Nakon što je prethodno boravio u Kini, gdje se sastao s predsjednikom Xi Jinpingom, indijski premijer Narendra Modi je u ponedjeljak doputovao u ruski grad Soči i sastao se s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Iako će se lideri tri zemlje sljedećih nekoliko mjeseci imati priliku sastati na godišnjim skupovima Šangajske organizacije za suradnju i skupine BRICS, čini se da preferiraju neke stvari riješiti na bilateralnoj razini. Stoga posjet Narendre Modija ima posebnu važnost.
U Sočiju je održan važan sastanak između ruskog predsjednika Vladimira Putina i indijskog premijera Narendre Modi.
“Rusija je stari prijatelj Indije, dijelimo dugogodišnje povijesne veze, a predsjednik je moj osobni prijatelj i prijatelj Indije”, rekao je Modi tijekom sastanka s Putinom rezidenciji na Crnom moru
“Godinama, ti i ja, bili smo uz rame uz rame, bilateralno i na međunarodnoj sceni… I jako mi je drago što je tako”, dodao je indijski premijer.
Čak i ako su riječi Modija određeni oblik diplomatske pristojnosti, valja reći da posljedice ove izjave na međunarodnoj razini sigurno neće biti male.
Trgovinska razmjena, energetski odnosi i vojna suradnja su bile tri velike teme susreta u Sočiju. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je govorio o “strateškom partnerstvu” između Rusije i Indije, ponovivši porast ekonomske suradnje između dvije zemlje, koja je porasla za 20% posljednjih godina i 40% u posljednjem razdoblju.
Ovo je gospodarsko partnerstvo u kojem energija ne može ne igrati primarnu ulogu. Ruski izvoz je usmjeren energente i na nuklearnu energiju i Gazprom, Rosneft i Rosatom predstavljaju ključne alate geopolitike Moskve, a Indija je također dio ove strategije.
Kao što piše ruska agencija Tass, Lavrov je ponovio “kako se izvoz nafte u Indiju u prošloj godini povećao se 10 puta”. No, pored nevjerojatnog ulaza Rosnefta na sve zahtjevnije indijsko tržište, zabilježen je i porast tržišnog udjela Gazproma u plinskom sektoru, ali prije svega treba naglasiti ruski ulazak u indijski nuklearni program.
Upravo zbog toga je vijest koju treba naglasiti da postoji mogućnost početka pregovora stvaranja zone slobodne trgovine između Euroazijske ekonomske unije i Indije, po modelu kakav je nedavno dogovoren s Iranom.
Vladimir Putin bio je vrlo jasan. Ponovio je kako Moskva i New Delhi uspostavljaju “bliske kontakte i dobru vojnu suradnju, što ukazuje na visoku stratešku razinu našeg partnerstva”.
Savez između ruskog i indijskog obrambenog sektora traje još vremena Sovjetskog Saveza i moderna Rusija nije iznimka. Prema podacima Stockholmskog međunarodnog instituta za mirovno istraživanje (SIPRI), Moskva ostaje glavni partner u prodaji oružja u Indiji.
Kao što je Economic Times napisao u prosincu prošle godine: “U razdoblju od 2012. do 2016. godine je Rusija činila 68% indijskog uvoza oružja, u usporedbi s 14% Sjedinjenih Država i 7,2% Izraela”.
Indija pokušava diversificirati uvoz, prije svega kako bi se izbjeglo prekomjerno suočavanje sa Sjedinjenim Državama. No, jasno je da će Moskva i dalje biti glavni saveznik Indije u opskrbi vojne opreme. To je ključno, ako uzmemo u obzir želju Indije da ojača svoje vojne kapacitete.
U tom smislu, prijateljstvo s Rusijom nije samo povezano s tržištem oružja već i povećanjem vojnog znanja. Između Indije i Rusije traje stalna vojna razmjena na visokoj razini, a oružane snage dvije zemlje često sudjeluju u zajedničkim vježbama. Sjetite se vojnih vježbi “INDRA-2017”, koje su provele indijska i ruska flota na Dalekom istoku Rusije ili one ruskih kopnenih snaga u indijskoj pokrajini Rajasthan 2015.
