Možda bi bilo samo na prste nabrojiti "generale poslije bitke" - osobito nogometne i ine momčadskih sportova, pa političke, pedagoške, etc. - koji tu i tamo nisu u žaru rasprave odlučno upirali pozornost u problem: "Eeee, da je meni samo pet minuta vlasti!" Nogometaši bi pobijedili, država bi izgledala kao nacrtana u sjaju i blagostanju, prirodni bi okoliš odisao iskonskim zdravljem, obiteljske bi uzdanice, je li, naše ljubavi, klinci i klinceze uistinu budućnost svijeta koji na njima ostaje, a taj svijet rajski vrt prezadovoljnih, složnih i miroljubivih ljudi na Plavom planetu... "Eeee, da je meni samo pet minuta vlasti!" HNS-ova navodno neovisna izabranica na fotelju ministrice znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak, sada stranački itekako ovisna i angažirana u predizbornoj utrci za novim mandatom u tzv. Visokom domu i time valjda opet u onom unajmljenom staklenjaku na zagrebačkim Sveticama, imala je više od 288.000 puta po pet minuta u svojih više od tisuću dana znanstveno-obrazovne vlasti i nije samo - ili jest minimalno/površinski - SARS-CoV-2 kriv zašto je obje ključne djelatnosti za opstanak/budućnost zemlje ostavila u korovu.
Portal Srednja.hr dao si je truda, pa potkraj tužne nastavne 2019./2020. godine analizirao "komunikaciju Blaženke Divjak", čiji se već i odokativni rezultat razine B ("generalice poslije bitke") svodi na spoznaju: "tri godine floskula, bahatosti i skakanja sebi u usta". Divjak s tom popudbinom, je li, aplicira na novi mandat u istomu ministarstvu i, ironije li prepotencije, već kuje planove i razrađuje strategiju školske godine 2020./2021. po Covid-19 modelu: tjedan u školskoj učionici, tjedan kod kuće u školi na daljinu. Vrag će znati zašto je tako sigurna - ptičica joj prišapnula? - kako će joj birači okrenuti palac gore na parlamentarnim izborima 5. srpnja, kako će HNS ponovno biti u vladajućoj koaliciji s relativnim izbornim pobjednikom HDZ-om (jer SDP ne želi izdajnike Ivana Vrdoljaka i Predraga Štromara, i neće pobijediti), kako će nju opet instalirati za ministricu na Sveticama i kako će znanstveno-obrazovni svijet opet biti njezin leno.
Hoće li? Jamačno neće. Bez obzira pobijedi li relativno HDZ ili SDP-ova tzv. Restart koalicija. U HDZ-ovom slučaju, pak, jamačno Štromar neće biti u prilici opet držati fenjer HDZ-u jer će ga birači kazniti: ni prvi put mu nisu dali bjanko dopusnicu koalirati s HDZ-om. Drugi put prevariti birače s istim neželjenim partnerom jako je "hrabra" HNS-ova nakana. Blaženki Divjak je prosvjetna struka okrenula leđa već za 36-dnevnog štrajka - nije ju bilo ni vidjeti niti čuti, a jako je gorjelo, čak buktalo u resoru - zatim za nedomišljenog eksperimentiranja s tzv. školom za život te učenjem iz samoizolacije u epidemijski kriznom drugom polugodištu 2019./2020. nastavne godine. Čak i da Andrej Plenković poslijeizborno stekne bitne, je li, koalicijske akreditacije za formiranje tzv. stabilne saborske većine i vlade, tko razuman može unaprijed gurnuti ruku u vatru za to da će ta i takva Blaženka Divjak biti poželjan materijal za ministrucu znanosti i obrazovanja u drugomu mandatu? Ako pak te akreditacije poslijeizborno prisvoji šef SDP-a i vođa tzv. Restart koalicije Davor Bernardić, Blaženka Divjak ni u kojoj kombinaciji ne dolazi u obzir za gazdaricu unajmljenog staklenjaka na Sveticama. Upravo da joj birači 5. srpnja velikodušno - a neće ni u ludilu - udijele više preferencijalnih glasova od svih zajedno tih 2669 kandidata na 192 izborne liste.
