Plenković za Tuđmana i partizane

Premijer Andrej Plenković jučerašnji je 30. rođendan HDZ-a započeo uobičajeno. Najprije je ujutro otišao na Mirogoj, gdje je položio vijenac i zapalio svijeću na grobu utemeljitelja HDZ-a Franje Tuđmana.

Kasnije je bio na svečanoj akademiji u Lisinskom, a potom i na okupljanju i druženju u prostorijama NK Jaruna, gdje je prije tri desetljeća HDZ i osnovan.Odlasci na Mirogoj i hodočašćenje Tuđmanova groba dio su HDZ-ovog rituala.

Kult proslava i obljetnica karakterističan je za HDZ. Takvi događaji prilika su za samohvalu i nekritičko veličanje Tuđmana. Tako je bilo i jučer.

Plenković je kazao da je HDZ pod Tuđmanovim vodstvom u prvih deset godina samostalne i slobodne Hrvatske ostvario ključne ciljeve, ubrojivši u to stvaranje demokratskih institucija, obranu i oslobađanje zemlje od agresora, reintegraciju Podunavlja i, kako je rekao, jasno zacrtani put prema Europskoj uniji i NATO-u.

Naravno da to nije točno. Niti se autokrat Tuđman istaknuo u stvaranju demokratskih institucija, niti je njegova vladavina osigurala Hrvatskoj put prema Uniji i NATO-u. Baš naprotiv, Tuđmanov režim pamtimo po podređivanju i gušenju demokratskih institucija, a tek je njegovom smrću u prosincu 1999. godine i porazom HDZ-a na izborima u siječnju 2000. godine Hrvatska izašla iz međunarodne izolacije, u koju su je odveli upravo Tuđman i HDZ, s čijim se »postignućima« Plenković danas toliko ponosi.

Ritualno klanjanje Tuđmanu ne ovisi o tome tko je na čelu HDZ-a. Svi stranački predsjednici i jedna predsjednica od Tuđmanove smrti redovito su sudjelovali u takvim ritualima.

U Plenkovićevom je slučaju to možda još naglašenije, s obzirom na to da je on suočen s optužbama da je HDZ pod njegovim vodstvom skrenuo s Tuđmanova puta, pa redovitim odlascima na Mirogoj želi poslati poruku da se iskreno divi pokojnom utemeljitelju stranke.

Zato u Plenkovićevom odlasku na Mirogoj i polaganju vijenca na Tuđmanov grob nema baš ništa neuobičajeno. No zato se za jedan drugi Plenkovićev vijenac, onaj kojim je dan ranije odao počast partizanima, »herojima Sutjeske«, kako je pisalo na Plenkovićevom vijencu, sve samo ne uobičajen.

Plenković je tako održao obećanje što ga je dao Savezu antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, koji je ove godine organizirao obilježavanje 76. obljetnice bitke na Sutjesci, jedne od najvažnijih i najtežih bitaka u Drugom svjetskom ratu.

Plenkovićeva je vlada financijski pomogla obilježavanje ove obljetnice, a Plenković je na Tjentište uputio svog izaslanika, i to bivšeg ministra branitelja Tomislava Ivića.

Riječ je o hrabrom i pohvalnom, ali i riskantnom potezu, bez obzira na to što je na Sutjesci od 16 tisuća partizanskih boraca trećina bila iz Dalmacije (5,5 tisuća), od kojih je preko 2,5 tisuće poginulo, zbog čega je Sutjeska urezana u kolektivnu memoriju Dalmacije i cijele Hrvatske.

U ovom slučaju zrcali se šizofrenost politike HDZ-a od osnutka do danas. Plenkovićev vijenac na Tjentištu, bez obzira na to što je Tuđman bio partizan i Titov general, mnogi u HDZ-u doživjet će kao nešto odiozno i neprihvatljivo, s obzirom na to da je upravo pod Tuđmanom započela otvorena relativizacija ustaških zločina i rasprava o dvostrukom karakteru zločinačke ustaške države.

U Hrvatskoj je polaganje vijenaca i podizanje spomenika ustašama i domobranima normalizirano, a komemoriranje partizanske Hrvatske proskribirano, u čemu se ogleda civilizacijska regresija Hrvatske, kako Tuđmanove tako i Plenkovićeve.

HDZ je još prošle godine odlučno odbacio ideju da Sabor bude pokrovitelj obljetnice bitke na Sutjesci, a sada Plenković šalje vijenac na Tjentište.

Iako je Plenković ovim potezom vjerojatno samo pragmatično riješio problem bojkota službene komemoracije u Jasenovcu, dobar dio HDZ-ovog članstva, zahvaljujući upravo HDZ-ovoj revizionističkoj politici, doživjet će ovaj Plenkovićev čin kao izdaju i još jednu provokaciju.

novilist