Eter paraju riječi reporterke koja u Dnevniku Nove TV koristi izraz ‘podrijeklo’, što dobro oslikava političku i idejnu zbunjenost nove Hrvatske. Ministar obrane redovito pak koristi riječ ‘helihopter’. Neka mu netko kaže za pojmove ‘vrtolet’, ‘uvrtnjak’, ‘zrakomlat’ – s njima barem neće tako očajnički griješiti
Zastupnik SDP-a Mario Habek prelazi u HNS (čitaj: u HDZ via Vrdoljak), a glasat će za odluke Vlade ‘ako budu u korist svih građana Hrvatske’, doznajemo u kasnonoćnom Dnevniku. Na dlaku iste riječi izrekla je nedavno i Milanka Opačić. Teror klišeja, kompulzivno fraziranje, bezidejna osrednjost kojoj svjedočimo svakoga dana, najjači su dokazi besmislenosti i ispraznosti naše političke klase. Ako ne mogu biti inovativni u jeziku, u čemu uopće mogu biti? Ako ih nije sram ponavljati ritualnu frazu koja u biti znači – ‘glasat ću za Vladine odluke čim većina dođe u pitanje jer 28 plaća, nekih 450 tisuća kuna ne mogu dobiti nigdje i nikad osim u ovom sazivu Sabora’ – onda im je moralni refleks posve umro, ostala je samo sklonost parazitiranju lišena čak i potrebe za nekom, ma kako prozirnom, karakternom maskom. Pola milijuna kuna, to je velik novac – za te su pare morali smisliti nešto originalnije, možda angažirati kakvog pisca (koji taj novac ne može zaraditi cijelim svojim opusom), ali njima to ni ne pada na pamet. Istoga dana oporba u Bandićevoj gradskoj skupštini tvrdi da će ‘podržati proračun ako bude razvojan’. Čuj njih, razvojan. Nekad se govorilo ‘razvojan i socijalan’ pa je socijala otpala negdje po putu. Razvojan za koga, za njih i Mikija Bandića, čovjeka čiji šarm nadilazi samo njegovo dobro srce? Gađenje, gađenje bi ih moglo otpuhati, sve. Prije ili kasnije!
’Otvoreno’ je dobilo publiku! Ona, doduše, nije sjedila u gledalištu, kako bi bio red, već u studiju, i nisu radili nered, već su se smijuljili, čudili i iščuđavali. Anka Mrak Taritaš (Građansko-liberalni savez), Gordan Maras (SDP) i Gordana Rusak (nema gdje je nije bilo) kibicirali su dvoboj desnih orijaša, Andrije Mikulića (HDZ) i Zlatka Hasanbegovića (Neovisni za Hrvatsku) u kojemu se pravovjerni Smrtić nije usudio umiješati u svoj posao. Hasanbegović se svojski trudio dokazati da Neovisni za Hrvatsku ruše Supermikija (iako imaju ministricu u njegovoj vladi), dok je Mikulić ponavljao ‘pokažite rukice’ (za rušenje). Ipak, dramatski vrhunac emisija je doživjela u trenutku kad je Mikulić prozvao Hasanbegovića da se očituje oko položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini, što je bio udarac ispod pojasa (aluzija na Hasanbegovićevu vjeroispovijest), ali taj je udarac lijepo prokazao i narav Mikulićeve stranke i prirodu Hasanbegovićeve zablude. Može se on upinjati koliko hoće oko pravaštva, ali kad-tad će mu neki mikulić prebrojiti krvna zrnca, nema tu pomoći.
