Pokojna baba Anđa trči pobjednički krug?

Foto: HRT

Svaki birački glas itekako će biti važan Zoranu Milanoviću i Kolindi Grabar-Kitarović u drugom krugu predsjedničkih izbora u Hrvatskoj tog dana D kad će birališta 5. siječnja 2020. biti otvorena od 7 do 19 sati. Čim se birališta zatvore, tko šiša glasački narod političkih hlebinaca? Obećanja ludom radovanja? Nema veze, ako je moguće u Bijednoj Našoj da i pokojna baba Anđa trči pobjednički krug. Onomad se, doduše, u Mesićevom slučaju 2005. godine baba Anđa nešto spotaknula, vrag će znati zašto, ali to ne znači da sljedeći put neće biti znatno uspješnija. Te se Plenković-HDZ-ove pobjedničke, je li – formule pribojavaju u SDP-u i stožeru Zorana Milanovića? S razlogom? „Nema šanse“, utješit će ih Branko Bačić, „nema niti je ikad bilo krađe glasova na izborima u hrvatskoj demokraciji.“ Vjerovati mu ili ne? Ne, ni po koju cijenu 

Marijan Vogrinec

„Imamo formulu po kojoj Kolinda Grabar-Kitarović pobjeđuje u drugom krugu predsjedničkih izbora“, znakovito je o HDZ-ovoj kandidatkinji obznanio stranački šef i premijer Andrej Plenković, a tom formulom, odnosno taktikom pohvalio se i njegov navodno pritajeni oponent, a formalno zamjenik predsjednika ZNA SE opcije Milijan Brkić nadimkom Vaso. Samo što je formulu nazvao taktikom, što u biti ništa ne mijenja na stvari. I, da se ne hvatamo za istoznačne izjave ostatka ražalovanog tzv. light HDZ-a zbog uvjerljive činjenice da je SDP-ova uzdanica Zoran Milanović ne baš očekivano, ali više no uvjerljivo deklasirao u prvom izbornom krugu oboje tzv. desnih protukandidata: Grabar-Kitarović i lakonotnog aduta tzv. suverenista Miroslava Škoru, možda se valja prisjetiti samo dvije indikativne „povijesne“ činjenice o (ne)mogućnosti izbornih prijevara, zloporaba, notornih krađa glasova, etc. Godine 2005. je pokojna baba Anđa Bezer (rođ. 1914.) iz Čapljine pet godina nakon što je umrla „živahno“ glasala u drugom krugu za HDZ-ovu uzdanicu Jadranku Kosor, koju je zbog hektolitara prolivenih suza u kampanji tzv. lijevi predsjednički pobjednik Stjepan Mesić u šali prozvao – Suzanom.

Drugo, navodno je bivši HDZ-ov premijer Ivo Sanader na odlasku kojim je zaprepastio i svoju stranku i svu domaću i stranu javnost poučio tek oktroiranu si nasljednicu Jadranku Kosor: „Jaco, zapamti dobro, izbori se dobivaju s trećinom novca na stolu i dvije trećine ispod stola“. Dobro, tek nedugo potom u stranačkom je sefu zatečeno više stotina tisuća kuna tzv. crnog fonda bez dokumentiranog porijekla, pa su Kosor i desna joj ruka Branko Bačić (aktualni šef HDZ-ovog Kluba saborskih zastupnika premijera Andreja Plenkovića) najprije ostali razjapljenih usta od čuda, pa neko vrijeme šutjeli u nedoumici, a potom prijavili nalazak instituciji, je li, koja radi svoj tzv. posao. Stvar je neko vrijeme zabavljala medije i javnost, a onda je cijelu aferu prekrio zaborav. Kao što u Bijednoj Našoj biva s državnim ili političkim aferama/skandalima znatno težih posljedica. No, eho prošlih lopovluka u režiji politike moćnih opcija – u kojoj debljina putra na glavi grješnih struktura (svojedobno kardinal Josip Bozanić) i/ili nezajažljivi apetiti aspiranata na pozicije tipa u se, na se i poda se čuda čine – s razlogom provocira puhanje na hladno u drugom krugu izbora 5. siječnja 2020. i za predsjednički tron u bivšoj Titovoj vili Zagorje.

