Od ‘uvlačenja’ Crkvi odlukama vlasti gora su samo obrazloženja tih odluka.
Ali vladajuće to ne brine. Uporno ponavljaju pogrešno ‘gradivo’ čak i kad im
Ustavni sud ‘zakuca’ jedinicu u imenik. No, očito je da vladajući nisu samo
bezobrazni. I da povlađivanje Crkvi nije jedini problem. Na to da je zapravo
riječ i općoj nesposobnosti i gluposti da vladajući napišu ‘domaću zadaću’
kako treba Ustavni sud je upozorila pučka pravobraniteljica. Kog vraga joj je
to trebalo? Nije li joj dovoljan obiteljski nedjeljni ručak?
Čitava predstava oko zakonskog ograničenja rada prodavaonica nedjeljom
rezultat je ‘uvlačenja’ vladajućih – Katoličkoj crkvi.
To je jasno da ne može biti jasnije.
Više puta ta je teza je elaborirana (i) na ovom mjestu.
Tako je bilo bjelodano jasno i da je u vrijeme ‘korona sapunice’ doneseno više
odluka koje su također bile ostvarenja želja Crkve.
Kao na primjer ona da su neke mjere za sve ostale organizatore javnih
okupljanja bile obavezne, ali Crkvi su samo – preporučane.
Što se odluka u vezi korone tiče – povratka nema.
Ali nadati se je da će Ustavni sud ‘srušiti’ evidentno neustavne odredbe novog
Zakona o trgovini.
Kao što je odluku o zabrani rada trgovina nedjeljom već ‘srušio’ u rujnu 2019.
Odurno je toliko podilaženje vladajućih Crkvi, pogotovo u državi koja je
Ustavom određena kao sekularna.
No, tu nije kraj.
Način na koji se objašnjavaju ‘uvlakačke’ političke odluke posebno je
degutantan.
I krajnje uvredljiv za ljude u čije ime se te odluke donose.
Tako je sada ministar gospodarstva Filipović, u narodu odnedavno poznat kao
‘Kiosk’, iskazao zadovoljstvo vlastitom zabranom/ograničenjem rada nedjeljom
na spektakularno glup način.
Ustvrdio je da je neustavna odluka omogućila da “žene koje rade u trgovinama
ručaju nedjeljom sa svojim obiteljima, sa svojim najmilijima.
Kako da ne.
Pogotovo onim obiteljima u kojima neki drugi članovi rade nedjeljom pa ne
mogu sudjelovati u idiličnom obiteljskom ručku.
Jer vladajućima nije palo na pamet da ima i drugih koji rade nedjeljom.
Zakoni pisani traljavije od domaće zadaće u petom osnovne
Naročito onim obiteljima koje su među desecima tisuća otišlih iz Hrvatske.
Zbog ‘velebnih’ postignuća vladajućih.
Baš s onim obiteljima u kojima je te svoje ‘najmilije’ (prvenstveno žene)
obiteljski nasilnik (u pravilu muškarac) strpao u bolnicu ili na groblje.
Jer vladajućima nije palo na pamet da donesu zakone kojima bi obiteljsko
nasilje bilo smanjeno.
I(li) drastičnije kažnjavano.
Ali stvar je zapravo još mnogo ozbiljnija.
Jer nije aktualna hrvatska vlast sebe dovela samo u situaciju da uvredljivo
glupo opravdava svoje ‘uvlačenje’ Crkvi.
Glupost je, očito, konstanta njezina djelovanja.
Pa će se tako Ustavni sud morati pozabaviti još jednom zakonskom
budalaštinom.
Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter podnijela je zahtjev za
ocjenu ustavnosti dijela odredbi u izmjenama Zakona o obveznom
zdravstvenom osiguranju.
Onih odredbi prema kojima dio građana jednom u tri mjeseca mora osobno
doći u HZZO kako ne bi izgubili zdravstveno osiguranje.
Osobni dolazak – zbog čega?
U kojem stoljeću žive hrvatski zakonodavci?
To se, na blaži način, ali potpuno jasno, pita i pučka pravobraniteljica u
obraćanju Ustavnom sudu.
Podsjetila je na očajno lošu povezanost javnim proometom manjih mjesta i
onih u kojima su uredi HZZO.
Kao što je podsjetila i na to da ima onih koji se otežano kreću.
Ili im je kretanje moguće jedino u kolicima.
A u mnogim državnim institucijama, uključujući i neke objekte HZZO-a, nije
omogućen adekvatan pristup tim ljudima.
Što je pučka pravobraniteljica također zamjerila zakonodavcu.
Ženama je potreban jedino obiteljski nedjeljni tručak, čak i ako ne rade u
dućanu
Da bi u nastavku, opet vrlo pristojno, ali neumoljivo objasnila koliko je trebalo
biti glup, nesposoban i neodgovoran pa predložiti a potom i usvojiti obvezu
dolaska u HZZO da se ne bi izgubilo zdravstveno osiguranje.
Pa je tako pučka pravobraniteljica Ustavnom sudu napisala i ovo…
Da su sva zakonska rješenja trebaju biti unaprijed detaljno osmišljena i jasno
propisana te obrazložena.
Da je Ministarstvo zdravstva, umjesto obveze periodičnog osobnog dolaska,
rješenje moglo tražiti u umrežavanju podataka između različitih tijela i jačanju
njihove suradnje.
Na kraju, pučka pravobraniteljica je predložila Ustavnom sudu da o biti stvari
odluči na temelju javne rasprave na koju će pozvati predstavnike Ministarstva
zdravstva kao stručnog nositelja Zakona te HZZO-a, kao provedbenog tijela jer
kod izmjena Zakona nije bio jasno definiran cilj koji se nastoji postići.
Ukratko, predložila je Ustavnom sudu da nesposobnim državnim službenicima i
političarima ‘izvuče uši’ i natjera ih da ‘domaću zadaću’ napišu kako treba.
Jer zakonske izmjene koje utječu na život ljudi pisane su traljavije nego domaća
zadaća u petom osnovne.
Ali, kako smo vidjeli iz ranijih primjera, vlast se neće baš niti malo uzbuditi kad
ispod njihove ‘domaće zadaće’ Ustavni sud stavi jedinicu.
A pučkoj pravobraniteljici Teni Šimonović Einwalter prvom prilikom mogu
odbiti usvojiti izvještaj o radu.
I čekati prigodu da joj ne produže mandat.
Kao što su učinili i nekolicini pravobraniteljica u raznim oblastima do sada.
Jer su zaista branile ljude od gluposti vlasti.
Ali i nesposobnosti i bezobrazluka onih koji su izabrani da bi bili elita ovog
društva.
Drugim riječima – jer su te žene radile svoj posao onako kako treba.
Ali nemaju se one zbog čega žaliti.
Sve dok im vladajući omogućavaju da ručaju nedjeljom sa svojim obiteljima.
Pa makar i ne radile u dućanu.
