Tolerancija na to da je Pupovac pogođen ostacima hrane, pa čak i ridikulizacija tog događaja, potpuno su promašeni. Jer umjesto limuna ili kruha, sljedeći bi put netko na Pupovca mogao baciti i nešto puno tvrđe. Napad na Pupovca naprosto treba osuditi.
Napad zasad neutvrđenim prehrambenim proizvodima na predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca u petak je dominirao svim medijima. I u Hrvatskoj i u regiji na portalima su vrištali naslovi od »Pupovac pogođen voćem« do »Ustaše fizički napale Pupovca«, a tijekom vikenda uslijedile su brojne reakcije na ovaj nemili događaj koji su sve političke opcije, osim Živog zida, oštro osudile.
Što god tko mislio o Pupovčevom političkom djelovanju, pogotovo zadnjih godina, ipak ovaj napad ne može podvesti pod, u demokratskim zemljama uobičajen, politički folklor gdje građani čak premijera gađaju trulim jajima ili ga zasipaju brašnom. Stvar je u tome da je Pupovac predstavnik i saborski zastupnik nacionalne manjine, odnosno naroda čija se povijest u zadnjih sto godina ponekad na vrlo tragične načine isprepletala s hrvatskom.
Tolerancija na to da je Pupovac pogođen ostacima hrane, pa čak i ridikulizacija tog događaja, potpuno su promašeni. Jer umjesto limuna ili kruha, sljedeći bi put netko na Pupovca mogao baciti i nešto puno tvrđe. Napad na Pupovca naprosto treba osuditi. Makar će zanimljivo biti vidjeti za što će biti terećen počinitelj kojeg će policija sigurno pronaći.
Ovaj je slučaj ponovo na javnu scenu doveo polemiku o fašizaciji zemlje za koju su zaslužni desni mediji, desni političari i HRT. Tvrdi se da je napad na Pupovca samo prirodan nastavak kampanje koja se protiv njega zadnjih tjedana vodi u medijima. Istina jest da je Pupovac postao meta jedne zle i pogubne inicijative koja kilavo procesuiranje ratnih zločina objašnjava nekakvom njegovom ucjenom Plenkovića i HDZ-a. Što jer notorna glupost, to znaju i oni koji je šire. Mekani pristup procesuiranju bio je, čini se, jedan od nikad javno objavljenih uvjeta tzv. međunarodne zajednice za mirnu reintegraciju hrvatskog podunavlja. I s tim ni Plenković, a još manje Pupovac nemaju nikakve veze.
Međutim, s druge strane neki Pupovčevi stavovi i neke izjave definitivno zaslužuju kritičko promišljanje. Kao recimo njegovo ponašanje prilikom posjeta srpskog predsjednika Aleksandra Vučića ili njegovo nedavna izjava da su Srbi tijekom devedesetih na trgovima morali izražavati lojalnost Hrvatskoj. Polemiziranje s tim njegovim stajalištima ipak ne smije biti podloga za nasilničko ponašanje.
Međutim, nije samo desnica sklona govoru mržnje. Dovoljno se prisjetiti događaja kada se provodio famozni referendum o braku. Ljevica je organizatore, konzervativne katolike koji na svaki način žele preoblikovati Hrvatsku po svojoj mjeri, nazivala nacistima i optuživala ih da žele ponovo otvoriti Jasenovac, zbog čega se jedan od njih kasnije pred sudom morao ispričati Željki Markić. Pa u tim je svjetonazorskim ratovima bilo nasilja i s takozvane lijeve strane. Naprimjer, kada je jedan od lijevih aktivista fizički napao Ružicu Ćavar i tu ženu stariju od 70 godina oborio na zemlju. Osuda lijevih medija bila je vrlo mlaka, da ne kažemo nepostojeća. Malo umjerenosti na svim stranama ne bi bila loša ideja.
novilist
