Jesu li ljudi u rijetkim intervalima spontane ili svjesne (samo)oslobođenosti od djelovanja političko-marketinškog žrvnja u kojem se melje i rastvara njihova individualnost u šrot kolektivne podložnosti autoritetima, svjesni svog pristajanja na usitnjavanje vlastite slobode i miješanja u zajedničku gomilu "narodnog" materijala koji se ne suprotstavlja? Kako se osjećaju kada zdravorazumski, u pauzama iskorištavanja njihove energije, shvate da je njihov život poput gredice u vrtu u kojem se uzgajaju ljudske biljke, a potom presađuju u neke druge sredine u kojima se iscijeđuju njihovi životni sokovi za egoistične potrebe manjine nakupaca i vlasnika "naroda"? Kako reagiraju? U rasponu od straha, zabrinutosti, želje za povratkom u sigurnost žrvnja, makabrističke znatiželje, neuspješnih pokušaja razjašnjenja, ponosa, visceralne mržnje, do brutalnih odgovora na zarobljavanje.
Zanimaju nas u svemu jedan mali segment psihološkog inženjeringa koji omogućava pokoravanje uz pomoć laži odnosono fascinira nas kako vrh društvene, političko-ekonomske i "narodne" piramide uspijeva lagati, a da im se (po)vjeruje, da kao kratkonogi ne budu uhvaćeni kao obmanjivači "naroda"? Na koji način politički vođe i njihovi mali lokalni imitatori zavode odnosno kako ljude kojih je puno više od njih, čine popustljivima? Jer zavođenje je slabljenje do osvajanja. Zar oni koje se lažima obrađuje ne uočavaju Pinokijev efekt? Ako su opijeni promišljenom manipulacijom riječima političkih nitkova i podlaca, kako barem biheviorìstički, ne uzimaju u obzir samo objektivne činjenice manifestirane kroz vanjska obilježja ponašanja zavodnika?
U psihološkim priručnicima za sve životne prilike, obvezno postoji odjeljak koji ima naslov: KAKO LAGATI, A DA VAS NE UHVATE. Iskusne face, dokazani macho primjerci vještog i brzog polaganja žena u horizontalu znaju kako ih ONE može prepoznati kada lažu:
- Ne gledaju je u oči
- Usiljeno se smiješe.
- Križaju ruke na prsima ili prebacuju nogu preko noge.
- Zjenice im se stišću.
- Nerazumljivo mrmljaju ili govore brzo i visokim glasom.
- Okreću se od sugovornice.
- Skrivaju ruke.
Značenje govora tijela, govora koji ne laže i koji se često razlikuje od razgovora odnosno od razmjene govora – teško je sakriti. Dok se laže tijelo izlučuje kemijske spojeve koteholamine koji uzrokuju naticanje tkiva u nosu. Ali, ONA je slijepo zaljubljena, ne vidi kako je on uključio električni osmijeh, kako mu pogled vrluda, a kamoli da bi vidjela kako mu natiče nosina. Osim toga, kako kaže La Rochefoucauld, ima prerušenih laži koje predstavljaju tako lijepu istinu da bi čovjek ispao glup kad se u njih ne bi uhvatio.
Političari, lažljivci visokog intenziteta, perverzni amalgami umilnih zavodnika "narodnih"masa i moralno obamrle protuhe, vode brigu i o verbalnom mlinskom kamenju, ali i o govoru svog tijela. Oni masu vide kao pragmatični zavodnici ženu. Oni prije izlaska pred političke "narodne" žabe vježbaju hipnotizirajući pogled, zaraznu srdačnost, široki osmjeh, mlataraju rukama, unose se u lica publici, govore svećenički sporo i razgovjetno, a lažu. Vještina je to koja samoljubne, neoprezne "narodne" žabe čini nepokretnim i zalogajem za njihove račvaste gmazovske jezike i ralje. Gledamo kako žabe ovih dana obrađuju vješti zavodnici koji si dižu svoj rejting gospodara močvare vojnim mimohodima, prekidima granične arbitraže, lobiranjima, brigom za LGBT zajednicu, čisti zrak i more, kako proračunato laviraju između manjina i većine, gledamo i ne vidimo da žabe vide kako hrvatskim Pinokijima raste nos, gledamo neosvještene, lakajske, navijačke, domoljubne kreketuše, vodozemce koji s oduševljenjem pristaju biti progutani, kako upravo nastoje biti hranom koristoljubivim, okrutnim, predvodničkim, zavodničkim gmazovima, i mislimo kako je spomenuti La Rochefoucauld bio u pravu kad je rekao da je velika vještina sakriti svoju vještinu i kako je bio u pravu kada je rekao da se odgoj koji se daje mladima jeste novo samoljublje koje im se ulijeva.
