualnog Plenkovićevog zamjenika Milijana Brkića nadimkom Vaso.

U međuvremenu je trenutni predsjednik HDZ-a i premijer Plenković - po obrascu iz bivšeg režima, je li, masovne radničke potpore odlukama Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije) - brzinski optrčao terenske organizacije HDZ-a uzduž i poprijeko domaje i unovačio/trasirao si glasačku volju članstva, uključivo ministre, saborske zastupnike i ine stranačke podobnike na državnoj apanaži raznih razina, a sve pod jednom egidom: Plenković i poslije Plenkovića.

Tu je, u stanci tzv. prevažnih europskih obveza RH u sklopu predsjedanja Unijom, je li, obavljen navodno najveći/najsigurniji dio predradnji, ma što one značile, za pobjedu na unutarstranačkim izborima. Kovač-Penava-Stier, koji su odlučili "timski rušiti" Plenkovića i njegove umjesto pojedinačno osvajati vlast i time jedan drugomu saplitati noge, kako se po najavama moglo očekivati, već su u startu korak-dva u zaostatku, pa...

Nemaju ni financijsku/organizacijsku logistiku za ravnopravno se nositi s aktualnom vlašćui u HDZ-u, koja se nakon navodno učinkovito odrađena "terenskog posla" požurila raspisati izbore dva mjeseca prije statutarnog roka. Usred predsjedanja EU-om i dovoljno prije parlamentarnih izbora najesen na kojima, bez dvojbe, više izgleda ima nova stara momčad s Andrejem Plenkovićem kao pretendentom na drugi premijerski mandat no neka alternativna skupina "na Tuđmanovom tragu" što do jeseni nije u stanju ni pohvatati sve stranačke konce, kamoli iznjedriti neki pobjednički program. No, u Bijednoj su Našoj, uči iskustvo, moguća svakakva čuda.

I što onda hoće li Andrej Plenković ostati ili propasti!? Ako ostane, ništa se tzv. običnom/malom čovjeku neće u životu promijeniti nabolje, neće mu režije biti jeftinije ni tanjur bogatiji; ako propadne, doći će netko drugi s istim velikim obećanjima "Hrvaticama i Hrvatima" koja, naravno, neće ispuniti.

Objektivno, ni u samom SDP-u, kamoli u manjim opcijama, nitko baš ne razbija glavu hoće li subverzivci sa stranačke tzv. tvrde desnice, kojima su prekonoć napadno narasla krila za letjeti na vrh, oboriti tzv. light vođu radi instaliranja tzv. hard alternacije. No Plenković, jamačno neće do unutarstranačkih izbora podijeliti "pakračke dekrete" tipa ličkog Putina, zaigranog autobusnim desantom na Trg žrtava fašizma - i ostati vođa. Time bi si sâm prerezao već narezanu granu na kojoj sjedi. Ipak, nije politički naivan koliko je politički neodlučan.

h-alter