Formalno, Zoran Milanović ulazi u oktogon drugog izbornog kruga protiv Kolinde Grabar-Kitarović sa psihološkom prednošću favorita prvog kruga: 29,57 prema 26,65 posto glasova. Doduše, to se lijepo vidi, ima i stanovit učinak na percepciju birača povijesno sklonih snažnim vođama – taj je pak dojam više na Milanovićevoj no na strani Grabar-Kitarović (ne zato što je žensko, kako se znala požaliti u opravdavanju svojih gluposti), ali ta psihološka prednost objektivno ništa ne znači u drugom izbornom krugu gdje se, dakako, karte miješaju ispočetka. Prosvjedni i glasovi inih protukandidata se ne zbrajaju/pribrajaju mehanički Milanoviću ili Grabar-Kitarović u finalu utrke, odnosno ne može se unaprijed procijeniti koliko tih glasača uopće neće izaći na birališta ili koliko će ih se ipak prikloniti nekom od finalista. Recimo, Škorinih uistinu impozantnih 24,42 posto glasova je kapital vrijedan svake pozornosti i sasvim je normalno da na njega više i svjetonazorski prirodno računa HDZ-ova „žena iz naroda“. Ali s obzirom na činjenicu da je Škoro po gubitku izbora nedvosmisleno bio izrazio volju za političkim angažmanom (jamačno osnivanjem stranke) na parlamentarnim izborima koncem 2020. godine, teško je vjerovati da će njegovi sljedbenici sad jačati HDZ-ovu i Plenkovićevu poziciju glasovima za Kolindu Grabar-Kitarović u drugom predsjedničkom mandatu.

Karamarkova „izdajnička“ izjava

Možda – zašto ne!? – glasovima za Milanovića podjariti već vrlo primjetan rusvaj u denver plavoj ZNA SE opciji, gdje je samo Andrej Plenković s buljukom profesionalnih kameleona oko sebe prepreka tzv. tvrdom krilu u stranci da se – kako se nedavno znakovito izrazio na velikom HDZ-ovom skupu jedan od navodno konspirativnih kolovođa tvrdokrilaša – „dite vrati materi“. Navodno izvornom tuđmanizmu, izvornom Franji Tuđmanu kako ga je interpretirala izvorna karamarkovština nesuđenog 2016. godine pak premijera Tomislava Karamarka. On će – tada prvi put u povijesti tzv. prvi potpredsjednik vlade (sic transit, Mostov koalicijski šef Božo Petrov bit će onda drugi potpredsjednik?) – zgroziti javnost izjavom o krađi mandata na parlamentarnim izborima. Izjava šefa HDZ-a i potpredsjednika vlade nije ostala bez javnog odjeka. Zamjenik predsjednika stranke Naprijed Hrvatska – Progresivni savez i profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Josip Kregar te glavni tajnik stranke Mislav Žagar na presici su ustvrdili da, ako je istinita Karamarkova tvrdnja, „krađa mandata na tim izborima dovodi u pitanje i predsjedničke izbore“.

