Stojimo na uglu skanjujući se.
Pita me gdje ćemo sjesti.
– Hajdemo još ravno.
Pored nas promiču prolaznici
ruku zauzetih vrećicama
u kojima se naziru jabuke.
Prošlo je puno godina otkada je bio moj ilegalac
u Cvjetnom naselju. U tom sanjarskom dobu
naših života znali smo zaglibiti na neistraženom
teritoriju čulne gladi. Navijali smo stolni sat
koji je oponašao zvonjavu telefona, podizali slušalicu
i pred zgranutim curama govorili: pogrešan broj.
U izabranom neuglednom bifeu, nasuprot
natkrivenoj tržnici sa skromnom
ponudom voća i verdure,
on u našem gradu opet navija budilicu.
Zvoni njegova ponuda kako će mi
tekst o stomatološkom turizmu
predati u rukopisu. Ne dižem slušalicu.
– Ako želiš da ga objavim, moraš ga prekucati.
Nisam ti ja cure iz studentskog koje smo obmanjivanjem lovili!
