U vremenu u kojem svatko može biti vulgaran, pitanje je tko to radi s razlogom, a tko jer ne dobacuje drugačuje. Vedrana Rudan je imala razlog. Većina onih koji je sada proklinju, nema
patijsko-neopatovinsko-riječka književnica Vedrana Rudan je 18. kolovoza 2026. otišla na područje bez signala. To je bio njezin posljednji stilski potez, kratko, direktno, bez patetike, u metu, baš kako je pisala za vrijeme svojih signalnih impulsa. I odmah se, u vremenu društvenih mreža, dogodilo ono što se uvijek događa kad netko tko desetljećima udara u centre moći nestane, podjela na one koji su je čitali i one koji su je samo čuli. I kvarca nerazumijeli. One koje je iritirala i one koje je inspirirala.
Njezin leksik bio je kontroverzan od prvog dana. Vulgarizmi nisu bili ukras ni poštapalica, prije oružje i oruđe privlačenja pažnje i skretanja iste na suštinu. Kratke rečenice, psovke, ironija i sarkazam služili su prodrmačini, privlačenju pozornosti na ono što se inače pretvara u mrtvu apolitičnu šutnju, primjerice nasilje nad ženama, siromaštvo, privatizacijska pljačka, licemjerje institucija, podkapacitiranost političara.
Crkvu je gledala kao jednog od glavnih feudalista u Hrvatskoj, organizaciju koja drži moralni monopol, a pritom, po njezinom mišljenju, često štitila ono što je trebalo iznijeti na svjetlo, pedofilije i slične apolitične hobije klera. Pisala je o tome bez dlake na jeziku, do te mjere da ju je 2011. Nacional otpustio zbog formulacije o “kriminalnoj organizaciji”. Nije se pravdala. Nastavila je. Od TV gostovanja do mrežnih zapisa. Meta nisu bili obični vjernici koliko struktura moći koja se krije iza sakralnog vokabulara. Isto je radila s politikom, tajkunima, bankarima, nacionalističkim floskulama. Ulica je bila njezin registar jer je ulica bila jedino mjesto gdje se još čulo što se događa. A Rudanica si je otvarala vrata jedne vrste ulice.
Njezin jezik bio je namjeran, precizan, funkcionalan
Post festum, u eri Instagramuša, YouTubera i TikTokera, Facebook-komentara, ista vulgarnost postaje kamen spoticanja. Jedni su je vidjeli kao bezbožnicu i mrziteljicu svega hrvatskog, ženu koja je “psovala Hrvatsku”, “napadala Crkvu”, “pljuvala po narodnim svetinjama”. Drugi su je voljeli ili barem poštovali upravo zbog stila jer je predstavljeno kako je govorila ono što su mnogi mislili, ali nisu smjeli ili nisu znali kako se izraziti. Među njima nije bilo samo intelektualaca već i onih koji su je čitali prepoznavajući vlastitu bijedu, bijes, nemoć. Podjela je nemušta i jedva pismena, kako i priliči vremenu u kojem se mišljenje mjeri brojem lajkova. Ironija bi se i samoj Rudan svidjela. Živimo u vremenu iznimno vulgarnih ljudi, daleko vulgarnijih od njezine uporabe vulgarizama. Njezin jezik bio je namjeran, precizan, funkcionalan. Današnji jezik društvenih mreža često nije ništa od toga. Instagramuše iz Hercegovine (i ne samo iz Hercegovine) okupljaju kritičnu masu neuka koji dižu online palčeve na izljeve mržnje, moralne panike i jeftine provincijske osvete. Jedna takva u jednom od takvih virtualnih seljačkih zborova izjavi da misli kako “Rudanicu” ne bi trebalo pokopati u Hrvatskoj. Misli čime točno? Ako se razumijemo.
Misli selfie duckfaceom i selfie torbicom da zemlja treba ostati čista od onih koji su je kritizirali. Tijelo koje je govorilo neugodne stvari, a ne klečalo nad falecijom svojim pokroviteljima, po takvima bi valjalo izbaciti iz zajedničkog tla jer tlo je svetije od riječi koje bi ga imenovale.
Njezina smrt nije zatvorila raspravu
Takav limitizam nije politika, koliko praznovjerje s mobilnim telefonom. Vulgarizam bez funkcije. Psovka bez cilja. Bijes bez sadržaja. Rudan je vulgarizme koristila da bi pogodila moć. Ovi ih koriste da bi pogodili mrtve. Jača snaga.
Njezina smrt nije zatvorila raspravu. Tek je učinila glasnijom i glupljom. Oni koji su je čitali znaju da je stil bio sredstvo, a ne cilj. Oni koji je nisu čitali a post mortem dižu palčeve na zahtjeve o pokopu, pokazuju koliko je jezik postao jeftin, a mozak deficitaran. U vremenu u kojem svatko može biti vulgaran, pitanje je tko to radi s razlogom a tko jer ne dobacuje drugačuje. Rudan je imala razlog. Većina onih koji je sada proklinju, nema. Nit razlog nit ratio. Ima samo signal. I baš ništa više.
Bogataši u Monopoliju. Jeftino.
