Plenković: Više se dramatizira nego što postoji problem sa slobodom medija

Ajmo stvari malo primiriti. Hrvatska je i po Freedom House slobodna zemlja, mediji su slobodni. Ne vidim baš, kao dosta informiran i po dužnosti i privatno, da se kod nas ne piše što se želi, da netko radi pritisak na urednike ili novinare. Ne znam na temelju čega svi ti evaluiraju, tko im daje informacije. To je klasična priča, to smo prošli u procesu pregovora. Ne treba meni međunarodna analiza da vidim ima li ili nema slobode medija u Hrvatskoj. Garantiram, kao netko tko čita. Ne vidim problem, više se dramatizira nego što problem postoji”, rekao je u srijedu novinarima premijer Andrej Plenković.

Suprotno premijeru, novinari i urednici, odvjetnici i pravnici koji su se u srijedu okupili na okruglom stolu „Novinarstvo pred sudom“ kojeg je organiziralo Hrvatsko novinarsko društvo situaciju smatraju prilično dramatičnom, a za to su iznijeli i konkretne podatke. Novinari lokalnih i nacionalnih, profitnih i neprofitnih medija, glavni urednici Jutarnjeg lista Goran Ogurlić, Večernjeg lista Dražen Klarić i Nacionala Berislav Jelinić složili su se da se u hrvatskoj provodi velik i potpuno neopravdan pritisak na medije putem brojnih i apsurdnih tužbi koje su podignute u kaznenim i građansko-parničnim postupcima. Tri sata, koliko je trajao okrugli stol, nisu bila dovoljna da se prikaže poguban utjecaj koji na slobodu medija u Hrvatskoj imaju samo sudske tužbe, a da se ne ulazi u druge vidove političkih i ekonomskih pritisaka na novinare, prijetnje, pa i fizičke napade.

Novinarima i urednicima jest dramatično

Kada se ne govori iz pozicije premijera Andreja Plenkovića, nego iz pozicije pojedinog novinara ili manjih medija koji su zbog tužbi i odšteta suočeni s ovrhama i zatvaranjem, ta situacija jest u potpunosti dramatična, a i velikim i bogatijim medijima nije svejedno što se od njih potražuju višemilijunski iznosi, pri čemu se ne vodi računa o tome jesu li prenijeli istinite i provjerene informacije ili potpune izmišljotine.

Glavnom uredniku Podravskog lista Robertu Mihaljeviću dramatično je što, kako je rekao, ne može dobiti niti jedan spor protiv lokalnih moćnika. „Gubimo sporove protiv onih koji imaju poluge vlasti u svojim rukama, a dobivamo one gdje nas tuže obični građani i tu je postotak tužbi koje dobivamo oko 90 posto“, ustvrdio je Mihaljević, zabrinut za opstanak svog medija.

Za News Bar dramatično je što suci uopće ne razumiju koncept satire pa bi u svakom postupku mogli biti kažnjeni zbog satiričnog uratka kao što su to bili u postupku koji je protiv njih pokrenuo Velimir Bujanec.

Za portal Tris dramatično je što su se zbog tužbi morali samocenzurirati, odnosno ukinuti rubriku „portret tjedna“ koja je njihovom portalu davala prepoznatljivost.

„Zadnji primjer je tužba sutkinje Vrhovnog suda koja nije protiv portala nego protiv mene osobno. Kada je završio kazneni postupak za uvredu, platila sam sudske troškove i nekoliko tisuća kuna kazne, sve skupa oko deset tisuća kuna. No nakon toga je uslijedila privatna tužba u građanskoj parnici u kojoj ista sutkinja traži 150 tisuća kuna zbog duševnih boli. Taj je iznos u prvostupanjskom postupku prepolovljen, ali opet radi se o, za mene, apsolutno nedostižnom iznosu. Tris je prošao sličnu priču-kada je objavio portret izvjesne dužnosnice koja je, prije nekoliko godina, bila tema u gotovo svim medijima. Naravno, uslijedila je tužba, održano pripremno ročište nakon kojeg dolazi ovrha na 37 tisuća kuna. Posljedice tog pritiska na naš portal bile su da smo odustali od jedne od naših prepoznatljivih rubrika“ ispričala je na skupu Davorka Blažević s Trisa.

Situaciju dramatičnom vidi i glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić. „Postoje uigrane šablone. Prvo se tuži novinar, a potom nakladnik. Zadnja linija obrane je kad krenu tužbe prema strukovnoj organizaciji. Tu ne smijemo ustuknuti, jer iza toga ne ostaje ništa“, kazao je.

Svi su se složili da problem prekobrojnih i neopravdanih tužbi postoji i da je usmjeren ka autocenzuri. Svi osim Vlade Andreja Plenkovića i njegovih ministara. Iako je na skup bila pozvana ministrica Nina Obuljen Koržinek, ona je na okrugli stol poslala svoju načelnicu za medije Nives Zvonarić koja je uspjela izreći ukupno jednu rečenicu, odnosno ponoviti ministričino opravdanje kako je u pripremi novi Zakon o medijima te kako bi bilo dobro ustrojiti neko samoregulativno tijelo. Nije došao ni ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, već su skupu samo predočeni podaci da je tijekom 2015., 2016. i 2017. protiv novinara pokrenuto 164 kaznenih postupaka od kojih je 132 riješeno, uz ukupno 18 osuđujućih presuda. Za građanske parnice podatke još prikupljaju.

