“Trebamo demistificirati ovu raspravu koja je krenula u hrvatskoj javnosti. To je pravno neobvezujući tekst, nije međunarodni ugovor, riječ je o katalogu mjera i ne vidim razloga zašto bi on trebao izazivati toliko prijepora i donekle generiranu histeriju od uvijek istih stranka i aktera. To je već ‘deja vu’, a što se tiče naše interne priče, mi ćemo lijepo objasniti svima, imati raspravu i vidjeti tko će ići u Marakeš”, poručio je premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković u četvrtak iz Helsinkija, gdje je sudjelovao na kongresu Europske pučke stranke.

Plenkovićeve izjave odnose se na takozvanu Marakešku deklaraciju, dokument službeno nazvan Globalni kompakt o sigurnim, uređenim i zakonitim migracijama, za kojega se očekuje da će u prosincu biti prihvaćen na međunarodnoj konferenciji u Marakešu. Premijer je ustvrdio kako je poziv za sudjelovanje išao izravno predsjednici, a ne njemu.

„Deja vu“  su zaista mogli doživjeti oni koji su pozornije pratili otvaranje teme koja je rezultirala najnovijim sukobom između predsjednice Kolinde Grabar – Kitarović i Vlade RH, ali i nadanjem za uspješnim ubiranjem pokojeg političkog poena na desnom političkom spektru.

Naime, izrazito sličan scenarij, sa sličnim akterima, mogli smo vidjeti prije nekoliko mjeseci u slučaju tzv. Istanbulske konvencije, međunarodnog dokumenta usmjerenog na sustavniju zaštitu žena koje su preživjele nasilje.

Jalovi pokušaj Zekanovića


Hrvoje Zekanović, saborski zastupnik ultrakonzervativnog Hrasta, prvi je, doduše ne pretjerano zamijećeno, otvorio temu Marakeške deklaracije još 25. listopada konferencijom za medije u Hrvatskom saboru kada je Grabar – Kitarović pozvao da na nadolazećoj konferenciji ne potpiše taj dokument, iako ona za to ni nije ovlaštena.

“Predsjednica je radosno najavila da će potpisati taj ugovor, a njime se značajno liberaliziraju i olakšavaju migracije“, rekao je Zekanović, zapitavši ako taj sporazum ne valja SAD-u i Mađarskoj pa ga neće potpisati Trump ni Orban zašto ga onda potpisuje Hrvatska „koja srlja u sporazum i ne zna što potpisuje“, izvijestila je HINA. Predsjednicu je pozvao i na sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost.

Zekanovićevo tumačenje Marakeške deklaracije jednako je sporno kao i njegovo tumačenje Istanbulske konvencije za koju je u više navrata tvrdio da promovira „rodnu ideologiju“. Iako se Marakeškom deklaracijom katalogizira niz mjera i praksi koje bi trebale olakšati upravljanje migracijama, ali i stavlja naglasak na poštivanje ljudskih prava migranata, njome se , naime, ne „liberaliziraju i olakšavaju migracije“ jer je riječ o neobvezujućem dokumentu.

Ipak, s obzirom na to da su medijski naslovi više pažnje posvetili Zekanovićevom zazivanju vojske na granicama, tema je na naslovnice nekoliko dana kasnije lansirana uz pomoć Velimira Bujanca, omiljenog TV propagandista krajnje desnice,  koji je na društvenim mrežama podijelio odgovor zaprimljen iz Ureda predsjednice RH u kojem mu je poručila da (više) ne podržava potpisivanje Marakeške deklaracije.

Upravo je Zekanović na ovogodišnji Međunarodni dan žena najavio pokretanje referendumske procedure za sprječavanje usvajanja Istanbulske konvencije,  neposredno nakon što je premijer Plenković najavio njezinu ratifikaciju. U (referendumsku) kampanju protiv ratifikacije Istanbulske konvencije, aktivno se uključio i Velimir Bujanec koji je u više navrata u svojoj emisiji „Bujica“ pozivao podržavatelje referendumske inicijative „Istina o Istanbulskoj“  i zagovornike njezinih manipulativnih prikaza.

Pauk u mitraljeskom gnijezdu


Na val antimigrantske histerije potom su se uključili i drugi istaknuti protivnici ratifikacije Istanbulske konvencije poput Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića, saborskih zastupnika radikalno desne stranke „Novisni za Hrvatsku“, koji su u Sabor ušli zahvaljujući mjestima na izbornoj listi HDZ-a. Član te stranke Martin Pauk, splitski gradski vijećnik, ovoga tjedna u skandaloznom intervjuu izjavio je da se na granicama uz visoke ograde trebaju postaviti i mitraljeska gnijezda.

