Lik koji se od 22. veljače 2022. napadno žestoko bio natjecao za mjesto na Biden-Von der Leyen-Stoltenbergovu huškačkom tronu, nakon 5. studenoga 2024. munjevito se prometnuo u goluba s maslinovom grančicom u kljunu.
Sudeći po tomu što je tzv. mali od bruxelleske kužine, CRO premijer Andrej Plenković štono jučer govorio o tzv. pravoj strani povijesti te mimo dopuštenja hrvatskih poreznih obveznika slao skupo plaćeno hrvatsko oružje i eursku kešovinu ukrajinskom poslovođi krvoprolića u Ukrajini Volodimiru Zelenskom radi intenziviranja besmislenog rata koji je izazvao te po tomu kako je po Trumpovu povratku u Bijelu kuću okrenuo ćurak na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu (kamo inače ne spada, sic transit), nova, Trumpova pamet Andreja Plenkovića nešto je najblistavije što je valjda bio kadar demonstrirati u svojoj „europejskoj“ karijeri. Lik koji se od 22. veljače 2022. napadno žestoko bio natjecao za makar treće mjesto na Biden-Von der Leyen-Stoltenbergovu huškačkom tronu, nakon šoka ishodom američkoga izbornog 5. studenoga 2024. munjevito se prometnuo u trumpovskoga goluba s maslinovom grančicom u kljunu.
Bruxellesu će se i Plenkoviću svijet okrenuti naglavačke susretnu li se Trump i Putin u Beogradu„Treba početi razgovore s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom o miru u Ukrajini“, pametovao je Plenković na panelu „Ukrajinski doručak“ u Davosu, „jer Putin može biti strpljiv i Rusi mogu izdržati režim sankcija. Ne vidim ništa dramatično u Rusiji da je 15,16 ili 26 paketa sankcija išta promijenilo u njihovom načinu razmišljanja ni ikakvu oporbu koja ugrozila predsjednika. To se događalo i u prošlosti. Rusija izdvaja devet posto svog BDP-a za obranu. Mogu beskonačno novačiti regrute, bilo domaće raštrkane na dva kontinenta ili pojačano sjevernokorejske vojnike koji na njihovoj strani već ratuju u Ukrajini.“
Naravno da CRO Plenković nije jedini ni u Uniji niti šire, kojemu se preko noći tzv. prava strana povijesti napadno mijenja. Primjereno snazi/smjeru političkog vjetra što puše s Uncle Samove strane Atlantika. Drukanje za pogrešne uloge na američkom izbornom ruletu, pa strah da to dobitnik ne zamjeri – a hoće, taj dvojni horoskopski znak karakteriziraju nezgodne osobine ličnosti – dali su se nakon minuloga 20. siječnja 2025. opipati i među najvidljivijima na summitu švicarskom elitnom zimovalištu. Sve ine teme u Davosu su pale u sjenu jedne jedine: što će Donald John Trump učiniti s ratom u Ukrajini te u ekonomskoj i vanjskoj politici prema Uniji. Kolateralno i prema Kini, Rusiji, Meksiku, Kanadi, Uniji, NATO-u, UN-u te inima svjetskim organizacija i sporazumima…
Recimo, već je „ispisao“ SAD iz Pariškog sporazuma o klimi, a u govoru pred izabranim inaugurativnim uzvanicima histerično je zaprijetio znatno većom eksploatacijom novih nalazišta nafte i plina u SAD-u – „buši, buši, buši…!“ – i distribucijom u Europu i svijet. Kakvi, je li, tzv. obnovljivi izvori, zelene energije iz Unijine agende Ursule Röschen/Ružice von der Leyen, kakvi lonci, kakvi bakrači! Plesat ćete kako vam ja kažem, inače – visoke carine, sankcije, SAD više neće biti vaša krava muzara, milijarde će teći u suprotnom smjeru. „Razmislit ću i o tomu je li uopće potrebno da SAD plaća NATO“, kazao je neki dan, a odnedavna glavni tajnik Alijanse Mark Rutte zdvaja na summitu u Davosu: „NATO je u gabuli, Europa se mora obrambeno resetirati“. Samo par sati kasnije, nova bomba iz Bijele kuće: Donald Trump je potpisao i SAD-ovu „ispisnicu“ iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), čiji je vrh u panici najavio ukidanje nekih programa i bitno smanjenje svojih aktivnosti u svijetu, pa…
Umjesto da Moskva traži obustavu rata, na to su sada primorani oni na probidenovskom tzv. kolektivnom Zapadu koji su novcem, oružjem i diplomacijom huškali Zelenskog
Sve će to nedvojbeno imati globalne učinke. Stoga na panelima skupa u Davosu bila itekako vidljiva nervoza aktera glede&unatoč toga kako se pravodobno prešaltati na Trumpovu tzv. pravu stranu povijesti po onoj pazi, tako da ostanem nevina!? To be, or not to be, that is the question? – kazao bi veliki William. CRO premijer pak, necijepljen protiv karijernih ambicija većih no što ih je u stanju podnijeti svojim političkim/moralnim habitusom, odlučio je – to be. I sada u Davosu više ni u snu ne pomišlja dizati rep Zelenskom pokličem: „Juuuuuriš, pobijedit ćemo Ruse i istjerati s posljednjeg pedlja ukrajinske zemlje!“ Ni slučajno. Odjednom, zagovara trumpovsku opciju, je li, „odmah treba pregovarati s Putinom o miru“.
