Koronavirus je postao globalnom pandemijom. No istovremeno s virusom, šire se i teorije o globalnoj zavjeri: jedni optužuju druge da je koronavirus zapravo plod bakteriološkog rata jednih protiv drugih, a na kraju, po rezultatima, ispada da je to sveopća tragedija koja može završiti ogromnim brojem ljudskih žrtava.
Uostalom, dvadeseto stoljeće je i krenulo u život s teorijom zavjere, s isfabriciranim ”Protokolom sionskih mudraca” ruske tajne policije koja je optužile Židove za svjetsku zavjeru, što je iskoristio Hitler za pokretanje Holokausta, u čemu su mu se pridružili fašisti svih nacionalnih boja među kojima su se posebno istakli hrvatski fašisti, ustaše Ante Pavelića.
Tako se javljaju međusobne optužbe: Amerikanaca da je to maslo Rusa i Kineza, Rusa da je to maslo CIA-e, Arapa da je to maslo Izraela i Mossada. YouTube je čak morao skinuti video što ga je proizveo američki kanal ”US Military Times” koji emitira vijesti za američke vojnike, baš zbog širenja lažnih vijesti o uzrocima pandemije.
Prema ocjenama tog kanala, koronavirus je apokalipsa iz epruvete, stvoren iz jedne kemijske formule da bi uništio ljudski rod: naravno, to je kinesko biološko oružje, nema nikakve dvojbe.
Uostalom, to isto ponavlja i kanal ”Fox News” preko kojega Tom Cotton, republikanski senator iz Arkansasa, obznanjuje urbi et orbi da je taj virus pobjegao iz jednog laboratorija u Wuhanu, i ponavlja tezu Stevea Bannona, sive eminencije Donalda Trumpa, da Kinezi zbog svoje krivnje zabašuruju istinu.
Za velikog teoretičara svjetskih urota Alexa Jonesa iz američkog kanala ”InfoWars” američka vlada slijedi ”plan Wuhan” i zbog toga prešućuje pravu istinu o razmjerima te pandemije na američkom tlu.
Na drugoj strani, u Rusiji, dnevnik ”Komsomolskaja pravda” otkriva da je koronavirus zapravo rasna bomba, koja pogađa one rase koje Amerikanci smatraju nižim rasama.
U arapskim medijima, kao što je, primjerice, dnevnik ”Al Watan”, koronavirus se prikazuje kao dio ekonomskog i psihološkog rata protiv Kine kojim se želi zaustaviti napredak ove zemlje na globalnom tržištu koji ugrožava Ameriku.
Međutim, bez obzira na to što direktor Svjetske zdravstvene organizacije, dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus izjavljuje da se ta organizacija bori ne samo protiv virusa, već i protiv trolova i teorija urote koje unose konfuziju i šire nezadovoljstvo među ljudima, frapantna je činjenica da se toj pandemiji još uvijek ne zna pravi uzrok.
Druga je frapantna činjenica da je ”virus iz Wuhana” opisan još 1981. godine baš s tim imenom, doduše kao ”Wuhan 400” u jednom romanu američkog književnika Deana Koontza, inače autora apokaliptičkih horrora.
Knjiga s naslovom ”The Eyes of Darkness” (Oči tame) iz 1981., poslije je i dramatizirana i kao televizijska serija. Po mišljenju mnogih teoretičara urote, baš je ovo dokaz da je koronavirus plod globalne zavjere, davno zamišljen i tek sada proširen po svijetu.
Doduše, brojna su umjetnička djela, filmovi i knjige, koje tematiziraju apokaliptičke teme virusa koji su izašli iz laboratorija, slučajno ili svjesno, ili pak opisuju velike epidemije koje su pokosile velik broj ljudi, kao što je to svojevremeno učinio Alessandro Manzoni u ”Zaručnicima” opisujući kugu u Milanu u sedamnaestom stoljeću, ili Albert Camus u svojoj ”Kugi”, da ne govorimo o Boccacciovom ”Dekameronu”.
Na filmu je takva epidemija prikazana još u jugoslavenskom filmu iz 1982. ”Variola vera” Gorana Markovića, a protiv smrtonosnog virusa bori se i Dustin Hoffman u filmu Wolfganga Petersena iz 1995. ”Outbreak”, dok u ”Zarazi” Stevena Soderbergha iz 2011. to čine Marion Cotillard i Matt Damon.
Ali, bez obzira na sve teorije urota, bile one istinite, djelomično istinite ili potpuno krive, postavlja se jedno drugo pitanje, zapravo dva bitna pitanja.
Prvo pitanje je zašto su toliko dugo od samog početka ove virusne krize, sada već pandemije, naši, a i svjetski lideri, gurali glavu u pijesak i umjesto da poduzmu energične mjere odmah u početku, pod parolom neširenja panike zakasnili s mjerama izolacije, koje izgleda jedine mogu, zasada, zaustaviti širenje tog virusa?
Sada se tek vidi koliko su svjetski lideri zaokupljeni svojim ostankom na vlasti, prije negoli interesom općeg dobra, dakle stanovništva koje ih je, na ovaj ili onaj način izabralo ili im daje prešutni legitimitet.
Odmah u početku su neki ugledni virolozi upozoravali da je ova pandemija globalnih razmjera, i da se ona širi bez obzira na granice koje neki pokušavaju zabetonirati i ponovno uspostavljati, kao, primjerice, u Europi.
Ako je to doista tako, onda je na ovaj globalni izazov potreban i globalni odgovor, što znači jačanje svih mogućih mehanizama zajedničkog odlučivanja o mjerama za suzbijanje ove pandemije.
Bez obzira na to kako će se sve to završiti, sada se vidi koliko je potrebno ne samo da Europska unija bude jedinstvena i solidarna, već koliko i cijeli svijet mora zajednički djelovati, bez obzira na međusobne antagonizme i suprotstavljene ekonomske interese.