1.163 tužbi protiv 18 medija

S obzirom na to da od tijela nisu dobili skupne podatke, HND je pokrenuo vlastito istraživanje, odnosno poslao upit na adrese medija te do održavanja skupa dobio odgovore od 18 medija, što ne predstavlja ukupan broj, već zapravo, uzorak. Samo protiv onih medija koji su odgovorili na upitnik podignuto je ukupno 1.163 tužbi.



Mediji su naveli i koliko se od njih ukupno potražuje novaca na ime “duševnih boli”.



Poseban je problem HRT koji je do vremena kad se pripremao skup podignuo ukupno 33 tužbe protiv raznih medija te same strukovne organizacije i njenog predsjednika Hrvoja Zovka, da bi se na dan održanja skupa tom broju pridružila i 34. tužba, s ukupnim odštetnim zahtjevima od 2,192.500 kuna. Koliko je situacija s HRT-om apsurdna pokazuje i podatak da je HND na svojoj web strani pokrenuo brojač tužbi HRT-a jer pristižu na dnevnoj bazi.



Dobra ilustracija cenzure je i sam prilog kojeg je sa skupa emitirao HRT u svom središnjem Dnevniku. Iako se puno pričalo o HRT-u, u prilogu je spomenut tek u rečenici u kojoj je bilo navedeno da predsjednik HND-a Hrvoje Zovko traži bezuvjetno povlačenje tužbi. Nije spomenut ni broj tužbi koje je pokrenula kuća koja se financira našim novcima, a niti ono što je o HRT-u na skupu iznio Ricardo Gutiérrez, glavni tajnik Europske federacije novinara koja je izrijekom pozvala HRT da odustane od tužbi protiv novinara. Pozivajući se na europska istraživanja, Gutiérrez je, naime, izjavio kako je politički utjecaj na hrvatski javni servis gori nego u Srbiji, Bugarskoj, Slovačkoj, Turskoj, Češkoj i Mađarskoj.

Padamo i prema Freedom Houseu

Premijera Plenkovića, međutim, ne zanimaju podaci Europske federacije novinara koja okuplja 320.000 novinara iz 44 zemlje Europe i kojima je briga o slobodi medija glavni prioritet, već je za ilustraciju iznio kako nas Freedom House svrstava u „slobodne“ države.

Pa kako, dakle, stoji stvar s Freedom House? Najprije treba reći kako je riječ o globalnom izvještaju, koji uključuje i zapadne demokracije i zemlje opustošene ratnim zbivanjima. Europski kontinent većinski spada u područje označeno oznakom „free“, slobodne zemlje. Uz iznimke, naravno. Na primjer Mađarska, zemlja kojoj naša vladajuća stranka uporno drži stranu pri europskim institucijama, pala je s razine „slobodne“ na „djelomično slobodnu“ zbog sustavnog napada Viktora Orbana i njegovog Fidesza na demokratske institucije, uključujući i medije i sudstvo i NGO-e i tražitelje azila. Isto je zadesilo i Srbiju zbog izbornih procesa, napada tamošnje vlade na nezavisne novinare, upravo kroz tužbe, te zbog akumulacije moći u rukama Aleksandra Vučića.

Od ukupno 195 zemalja, Hrvatska s Mongolijom dijeli 54. mjesto.

Prvo mjesto dijele Finska, Norveška i Švedska, a najgore pozicionirana je Sirija.

Nama susjedna Slovenija s Islandom, Andorom, Ciprom, Čileom, Španjolskom, Njemačkom i Estonijom dijeli 17. mjesto.

Od europskih zemalja ispred nas su još i Nizozemska, Luksemburg, Danska, Irska, Portugal, Belgija, Švicarska, San Marino, Austrija, Velika Britanija, Malta, Češka, Litva, Francuska, Lihtenštajn, Italija, Slovačka, Grčka i Latvija.

I još k tome, Hrvatska i po Freedom Houseu spada u zemlje u kojima su slobode u padu. Prošle godine imali smo 86, a ove godine 85 bodova.

“Sjedinjene Države toliko su pale da stoje uz bok jednoj Hrvatskoj”

U izvještaju se posebno naglašava pad demokratskih standarda u Sjedinjenim Državama pa se tako konstatira da postojeća američka administracija testira stabilnost američkog ustavnog sistema i  prijeti da će potkopati politička prava i slobode diljem svijeta. „Napadi trenutnog predsjednika na vladavinu prava, novinarstvo bazirano na činjenicama i ostala načela i norme demokracije naznačuju da bi moglo doći i do daljnjeg pada“, navodi se, a kao ilustraciju takvog pada naglašava se kako SAD danas, mada je i dalje u globalnoj usporedbi u domeni „free“, više ne stoji uz bok razvijenim zapadnim zemljama, već je bliže društvima kao što su Hrvatska, Mongolija, Grčka i Belize.