Ali, glasno pametuje „receptom“ o tzv. mirnoj reintegraciji pet ukrajinskih pokrajina pod ruskom kontrolom – uključivo strateški prevažan poluotok Krim – kao da je slučaj, je li, tzv. mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja 1998. godine primjenjiv na pregovore s Putinom. Ukrajina nije Hrvatska, a cca pola milijuna poginulih i ranjenih ruskih vojnika (koliko i ukrajinskih) nije ulog koji se može zanemariti ni za jednim zelenim stolom. Plenković solira u Davosu – navodno u ime RH, sic transit, a nije ustavno ovlašten sâm definirati državnu vanjsku politiku – dižući samomu sebi liderski rep, iako je i ptičicama na grani više no jasno kako će rješenje za okončanje ukrajinskog rata dogovoriti isključivo američka strana s Trumpom na čelu i ruska s liderom Vladimirom Vladimirovičem.
Svi drugi su autsajderi. Kao i Volodimir Zelenski čije je vrijeme definitivno prošlo, a još nije svjestan ne samo toga da nije niti može biti dio rješenja – čak je i Trump neki dan otvoreno spomenuo njegovu odgovornost za započinjanje rata s Rusijom – nego ni ikakav čimbenih poslijeratne vlasti u Ukrajini. Trumpovski mirotvorna opcija još lani nije bila na umu nikomu ne samo u Davosu već ni šarenoj družbi na posebnom summitu, također u Švicarskoj, koji je za proamerički tzv. kolektivni Zapad sazvao upravo Zelenski. Ali bez Rusije. Putina nije želio za stolom, pa mu se nisu bili odazvali ni neki jaki svjetski igrači, npr. kineski lider Xi Jinping, za kojega 47. američki predsjednik tvrdi da je i globalno iznimno utjecajan te može pozitivno pridonijeti pravednom okončanju ukrajinskog rata. Apsurd je, je li, raspravljati o miru u ratu s Rusijom, a bez Rusije!? Glupost na entu.
Američki izdaci za ukrajinski rat – koji su golema stavka u javnom dugu većim od 32 bilijuna dolara, što je srozao SAD na granicu bankrota, prvog u 250 godina njegove povijesti – više se ne mogu trpjetiDok CRO premijer Plenković „autoritarno“ glumata u Davosu neupitnoga gazdu hrvatske vanjske politike, što naravno neće imati djelatna odjeka, osim u (pro)režimskim domaćim medijima, izabrani novi/stari predsjednik RH Zoran Milanović „šokira“ domaću/stranu javnost (osobito bruxellesku koja mu nije čestitala na izbornoj pobjedi, najuvjerljivijoj od svih domaćih izbora te vrsti): „Hrvatska ne može završiti rat u Ukrajini, ali se može od njega odmaknuti, dok svijet čeka kako će novi/stari američki predsjednik Donald Trump pridonijeti okončanju ruske invazije na svoju susjedu. Odbiti sudjelovati u ratnim misijama – o, da. Misija pomoći Ukrajini kako je zamišljena (NATO-ov NSATU u Wiesbadenu, op. a.) neće nikad biti ostvarena, jer koji će mi stručnjak objasniti da logistika i planiranje dostave ratnih materijala nije ratna djelatnost. Pa to su ratni ciljevi“.