Objektivno, sada još tehnička HNS-ova ministrica znanosti i obrazovanja - koja predizborno nastupa u duetu sa stranačkim šefom Štromarom pod najboljim sloganom na ovim parlamentarnim izborima: "Hrvatska se voli radom" - morat će se i prije konstituiranja nove vlasti vratiti na svoje staro radno mjesto sveučilišne nastavnice matematike. Bivša prorektorica kojoj je kontroverzni, dvomandatni rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras svojedobno bio uskratio fotelj Alme Mater Zagrebiensis, pa do danas nije s njim "pod ruku", jamačno je definitivno odradila svoje i otpjevala labuđi pjev. Nasljednici će, kako je u Bijednoj Našoj red i običaj već, eto, gotovo puna tri desetljeća, odbaciti prethodno dovršeno, započeto i zamišljeno te hrabro arčiti novac poreznih obveznika radi ponovnog otkrivanja tople vode, vatre, kotača, Amerike...
"Blaženka Divjak prije tri je godine zasjela na čelo Ministarstva znanosti i obrazovanja", piše Srednja.hr. "Nakon prethodnika poput Pave Barišića u njoj nije bilo teško vidjeti elokventnu, snažnu i principijelnu osobu, spremnu da se odlučno uhvati ukoštac s mnogim problemima u sustavu. Više od 1.000 dana kasnije, odlučnost se utopila u kompromisima, principijelnost izgubila u kontradikcijama, a stručnost zauvijek zaplela u mrežu floskula, spinova i manipulacija. Blaženku Divjak prije ulaska u politiku nismo mogli svrstati među konformiste. Glasno je i aktivno zauzimala stav oko važnih obrazovnih pitanja." Naravno da su joj početni koraci bili smjeli i obećavajući - "pokrenula je dva upravna nadzora nad odlukama Sveučilišta u Zagrebu, obustavila Lex Boras, razriješila s funkcije djelatnike ministarstva koji nisu dolazili na posao, novinari su vraćeni na mailing liste, dobili su mjesto za stolom ministrice, pozivani su na brifinge, a na upite su počeli stizati odgovori" - i resor je postao puno transparentniji no prije. Kako u demokraciji mora biti. Ali...
"Komunikacijski, nakon rijetko zatvorenog filozofskog duha, došlo je do pravog osvježenja", raščlanjuje Srednja.hr. "No, kad se kritički osvrnemo, i u ovom se slučaju istinitim pokazalo jednostavno pravilo - svježe stvari lako su kvarljive. A istekom roka trajanja otpočela je era floskula, kontradikcija, spinova i manipulacija." Deklarativno stranački neovisna je ministrica Divjak par puta izravno na sjednici vlade posrkala premijerovu vruću jezikovu juhu, što je pak HNS-ov ministar gospodarstva i vladin potpredsjednik Predrag Štromar svaki put, je li, koalicijski disciplinirano - odšutim. Osobito zvučniju pljusku kada je ministrica neoprezno podržala prosvjetarske zahtjeve za većim koeficijentom plaća, a Andrej Plenković ju je upitao znâ li ona da je članica njegove vlade, a ne sindikata. Očito je vrlo brzo saznala gdje joj je mjesto - kao tada i ministar zdravstva Milan Kujundžić koji se također zaigrao sindikalnozdravstvenog trbuhozborca - i od tada je manje-više nestala s bojišta na kojemu je premijer kapitulirao nakon 36-dnevnog tjeranja inata na štetu više od milijuna školaraca te njihovih roditelja, više desetaka tisuća učitelja, solidarne šire javnosti i, dakako, već opelješenog džepa poreznih obveznika.
Posljedice najduljeg i najskupljeg, ne samo novčano, prosvjetnog štrajka u povijesti tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene nikad nisu kvalitetno i do kraja sanirane, a pandemijska kriza što se dramatično prelila iz svijeta udarila je tragičan pečat na školsku 2019./2020. godinu. Posljedice će se tek osjetiti, a što sve - glede i u svezi - još slijedi od jeseni, ne može znati ni umjetno inteligentan Andrija. Objektivno, Divjak nije ni prva niti će biti posljednja žrtva političke volje koalicijskoga gazde koji diktira pravila igre i koji u pravilu ne trpi manjinsku pamet. Ma koliko pametna bila. U tim je okolnostima HNS-ove političke prostitucije u neprirodnom klinču s HDZ-om, partikularnih interesa vođa raspadnute/desetkovane nekada ugledne tzv. narodnjačke stranke "ruže Hrvatske" Savke Dabčević-Kučar i Mike Tripala, "neovisna" Blaženka Divjak nemoralno pristala na salto mortale skokom samoj sebi u usta. "Ne budem li mogla provesti svoje reformske projekte za boljitak školstva, kao politički/stranački neovisna, ostavit ću se ministarske dužnosti", zborila je Divjak u početnom razdoblju svoga entuzijastičkog zaleta u zapušteno znanstveno-obrazovno polje.