Susret između Modija i Putina je ujedno poruka dvjema supersilama u Aziji i Pacifik. Manjim dijelom Kini, a većim Sjedinjenim Državama.
Istina je da Kina ima složene odnose s Indijom i otvorena na lokalnoj razini. Tu je i novi savez Kine i Pakistana koji učinkovito blokira Indiji pristup Središnjoj Aziji. Zbog sukoba između New Delhija i Pakistana, Vladimir Putin može igrati i na indijsku kartu.
Međutim, Kina ovdje nije glavna meta i Xi Jinping je jasno poručio kako ga ne zanimaju neprijateljski odnosi s Indijom. Peking je svjestan koliko je korisno imati gospodarski diva Indiju unutar Šangajske organizacije za suradnju. Kina ima čak dobar odnos s Indijom i na afganistanskoj fronti, koja je od posebne važnosti za Peking.
Za Sjedinjene Države su ovi susreti bili alarmno zvono. Washington je smatrao ili se nadao da će Indija biti stupom nove američke strategije za indo-pacifičku regiju, kojoj je cilj u okruženje staviti kinesku gospodarsku silu.
Washington je uvijek indijske snage smatrao za treći stup mogućeg indo-pacifičkog saveza, kojeg u očima američkih stratega čine SAD, Japana Indija i Australija. No, Putinov potez bi mogao imati veliki utjecaj na san Trumpove administracije, koja je reciklirala takozvanu “Obaminu doktrinu” prodora u azijsko-pacifičku regiju.
Takozvana “Obamina doktrina” se temelji na članku kojeg je u časopisu Foreign Policy u listopadu 2011. objavila Hillary Clinton. Članak Američko pacifičko stoljeće, kojeg vjerojatno nije ni napisala tadašnja američke državna tajnica, nego samo potpisala spreman uradak, kasnije je Obama uzeo kao smjernicu za njegovu strategiju proboja u azijsko-pacifičku regiju, koja je tako dobila ime Obamina doktrina.
Nakon niza događaja u regiji, SAD su polako počele gubiti tlo pod nogama i Kina se počela nametati kao ključna i neupitna sila u cijelom području Dalekog istoka. Rusija je djelovala kao poveznica između suprotstavljenih strana, sve dok prošle godine u Šangajsku organizaciju za suradnju nisu ušli Indija i Pakistan, a ove se godine očekuje pristupanje Irana.
Mike Pompeo je dolaskom na mjesto američkog državnog tajnika došao na ideju stvaranja saveza između američke vojske i snaga Indije, Japana i Australije.
Tek sad je nekima jasno da Vladimir Putin nije iz puke političke ljubaznosti ili prijateljstva dogovorio susret s Narendrom Modijem u Sočiju.
Naime, novi američki državni tajnik Mike Pompeo je odmah krenuo s intenzivnim i napornim poslom kako bi ponovno udario temelje američkoj strategiji u indo-pacifičkoj regiji.
Nakon što je glavni arhitekt dijaloga sa Sjevernom Korejom, koji bi na kraju mogao završiti s razgovorom Kima i Trumpa u Singapuru, ali vrlo lako i propasti, bivši direktor CIA-e sada radi na razvoju nove strateške doktrine za indo-pacifičku regiju, što su potvrdili direktor azijskih poslova Bijele kuće Matthew Pottinger, ministar financija Steven Mnuchin, s kojima priprema dokument koji bi trebao biti objavljen ubrzo nakon ljeta.
Jasno je da je Kina, glavni partner i protivnik Washingtona u regiji, glavni cilj ove strategije. S Pekingom SAD imaju ambivalentan odnos. Trumpov dolazak u Bijelu kuću je ponovno potaknuo suparništvo u komercijalnim i geopolitičkim područjima, ali je istovremeno otvorio izravni kanal između američkog predsjednika i njegovog kolege Xi Jinpinga.