Raspored programa, shema, može se raditi i boljim alatom od lopate: za neke sadržaje postoje bolji i gori termini, nije dobro da dva slična sadržaja idu u isto vrijeme na dva programa iste kuće (npr. Sherlock Holmes na Prvom, a Agatha Christie na Drugom) i sl. Izvrstan njemački režiser Christian Petzold – koji nije zvijezda padalica, već ozbiljan autor dojmljivog opusa – mogao je biti plasiran u boljem terminu od srijede ujutro, u osam sati i 55 minuta. Tko će gledati ozbiljan, težak film u to doba (‘Jerichow’ je u Veneciji nominiran za Zlatnoga lava, a u Njemačkoj nagrađen nagradom filmskih kritičara)? Vjerojatno ga nije vidjelo više od nekoliko stotina ljudi, dok bi navečer u prime timeu povukao mnoge pametnije gledatelje s konkurentskih programa na Treći, koji je u dijelovima koje nije zahvatila gangrena i dalje nešto najpametnije u našem eteru. Sveukupnom. Za loše odabrane termine postoji snimalica, ali nemaju je svi, kao i mogućnost gledanja programa unatrag, na kablovskoj TV. Reprizirati, unedogled, dok svi ne vide.
Eter paraju riječi reporterke koja u središnjem Dnevniku Nove TV koristi izraz ‘podrijeklo’, vjerojatno jedinu koja zvuči gore od fatalne ‘sumljivosti’. ‘Podrijeklo’ dobro oslikava političku i idejnu zbunjenost nove Hrvatske – poželjno je politički se legitimirati novim, a ne starim riječima, ali i za jedne i za druge valja imati ponešto znanja. Prije se govorilo ‘porijeklo’ i vrag zna zašto je ta riječ najednom dospjela na index prohibitorum, a zamijenilo ju je pravovjerno ‘podrijetlo’, riječ koju je u govornoj praksi običnih ljudi gotovo nemoguće pronaći. Jednaku konfuziju izaziva nevina riječ ‘potrebno’ koju mnogi zamjenjuju riječju ‘potrebito’ (ministar zdravstva najčešće), iako njihovo značenje uopće nije isto: potrebno označava ono što nedostaje, što treba pribaviti, nabaviti, priskrbiti, a potrebit znači u potrebi da mu se pomogne, siromašan, bijedan… Ministar obrane pak redovito koristi riječ ‘helihopter’. Pa dokle?! Neka mu netko kaže za pojmove ‘vrtolet’, ‘uvrtnjak’, ‘zrakomlat’ – s njima barem neće tako očajnički griješiti.
Događaje u Vukovaru pokušale su iskoristiti neke desničarske stranke poput Naprijed za Hrvatsku i Hrasta, kaže Mislav Bago u ognjici live javljanja iz Vukovara, brzajući i ne razmišljajući: Naprijed za Hrvatsku ne postoji – to je kentaur Ive Josipovića i Zlatka Hasanbegovića. Za Hrvatsku su naime Neovisni, Neovisni za Hrvatsku, a naprijed, forza, je Josipovićeva stranka Naprijed Hrvatska. Nije to jako važno, događa se svakome, u eter, uživo, odlaze kojekakve tvorbe, a veću pouku iz ovog Bagina lapsusa mogu izvući dvije neprirodno ukrižane stranke ljevice i desnice – nisu se, brate, brendirali. Malo mašte u imenima! Malo originalnosti u nastupima, nije dobro ako vas ni Bago ne razlikuje. Bago je, inače, odradio dobar intervju s gradonačelnikom Vukovara Ivanom Penavom koji je zborio pristojno i mudro, što mu nije prečest običaj, pa pohvaljujemo.
Amira Medunjanin blistala je, u jakoj konkurenciji Radojke Šverko, Mirele Priselac Remi i Zorice Kondže, kao sunce! Ta izvrsna izvođačica sevdaha, velikog, moćnog, markantnog glasa, pjevačica je koja ima zagarantiranu budućnost. ‘A strana’ je najbolji domaći zabavni šou na svim televizijama, jedini, uzgred budi rečeno, koji je plod domaće pameti, nije licenca. Nekoć, u jednoumlju, skoro su sve antologijske zabavne emisije bile domaće (‘Jadranski susreti’, ‘Kviskoteka’…), dok se danas sve kupuje, čak i šou ‘Volim Hrvatsku’.