Imala je punu potporu i medija i struke, da bi vrlo brzo razočarala i jedne i druge, jer je karakter odlučnosti i ambicija neslavno podlegao političkoj determinaciji. A ta joj je politika i formalno namjestila 2017. godine HDZ-ove uzdanice u Ekspertnu skupinu za projekt Kurikulne reforme školstva, a premijer je Andrej Plenković - pošto je u dramatičnim okolnostima bio prisiljen ukloniti zadarsku sveučilišnu rektoricu Dijanu Vican - sâm sebe izabrao za šefa Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije. Korak izned ministričine nadležnosti. Budući da škola, školstvo, reforme uopće, pa ni obrazovna posebno nisu bili ni premijerov osviješteni interes niti prioritet u HDZ-ovoj strategiji i taktici upravljanja zemljom u gospodarskom, društvenom i moralnom slobodnom padu, tzv. kurikulnu su gimnastiku velikodušno prepustili koalicijskom patuljku HNS-u. Njegova dvojica prvaka i, je li, "eksperta za odgoj i obrazovanje" - elektroinženjer Ivan Vrdoljak i ekonomst Predrag Štromar - tu su "didaktičku igračku" prepustili Štromarovoj varaždinskoj susjedi Blaženki Divjak. Koja je, pošto se žestoki kritičar Plenkovićeve "Titanik vlade" Vrdoljak nakratko izgubio sa stranačkog radara da bi se "moralno" preporuđen ubrzo vratio, 2017. godine bila sa Štromarom arhitektica promiskuitetne HNS-ove koalicijske ljubavi s HDZ-om.
Od Blaženke se Divjak višekratno - u kakvoj političkoj ili resorskoj stisci - moglo čuti, navlas isto kao i od bivše predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, da za nju ima posla i izvan domaće tzv. mainstream politike, pa ne mora pristajati na kompromise, nedajbože ulizništvo koje joj narušava stručni dignitet i ljudsko dostojanstvo. Za razliku od Grabar-Kitarović koja se također nije proslavila na vrlo odgovornoj dužnosti, dapače, pokazalo se i naknadno se sve više otkriva kako joj nije dorasla, pa je upitno gdje to za nju "uvijek ima posla", vani ili kod kuće, Divjak u svakom trenutku ima posla kao pristojna matematičarka na Alma Mater Zagrebiensis. Tu ju uvijek čeka radno mjesto, i neće ostati kruha gladna. Politika je, što bi se reklo - voda duboka. Znâ biti pogibeljna i za vrsne plivače u snazi, ako se precijene te im pamet ostano kod kuće kada se opet bacaju među valove s (ne)skrivenim virovima.
Blaženka Divjak i Predrag Štromar - oslanjajući se na "krupne iskorake i zapažene rezultate" u svojim resorima znanosti i škostva te graditeljstva - uistinu se hrabro bacaju među političke virove i brzace uvjereni da je to što su radili u HDZ-ovoj vladi premijera Andreja Plenkovića biračima veći mamac od polit-ideološkog promiskuiteta otprije tri godine. Jer birači su čeljad kratke pameti, dementna, lakovjerna, potkupljiva... I nitko se više neće baviti time da su na izvanrednim parlamentarnim izborima 11. rujna 2016. dali glas HNS-u na listi tzv. Narodne koalicije (SDP, HNS, HSS i HSU) koja je s 54 naprama 61 mandat izgubila od HDZ-a, da bi ubrzo Vrdoljak, Štromar i Divjak salto mortale potezom darovali svoje mandate tzv. stabilnoj saborskoj većini HDZ-u Andreja Plenkovića? Sada ti isti što su maksimalno u pravu u tomu da se Hrvatska voli radom - ne busanjem u "domoljubna" prsa, zazivanjem "digniteta" i "dostojanstava" kojima su ekvivalent natrosječna materijalna prava, povlastice, državne apanaže, političke pozicije i moć - vape za istom družbom na istim ministarskim i inim pozicija u istoj vladajućoj kombinaciji u sljedeće četiri godine.
Pa, ako su birači uistinu spremni povjerovati da je Blaženka Divjak tako dobro radom voljela Hrvatsku da joj tu ljubv treba bez imalo grizodušja honorirati palcem gore na izborima, a gotovo je nemoguće to očekivati, njezin lik opet će od jeseni biti u zapaženijoj ulozi u predstavi intrigantnog naziva tzv. škole za život. S daljinskim upravljačem, je li, zbog pandemije virusa SARS-CoV-2. Na svekoliko oduševljenje više od milijun učenika, učitelja i roditelja koji su prošle tri godine i osobito u doba pandemijske krize imali osjećaj da se njima neuko manipulira kao pokusnim kunićima? Taj su osjećaj, podboltan konkretnim činjenicama/primjerima, višekratno komunicirali i medijski i prosvjedima u javnom prostoru. Raščlamba pak Srednje.hr navodi tri "najomraženije floskule" što ih je Divjak na početku mandata skovala s "HNS-ovim novopečenim meštrom za odnose s javnošću" Marom Alavanjom, kojega je povela sa sobom u Ministarstvo. Prva, tehnologija, a ne ideologija; druga, depolitizacija školstva i, treća, škola za život, ne za ocjenu.