Na predsjedničkim izborima je u drugom krugu 2015. godine, znâ se Kolinda Grabar-Kitarović za samo 32.509 glasova više (1,114.945 ili 50,74 posto prema 1,082.436 ili 49,26 posto) pobijedila Ivu Josipovića (SDP). Ukradenim glasovima? Bacanjem među nevažeće više od 60.000 glasačkih listića ljudi koji su uredno došli na birališta, prosvjedno prekrižili oboje kandidata, a Državno ih je povjerenstvo (DIP) statistički tretiralo kao da nisu obavili svoje građansko pravo/dužnost. Da jest, pobjednica ne bi imala većinu svih glasača koji su se te nedjelje obreli na biralištima. Od ukupno 3,825.242 upisanih birača, izborima za predsjednika/cu RH je pristupilo 2,258.887 birača ili 59,05 posto, a prema glasačkim listićima ih je glasalo 2,258.109 ili 59,03 posto. „Ako netko iznese takve sumnje, ako je izjava netočna (Karamarko o krađi mandata, op. a.), trebao bi odstupiti ako je točna, netko bi trebao završiti u zatvoru“, kazao je Žagar. To je izjava koja dovodi u pitanje i predsjedničke izbore, pogotovo ako u obzir uzmemo da u biračkim odborima na parlamentarnim izborima sjede predstavnici stranaka, a na predsjedničkim ne.“ Josip Kregar je dodao da ni vlada nema legitimitet, ako je parlament izabran nelegalno, krađom glasova. Muljanja i namještaljke – zbog čega se u pravno uređenim i uljuđenim državama uistinu ide u zatvor – kronična su boljka grebačine za vlast u Bijednoj Našoj. Gazi se i preko mrtvih. Dižu se iz mrtvih babe Anđe i još dalji preci kad prigusti. Kolindu Grabar-Kitarović nije srâm morbidno kliktati u Vukovaru kako su „tamo gore sretni poginuli hrvatski branitelji zbog države i slobode koju uživamo“…

Bude smiješno, najblaže rečeno, kad HDZ-ov vječno i svim stranačkim liderima podoban Branko Bačić negira izborna muljanja, krađu glasova i kojekakva ucjenjivanja birača opaskom da je osobno sudjelovao u svim izborima nakon državnog tzv. osamostaljenja RH. Kao da je Bačić neki i nekomu vjerodostojan svjedok od riječi i obraza. „U svim sam izborima od 1990. godine i tvrdim da su uistinu demokratski i nema šanse da se na biračkom mjestu i izbornom povjerenstvu mogu događati krađe, a da to baš nitko od nazočnih ne primijeti, ne stavi u zapisnik i ne podnese primjedbu o kojoj kasnije odlučuju viša tijela“, pametovao je neki dan taj predsjednik HDZ-ovog kluba saborskih zastupnika. Gotovo istodobno, na Gongovu je prijavu DIP morao intervenirati u izbornim povjerenstvima u Banjoj Luci i Sarajevu, gdje su članovi HDZ-a BiH u cijelosti ili u većini bili i članovi tih tijela za izbor hrvatskog predsjednika/ce u prvom krugu. U banjalučko pak izborno pojverenstvo ušao je cijeli Gradski odbor HDZ-a BiH. Sic transit. Pa nije ih tamo namjestio sv. Petar ili nedajbože korbačem natjerao redikulozni Milorad Dodik, nego Dragan Čović. Koji, je li, ama baš ništa ne čini sa svojom mostarskom ZNA SE filijalom HDZ-a iz Zagreba bez znakovita miga Andreja Plenkovića ili Kolinde Grabar-Kitarović. Duh babe Anđe ne miruje? Osobito kad je gusto, a jest gusto.

„SDP je prije nešto više od mjesec dana pokušao izmijeniti zakon tako da u odborima mogu doista biti članovi stranaka (ne, naravno, samo jedne), baš onako kako je uređeno za parlamentarne izbore“, zapisao je kolumnist Jasmin Klarić u Telegram.hr. „Ovako, s ‘nestranačkim’ odborima koje imenuju lokalne vlasti za predsjedničke izbore, socijaldemokrati su se pobojali za regularnost izbornog procesa. HDZ ih je glatko odbio. ‘SDP očito ne vjeruje hrvatskim građanima nego samo svojim članovima. Strah ih je hrvatskih građana koji čine biračke odbore i izborna povjerenstva diljem Hrvatske’, kazao je šef zastupničkog kluba HDZ-a Branko Bačić. I otišao korak dalje. Zapravo, nekoliko koraka dalje. Zapravo, predaleko. Govoreći o tome da SDP-ovci tražeći unaprijed alibi za poraz Zorana Milanovića dovode u pitanje integritet ranijih izbora, Bačić je kazao: ‘Tvrditi da je bilo krađe na takvim izborima, vrlo je teška optužba koju treba dokazati na svakom biračkom mjestu’.“ Tomu HDZ-ovu podobnjaku, je li, ništa ne znači u tom smislu da će se na nekoliko mjesta, osobito u Karlovačkoj županiji, ponoviti predsjednički izbori u prvom krugu, jer se u glasačkim kutijama našlo više listića no što je u biračkom popisu zaokruženo izašlih birača, pa… Nema šanse da nije bilo i neće biti izbornih muljanja i besramne krađe glasova.