Strateška doktrina koju razvija Pompeo se temelji na potrebi da se Kina suzdrži gospodarskom, komercijalnom i vojnom dinamikom i stvaranjem osovine s tri glavna regionalna partnera koje SAD vide u Japanu, Indiji i Australiji.
Osnovna ideja je izgradnja četverokuta koju bi činile parlamentarne demokracije velikog područja između Pacifika i Indijskog oceana, a to su Sjedinjene Države, Japan, Australija i Indija. Za stvaranje vojnog savezništva protiv Kine uzimanje u obzir unutarnjeg političkog sustava i nije posebno razumna ideja, ali Pompeo vjeruje da je to ključno za stratešku suradnju.
“Premisa je političko-ideološka i da te zemlje dijele iste vrijednosti i iste pravne principe. Scenarij, u stvari, nije nova. Među centrima za istraživanje u Washingtonu se o tome raspravlja već neko vrijeme. Ali sada je projekt postao konkretan. Američki, indijski, australski i japanski diplomati to detaljno ispituju”, za Corriere della Sera je napisao vanjskopolitički analitičar Giuseppe Sarcina.
No, čini se da Washington traži previše. Od saveznika se zahtijeva da aktivno sudjeluju u operaciji “Freedom of navigation” u Južnom kineskom moru i održavanje zajedničkih pomorskih vježbi.
Kina nije slučajno provela zrakoplovne vježbe odmah nakon najave ovih planova, koristeći se vojnom infrastrukturom izgrađenom na umjetnim otocima u Južnom kineskom moru.
Osim toga, čak i američki partneri nevoljko gledaju na inicijativu Mikea Pompea. Australija ne želi izgubiti status velikog ekonomskog partnera Pekinga. Indija vidi koristi od puknuća veza između Sjedinjenih Država i Pakistana, ali nikako ne želi ekstremno rivalstvo s Kinom. New Delhi se odlučio na aktivni dijalog s Pekingom, dok Japan potresa neizvjesnost Abeove izvršne vlasti, pogođene nizom skandala. Sve ovo su okolnosti u kojima je teško računati na udaranje temelja za bilo kakvu dugoročnu strategiju.
U svojoj strategiji Mike Pompeo može računati na snažnu podršku političkog i vojnog aparata Washingtona.
The Diplomat je izvijestio kako je Senat za inicijative koje bi poboljšale američku prisutnost indo-pacifičkoj regiji osigurao 7,5 milijardi dolara, što bi trebalo osigurati ekonomske interese Washingtona u regiji, ojačati interakciju sa saveznicima i prije svega stvoriti operativnu strategiju nacionalne sigurnosti koja u Kini identificira silu protiv koje je potrebno “ojačati obranu i odvraćanje”.
Inicijativu “Asia Reassurance initiative act” je prvi podržao republikanski senator John McCain, a sada ima potporu stranačkih kolega Corya Gardnera, Marca Rubia, Todda Younga i demokrata Edwarda Markeya i Bena Cardeya.
Državni je odbor sa svoje strane potvrdio podršku Pentagona. Mike Pompeo je slijedio savjete admirala Jamesa Stavridisa koji je u ožujku u članku za Bloomberg predložio snažnu izvršnu koordinaciju s ministrom obrane Jamesom Mattisom.
Dakle, novi američki državni tajnik ima suglasnost vojno-političkog aparata Washingtona u razradi glavne geopolitičke strategije za blisku budućnost Sjedinjenih Država.
Ali u toj strategiji bi odnos s Kinom iz intenzivnog dijaloga trebao ići ka izravnom sukobu između dviju sila, posebno u Južnom kineskom moru.
Ipak, čini se da će umjesto uporabe vojne sile Mike Pompeo morati ponovno posegnuti za diplomacijom. Što god da su planirali u Washingtonu, planirali su loše. Indija ne misli igrati ulogu “četvrtog stupa” vojne mašinerije za suzdržavanje Kine, što je potvrđeno tijekom nedavnog susreta Narendre Modija i Xi Jinpinga, ali i tijekom susreta indijskog premijera s Vladimirom Putinom početkom ovog tjedna u Sočiju.
logično
Iako će se lideri tri zemlje sljedećih nekoliko mjeseci imati priliku sastati na godišnjim skupovima Šangajske organizacije za suradnju i skupine BRICS, čini se da preferiraju neke stvari riješiti na bilateralnoj razini. Stoga posjet Narendre Modija ima posebnu važnost.
