Neka se ne zavaravaju ni pobjednici ni gubitnici: u izborima na koje je izašlo dvadeset posto građana s pravom glasa ne može biti pobjednika i pobijeđenih.
To je samo poruka hrvatskih građana političarima svih opcija. Tko u ovih dan - dva ne shvati, više nikad i neće i bolje da se makne iz političkih voda.
Najveći dio segmenata političkoga života u Hrvatskoj nije dobar i birači su to neizlaskom na izbore za predstavnike u Europskom parlamentu jasno potvrdili. Pametnome dosta, onome drugome nije ni potrebno.
Građani su rekli da ni u što više ne vjeruju. Potvrdili su stupanj razočaranosti. Ništa im ne znači tko će biti na kojoj funkciji, koliko novca će nekom pojedincu mjesečno sjedati na račun. Ništa nije bitno, jer nema nikakve veze s njima i njihovim životom. Uostalom, što bi nam to mogle promijeniti Ivana Maletić ili Sandra Petrović Jakovina. Samo dva imena od dvanaest od kojih građani očekuju – ništa.
Političari se još uvijek zavaravaju, što za građane može biti opasno. Njihov rječnik je i dalje diplomatski, a vrijeme diplomacije za ovu državu je isteklo. Ljudi očekuju jasne poruke i glasne riječi, obećanja koja će se ostvariti, prijetnje koje će važiti za sve. Zato je tužno slušati komentare iz vladajuće koalicije o razlozima zbog kojih su „izgubili“ ove izbore, jer imaju jednoga zastupnika manje u Parlamentu EU od dijela ujedinjene, desno orijentirane opozicije.
„Nismo građane dovoljno upoznali s načinom glasanja … da nije uveden red u popis birača, odaziv bi bio još manji … borit ćemo se više i jače da naše poruke dođu do birača … na skorašnjim lokalnim izborima bit će veći odaziv …“ – premijer Milanović.
"Birači su ocijenili našu prezentaciju na ovim izborima… Nadam se da ćemo za godinu dana biti uspješniji u komunikaciji naše politike s hrvatskim biračima …“ ministrica Pusić.
„Moramo vidjeti jesmo li građane dovoljno upoznali s načinom glasanja i koliko je to važno za Hrvatsku …“ predstavnik umirovljenika Hrelja.
Parole, parole, parole … bez poruka. Ništa od izrečenoga nije važno ni za građane ni za državu. Nadamo se da se iza ove diplomatske igre riječima ipak krije objektivan, iskren i razuman politički pogled na stanje u državi kao organizacijskom obliku društva.
Vodeći ljudi vladajuće koalicije još sinoć, ali najkasnije danas, najprije su se trebali ispričati svima onima koji su za njih glasali na prošlim parlamentarnim izborima. Zato što su ih iznevjerili. Glasači su očekivali više poštovanja, bolju međusobnu komunikaciju o načinima izlaska iz krize, nuđenje rješenja u kojima će se uvažavati i njihovo mišljenje. Najmanje su bili spremni na nove udare na standard, nova otpuštanja s posla i razne oblike otežavanja svakodnevnoga života. Nikako nisu očekivali utjerivanje straha u kosti od sutrašnjice.
Bez parola: građani su očekivali ministre koji će imati osobnih financijskih problema, pa ih rješavati dozvoljenim minusima. Čiji će se bračni drugovi ili djeca bezuspješno prijavljivati na burzu rada. Koji će se liječiti u hrvatskim bolnicama, voziti auto star desetak godina, nove godine čekati u društvu dugogodišnjih prijatelja, jahte i jedrilice, makar privremeno, skloniti u spremišta, godišnje odmore provoditi u nezavršenoj obiteljskoj vikendici. Željeli su političare i vođe države kojima neće pasti na pamet dodatno porezno opterećivanje građana. Nadali su se nekim novim političarima koji će biti slični običnim i jednostavnim ljudima. A vide sasvim drugačije osobe, kojima je solidarnost i komunikacija s građanima potpuno strana osobina.
Samo u razočaranju hrvatskih građana je razlog neizlaska na izbore za Europski parlament. Kao i u opasnoj nevjerici da će išta za običnoga čovjeka biti bolje. Kakva prezentacija, kakvo upoznavanje s načinima glasanja! Koja politička opcija to ne shvaća, unaprijed je gubitnik. Bar će se tako približiti građanima.
