U politici zadnjih godina imamo potpune bezveznjake, zaključuje u tekstu s ovakvim naslovom komentator portala Indeks Goran Vojković. Uzeo je kao primjer premijera Španjolske Pedra Sáncheza koji je predložio da ne nosimo kravate, kao mjeru štednje energije.
Ovakvu glupost mogao je izvaliti samo nedozreli adolescent koji smišlja pseudo-duhovite twitove i slične instant-komunikacije na društvenim mrežama.
Nažalost, moderna tehnologija ima i svoje naličje, a to je da svi misle da mogu biti duhoviti, zabavni, da mogu u jednoj rečenici objaviti svijetu svoju brzu reakciju na nešto, a kad se u to upuštaju političari onda to samo otkriva njihovu plitkost, glupost i aroganciju.
Kao i u slučaju španjolskog premijera, bez obzira na to iz koje stranke on došao.
U istoj ravni su i oni koji se krevelje u tuđe mobitele u ”trenucima opuštanja”, kao što je to učinila finska premijerka Sanna Marin, koja možda time osvoji više lajkova, ali nažalost srozava lik političara i svodi ga na rang pukog influencera.
U slučaju Sanne Marin, naličje tog njenog nestašluka je činjenica da je zlouporabila fondove za reprezentaciju finske države i da je 850 eura mjesečno trošila na doručke za svoju obitelj, što je sramotno pri mjesečnoj plaći od 15.000 eura. A s druge strane, njena je ”vrijednost”, što će reći imovina, po riječima nekih, procijenjena na 5 milijuna eura.
A koje je naličje Pedra Sáncheza? Microsoftov portal Bing procjenjuje njegovu ”vrijednost”, što znači imovinu, prihode, automobile, nekretnine – na dva do četiri milijuna eura.
Oko tih brojki možemo pretpostaviti da se kriju i neke nepreciznosti, ali jedno je sigurno: 2018. godine otkriveno je da Sánchezova knjiga La nueva diplomacia económica española predstavlja plagijat, i da je njen autor prepisao šest tekstova raznih autora i predstavio ih kao svoje. Tada se sumnja proširila i na njegovu doktorsku tezu, i skupina oporbenih političara prikupila je dokaze o plagijatu, ali je Sánchez odbio pojaviti se pred Senatom.
No to još nije sve. Pred nekoliko dana predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen objavila je na društvenim mrežama da je njena obitelj ”užasno uznemirena” zbog smrti jednog od njenih ponija. Ponija je ubio vuk, u prisustvu drugog ponija, na području imanja Von der Leyenovih.
Ursula von der Leyen je nešto siromašnija od ovo dvoje političara iz redova socijalista. Njena je imovina procijenjena na samo 3 milijuna eura, a njena je plaća, neto, oko 400.000 eura godišnje (33.000 eura mjesečno, plus razni dodaci).
No zato je njen muž, liječnik kao i ona, mnogo bogatiji od nje, jer je nasljednik obitelji trgovaca svilom Von der Leyen.
No to ne bi bilo ništa, da i gospođa Ursula nema nekih crnih mrlja na savjesti. I ona je optužena za plagijat. Godine 2015. istraživači portala VroniPlag Wiki otkrili su da Ursulina doktorska disertacija sadrži, točno, 43,5 posto plagiranog sadržaja, a u 23 slučajeva upotrijebljeni citati nisu odgovarali zaključcima koje je ona izvukla. Poznati njemački znanstvenici Gerhard Dannemann i Volker Rieble javno su optužili Von der Leyen za ”plagijarizam s predumišljajem”.
Medicinski fakultet u Hannoveru poveo je 2016. godine istragu i zaključio da njena teza doista sadrži višestruke plagijate, no Senat je odlučio da joj ne poništi doktorsku diplomu. Mediji su otkrili da je ona bila u osobnoj vezi s predsjednikom komisije koja je ispitivala autorstvo njenog doktorata…
U to vrijeme Ursula je bila ministrica obrane. I godine 2018. istražno povjerenstvo osnovano od strane njemačkog revizorskog ureda otvorilo je istragu o tome, kako su bez adekvatne procedure sklopljeni neki multimilijunski konzultantski ugovori. Za vrijeme istrage dva su njena mobilna telefona oduzeta, ali kada su vraćena, razgovori o tim konzultantskim ugovorima bili su izbrisani.
Oporbeni političar Tobias Lindner podigao je kaznenu prijavu protiv nje i nepoznatih osoba koji su izbrisali inkriminirajuće poruke, relevantne za taj slučaj. I opet nije bilo ništa, ona je sretno završila mandat i postala predsjednica Europske komisije.
Imamo sreću da naša europska povjerenica, Dubravka Šuica, nema neki doktorat, pa nitko ne može ništa reći. Ona, kao potpredsjednica Europske komisije, ima plaću od samo 29.000 eura mjesečno, a njena je imovina procijenjena na pet milijuna eura.
Eto, Vojković je u pravu kada se pita kakve to političare imamo, odnosno ima cijeli svijet.
U dobro organiziranom svijetu Sanna Marin bi možda napredovala do nekog visokog mjesta u državnoj administraciji, Sánchez bi možda radio u Institutu za scenske umjetnosti zahvaljujući tome što bi ga progurao njegov otac koji je tamo bio viši činovnik, a Ursula von der Leyen bi možda uspjela dogurati do mjesta šefice sale u nekoj hannoverskoj bolnici, na preporuku njenog oca, predsjednika vlade Donje Saske.
A ovako, evo ih tamo gdje jesu, i Vojković doista može postaviti pitanje o bezveznjacima. Samo, u ovom slučaju bezveznjaci smo mi, građani ovih zemalja koje nam daju takve mustre za vrhunske političare, i koji to gutamo mirno i bez ikakva otpora.