U Sočiju je održan važan sastanak između ruskog predsjednika Vladimira Putina i indijskog premijera Narendre Modi.
“Rusija je stari prijatelj Indije, dijelimo dugogodišnje povijesne veze, a predsjednik je moj osobni prijatelj i prijatelj Indije”, rekao je Modi tijekom sastanka s Putinom rezidenciji na Crnom moru
“Godinama, ti i ja, bili smo uz rame uz rame, bilateralno i na međunarodnoj sceni… I jako mi je drago što je tako”, dodao je indijski premijer.
Čak i ako su riječi Modija određeni oblik diplomatske pristojnosti, valja reći da posljedice ove izjave na međunarodnoj razini sigurno neće biti male.
Trgovinska razmjena, energetski odnosi i vojna suradnja su bile tri velike teme susreta u Sočiju. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je govorio o “strateškom partnerstvu” između Rusije i Indije, ponovivši porast ekonomske suradnje između dvije zemlje, koja je porasla za 20% posljednjih godina i 40% u posljednjem razdoblju.
Ovo je gospodarsko partnerstvo u kojem energija ne može ne igrati primarnu ulogu. Ruski izvoz je usmjeren energente i na nuklearnu energiju i Gazprom, Rosneft i Rosatom predstavljaju ključne alate geopolitike Moskve, a Indija je također dio ove strategije.
Kao što piše ruska agencija Tass, Lavrov je ponovio “kako se izvoz nafte u Indiju u prošloj godini povećao se 10 puta”. No, pored nevjerojatnog ulaza Rosnefta na sve zahtjevnije indijsko tržište, zabilježen je i porast tržišnog udjela Gazproma u plinskom sektoru, ali prije svega treba naglasiti ruski ulazak u indijski nuklearni program.
Upravo zbog toga je vijest koju treba naglasiti da postoji mogućnost početka pregovora stvaranja zone slobodne trgovine između Euroazijske ekonomske unije i Indije, po modelu kakav je nedavno dogovoren s Iranom.
Vojna suradnja
FOTO: SU-57
Vladimir Putin bio je vrlo jasan. Ponovio je kako Moskva i New Delhi uspostavljaju “bliske kontakte i dobru vojnu suradnju, što ukazuje na visoku stratešku razinu našeg partnerstva”.
Savez između ruskog i indijskog obrambenog sektora traje još vremena Sovjetskog Saveza i moderna Rusija nije iznimka. Prema podacima Stockholmskog međunarodnog instituta za mirovno istraživanje (SIPRI), Moskva ostaje glavni partner u prodaji oružja u Indiji.
Kao što je Economic Times napisao u prosincu prošle godine: “U razdoblju od 2012. do 2016. godine je Rusija činila 68% indijskog uvoza oružja, u usporedbi s 14% Sjedinjenih Država i 7,2% Izraela”.
Indija pokušava diversificirati uvoz, prije svega kako bi se izbjeglo prekomjerno suočavanje sa Sjedinjenim Državama. No, jasno je da će Moskva i dalje biti glavni saveznik Indije u opskrbi vojne opreme. To je ključno, ako uzmemo u obzir želju Indije da ojača svoje vojne kapacitete.
U tom smislu, prijateljstvo s Rusijom nije samo povezano s tržištem oružja već i povećanjem vojnog znanja. Između Indije i Rusije traje stalna vojna razmjena na visokoj razini, a oružane snage dvije zemlje često sudjeluju u zajedničkim vježbama. Sjetite se vojnih vježbi “INDRA-2017”, koje su provele indijska i ruska flota na Dalekom istoku Rusije ili one ruskih kopnenih snaga u indijskoj pokrajini Rajasthan 2015.