Sama Esih, s druge strane, na službenim stranačkim stranicama Marakešku deklaraciju naziva „podmuklim“ dokumentom.

„Marakeški sporazum vrlo podmuklo pod egidom ljudskih prava za jedne – prava na migraciju, dostojanstvo i sigurnost – dovodi u pitanje ljudska prava drugih – pravo na slobodu izražavanja mišljenja te jednako, pravo na sigurnost. Vrlo jasna i debela linija između legalne i ilegalne migracije ovim sporazumom postaje gotovo nevidljiva, a tumačenja obveza država potpisnica sadržajno i pravno vrlo rastezljiva“, navodi se u objavi Esih.

Marakeški sporazum komentirao je i ultrakonzervativni katolički aktivist Krešimir Miletić, suradnik udruge U ime obitelji.

„Nakon Istanbulske, eto novog papira koji promiče ljubav, mir i toleranciju. Sporazum iz Marakeša“, piše Miletić u svojem komentaru na društvenim mrežama. Miletića, čini se, najviše uzrujava „perspektiva“ iz koje se medijski pokriva sukob oko Marakeške deklaracije. Sukus njegova komentara izvučen je u naslov portala udruge U ime obitelji i glasi: „Krešimir Miletić o Marakeškom sporazumu: ‘Ako si migrant ispred granice, s koljačkim nožem u ruci, onda si super’“.

Predsjednica se “niti slaže niti ne slaže”


Paralele s Istanbulskom konvencijom izvodi i sam Hrvoje Zekanović, nezadovoljan oštrinom predsjedničine reakcije.

„Nije nam jasan stav predsjednice o Sporazumu. Nismo je čuli o Istanbulskoj konvenciji, mudro je šutjela, a i sada šuti oko Sporazuma, k’o zalivena. Smatramo da se mora jasno očitovati: je li za Istanbulsku konvenciju i za ovaj Sporazum ili je protiv njega. Informacije cure iz Ureda predsjednice, a ne znamo njezin stav“, govorio je Zekanović prije tjedan dana.

Pritisak je nastavio ove srijede.

„Čuli smo da (predsjednica op. a.)  neće na izlet u Marakeš, no mene ne zanima tko će i gdje na izlet, nego jasan stav, je li onaj tko je dobio dužnost i pravo zastupati moju državu ‘za’ ili ‘protiv’ sporazuma”, izjavio je Zekanović te istaknuo da se “ne može u jednoj rečenici biti za sporazum, a nakon deset sekundi protiv njega”.

Međutim, predsjednica je već pokazala da jednog časa može biti za određeni sporazum, da bi ga već u drugom šutnjom nepodržavala, a potom u trećem, kada postane jasno da ne doprinosi njezinom rejtingu, o njemu iznijela labavu podržavajuću izjavu. Predsjednica je, naime, u svojoj predsjedničkoj kampanji snažno zagovarala ratifikaciju Istanbulske konvencije da bi period najoštrije javne rasprave o tom dokumentu prešutjela, a potom najprije apelirala da se u zakonodavstvo implementiraju „oni njeni dijelovi koji ne izazivaju prijepore“. U konačnici se priklonila tumačenju premijera Plenkovića da će usvojena interpretativna izjava odagnati sve sumnje, povezane s tim dokumentom.

Na sličan način, najprije je Marakešku deklaraciju svesrdno podržavala, UN-u  pismeno „sa zadovoljstvom“ najavljivala odlazak na sada „spornu“ konferenciju, nakon napada s desnice od nje se potom ograđivala te na kraju izjavljivala da se s Deklaracijom „niti slaže niti ne slaže“.

Prema svemu sudeći, Vlada će i u ovom slučaju proizvesti dokument kojim će interpretirati međunarodni dokument i time pokušati zaključiti priču.

“Ministarstvo vanjskih i europskih poslova koje je koordiniralo njegovu izradu podnijet će izvješće vladi idući tjedan, da se do kraja rasvijetli ta tema i da se objasni o čemu se radi”, kazao je premijer  na sjednici vlade.

“Potom ćemo taj dokument kao informaciju poslati u Sabor, mislim da je to tema koja zavređuje raspravu na barem dva odbora tako da i zastupnici točno znaju o čemu se radi”, rekao je Plenković.

 

faktograf