Po uzoru na svog slavnog prethodnika Josefa Goebbelsa, gospođa Ursula Von der Leyen, neizabrana predsjednica "Četvrtog Reicha", uvela je cenzuru. U beskrajnoj mudrosti svog malog mozga, gospođa Von der Leyen odlučila je da stanovnici EU-a, koji su preživjeli ili izbjegli smrtonosna covid cijepiva koje im je pokušala nametnuti sa svojim prijateljima iz Pfizera, ne smiju biti izloženi ruskoj propagandi. Za njihovo dobro, naravno, jer to je ono što autokrati uvijek ističu kao glavno opravdanje za uvođenje cenzure. "Mi odlučujemo što je dobro za vas", ti ljudi vole reći. Poput Von der Leyenovinih partnera u zločinu, Blofeld nam poručuje iz svog švicarskog skloništa: "nećete posjedovati ništa, ali ćete biti sretni." Međutim, EU cenzura još nije potpuna, ali napreduje. Marš cenzora i njihovih kolona kukavičkih kolaboracionista može se čuti po cijelom krajoliku društvenih medija. Sve vijesti koje nisu po volji vladajućima nazivaju se "lažnim vijestima" ili "dezinformacijama".
Kada se toliko ljudi toliko dugo drži u neznanju o toliko tema, nije iznenađujuće da većina Europljana nema pojma o tome što se zapravo događa u Ukrajini. Naravno, Rusija već dobija vojni sukob, ali europski državni i korporativni mediji nepokolebljivo održavaju lažljivu priču i svakodnevno šire velike doze lažnih vijesti i dezinformacija. Ako se ponavlja dovoljno često, svaka će laž na kraju zvučati kao istina. Dr. Goebbels je to znao, a zna i gospođa Von der Leyen. Nepotrebno je reći da to stvara određeni duševni mir, iako lažan.
Već više od desetljeća, Europski državni i korporativni mediji napadaju Rusiju i Putina i uspjeli su u javnosti usaditi uvjerenje da Rusija nikako ne može pobijediti u Ukrajini. Sugerirajući da bi Putin bio dovoljno lud i očajan da započne rat protiv NATO-a, također su zauzeti pripremajući javnost za sukob s Rusijom. Osim što je rusko oružje puno bolje i tehnološki naprednije od bilo čega u NATO-vom arsenalu, zapadne oružane snage se uništavaju iznutra. Kao što to rade u Engleskoj, ukidanjem "kodiranih muških" riječi kao što je "strijelac", i zabranom korištenja izraza kao što je "momak."
Oružane snage NATO-a masovno primaju žene, do te mjere da u nekim zemljama do dvadeset posto osoblja čine žene. Žene se primaju za borbene uloge, čak i u postrojbe specijalnih snaga. S obzirom na činjenicu da žene nisu dorasle muškarcima ni u jednom fizičkom natjecanju, to znači da je kvaliteta radne snage (engl. manpower - zabranjen izraz!!) u cijelom NATO-u dramatično pao. U tom smislu treba napomenuti da u atletici, ovisno o disciplini, muškarci stalno nadmašuju žene između deset i dvadeset pet posto. Kada se tome doda činjenica da je u najmanje osam zemalja NATO-a ministrica obrane žena, postaje jasno da NATO više nije organizacija koju treba shvaćati ozbiljno.
U svakom slučaju, u čvrstom uvjerenju da su neonacistički ratnici iz Ukrajine u procesu pobjede nad Rusijom, Europljani se usredotočuju na druga pitanja poput toga gdje provesti ljetni odmor. I odmah se osjećaju krivima, jer slušaju i čitaju o globalnom zatopljenju i već su uvjereni da su za sve krivi. Slušaju i čitaju o tisućama mladih muslimana i Afrikanaca koji toliko vole "Zapad", njegove žene i njegove velikodušne milostinje da dolaze u Europu kako bi zgrabili što god mogu.
Lakovjerni Europljani slušaju i čitaju o mnogim načinima na koje se svijet koji su naslijedili uništava pred njihovim očima. Ali te iste oči ne žele vidjeti niti registrirati što se zapravo događa. Rezultirajuća kognitivna disonanca pokopana je pod neprestanom paljbom propagande.
