Pogled u budućnost uvijek je intrigirao čovječanstvo. Pitanje što nas čeka sutra zanimalo je ne samo obične ljude nego i velike zajednice poput država. Stoga nije neobična popularnost svetih knjiga Biblije, Kurana ili osoba poput Nostradamusa ili Babe Vange – zajednička su im proročanstva. Budućnost je neizvjesna, nepredvidiva i podložna mnogobrojnim mogućnostima koje se mogu i ne moraju realizirati. Ako bismo mogli saznati što nas čeka sutra, to bi uvelike utjecalo na ono što se događa danas. Premda nitko ne može znati što će se točno događati u narednim desetljećima (čitaj: mogućnost kvantnog skoka), na temelju postojećih trendova mogu se donijeti zaključci kako bi svijet mogao izgledati 2075. godine.
Od 1975. do 2075. godine
Gledati u budućnost udaljenu 50 godina djeluje jako daleko iz perspektive ljudskog života, ali sa stajališta civilizacije to je vrlo mali period. Prije 50 godina, 1975., svijet je bio obilježen Hladnim ratom, industrijskom proizvodnjom, crno-bijelom televizijom, punk i rock glazbom. Danas 2025. uvelike je drukčije. Računala, pametni telefoni, internet i gospodarstva temeljena na postindustrijskom razvoju znatno su promijenila svakodnevicu. Neki bi rekli da smo prije dvadesetak godina bili „pećinski ljudi“. Sve u svemu, najmanje promjene su došle na političkom planu budući da danas živimo Hladni rat 2.0.
Politički (dis)kontinuitet
Uzevši ovu perspektivu u obzir, logično je za pretpostaviti kako će se svijet 2075. najmanje politički mijenjati. Trenutačno živimo u trenucima odumiranja američke unipolarnosti, jer multipolarnost sve više prevladava. Sjedinjene Države više nisu jedini svjetski policajac. Gotovo ravnopravni konkurenti su Rusija i Kina. Za 50 godina svijet bi mogao biti savršeno multipolaran i konkurentan. Velike države poput Indije, Indonezije, Brazila, Meksika, Nigerije i Južne Afrike konačno bi trebale realizirati svoje neostvarene potencijale. Najizglednije je da će SAD, Kina i Indija voditi glavnu riječ.
Godine 2075. bi broj stanovnika planeta Zemlje, prema procjenama UN-a, trebao iznositi između 9,5 i 10 milijardi. Tada bi rast populacije trebao pasti na nulu. Otprilike deset(ak) sila bi trebalo ravnopravno sudjelovati u međunarodnoj zajednici i donositi važne odluke. To, naravno, podrazumijeva reformu Ujedinjenih naroda, a osobito Vijeća sigurnosti UN-a, ali i drugih multilateralnih organizacija poput NATO-a, G7 i WTO-a. Za razliku od njih, druge multilateralne organizacije poput proširenog BRICS-a i ASEAN-a mogle bi doživjeti renesansu.
Raspad i očuvanje velikih sila
Nije isključeno da se neke velike države poput SAD-a i Rusije raspadnu na manje dijelove. Pritom je puno veća vjerojatnost da će se to dogoditi Americi zbog agresivne podjele na liberale i konzervativce, odnosno na plave i crvene savezne države. Čak i ako se od Ruske Federacije odcijepi jedna Čečenija ili Dagestan, to neće znatno umanjiti rusku moć. Hoće li okrnjene Amerike biti geopolitički čimbenici vrlo je upitno. Teško je očekivati kako će se raspasti jedna Narodna Republika Kina koja ima etničku homogenost stanovništva – 91 posto Han Kinezi. Iako u Indiji živi velika muslimanska manjina, hinduistička većina trebala bi i dalje očuvati cjelinu zemlje pogotovo jer će Indija još dugo biti najmnogoljudnija država svijeta.
Premještanje moći na Istok i Jug
Moć će se u budućnosti premjestiti na Daleki istok zbog velikog rasta tamošnjeg stanovništva i napretka u tehnologiji, znanosti i drugim poljima. Vijetnam, Pakistan, Indonezija, vrlo vjerojatno ujedinjena Koreja, bit će snažne sile uz uvelike etablirane: Kinu, Japan i Indiju. S druge strane, vrlo upitan je opstanak Europske unije koja već desetak godina preispituje svoje postojanje. Osim Sjeverne Koreje, bit će vrlo neizvjesno hoće li postojati složene višenacionalne države poput Sirije, Libije, Bosne i Hercegovine, Ujedinjenog Kraljevstva, Španjolske… Secesionističke silnice su iznimno snažne. Geopolitičku moć dobit će konačno i Afrika, zahvaljujući demografskom rastu, ubrzanom gospodarskom razvoju, digitalnoj transformaciji i bogatim prirodnim resursima.
Gospodarski napredak
Neki bi promatrači rekli kako je za 2075. najlakše predvidjeti gospodarski rast i razvoj. Ekonomija je na koncu konca složena matematička disciplina te se matematičkom računicom može sve mjeriti. Gospodarski rast bi trebao biti postojan, ali usporen zbog manjeg rasta stanovništva i manjeg rasta produktivnosti. Prema istraživanju Goldman Sachsa iz 2021. top 10 najvećih svjetskih gospodarstava 2075. činit će: Kina (57 bilijuna $), Indija (52 bilijuna $), SAD (51 bilijun $), Indonezija (14 bilijuna $), Nigerija (13 bilijuna $), Pakistan (12 bilijuna $), Egipat (10 bilijuna $), Brazil (9 bilijuna $), Njemačka i Velika Britanija (8 bilijuna $).
