Nakon pogubne avanture s Karamarkom, HDZ – premda se Plenković stalno poziva na demokršćanstvo – ponovno postaje široki politički pokret, u kojem navodno ima mjesta i za Božinovića i za Đakića i za Hasanbegovića
Je li itko shvatio o čemu je ovdje riječ? Najprije je ministar Ivan Kovačić, najviši Mostov dužnosnik u Plenkovićevoj vladi, putem svog savjetnika i Mostova ideologa Ivice Relkovića priprijetio ostavkom ako mu se HDZ-ovac Đakić ne ispriča zato što je zaposlio Višnju Tafru i Vesnu Nađ u svom ministarstvu, a onda su jučer Kovačić i Relković obznanili da odustaju i od prijetnje ostavkom i od zahtjeva za Đakićevom isprikom. Štoviše, na Kovačićevoj konferenciji za novinare, koja, zapravo, nije bila konferencija za novinare, Relković i Kovačić u jednom su se trenutku ispričali Đakiću, tako da je konfuzija bila potpuna. Vjerojatno ni Kovačiću nije više bilo jasno što je ustvari htio.
No, ovaj bizaran slučaj ipak je razotkrio nešto važno, premda to nema veze s Kovačićem i Mostom, ali ima s HDZ-om. Đakićeva izjava o Kovačićevoj »podlosti« zbog zapošljavanja Tafre i Nađ svjedoči o prezrivom odnosu tzv. HDZ-ove desnice, kojoj pripada Đakić, prema Davoru Božinoviću, kojemu je Višnja Tafra, u vrijeme kada je Božinović bio ministar obrane, bila šefica kabineta, a onda i prema samom Plenkoviću.
Suradnja Tafre i Božinovića seže još u vrijeme kada je Tafra, u starom režimu, radila u Gradskom sekretarijatu za narodnu obranu u Zagrebu, a Božinović u Republičkom sekretarijatu za narodnu obranu, što im desnica ne može oprostiti, smatrajući ih nekakvim simbolima propalog režima, iako su takve optužbe itekako pretjerane. Tafra je sigurno sposobna operativka, koja je kasnije radila i u Josipovićevom uredu, dok je Božinović bio šef kabineta Stipi Mesiću, što mu desno krilo u stranci također jako zamjera, premda sve to nije pokolebalo Plenkovića da Božinovića, s kojim je 2011. ušao u HDZ, imenuje za šefa svog kabineta. Time je Božinović postao jedan od najmoćnijih HDZ-ovaca, kojega je Plenković kooptirao i u stranačko predsjedništvo, iako ga desnica smatra uljezom.
Božinović je član istog stranačkog tijela kao i Zlatko Hasanbegović, koji ga ne može smisliti, i upravo preko ovog slučaj zrcali se dubina unutarnjeg konflikta u Plenkovićevom HDZ-u. Nakon što je ta stranka u Tuđmanovo vrijeme funkcionirala poput širokog interesno-političkog pokreta, koji je pretendirao zauzeti cijeli politički spektar, od »nacionalne« ljevice do proustaške desnice, u Karamarkovo vrijeme HDZ postaje prava desničarska stranka, koja je brzo ušutkala sve koji su odstupali od prevladavajuće nacionalističke retorike, što je radikalno ograničilo manevarski prostor HDZ-u.
Nakon pogubne avanture s Karamarkom, HDZ – premda se Plenković stalno poziva na demokršćanstvo – ponovno postaje široki politički pokret, u kojem navodno ima mjesta i za Božinovića i za Đakića i za Hasanbegovića. Slučaj s Kovačićem i njegovom fantomskom ostavkom, međutim, ukazuje na to da njihov suživot unutar HDZ-a ipak nije tako idiličan.
novilist