Jasmin Klarić je u svojoj kolumni podsjetio na dio karakterističnih zgoda te vrsti, kojih se publikum možda više ne sjeća, ali su svojedobno itekako palile javni interes. „Prilično je iznenadila“, piše, dodajući mesa slučaju babe Anđe, „i Vida Kozina iz Gabele. Njen suprug Nedjeljko je zaokružen kao da je izašao na izbore. ‘Nedjeljko nije glasao, to pouzdano znam’, kazala je gospođa Kozina i zapitala se tko je glasao umjesto njega. Od ukupno desetak osoba koje su tog dana, uglavnom s područja Čapljine i Orašja nazvali novinari, a za koje se sumnjalo da nisu glasali na izborima iako su zaokruženi na izbornim popisima, petero je tvrdilo da nisu izašli na izbore, a troje ih to sigurno nije napravilo. Umrli su prije prvog kruga tadašnjih predsjedničkih izbora.

Dan kasnije, GONG je na tiskovnoj konferenciji ustvrio još nekoliko doista čudnih detalja – na nekim biračkim mjestima su birači dopisivani rukom, a adresa prebivališta im nije bila ni navedena. Na jednom biračkom mjestu u Mostaru bilo ih je čak 519 (30 posto od svih koji su na tom biračkom mjestu glasali), a slično je bilo u Stocu (386 birača, 21,6 posto od onih koji su glasali), Širokom Brijegu (313, 15,4 posto), Čitluku (213, sedam posto). Hrvatska je tad tjednima brujala o glasovima mrtvih i ostalim neobičnim praksama na biračkim mjestima u BiH, redale su se naslovnice, TV prilozi, zgražanja u televizijskim studijima. Uvjerljivom pobjedom Stipe Mesića u drugom krugu stvar se primirila i uglavnom – zaboravila. Izborna prevara je, radom institucija, svedena na greškicu na pokojem biračkom mjestu i prekrivena sasvim prikladnom količinom proteklog vremena. (…) Ishod ovih izbora, za koje je, dakle, svaki glas bitan, dalekosežno bi mogao utjecati na političku scenu Hrvatske, jer se rezultat Kolinde Grabar-Kitarović direktno vezuje za političku sudbinu predsjednika Vlade i HDZ-a Andreja Plenkovića.“

Srećom – muljalo se i kralo ili ne u tzv. hrvatskoj dijaspori (otkad su Hrvati u BiH dijaspora, a ne konstitutivan narod u svojoj domovini BiH?), gdje je HDZ zapasao najveći dio birača te u nekim ruralnim sredinama Bijedne Naše – dijaspora ne može presuditi tomu hoće li Grabar-Kitarović ostati zabavljačka figura iz bivše Titove vile Zagorje na elitnom Pantovčaku ili će na to mjesto napokon zasjesti netko (Milanović) dostojan dužnosti i vrijedan moralnog respekta predsjednika države koji ni vani niti kod kuće neće sramotiti žitelje balkanskog kiflića neznanjem, gafovima i estradom. „Činjenica je da će možda dio Škorinih birača biti sklon glasati za HDZ, ali ne svi“, tvrdi Kregar u „Novom danu“ televizije N1 Hrvatska, iako drži kako u društvu prevladava atmosfera u kojoj bi većina „rado smijenila“ i sadašnje vodstvo HDZ-a, i vladu i predsjednicu Grabar-Kitarović. „Mnogi će zapravo biti osramoćeni time da glasaju za Kolindu Grabar-Kitarović zato što je smatraju kandidatkinjom koja pokazuje velike nedostatke. Ona se koristi govorom koji više nitko ne razumije. Maše rukama, koristi iste fraze, odlazi na simbolički važna mjesta, ali pretjerano. Milanović se među svim kandidatima pokazao kao čovjek sposoban voditi zemlju. Ni Plenkoviću Milanović nije neprihvatljiv partner. Ništa još nije gotovo, ali jedno je prilično jasno. Ideja da se za sve loše proglasi krivca u komunizmu jednostavno ne hvata više toliku podršku. Ne može se samo tako ići u oštru kampanju s ratničkim pokličima.“

