Iako je kriza u kojoj mnogi simboli ekonomske stabilnosti i moći postaju slabi i neotporni, gase se čak, uvijek će se naći optimisti poduzetničkog duha koji će, primjerice, reči: usprkos svemu uvijek ima mjesta za otvoriti još jednu trafiku na prometnom mjestu. Nažalost, stvarnost je na suprotnim pozicijama i ona diktira slijedeće: uvijek se može bez još jedne trafike.
Dok prolazim kroz down town primjećujem da se samnjio broj trafika (nekad smo ih zvali “budice”) iliti kioska u kojima se prodaju novine, duhan, poštanske marke, biljezi… A u preostalima promet je daleko manji nego u zlatno doba novina, revija, publikacija. Parafrazirat ću Hegelovu misao o novinama i reči da je internet jutarnja molitva modernog čovjeka. Upravo je ta činjenica umanjila i broj i značaj trafika. Novovjeke trafike na kojima se prodaju elektronske novine nalaze se na serverima, a ne više na prometnim uglovima grada. E, da se preko nekog portala može izravno doći i do pakla cigareta i mirisnog dima, trafike bi savim nestale.
Smanjio se broj trafika i njihov promet, jer najviše se kupovalo kad se išlo na posao i kad se s posla vraćalo. Treba se samo prisjetiti koliko su samo svakog jutra ili poslije petnaest sati kupovali novine i cigarete samo radnici Đure Đakovića. Nema više radnika, mislim, nema ih više toliko da bi trafike cvjetale. Desetkovani.
Kad sam bio klinac osnovac trafike su mi bile važne, jer sam u njima osobno kupovao „Kekec“, Borbin zabavnik za mlade od 7-77 godina, prepun francusko-belgijskih stripova i „Plavi vjesnik“, list u kome su osim stranih stripova (Den Deri!), objavljivani domaći stripovi Julesa Radilovića, braće Neugebauer i drugih majstora. Nisam mogao dočekati dane njihovog izlaska. Događalo se da se ovdje rasprodaju, pa sam morao po njih ići čak u Bosanski Brod, kuneći se putem da mi je to posljednji put i da ću ubuduće bolje paziti. Danas sa sličnim žarom čekam još jedino „Zarez“ i to samo zato jer elektronska inačica nije ažurna.
Preko puta Zavoda za zapošljavanje, u Vukovarskoj aveniji, snimio sam trafiku. Cigareta, novina, knjige, žvakaćih guma, upaljača, križaljki, olovaka, bombona, bonova za mobitele, listića za loto i bingo, duhana i cigareta, DVD-ova, CD-ova, razglednica, poštanskih maraka, biljega- koliko hoćeš, samo nema više uzbuđenih i nestrpljivih dječaka koji čekaju i kupuju svoje omiljene listove.
Tako prolazi slava trafika.
sbperiskop
Dok prolazim kroz down town primjećujem da se samnjio broj trafika (nekad smo ih zvali “budice”) iliti kioska u kojima se prodaju novine, duhan, poštanske marke, biljezi… A u preostalima promet je daleko manji nego u zlatno doba novina, revija, publikacija. Parafrazirat ću Hegelovu misao o novinama i reči da je internet jutarnja molitva modernog čovjeka. Upravo je ta činjenica umanjila i broj i značaj trafika. Novovjeke trafike na kojima se prodaju elektronske novine nalaze se na serverima, a ne više na prometnim uglovima grada. E, da se preko nekog portala može izravno doći i do pakla cigareta i mirisnog dima, trafike bi savim nestale.
Smanjio se broj trafika i njihov promet, jer najviše se kupovalo kad se išlo na posao i kad se s posla vraćalo. Treba se samo prisjetiti koliko su samo svakog jutra ili poslije petnaest sati kupovali novine i cigarete samo radnici Đure Đakovića. Nema više radnika, mislim, nema ih više toliko da bi trafike cvjetale. Desetkovani.
Kad sam bio klinac osnovac trafike su mi bile važne, jer sam u njima osobno kupovao „Kekec“, Borbin zabavnik za mlade od 7-77 godina, prepun francusko-belgijskih stripova i „Plavi vjesnik“, list u kome su osim stranih stripova (Den Deri!), objavljivani domaći stripovi Julesa Radilovića, braće Neugebauer i drugih majstora. Nisam mogao dočekati dane njihovog izlaska. Događalo se da se ovdje rasprodaju, pa sam morao po njih ići čak u Bosanski Brod, kuneći se putem da mi je to posljednji put i da ću ubuduće bolje paziti. Danas sa sličnim žarom čekam još jedino „Zarez“ i to samo zato jer elektronska inačica nije ažurna.
Preko puta Zavoda za zapošljavanje, u Vukovarskoj aveniji, snimio sam trafiku. Cigareta, novina, knjige, žvakaćih guma, upaljača, križaljki, olovaka, bombona, bonova za mobitele, listića za loto i bingo, duhana i cigareta, DVD-ova, CD-ova, razglednica, poštanskih maraka, biljega- koliko hoćeš, samo nema više uzbuđenih i nestrpljivih dječaka koji čekaju i kupuju svoje omiljene listove.
Tako prolazi slava trafika.
sbperiskop
