Teže je ubiti metaforu nego državu. Naš Brođanin čika Mata, postavo je već davno simbol i metafora riječnog vuka zanesenjaka opsjednutog ljubavlju prema rijeci Savi, splavarenju, čamcima i riječnim galebovima.
Čast mi je zadovoljstvo našem čika Mati posvetiti ovaj portret.
Splavar broj jedan u Slavonskom Bodu, bio je i ostao i uvijek će biti splavar broj jedan. U narodu poznat pod imenom i nadimkom čika Mata, kako smo ga mi klinci od milja zvali, a s pravim imenom i prezimenom, Mata Marković, danas bi bio jamačno presretan kada bi vidio Splavarsku ulicu i šezdesetak šarenih, različitih, ali na svoj način zanimljivih splavova i Udrugu koja njemu u čast nosi ponosno ime- Udruga splavara čika Mata.
Legenda o čika Mati ne počinje s njegovom splavi niti MATINIM KUPALIŠTEM, nego puno prije, još davno između dva svjetska rata, kada je postojalo REPIĆEVO KUPALIŠTE na mjestu preko puta kuće od Taradija i njegove kemijske čistionice.
Na Repićevom kupalištu bila su zaposlena dvojica učitelja plivanja, među njima i čika Mata. Što su vlasnici, Karlo i Josef Repić, dvojica bunjevaca iz Apatina Bogu zgriješili, to ne zna nitko, ali kada da su saveznički avioni u Drugom svjetskom ratu pogodili njihove splavi i pretvorili njihovo kupalište u gomilu dasaka koje su plutale po Savi, bilo je svima jasno da je to kraj Repićevog kupališta. Tako su svi mislili, ali ne i čika Mata.
Naime, na inicijativu čika Mate ono je ipak obnovljeno, koliko toliko, te poslije Drugog svjetskog rata postaje poznato pod imenom MATINO KUPALIŠTE.
Na žalost, dugi niz godina nebrige komunističkih vlasti Grada prema Matinom kupalištu rezultirali su devastacijom, tako da je od svega, na žalost, ostala samo jedna, čika Matina splav koja je ostala još jedino rezervirana za njegove dobre prijatelje i sjećanje na 1950. godinu kada je čika Mata prodao točno 2 500 ulaznica za Malo gradsko kupalište, Matino kupalište.
Sve to skupa nama klincima iz Pivare gdje sam rođen i Vrazove ulice, sve to nije ništa značilo jer mi smo i dalje svaki vikend dolazili na čika Matinu splav, on nas je učio plivati i skakati sa splava u Savu, a posebna svečanost trenutka bila je romantična vožnja u čamcu sa čika Matom po Savi. Gledati iz čamca zalazak sunca iznad mosta, poseban je za djecu doživljaj koji se pamti cijeli život.
Čika Mati u čast posvećujem ovaj portret kojeg sam radio drevnom tehnikom starih francuskih majstora-dry brush-suhi kist s ugljenim prahom u kombinaciji sa sepijom, grafitom i bijelim pastelom. Hvala.
Čast mi je zadovoljstvo našem čika Mati posvetiti ovaj portret.
Splavar broj jedan u Slavonskom Bodu, bio je i ostao i uvijek će biti splavar broj jedan. U narodu poznat pod imenom i nadimkom čika Mata, kako smo ga mi klinci od milja zvali, a s pravim imenom i prezimenom, Mata Marković, danas bi bio jamačno presretan kada bi vidio Splavarsku ulicu i šezdesetak šarenih, različitih, ali na svoj način zanimljivih splavova i Udrugu koja njemu u čast nosi ponosno ime- Udruga splavara čika Mata.
Legenda o čika Mati ne počinje s njegovom splavi niti MATINIM KUPALIŠTEM, nego puno prije, još davno između dva svjetska rata, kada je postojalo REPIĆEVO KUPALIŠTE na mjestu preko puta kuće od Taradija i njegove kemijske čistionice.
Na Repićevom kupalištu bila su zaposlena dvojica učitelja plivanja, među njima i čika Mata. Što su vlasnici, Karlo i Josef Repić, dvojica bunjevaca iz Apatina Bogu zgriješili, to ne zna nitko, ali kada da su saveznički avioni u Drugom svjetskom ratu pogodili njihove splavi i pretvorili njihovo kupalište u gomilu dasaka koje su plutale po Savi, bilo je svima jasno da je to kraj Repićevog kupališta. Tako su svi mislili, ali ne i čika Mata.
Naime, na inicijativu čika Mate ono je ipak obnovljeno, koliko toliko, te poslije Drugog svjetskog rata postaje poznato pod imenom MATINO KUPALIŠTE.Na žalost, dugi niz godina nebrige komunističkih vlasti Grada prema Matinom kupalištu rezultirali su devastacijom, tako da je od svega, na žalost, ostala samo jedna, čika Matina splav koja je ostala još jedino rezervirana za njegove dobre prijatelje i sjećanje na 1950. godinu kada je čika Mata prodao točno 2 500 ulaznica za Malo gradsko kupalište, Matino kupalište.
Sve to skupa nama klincima iz Pivare gdje sam rođen i Vrazove ulice, sve to nije ništa značilo jer mi smo i dalje svaki vikend dolazili na čika Matinu splav, on nas je učio plivati i skakati sa splava u Savu, a posebna svečanost trenutka bila je romantična vožnja u čamcu sa čika Matom po Savi. Gledati iz čamca zalazak sunca iznad mosta, poseban je za djecu doživljaj koji se pamti cijeli život.Čika Mati u čast posvećujem ovaj portret kojeg sam radio drevnom tehnikom starih francuskih majstora-dry brush-suhi kist s ugljenim prahom u kombinaciji sa sepijom, grafitom i bijelim pastelom. Hvala.
