Uskoro će biti dvije godine otkad je zabranjen dolazak na gornjozagrebački Trg Svetog Marka svima koji ne rade u zgradama Vlade i Sabora ili nisu službeni gosti. Vlast je tu zabranu pokušala opravdati sigurnosnim razlozima. Tako što je incident koji je izazvala poremećena osoba proglasila terorističkim aktom. A cilj je zapravo bio onemogućiti prosvjede na tom mjestu. To kao da smo zaboravili. A ne bismo smjeli. Ali kolektivni zaborav u Hrvatskoj je odavno tradicija.
Od masovne histerije pogubniji je jedino kolektivni zaborav.
Masovnu histeriju je po prirodi stvari teško kontrolirati čak i kad je namjerno potaknuta.
A iz njene energije može se, istina uz visoku razinu rizika, iščahuriti i ponešto korisno.
Upravo zbog toga što je nije moguće u potpunosti kontrolirati jednom kad se ‘zalaufa’ histerija može, ako ništa drugo, izazvati otpor i aktivirati energiju razuma.
Makar ponegdje i makar nakratko.
Kolektivni zaborav međutim nikada nije lišen kontrole onih kojima je potreban.
Uglavnom ne rađa otpor a pogotovo ne provocira energiju koja bi mogla donijeti promjenu nabolje.
Uskoro će tako biti pune dvije godine od dana kada je zabranjen dolazak na gornjogradski Trg svetog Marka u Zagrebu.
Svima osim onih koji tamo rade u zgradama Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske u koje se ulazi s tog trga.
I onih koji su u te zgrade službeno pozvani.
To je trg na kojem se polaže predsjednička prisega.
Trg na kojem je crkva Svetog Marka, jedan od vizualnih simbola glavnog grada Hrvatske.
Trg koji je bio nezaobilazna točka svih turističkih ruta.
Taj trg već je gotovo dvije godine zabranjena zona osim za povlaštene.
Opasan metalnim ogradama taj je trg postao rugoba koja služi kao parkiralište.
Za limuzine istih tih povlaštenih.
Onih koji su izabrani da služe narodu, ali ih zanima jedino da vladaju.
I da ih narod pritom ne uznemirava.
Čin poremećenog pojedinca proglašen terorizmom da bi se onemogućili prosvjedi pred zgradama Vlade i Sabora
Vjerojatno nema nikoga da nije čuo ili pročitao koji je bio službeni razlog zabrane dolaska na Trg Svetog Marka.
No, uvijek valja ponoviti.
Dakle, zabrana se dogodila kad je 22-godišnjak naoružan puškom krenuo ka zgradi Vlade, zapucao prema policajcima i jednog ranio.
Prva službena reakcija je bila tvrdnja da je riječ o terorističkom aktu.
Kasnije je čak ‘proizvedena’ teorija da je cilj napada bio premijer Andrej Plenković.
Iako se on tada nije nalazio u zgradi Vlade.
Iako je istraga brzo pokazala da je napadač poremećena osoba.
Nije imao nikakav konkretan cilj pa tako niti plan da napadne premijera.
Te, iako se ranjavanje policajca dogodilo pred zgradom Vlade, nije tu bilo nikakvog terorizma.
Terorizam se, naime, definira kao smišljena uporaba nezakonitog nasilja ili prijetnje nezakonitim nasiljem radi usađivanja straha, s namjerom prisiljavanja ili zastrašivanja vlasti ili društva kako bi se postigli ciljevi koji su općenito politički, vjerski ili ideološki.
Poremećeni napadač bio je motiviran vlastitim frustracijama i niti na kraj pameti mu nisu bili nikakvi politički, vjerski ili ideološki ciljevi.
Niti da će vlast na bilo što prisiliti.
Samo je, istina na vrlo opasan način, tražio pažnju.
To međutim nije smetalo vrh vlasti da zabrani pristup na Trg Svetog Marka svima osim odabranih objašnjavajući takvu odluku sigurnosnim razlozima.
Nije li demokratsko pravo mirno prosvjedovati pred sjedištem najviših institucija demokratske države?
Iako je opisani incident bio jedina sigurnosna ugroza na tom mjestu, dokaza o bilo kakvoj terorističkoj prijetnji uperenoj prema vrhu vlasti nema a stvarni teroristi imali bi mnogo drugih mogućnosti za provedbu svojih nakana.
A ako bi netko zaista pokušao počiniti teroristički akt u Vladi ili Saboru niti aktualno policijsko osiguranje na Trgu Svetog Marka ne bi bila nepremostiva prepreka.
Jedino što zaista nešto sprječava željezne su ograde koje onemogućavaju pristup na trg građanima koji ne predstavljaju nikakvu sigurnosnu prijetnju.
Štoviše toliko su ‘pitomi’ da im ne pada na pamet niti organizirati se pa nenaoružani, izuzev svojim grlima i transparentima, maknuti te ograde pa mirno prosvjedovati.
Naprimjer protiv zabrane prosvjeda na tom mjestu.
Jer naravno da je samo u tome stvar.
Vlast je zloupotrijebila incident koji je uzrokovala psihički labilna osoba, ali dijelom i loša organizacija osiguranja zgrade Vlade, da bi onemogućila građanske prosvjede.
Koji su demokratsko pravo građana.
Pa i pred najvišim institucijama demokratske države.
Štoviše, tamo imaju najviše smisla.
Stoga se protiv zabrane prosvjeda i za pravo na slobodan pristup Trgu Svetog Marka, ispred zgrada Vlade i Sabora, trebamo pobuniti svi.
Bez obzira da li bismo ikada sami došli tamo na prosvjed zbog bilo kojeg razloga.
Ali kolektivni zaborav u Hrvatskoj je odavno tradicija.
Zaboravili smo što je stvarni razlog zabrane dolaska na trg na kojem su zgrade Vlade i Sabora.
Zaboravili smo čak i što je stvarna sloboda i demokracija.