Predsjednik RH tvrdi da je potpuno druga priča kad su posrijedi hrvatski saveznici u NATO-u: „Sudjelujemo u pomoći našim saveznicima poput Poljske i Latvije koje žele da tamo ubudu NATO-ovi vojnici pa, evo, tamo su i naši ljudi. Ali da ćemo pridonijeti završetku rata koji je posljedica kriminalne neodgovornosti i neposobnosti jedne garniture političara, ne možemo, i ne želim sudjelovati u tomu. Nemam te ambicije“. Plenković ima. Baš kao i buljuk ratnohuškačkih jastrebova u Bruxellesu i nekim EU-zemljama poput, npr. Poljske, Estonije, Francuske…, odnosno Bidenova SAD-a te osobito Velike Britanije. Trumpovim povratkom u Bijelu kuću ta se piramida zla – razorne inflacije, recesije, prehrambene i energetske krize, drastičnog pada životnog standarda, najveće sigurnosne ugroze nakon Hladnog rada, etc. – sada raspada kao kula od pijeska na udaru plime. Američki izdaci za ukrajinski rat – koji su golema stavka u javnom dugu većim od 32 bilijuna dolara, što je srozao SAD na granicu bankrota, prvog u 250 godina njegove povijesti – više se ne mogu trpjeti.
„Ako ne želite mirno rješenje rata u Ukrajini, izvolite joj sami pomagati, jer američki novac mora ići na poboljšanje strandarda američkih građana i osnaživati američko gospodarstvo“, poručio je Trump Bruxellesu, što na sav glas podržavaju mađarski i slovački premijeri Vikror Orbán te Robert Fico, ali i sva radikalna tzv. desnica u EU-zemljama tzv. prve brzine. Već uoči predsjedničkih izbora u SAD-u, Orbán je – na užas Von der Leyen i njezina bezrezervnog CRO fana Plenkovića – objavio, i bio u pravu: „Ako Amerika opet dobije Donalda Johna Trumpa za predsjednika, koji je za mir u Ukrajini, moramo shvatiti da Europa ne može ostati proratna“.
A sada iz Davosa, pa i Plenkovićeva verbalnog paradiranja panelima, je li, gdje realno nije imao što tražiti, odjekuje urbi et orbi pepeloposivačka mantra nedužnog mačića: zar mi u EU, pa mi smo već i puno prije 2014. godine i okupacije Krima bili za mir i dobrosusjedstvo tih dviju najvećih europskih susjeda, ali ovi Rusi… I Zelenski, koji zamalo već godinu dana samomu sebi neovlašteno produljuje istekao predsjednički mandat („u ratu smo, pa…“, sic transit), zaključava u prašinu radnog stola svoj ratni tzv. Plan pobjede, odjednom je rukama i nogama za mir po Trumpovim „proukrajinskim“ uvjetima te zaziva nekih 200.000 mirovnih EU/NATO-ovih vojnika kako bi „spriječili novi ruski napad nakon sporazuma o miru i prekida vatre“. Moskva pak ne želi ni čuti ni o kakvima navodno mirovnim NATO-ovim snagama u Ukrajini niti po tim uvjetima pristaje na dogovor o prekidu vatre, pa…
CRO premijer je u Davosu otkrio toplu vodu tvrdnjom da „treba započeti razgovore s Rusijom, jer predsjednik Vladimir Putin može biti strpljiv, a ruski narod može izdržati sankcije“. Ta činjenica je bila pretpostavljiva i prije SAD/EU/NATO-ovih radikalnih pakiranja tzv. bumerang-sankcija Rusiji i prije CIA-inih igara s „događanjem naroda“ u Rusiji, podmetanjem „obavještajnih“ podataka o „terminalno umirućem Putinu“, „dvojniku“ na kremaljskom tronu, „oporbenoj snazi“ pa „žrtvi“ Alekseja Anatoljeviča Navaljnog, „pobuni“ ruske vojske, jer „gladuje u Ukrajini i nema streljiva“. Već nakon prve godine rata, neki su neovisniji svjetski mediji izvijestili da Rusija jest pretrpjela ekonomsku štetu odlaskom zapadnih kompanija iz svoje zemlje, izbacivanjem s energetskog EU-tržišta, izolacijom na tzv. proameričkomu kolektivnom Zapadu, ali ju to nije bacilo na koljena niti onesposobilo za rat u Ukrajini. Dapače, izdržljivost zemlje koju nitko nije pobijedio u prošlih 1000 godina ismijala je zapadne Nostradamuse…