Pobjednik diktira pravila

Politički analitičar Krešimir Macan pak očekuje više negativne kampanje u drugom izbornom krugu, a HDZ-ovi su prvaci već dali naslutiti kako će tući Milanovića „negativnostima“ iz njegova premijerskog mandata 2012.-2015. godine, a ovaj teško da će propustiti bogatu zbirku nedostojnih pak i nepredsjedničkih postupaka njihove „žene iz naroda“. Glupost u jednom i u drugom slučaju: povratak u prošlost i koliko je snijega napadalo prije ohoho godina nema veze s tim kakvo se obnašanje predsjedničke vlasti nudi za sljedećih pet godina. A samo je to bitno. Dođe li se pošteno na Pantovčak voljom većine izašlih na izbore ili pogurnuto krađom glasova, koju će se kasnije opet bagatelizirati, svesti na greškicu/iznimku i gurnuti pod tepih. Kao što biva na ovim prostorima, jer – pobjednik uvodi pravila. Budući da HDZ ima pobjedničku poziciju u aktualnoj vlasti Bijedne Naše, da ima razvijeniju/razvedeniju stranačku infrastrukturu kod kuće i osobito u dijaspori te da ima discipliniraniju biračku armadu od SDP-a, koji pak ima znatno više simpatizera no članova stranke, je li izgledno naslutiti i to na kakvu to pobjedničku taktiku/strategiju/formulu..? I što ona uključuje.

„Skijaški tjedan neće utjecati na izlaznost na izbore u drugom krugu“, drži Krešimir Macan. „To je urbana legenda, nikad dokazana. Skijaju oni koji vole skijanje, ne lijevi ili desni. Tu će biti podjednako i jednih i drugih. U praksi se nije pokazalo da je to presudno. Predsjednica je već rekla da će prihvatiti sva sučeljavanja. Milanović je rekao da bi preferirao jedno sučeljavanje. Tu već imamo taktičke razlike. (U petak 27. prosinca su oboje kandidata otkazali sučeljavanje na televiziji N1 Hrvatska, op. a.) To je kao boks meč u četiri runde. On bi radije jednu rundu, ali dulju i jaču. Očekujem da će biti veća polarizacija u ta dva tabora, a vidimo da oni nisu homogeni, nego da imamo čvrste desničare, koji prelaze u tabor aktualne predsjednice. Milanović ima priliku ribati u svim taborima, ali je pitanje hoće li protestni birači izaći u drugi krug. Ako ne igra vaš omiljeni klub, pitanje je hoćete li kupiti kartu za utakmicu. Između predsjednice i predsjednika, u ovom je trenutku predsjednik blagi favorit. Ali, ostaje da se potuku.“ Ugledni politički analitičar Žarko Puhovski također smatra da Zoran Milanović ima izgleda pobijediti u drugom krugu, „ako izlaznost bude mala“, odnosno da tek predstoji prava borba, okršaj, finale…



foto:  Pixsell / Autor: Montaža: Neven Bučević/tporta

„Najveći dio Škorinih birača neće moći glasati za ‘komunjaru’, kako oni doživljavaju Milanovića“, tvrdi Puhovski na portalu 24sata.hr. „Svakom drugom je itekako jasno da Milanović nije nikakva ‘komunjara’, no ti glasači imaju svoje viđenje stvari i tu nema pomoći. Milanoviću bi pomoglo kad bi što manji broj Škorinih birača izašao na izbore u drugom krugu. Realno, Kolinda Grabar-Kitarović ima puno veće šanse neovisno o pogreškama koje je radila te koje će raditi i dalje. Škorini glasači koji izađu na izbore, njoj će dati glas (to je najavio i redikulozni, a nesankcioniran u stranci zbog neposluha HDZ-ov saborski zastupnik Stevo Culej, op. a.). Od lijevo liberalnih kandidata koji su osvajali glasove, Milanović bi mogao dobiti do oko osam posto. Postoji i mogućnost da Milanović mobilizira ljude na svoju stranu, a to je da u dva tjedna stvori atmosferu straha od desnice. No i tu ima problem, jer se teško Kolindu može portretirati kao izvor straha.“