Dnevnik, HRT, 12. studenoga, 22:45
Zastupnik SDP-a Mario Habek prelazi u HNS (čitaj: u HDZ via Vrdoljak), a glasat će za odluke Vlade ‘ako budu u korist svih građana Hrvatske’, doznajemo u kasnonoćnom Dnevniku. Na dlaku iste riječi izrekla je nedavno i Milanka Opačić. Teror klišeja, kompulzivno fraziranje, bezidejna osrednjost kojoj svjedočimo svakoga dana, najjači su dokazi besmislenosti i ispraznosti naše političke klase. Ako ne mogu biti inovativni u jeziku, u čemu uopće mogu biti? Ako ih nije sram ponavljati ritualnu frazu koja u biti znači – ‘glasat ću za Vladine odluke čim većina dođe u pitanje jer 28 plaća, nekih 450 tisuća kuna ne mogu dobiti nigdje i nikad osim u ovom sazivu Sabora’ – onda im je moralni refleks posve umro, ostala je samo sklonost parazitiranju lišena čak i potrebe za nekom, ma kako prozirnom, karakternom maskom. Pola milijuna kuna, to je velik novac – za te su pare morali smisliti nešto originalnije, možda angažirati kakvog pisca (koji taj novac ne može zaraditi cijelim svojim opusom), ali njima to ni ne pada na pamet. Istoga dana oporba u Bandićevoj gradskoj skupštini tvrdi da će ‘podržati proračun ako bude razvojan’. Čuj njih, razvojan. Nekad se govorilo ‘razvojan i socijalan’ pa je socijala otpala negdje po putu. Razvojan za koga, za njih i Mikija Bandića, čovjeka čiji šarm nadilazi samo njegovo dobro srce? Gađenje, gađenje bi ih moglo otpuhati, sve. Prije ili kasnije!
Otvoreno, HRT, 13. studenoga, 22:10
’Otvoreno’ je dobilo publiku! Ona, doduše, nije sjedila u gledalištu, kako bi bio red, već u studiju, i nisu radili nered, već su se smijuljili, čudili i iščuđavali. Anka Mrak Taritaš (Građansko-liberalni savez), Gordan Maras (SDP) i Gordana Rusak (nema gdje je nije bilo) kibicirali su dvoboj desnih orijaša, Andrije Mikulića (HDZ) i Zlatka Hasanbegovića (Neovisni za Hrvatsku) u kojemu se pravovjerni Smrtić nije usudio umiješati u svoj posao. Hasanbegović se svojski trudio dokazati da Neovisni za Hrvatsku ruše Supermikija (iako imaju ministricu u njegovoj vladi), dok je Mikulić ponavljao ‘pokažite rukice’ (za rušenje). Ipak, dramatski vrhunac emisija je doživjela u trenutku kad je Mikulić prozvao Hasanbegovića da se očituje oko položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini, što je bio udarac ispod pojasa (aluzija na Hasanbegovićevu vjeroispovijest), ali taj je udarac lijepo prokazao i narav Mikulićeve stranke i prirodu Hasanbegovićeve zablude. Može se on upinjati koliko hoće oko pravaštva, ali kad-tad će mu neki mikulić prebrojiti krvna zrnca, nema tu pomoći.
Jerichow, HRT, 14. studenoga, 8:55
Raspored programa, shema, može se raditi i boljim alatom od lopate: za neke sadržaje postoje bolji i gori termini, nije dobro da dva slična sadržaja idu u isto vrijeme na dva programa iste kuće (npr. Sherlock Holmes na Prvom, a Agatha Christie na Drugom) i sl. Izvrstan njemački režiser Christian Petzold – koji nije zvijezda padalica, već ozbiljan autor dojmljivog opusa – mogao je biti plasiran u boljem terminu od srijede ujutro, u osam sati i 55 minuta. Tko će gledati ozbiljan, težak film u to doba (‘Jerichow’ je u Veneciji nominiran za Zlatnoga lava, a u Njemačkoj nagrađen nagradom filmskih kritičara)? Vjerojatno ga nije vidjelo više od nekoliko stotina ljudi, dok bi navečer u prime timeu povukao mnoge pametnije gledatelje s konkurentskih programa na Treći, koji je u dijelovima koje nije zahvatila gangrena i dalje nešto najpametnije u našem eteru. Sveukupnom. Za loše odabrane termine postoji snimalica, ali nemaju je svi, kao i mogućnost gledanja programa unatrag, na kablovskoj TV. Reprizirati, unedogled, dok svi ne vide.