Sve su tri proklamacije ostale floskulama, jer nisu ni približno polučila taj najavljeni učinak. Štoviše, sada ima hrabrosti kao političarka s tehničkim mandatom ministrice agitirati na HNS-ovoj listi za - "drugo poluvrijeme". Jest da je sintagma o "drugom poluvremenu" plagijat neke Plenkovićeve predizborne invencije, no ozbiljnije je pitanje o tomu kada su to birači, u čije ime odobrili i Plenkoviću i Divjak igrati utakmicu u dva poluvremena dvostruko dulja od zakonom propisane četiri godine za cijelu utakmicu. Divjak želi izbaciti ideologiju i depolitizitrati školu u drugom političkom životu? Je li zato u svomu "prvom poluvremenu" pobrzala pitati Hrvatski generalski zbor što djeca trebaju učiti i tko im smije predavati o novijoj hrvatskoj povijesti, odnosno Hrvatsku biskupsku konferenciju i fanove Željke Markić o svjetonazorskim sadržajima u nastavnim programima? Zakon o obnovi Zagreba - neoprostiv zajednički Plenković-Štromarov grijeh prema potresom postradalim Zagrepčanima - gurnut je nekoj, je li, budućoj vladi i graditeljskomu ministarstvu i nesretni ljudi neće moći u svoje domove prije jesenskih kiša i magle, zimske studeni i snijega.
Tzv. lex Agrokor je donesen za tjedan dana da bi smjesta otpočelo valjda već unaprijed pripremljeno klijentelističko razvlačenje među "prijateljima" kod kuće i vani stotina milijuna tuđih kuna, a tzv. lex Zagreb nije bilo moguće ni u tri mjeseca!? Nevjerojatna neodgovornost prvih ljudi države i hrvatske metropole koji - by the way - zajednički drže kormilo vlast. Da paradoks ili licemjerje budu veći, potresom stradalu zagrebačku jezgru i predgrađa prema epicentru u Markuševcu komotno se moglo obnavljati i po postojećim propisima. Da je bilo tzv. političke volje i savjesti, moglo se - kao što nije - takorekuć drugi dan po potresu aplicirati na namjenske eure u Uniji. I dobilo bi se taj novac, kao što su druge postradale članice EU-a uvijek dobile u sličnim okolnostima. E sad, veliki apetiti tih što žele kontrolu novca za obnovu, čija ukupna svota u duljem razdoblju znatno nadmašuje vrijednost ukupnog plijena u bankrotiranom nacionalnom koncernu Agrokoru, zapečatila je sudbinu paragrafa o obnovi Zagreba. Time i sudbinu desetaka tisuća stradalnika koji izvan svojih porušenih ili teže oštećenih domova sa zebnjom čekaju prve obilnije jesenske kiše i zimske studeni. A Predrag Štromar i Blaženka Divjak, gotovo zagrljeni, smješkaju se s predizbornih plakata i tv-spotova: "Dok se drugi svađaju, mi gradimo bolju budućnost jer Hrvatska se voli radom".
Istina je to, i bez dvojbe: domovina se voli radom, ne ispraznim političkim dociranjem von oben o radu. No jesu li Blaženka Divjak i odnedavno novi predsjednik HNS-a Predrag Štromar dobro odigrali utakmicu, postigli sve ili barem najveći dio zgoditaka radi kojih su gurnuti u napadačku liniju da bi sada imali pokriće tražiti od birača povjerenje za novu utakmicu? Ne za "drugo poluvrijeme", jer su u svomu mandatu odigrali cijelu utakmicu. Ako nisu dobro igrali - opći je dojam da nisu - jamačno u novom kolu više neće imati pristup ni svlačionici, kamoli klupi za rezerve. Klasično pravilo svakog trenera koji drži do sebe jest: ako loše igraš, letiš iz igre. Uzgred, ako su Štromar i Divjak u mandatu/utakmici dobro igrali, "voljeli Hrvatsku radom", pa bi to imalo biti bjelodanim, zašto se ulizuju radi povjerenja za "drugo poluvrijeme"? Publika i trener bolje znaju od njih kako su igrali.