Umjesto da Moskva traži obustavu rata, kako se očekivalo na Zapadu, jer više ne može izdržati ni vojno niti ekonomski, na to su sada primorani ti na probidenovskom tzv. kolektivnom Zapadu što su novcem, oružjem i diplomacijom huškali Zelenskog, ohrabrivali i obavještajno sudjelovali u „strašnoj katastrofi do posljednjeg Ukrajinca“. Zato će Zelenski, zajedno s jatacima/mecenama u Bruxellesu, ali i pojedinim zemljama članicama EU-a sada biti pozvani podnijeti račun za svoje ratno (ne)djelovanje. Čak i Donaldu Trumpu, koji je neki dan – u nastavku diskursa iz svoga prvog mandata – govorio o Putinu i sjevernokorejskom predsjedniku Kim Jong-unu kao o „razumnim ljudima i prijateljima“, pa…
E sad, mora da će Donald Trump zaista staviti prst na čelo, ako se netko iz njegove diplomatske blizine uopće sjeti izvjesnog Andreja Plenkovića, kad čuje kako je taj lik pametovao u Davosu o tomu da „treba ojačati Ukrajinu koliko god možemo, a istodobno se držati naših načela“. Mudro. „Ne dopustiti“, nastavio je, „kada dođe do bilo kakvog sporazuma, da to bude sporazum koji će zacementirati sukob i pružiti Rusima izglede za novu priliku napasti Ukrajinu. Za pregovaračkim bi stolom trebala biti i Europa, ali Ukrajina treba biti glavni akter.“ Već za trajanja summita, CRO Plenković je mogao iz video-obraćanja Trumpovoga izaslanika za posebne misije Richarda Allena Grenella pojmiti odvagnuti bezvrijednost svog larpurlartizma. „Postoji velika frustracija Amerikanaca“, poručio je, „zbog puno govora prošlih godina o dodatnom izdvajanju za vojsku i još rata.“ Nešto kasnije, ali još oštrije – nekima i za slediti krv u žilama!? – to je također videovezom opetovao sâm Donald Trump.
E sad, budući da je Donald Trump potvrdio vrlo skori sastanak s Putinom – u četiri ili više očiju, zasad se ne zna – globalni su se nostradamusi već bacili na predviđanje mjesta njihova susreta. Jamačno to neće biti ni Moskva niti Washington. Kijev ne dolazi u obzir. No, mogla bi biti bomba nad bombama – Beograd. Čim je čuo Trumpovu najavu o tomu kako kani okončati rat u Ukrajini, srbijanski mu je predsjednik Aleksandar Vučić ponudio Beograd za mjesto susreta s ruskim predsjednikom. Srbijanska prijestolnica – država i vlast prijateljski Putinu i gotovo aklamativno nz američkih izbora, kao nigdje drugdje u svijetu, navijački za Trumpa – može jamčiti vrhunsku sigurnost i prihvatljiva je obojici lidera. „Ne postoji zemlja na svijetu koja se može mjeriti sa Srbijom po potpori Trumpovoj pobjedi na predsjedničkim izborima u SAD-u“, pohvalio se Vučić
Što će biti, ako će biti, živi bili, pa… No, bude li Beograd odradio ulogu domaćina Trump-Putinovu modelu okončanja strahota ukrajinskog rata, eurounijske dosta oprezne i Plenkovićeve globalno nevažne poruke iz Davosa tipa „treba razgovarati s Rusima“ ostat će labuđi pjev budući da Unija drži Beograd i Vučića europskom crnom ovcom u istom oboru s Orbánom, Ficom, injsl. Plenković se nedavno pohvalio time da će RH blokirati priključenje Srbije i Crne Gore tzv. europskoj obitelji, dok ne ispune uvjete na kojima inzistira HDZ-Plenkovićeva vlast. Bruxellesu će se i Plenkoviću svijet okrenuti naglavačke susretnu li se Trump i Putin u Beogradu. Sljedeći tjedni će pokazati pada li ovog puta snijeg samo da pokrije brijeg ili da svaka zvjerka pokaže trag.