Poruka Sjedinjenim Državama
Susret između Modija i Putina je ujedno poruka dvjema supersilama u Aziji i Pacifik. Manjim dijelom Kini, a većim Sjedinjenim Državama.
Istina je da Kina ima složene odnose s Indijom i otvorena na lokalnoj razini. Tu je i novi savez Kine i Pakistana koji učinkovito blokira Indiji pristup Središnjoj Aziji. Zbog sukoba između New Delhija i Pakistana, Vladimir Putin može igrati i na indijsku kartu.
Međutim, Kina ovdje nije glavna meta i Xi Jinping je jasno poručio kako ga ne zanimaju neprijateljski odnosi s Indijom. Peking je svjestan koliko je korisno imati gospodarski diva Indiju unutar Šangajske organizacije za suradnju. Kina ima čak dobar odnos s Indijom i na afganistanskoj fronti, koja je od posebne važnosti za Peking.
Za Sjedinjene Države su ovi susreti bili alarmno zvono. Washington je smatrao ili se nadao da će Indija biti stupom nove američke strategije za indo-pacifičku regiju, kojoj je cilj u okruženje staviti kinesku gospodarsku silu.
Washington je uvijek indijske snage smatrao za treći stup mogućeg indo-pacifičkog saveza, kojeg u očima američkih stratega čine SAD, Japana Indija i Australija. No, Putinov potez bi mogao imati veliki utjecaj na san Trumpove administracije, koja je reciklirala takozvanu “Obaminu doktrinu” prodora u azijsko-pacifičku regiju.
Mike Pompeo i recikliranje “Obamine doktrine”
FOTO: Mike Pompeo
Takozvana “Obamina doktrina” se temelji na članku kojeg je u časopisu Foreign Policy u listopadu 2011. objavila Hillary Clinton. Članak Američko pacifičko stoljeće, kojeg vjerojatno nije ni napisala tadašnja američke državna tajnica, nego samo potpisala spreman uradak, kasnije je Obama uzeo kao smjernicu za njegovu strategiju proboja u azijsko-pacifičku regiju, koja je tako dobila ime Obamina doktrina.
Nakon niza događaja u regiji, SAD su polako počele gubiti tlo pod nogama i Kina se počela nametati kao ključna i neupitna sila u cijelom području Dalekog istoka. Rusija je djelovala kao poveznica između suprotstavljenih strana, sve dok prošle godine u Šangajsku organizaciju za suradnju nisu ušli Indija i Pakistan, a ove se godine očekuje pristupanje Irana.
Mike Pompeo je dolaskom na mjesto američkog državnog tajnika došao na ideju stvaranja saveza između američke vojske i snaga Indije, Japana i Australije.
Tek sad je nekima jasno da Vladimir Putin nije iz puke političke ljubaznosti ili prijateljstva dogovorio susret s Narendrom Modijem u Sočiju.
Naime, novi američki državni tajnik Mike Pompeo je odmah krenuo s intenzivnim i napornim poslom kako bi ponovno udario temelje američkoj strategiji u indo-pacifičkoj regiji.
Nakon što je glavni arhitekt dijaloga sa Sjevernom Korejom, koji bi na kraju mogao završiti s razgovorom Kima i Trumpa u Singapuru, ali vrlo lako i propasti, bivši direktor CIA-e sada radi na razvoju nove strateške doktrine za indo-pacifičku regiju, što su potvrdili direktor azijskih poslova Bijele kuće Matthew Pottinger, ministar financija Steven Mnuchin, s kojima priprema dokument koji bi trebao biti objavljen ubrzo nakon ljeta.
Mike Pompeo nastoji suzdržati Kinu
Jasno je da je Kina, glavni partner i protivnik Washingtona u regiji, glavni cilj ove strategije. S Pekingom SAD imaju ambivalentan odnos. Trumpov dolazak u Bijelu kuću je ponovno potaknuo suparništvo u komercijalnim i geopolitičkim područjima, ali je istovremeno otvorio izravni kanal između američkog predsjednika i njegovog kolege Xi Jinpinga.