Dnevnik Nove TV, 14. studenoga, 19:15
Eter paraju riječi reporterke koja u središnjem Dnevniku Nove TV koristi izraz ‘podrijeklo’, vjerojatno jedinu koja zvuči gore od fatalne ‘sumljivosti’. ‘Podrijeklo’ dobro oslikava političku i idejnu zbunjenost nove Hrvatske – poželjno je politički se legitimirati novim, a ne starim riječima, ali i za jedne i za druge valja imati ponešto znanja. Prije se govorilo ‘porijeklo’ i vrag zna zašto je ta riječ najednom dospjela na index prohibitorum, a zamijenilo ju je pravovjerno ‘podrijetlo’, riječ koju je u govornoj praksi običnih ljudi gotovo nemoguće pronaći. Jednaku konfuziju izaziva nevina riječ ‘potrebno’ koju mnogi zamjenjuju riječju ‘potrebito’ (ministar zdravstva najčešće), iako njihovo značenje uopće nije isto: potrebno označava ono što nedostaje, što treba pribaviti, nabaviti, priskrbiti, a potrebit znači u potrebi da mu se pomogne, siromašan, bijedan… Ministar obrane pak redovito koristi riječ ‘helihopter’. Pa dokle?! Neka mu netko kaže za pojmove ‘vrtolet’, ‘uvrtnjak’, ‘zrakomlat’ – s njima barem neće tako očajnički griješiti.
Dnevnik Nove TV, 17. studenoga, 19:15
Događaje u Vukovaru pokušale su iskoristiti neke desničarske stranke poput Naprijed za Hrvatsku i Hrasta, kaže Mislav Bago u ognjici live javljanja iz Vukovara, brzajući i ne razmišljajući: Naprijed za Hrvatsku ne postoji – to je kentaur Ive Josipovića i Zlatka Hasanbegovića. Za Hrvatsku su naime Neovisni, Neovisni za Hrvatsku, a naprijed, forza, je Josipovićeva stranka Naprijed Hrvatska. Nije to jako važno, događa se svakome, u eter, uživo, odlaze kojekakve tvorbe, a veću pouku iz ovog Bagina lapsusa mogu izvući dvije neprirodno ukrižane stranke ljevice i desnice – nisu se, brate, brendirali. Malo mašte u imenima! Malo originalnosti u nastupima, nije dobro ako vas ni Bago ne razlikuje. Bago je, inače, odradio dobar intervju s gradonačelnikom Vukovara Ivanom Penavom koji je zborio pristojno i mudro, što mu nije prečest običaj, pa pohvaljujemo.
A strana, HRT, 17. studenoga, 20:05
Amira Medunjanin blistala je, u jakoj konkurenciji Radojke Šverko, Mirele Priselac Remi i Zorice Kondže, kao sunce! Ta izvrsna izvođačica sevdaha, velikog, moćnog, markantnog glasa, pjevačica je koja ima zagarantiranu budućnost. ‘A strana’ je najbolji domaći zabavni šou na svim televizijama, jedini, uzgred budi rečeno, koji je plod domaće pameti, nije licenca. Nekoć, u jednoumlju, skoro su sve antologijske zabavne emisije bile domaće (‘Jadranski susreti’, ‘Kviskoteka’…), dok se danas sve kupuje, čak i šou ‘Volim Hrvatsku’.