I politički se analitičar Anđelko Milardović slaže s tvrdnjama da je SDP-ov kandidat Milanović s ozbiljnim diplomatskim i premijerskim iskustvom ne samo „disciplinirao samoga sebe“ već dosad i „sve vrlo dobro svladao“ te mu je „govor (iz glave, neposredno i jezgrovito za razliku od glumatačkog čitanja napisanog i nesuvisle gestikulacije svoje protivnice, op. a.) imao mnoge elemente državničkog govora“. Izbori su pokazali da je Kolinda Grabar-Kitarović izgubila najvažnije i nešto manje važne urbane sredine s visokim postotkom intelektualnog življa. Koji znâ razlikovati što je što i kakvu tko ima državničku težinu kad se nudi za Pantovčak. Indikativna je i Škorina opaska nakon prvog izbornog kruga da se tri četvrtine biračkog tijela uvjerljivo izjasnilo protiv sada vladajuće politike na obama državnim brdima u Zagrebu, pa je komično slušati HDZ-ov tzv. mainstream koji je netom po proglašenju izbornih rezultata prisvojio Škorine birače/glasove te nabildao svoju tzv. pobjedničku taktiku/formulu na znatno više od 50 posto potpore u drugom krugu. Račun bez krčmara, ako ceh ne uzima u obzir i datum konobarova rođendana, odnosno crne vreće pokojne babe Anđe iz Čapljine, i sve njezine pretke u nekoliko naraštaja. Pride.

Milardović, dobar poznavatelj tzv. desnice i njezin simpatizer te ravnatelj Centra za politološka istraživanja, kaže i to da „mnogi drže kako će drugi izborni krug biti prije svega personalna politička bitka između Milanovića i Grabar-Kitarović, a da u osobnom nadmetanju i sučeljavanju Milanović ima bolje izglede. Najgore su svađe unutar obitelji. Ako desna opcija, sa Škorom ili bez njega, ostvari dobar rezultat na parlamentarnim izborima, Plenkovićev HDZ ipak neće smjeti koalirati s njima (neki iz HDZ-a već tvrde da računaju na tu interesnu suradnju, op. a.) i time se otvara put – za veliku koaliciju HDZ-a i SDP-a“. Ta opcija nije bez osnove, iako ju ne žele javno potvrditi/priznati ni u jednoj od dviju ključnih političkih stranaka u kojima su, je li, profesionalni ovisnici o vlasti i državnim jaslama. Ako bi neka treća politička sila iznenada – a tzv. desna, radikalna, populistička i demagoška opcija jača u cijeloj Europi – Bijedna bi Naša vrlo elegantno mogla dobiti vlast njemačkog modusa zbratimljenog tzv. desnog centra i socijaldemokrata. Dobro, Hrvatska nije Njemačka, ali…

„Ništa ne potiče uspjeh kao uspjeh sâm“, primjećuje politička analitičarka Ankica Mamić u studiju Večernjeg lista. „SDP je ponovno dobio krila kao i na europarlamentarnim izborima. Sada su na krilima pobjede u prvom krugu dobili dodatan zamah. U psihološkom smislu, prednost je sigurno na strani Zorana Milanovića. S druge strane, niz statistika ukazuje na to da bi se mogla dogoditi promjena na Pantovčaku. Prva je da Hrvati ne vole imati sva jaja u istoj košari. Ako je HDZ na Markovu trgu, komfornije je imati na Pantovčaku drugu političku opciju. Druga stvar je da je ovo prvi put da aktualni predsjednik nije ušao u drugi krug kao relativni pobjednik prvog kruga. Kolindi Grabar-Kitarović nedostaje žara i energije kojom je na prošlim izborima pobijedila Ivu Josipovića. U drugom krugu je izlaznost birača uvijek veća, a sada je veća i motivacija za izlazak, pa ni naginjanje hrvatskih birača desnoj opciji u ovom slučaju neće biti presudno.“