Gospodarske prognoze savršeno se nadovezuju na političku situaciju. To potvrđuje kako će se moć i utjecaj iz Sjeverne Amerike i Europe premjestiti i na ostale kontinente. Klasični industrijski sektor mogao bi biti marginaliziran zbog zelene tranzicije i digitalnoga gospodarstva. Fosilna goriva mogla bi gotovo nestati iz uporabe, a čovječanstvo se preusmjeriti na obnovljive izvore energije. To je logičan slijed s obzirom na to da klimatske promjene prijete velikim dijelovima planeta.
Svijet rada u vremenima AI-a
Mnoga klasična radna mjesta će nestati zbog automatizacije rada i umjetne inteligencije. Međutim, ljudi će morati nešto raditi, a to će vrlo vjerojatno biti nova radna mjesta koja će upravljati tehnološkim procesima. Monetarni sustavi kakve poznajemo će gotovo nestati, a sve će temeljiti na digitalnoj valuti. Papirnati novac otići će u povijest. Ovisno o razvoju, bit će i dalje velike razlike između razvijenih i nerazvijenih područja. Megagradovi (Tokio, London, New York, Rio de Janeiro, Lagos…) bi mogli zasjeniti države i postati centri bogatstva. Slično bi moglo biti i s tehnološkim klasterima. Postoje ideje da nećemo trebati raditi i da će postojati univerzalni dohodak, a radit će umjetna inteligencija za ljude. Možda univerzalni dohodak postane realnost, ali ljudi će ipak trebati nešto raditi.
Tehnološki napredak
I tu dolazimo do tehnološkog napretka. Taj dio budućnosti najviše „pali maštu“ prosječnim ljudima. Iako su nekada predviđali da će ljudi u današnjim vremenima letjeti, to se nije dogodilo. Štoviše, prijevozna sredstva poput bicikala i (električnih) romobila doživljavaju procvat. No, napredak tehnološki će sigurno biti velik. Vjerojatno najvažnija sastavnica tehnologije bit će umjetna inteligencija koja će gotovo dosegnuti razinu čovjeka. U nekom obliku humanoidni roboti (androidi) imat će vrlo važnu ulogu. Možda se dogodi nešto nalik na videoigru „Detroit Become Human“ u kojoj su androidi postali glavni rivali ljudima. Međutim, vjerojatnije je kako će umjetna inteligencija ostati kontrolirana. To je ipak vrsta ljudskog alata, koliko god se činila naprednom.
Biotehnologija, nanotehnologija i genska terapija mogle bi uvelike produljiti ljudski vijek jer će mnoge bolesti biti eliminirane. Promet će se ubrzati, a autonomna vozila imat će važnu ulogu. Dominirat će zračni i električni vidovi prometa. Međukontinentalni promet bi trebao doživjeti drastičan skok zbog supersoničnih zrakoplova i ultrabrze željeznice. Trebala bi se razviti svemirska tehnologija koja će omogućiti ljudima odlazak na druge planete Sunčeva sustava – npr. Mjesec i Mars. No, kolonizacija drugih planeta teško će biti moguća u periodu od pola stoljeća. Tehnologija će očekivano ojačati virtualni svijet. Neki napredni internet donijet će novu dimenziju. Mnogi ljudi neće moći razlikovati virtualno od stvarnog. Industrija zabave (filmovi, videoigre…) doživjet će veliki iskorak. Sav tehnološki napredak smanjit će privatnost prosječnog čovjeka. Profitirat će velike korporacije.
Društveni napredak
Kako će sve navedeno utjecati na društvo? Hoće li doći do napretka ili nazadovanja? Vidljivo je kako tehnologija uništava društvo jer ljudi više vremena provode družeći se virtualno nego za stolom, a o prirodi da ne govorimo. Međutim, ne treba sve gledati crno. Obrazovanje će postati digitalizirano i cjeloživotno, kao i mnogi poslovi. To će omogućiti prilagodbu na korist ljudima. Automatizacija i unifikacija svega mogla bi potaknuti individualizam kod stanovnika planeta koji će se željeti istaknuti od mase.
Iako će globalizacija dosegnuti maksimume, neće ukinuti regionalne i lokalne identitete. Različiti identiteti poput narodnosti, vjeroispovijesti, rase, spola mogli bi biti prihvaćeni s manje prijepora. Ljudi će tražiti smisao u megadigitaliziranom svijetu. Mogle bi se pojaviti i nove religije koje će slaviti AI (AI-kultovi) ili ga vidjeti neprijateljem čovječanstva. Tehnološki i gospodarski napredak mogli bi uvelike smanjiti problem globalnog siromaštva. No, mogao bi se pojaviti problem siromaštva u razvijenim zemljama jer će najviše napredovati megalopolisi, a ostala područja bit će zanemarena.
Neki pravedniji svijet?
U svakom slučaju, ljudi će i dalje biti ljudi sa svim svojim vrlinama, manama, težnjama i proturječnostima. Sukobi, ratovi, sporovi, bolesti, nepravde, siromašni i obespravljeni neće nestati, kao ni klimatski izazovi. Zašto? Zato što su to sastavnice razvoja. Pitanje svih pitanja jest: hoće li svijet 2075. imati ljudsko lice ili lice nečeg drugog? Treba biti optimist i zaključiti kako će društvena pravda prevladati. S vremenom se svijet sve više civilizira i postaje ugodnije mjesto za život. Ako se ti trendovi nastave, bit će dobro. U suprotnom, čovječanstvo će biti masa ispranih i bezličnih mozgova koja trči za novcem ili iluzornom zabavom koja to nije. Humanost i stvarni svijet morat će nadmašiti AI i virtualne sadržaje.