U rijetkim prilikama kada im je dopušteno, bolje rečeno naređeno, da glasaju, oni poslušno daju svoj glas na izborima koji su lažirani na tisuće načina. Jedna vrlo učinkovita metoda namještanja je objavljivanje predizbornih anketa. Kada izborni rezultati nisu u skladu s prognozama, državni i korporativni mediji to tumače kao preokret ili iznenađenje. Ipak, prava iznenađenja su isključena zbog stroge kontrole kojim strankama i kandidatima je dopušteno sudjelovanje. Naravno, pravih iznenađenja nikada neće biti, jer nijedna država neće dopustiti da se o njezinoj sudbini odlučuje na otvorenim izborima.
Ipak, Europljani, poput poslušnih i lakovjernih građana diljem svijeta, nikad ne razmišljaju zašto bi imali pravo glasa. Vaš glas zapravo ništa ne znači, a da znači, ne biste imali pravo glasa. Odluke uvijek donose elite, što samo po sebi nije loše sve dok se takve elite drže uzrečice "noblesse oblige". U donošenju odluka, opće dobro treba uvijek biti vodilja. Ali europskim elitama nije dopušteno djelovati po tom principu, jer od 1945. više ne postoji izvorno europsko opće dobro.
Komentar: Noblesse oblige (izg. noblȅs oblȋž) plemstvo obvezuje; stil ponašanja i osjećaj časti u patricijskim i aristokratskim slojevima; obveza na časno i odgovorno ponašanje onih koji su visoka roda ili na istaknutom društvenom položaju. Noblesse oblige općenito se koristi kako bi se impliciralo da bogatstvo, moć i prestiž dolaze s odgovornostima
Budući da su SAD osvojile velik dio Europe tijekom Drugog svjetskog rata, držale su je pod vojnom okupacijom. U biti, Europa pod okupacijom SAD-a, organizirana u NATO i EU, ne razlikuje se od onih dijelova Latinske Amerike kojima SAD upravlja od 1898. godine. Glavna razlika između to dvoje je u tome što su u Latinskoj Americi kojom dominiraju SAD ljudi prihvatili bejzbol kao nacionalni sport dok su ostali vjerni svom materinjem jeziku španjolskom. U Europi kojom dominiraju SAD, ljudi su ostali vjerni svom omiljenom sportu: futbalu [engl. football,op.prev.] ili nogometu [engl. soccer,op.prev.] kako ga nazivaju njihovi imperijalni gospodari, ali sve više prelaze na engleski nauštrb svojih materinjih jezika.
Većina onoga što nije u redu s današnjom Europom proizlazi iz stanja pod američkom okupacijom. Niti jedno carstvo neće odobravati nacionalizam u bilo kojem obliku. Upravo zato se od 1960-ih uvode reformske strategije koje razaraju obitelj i naciju. Počelo je s feminizmom, "seksualnim oslobađanjem" i širenjem vizualno istaknute muške homoseksualne subkulture. Danas se radi o "probuđenosti" [engl. "woke", op.prev.] i o rodnom ludilu. Vlada SAD-a službeno prihvaća cijeli program kao dio svog sustava vrijednosti. Iako nisu otporne na ove dragocjene inovacije, SAD su, u konačnici, zaštićene svojim zemljopisnim položajem između dva golema oceana i nastavit će ubirati prednosti ekonomske nadmoći koju uživaju više od stoljeća.
Postoji samo jedan izlaz nereda u kojem se Europa trenutno nalazi, a to je da Rusija dovrši Specijalnu vojnu operaciju u Ukrajini. Prave konture te pobjede i njezine šire implikacije postaju sve vidljivije: cijela crnomorska obala postat će dio Rusije, zapadna Ukrajina bit će podijeljena između Poljske, Mađarske i Rumunjske, a ono što ostane od Ukrajine, oko dvjesto tisuća četvornih kilometara uglavnom plodne zemlje, smještene oko Kijeva, postat će ruska klijent država.
Malo je teže zamisliti što će biti s ostatkom Europe: NATO i EU vjerojatno neće propasti, ali hoće li to rezultirati povlačenjem SAD-a iz njihovih europskih vazalnih država?
S kulturnim i društvenim propadanjem Europe okupirane od strane SAD-a, Rusija je sada postala utjelovljenje europskih vrijednosti i kulture. Kao takva, Rusija ponovno ima povijesnu odgovornost, bolje rečeno misiju, osloboditi ostatak Europe i vratiti ga europskoj kulturi.
U 19. stoljeću Rusija je oslobodila Europu od francuske dominacije, u 20. stoljeću Rusija (kao SSSR) spasila je Europu od njemačke dominacije, a logično je da će u 21. stoljeću Rusija osloboditi Europu od SAD-a.