Eksploatacija ružnih stvari

Zapaženo je također da je govor Kolinde Grabar-Kitarović nakon DIP-ove potvrde da je kao druga ušla u drugi predsjednički izborni krug bio predmetom brojnih javnih kritika, čak i posprdnih komentara na društvenim mrežama. Osobito dio u kojem lamentira o boljoj budućnosti i razvoju zemlje, višem standardu građana, skrbi o mladima, etc., a „vraća nas u prošlost“ stalnim podsjećanjem na Domovinski rat i stradavanja, na hrvatske branitelje i njihove neprijeporne zasluge, etc. Time budućnost i govor o budućnosti gube svaki smisao. Od rata je prošlo cca četvrt stoljeća, a država je u sranju svake vrsti za što uglavnom nije kriv ni velikosrpski agresor niti „sretnici“ (sic transit) što su poginuli za ovo što žitelji Bijedne Naše imaju/nemaju. Krivi su isključivo političari: HDZ-ovi u 23 godine upravljanja tzv. Samostalnom, Neovisno i Suverenom te SDP-ovi sedam godina za istim kormilom. Uključivo Kolindu Grabar-Kitarović i Zorana Milanovića kao sitne zupčanike u destruktivnom političkom stroju za proizvodnju svakojake društvene disfunkcionalnosti zbog koje si – najmanje radi većih plaća – stotine tisuća „napokon svojih na svomu“ u najboljoj radnoj i fertilnoj dobi, većinom zauvijek, traži topliju i ljubazniju domovinu u iseljeništvu.

„Grabar-Kitarović eksploatira ružne stvari, kao Vukovar i patnju koja se dogodila ljudima“, ocjenjuje Žarko Puhovski, nezadovoljan govorom u Vukovaru. „I stalno govori o demokraciji, a inzistira na jedinstvu. To nije demokracija. I to je kontradikcija, priča o budućnosti, a vraća nas u prošlost.“ Teme iz prošlosti nisu teme budućnosti, osim „domoljubima“ koji žive od njih, jer su za nekoliko budućih naraštaja debelo unovčili tuđu patnju, bol i ratnu kataklizmu. Dvadeset pet godina nakon što je oružje umuknulo, a mučna svakodnevica elementarnog preživljavanja i dalje pritišće pleća većine (razočaranih) žitelja, te strahote ratne prošlosti ostavljaju muku u želudcu i ne bude nadu. Nisu nikakav izborni ljepak. Kvarni politikanti što nemaju dovoljno inteligencije za ponuditi ljudima kvalitetnije sutra, obećati samo ono što mogu i uistinu žele ostvariti, ukazati im na izlaz iz Platonove špilje, promiskuitetno se bave avetima prošlosti, diraju u stare rane, raspaljuju strasti i produbljuju podjele „apelima“ na tzv. zajedništvo, pomirbu, etc. Nacionalno zajedništvo ili koje već, nije bitno. Farizeji na izborima? Itekakvi.

Svaki birački glas im je važan samo tog dana D kad su birališta otvorena od 7 do 19 sati. Čim se birališta zatvore, tko šiša glasački narod političkih hlebinaca. Obećanja ludom radovanja? Nema veze, je li, ako je moguće u Bijednoj Našoj da i pokojna baba Anđa trči pobjednički krug. Onomad se, doduše, u Mesićevom slučaju 2005. godine nešto spotaknula, vrag će znati zašto, ali to ne znači da sljedeći put neće biti znatno uspješnija. Te se HDZ-ove pobjedničke, je li – formule pribojavaju u SDP-u i stožeru Zorana Milanovića? S razlogom? „Nema šanse“, utješit će ih Branko Bačić, „nema niti je ikad bilo krađe glasova na izborima u hrvatskoj demokraciji.“ Vjerovati mu ili ne? Ne, ni po koju cijenu.