Strateška doktrina koju razvija Pompeo se temelji na potrebi da se Kina suzdrži gospodarskom, komercijalnom i vojnom dinamikom i stvaranjem osovine s tri glavna regionalna partnera koje SAD vide u Japanu, Indiji i Australiji.
Osnovna ideja je izgradnja četverokuta koju bi činile parlamentarne demokracije velikog područja između Pacifika i Indijskog oceana, a to su Sjedinjene Države, Japan, Australija i Indija. Za stvaranje vojnog savezništva protiv Kine uzimanje u obzir unutarnjeg političkog sustava i nije posebno razumna ideja, ali Pompeo vjeruje da je to ključno za stratešku suradnju.
“Premisa je političko-ideološka i da te zemlje dijele iste vrijednosti i iste pravne principe. Scenarij, u stvari, nije nova. Među centrima za istraživanje u Washingtonu se o tome raspravlja već neko vrijeme. Ali sada je projekt postao konkretan. Američki, indijski, australski i japanski diplomati to detaljno ispituju”, za Corriere della Sera je napisao vanjskopolitički analitičar Giuseppe Sarcina.
No, čini se da Washington traži previše. Od saveznika se zahtijeva da aktivno sudjeluju u operaciji “Freedom of navigation” u Južnom kineskom moru i održavanje zajedničkih pomorskih vježbi.
Kina nije slučajno provela zrakoplovne vježbe odmah nakon najave ovih planova, koristeći se vojnom infrastrukturom izgrađenom na umjetnim otocima u Južnom kineskom moru.
Osim toga, čak i američki partneri nevoljko gledaju na inicijativu Mikea Pompea. Australija ne želi izgubiti status velikog ekonomskog partnera Pekinga. Indija vidi koristi od puknuća veza između Sjedinjenih Država i Pakistana, ali nikako ne želi ekstremno rivalstvo s Kinom. New Delhi se odlučio na aktivni dijalog s Pekingom, dok Japan potresa neizvjesnost Abeove izvršne vlasti, pogođene nizom skandala. Sve ovo su okolnosti u kojima je teško računati na udaranje temelja za bilo kakvu dugoročnu strategiju.
U svojoj strategiji Mike Pompeo može računati na snažnu podršku političkog i vojnog aparata Washingtona.
The Diplomat je izvijestio kako je Senat za inicijative koje bi poboljšale američku prisutnost indo-pacifičkoj regiji osigurao 7,5 milijardi dolara, što bi trebalo osigurati ekonomske interese Washingtona u regiji, ojačati interakciju sa saveznicima i prije svega stvoriti operativnu strategiju nacionalne sigurnosti koja u Kini identificira silu protiv koje je potrebno “ojačati obranu i odvraćanje”.
Inicijativu “Asia Reassurance initiative act” je prvi podržao republikanski senator John McCain, a sada ima potporu stranačkih kolega Corya Gardnera, Marca Rubia, Todda Younga i demokrata Edwarda Markeya i Bena Cardeya.
Državni je odbor sa svoje strane potvrdio podršku Pentagona. Mike Pompeo je slijedio savjete admirala Jamesa Stavridisa koji je u ožujku u članku za Bloomberg predložio snažnu izvršnu koordinaciju s ministrom obrane Jamesom Mattisom.
Dakle, novi američki državni tajnik ima suglasnost vojno-političkog aparata Washingtona u razradi glavne geopolitičke strategije za blisku budućnost Sjedinjenih Država.
Ali u toj strategiji bi odnos s Kinom iz intenzivnog dijaloga trebao ići ka izravnom sukobu između dviju sila, posebno u Južnom kineskom moru.
Ipak, čini se da će umjesto uporabe vojne sile Mike Pompeo morati ponovno posegnuti za diplomacijom. Što god da su planirali u Washingtonu, planirali su loše. Indija ne misli igrati ulogu “četvrtog stupa” vojne mašinerije za suzdržavanje Kine, što je potvrđeno tijekom nedavnog susreta Narendre Modija i Xi Jinpinga, ali i tijekom susreta indijskog premijera s Vladimirom Putinom početkom ovog tjedna u Sočiju.
logično