Zanimaju nas u svemu jedan mali segment psihološkog inženjeringa koji omogućava pokoravanje uz pomoć laži odnosono fascinira nas kako vrh društvene, političko-ekonomske i "narodne" piramide uspijeva lagati, a da im se (po)vjeruje, da kao kratkonogi ne budu uhvaćeni kao obmanjivači "naroda"? Na koji način politički vođe i njihovi mali lokalni imitatori zavode odnosno kako ljude kojih je puno više od njih, čine popustljivima? Jer zavođenje je slabljenje do osvajanja. Zar oni koje se lažima obrađuje ne uočavaju Pinokijev efekt? Ako su opijeni promišljenom manipulacijom riječima političkih nitkova i podlaca, kako barem biheviorìstički, ne uzimaju u obzir samo objektivne činjenice manifestirane kroz vanjska obilježja ponašanja zavodnika?
U psihološkim priručnicima za sve životne prilike, obvezno postoji odjeljak koji ima naslov: KAKO LAGATI, A DA VAS NE UHVATE. Iskusne face, dokazani macho primjerci vještog i brzog polaganja žena u horizontalu znaju kako ih ONE može prepoznati kada lažu:
- Ne gledaju je u oči
- Usiljeno se smiješe.
- Križaju ruke na prsima ili prebacuju nogu preko noge.
- Zjenice im se stišću.
- Nerazumljivo mrmljaju ili govore brzo i visokim glasom.
- Okreću se od sugovornice.
- Skrivaju ruke.
Značenje govora tijela, govora koji ne laže i koji se često razlikuje od razgovora odnosno od razmjene govora – teško je sakriti. Dok se laže tijelo izlučuje kemijske spojeve koteholamine koji uzrokuju naticanje tkiva u nosu. Ali, ONA je slijepo zaljubljena, ne vidi kako je on uključio električni osmijeh, kako mu pogled vrluda, a kamoli da bi vidjela kako mu natiče nosina. Osim toga, kako kaže La Rochefoucauld, ima prerušenih laži koje predstavljaju tako lijepu istinu da bi čovjek ispao glup kad se u njih ne bi uhvatio.
Političari, lažljivci visokog intenziteta, perverzni amalgami umilnih zavodnika "narodnih"masa i moralno obamrle protuhe, vode brigu i o verbalnom mlinskom kamenju, ali i o govoru svog tijela. Oni masu vide kao pragmatični zavodnici ženu. Oni prije izlaska pred političke "narodne" žabe vježbaju hipnotizirajući pogled, zaraznu srdačnost, široki osmjeh, mlataraju rukama, unose se u lica publici, govore svećenički sporo i razgovjetno, a lažu. Vještina je to koja samoljubne, neoprezne "narodne" žabe čini nepokretnim i zalogajem za njihove račvaste gmazovske jezike i ralje. Gledamo kako žabe ovih dana obrađuju vješti zavodnici koji si dižu svoj rejting gospodara močvare vojnim mimohodima, prekidima granične arbitraže, lobiranjima, brigom za LGBT zajednicu, čisti zrak i more, kako proračunato laviraju između manjina i većine, gledamo i ne vidimo da žabe vide kako hrvatskim Pinokijima raste nos, gledamo neosvještene, lakajske, navijačke, domoljubne kreketuše, vodozemce koji s oduševljenjem pristaju biti progutani, kako upravo nastoje biti hranom koristoljubivim, okrutnim, predvodničkim, zavodničkim gmazovima, i mislimo kako je spomenuti La Rochefoucauld bio u pravu kad je rekao da je velika vještina sakriti svoju vještinu i kako je bio u pravu kada je rekao da se odgoj koji se daje mladima jeste novo samoljublje koje im se ulijeva.