Nije tu riječ samo o Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, već o mobilizaciji svih međunarodnih organizacija za borbu protiv zajedničkog neprijatelja, koronavirusa, bez obzira na to iz čijeg laboratorija je on pobjegao ili su ga ljudima prenijeli šišmiši ili miševi ”koje Kinezi jedu žive”, kako je bubnuo predsjednik talijanske regije Veneto Luca Zaia.
S druge strane, implikacija te katastrofe koja je više nego jasna, jest ta da zdravstvene službe svih zemalja nisu u stanju boriti se efikasno protiv pandemije u uvjetima kada su reducirane u sredstvima i personalu.
Redukcija javnog zdravstva koja se uklopila u opći trend privatizacije svih javnih službi, a koja je postala globalni trend u osamdesetim godinama prošlog stoljeća, sada plaća danak – u životima ugroženih pacijenata kojima postojeće zdravstvo ne može pomoći, ne samo u Hrvatskoj nego i drugdje u svijetu.
U Italiji, zahvaćenoj pandemijom koronavirusa, već su u bolnicama prisiljeni raditi trijažu pacijenata i donositi odluku koji će od njih preživjeti spajanjem na respiratore kojih nema u dovoljnom broju.
Slično će se dogoditi i u drugim zemljama zahvaćenim ovim virusom, a katastrofalno stanje javnog zdravstva i masovni egzodus liječnika i medicinskog osoblja iz Hrvatske samo je jedan od pokazatelja ove tragedije.
Ako bi išta mogli naučiti od ove tragedije oni koji prežive – to je da bez dobro organiziranog javnog zdravstva, opremljenog sredstvima, aparatima i ljudskim faktorom – dobro plaćenim liječnicima, medicinskim sestrama i ostalim pomoćnim osobljem, ne samo da nema napretka, nego nema ni preživljavanja čovječanstva.
autograf
Uostalom, dvadeseto stoljeće je i krenulo u život s teorijom zavjere, s isfabriciranim ”Protokolom sionskih mudraca” ruske tajne policije koja je optužile Židove za svjetsku zavjeru, što je iskoristio Hitler za pokretanje Holokausta, u čemu su mu se pridružili fašisti svih nacionalnih boja među kojima su se posebno istakli hrvatski fašisti, ustaše Ante Pavelića.
Tako se javljaju međusobne optužbe: Amerikanaca da je to maslo Rusa i Kineza, Rusa da je to maslo CIA-e, Arapa da je to maslo Izraela i Mossada. YouTube je čak morao skinuti video što ga je proizveo američki kanal ”US Military Times” koji emitira vijesti za američke vojnike, baš zbog širenja lažnih vijesti o uzrocima pandemije.
Koronavirus je postao globalnom pandemijom. No istovremeno s virusom, šire se i teorije o globalnoj zavjeri: jedni optužuju druge da je koronavirus zapravo plod bakteriološkog rata jednih protiv drugih, a na kraju, po rezultatima, ispada da je to sveopća tragedija koja može završiti ogromnim brojem ljudskih žrtava
Prema ocjenama tog kanala, koronavirus je apokalipsa iz epruvete, stvoren iz jedne kemijske formule da bi uništio ljudski rod: naravno, to je kinesko biološko oružje, nema nikakve dvojbe.
Uostalom, to isto ponavlja i kanal ”Fox News” preko kojega Tom Cotton, republikanski senator iz Arkansasa, obznanjuje urbi et orbi da je taj virus pobjegao iz jednog laboratorija u Wuhanu, i ponavlja tezu Stevea Bannona, sive eminencije Donalda Trumpa, da Kinezi zbog svoje krivnje zabašuruju istinu.
Za velikog teoretičara svjetskih urota Alexa Jonesa iz američkog kanala ”InfoWars” američka vlada slijedi ”plan Wuhan” i zbog toga prešućuje pravu istinu o razmjerima te pandemije na američkom tlu.
Na drugoj strani, u Rusiji, dnevnik ”Komsomolskaja pravda” otkriva da je koronavirus zapravo rasna bomba, koja pogađa one rase koje Amerikanci smatraju nižim rasama.
U arapskim medijima, kao što je, primjerice, dnevnik ”Al Watan”, koronavirus se prikazuje kao dio ekonomskog i psihološkog rata protiv Kine kojim se želi zaustaviti napredak ove zemlje na globalnom tržištu koji ugrožava Ameriku.
Međutim, bez obzira na to što direktor Svjetske zdravstvene organizacije, dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus izjavljuje da se ta organizacija bori ne samo protiv virusa, već i protiv trolova i teorija urote koje unose konfuziju i šire nezadovoljstvo među ljudima, frapantna je činjenica da se toj pandemiji još uvijek ne zna pravi uzrok.
Druga je frapantna činjenica da je ”virus iz Wuhana” opisan još 1981. godine baš s tim imenom, doduše kao ”Wuhan 400” u jednom romanu američkog književnika Deana Koontza, inače autora apokaliptičkih horrora.
Knjiga s naslovom ”The Eyes of Darkness” (Oči tame) iz 1981., poslije je i dramatizirana i kao televizijska serija. Po mišljenju mnogih teoretičara urote, baš je ovo dokaz da je koronavirus plod globalne zavjere, davno zamišljen i tek sada proširen po svijetu.
Prvo pitanje je zašto su toliko dugo od samog početka ove virusne krize, sada već pandemije, naši, a i svjetski lideri, gurali glavu u pijesak i umjesto da poduzmu energične mjere odmah u početku, pod parolom neširenja panike zakasnili s mjerama izolacije, koje izgleda jedine mogu, zasada, zaustaviti širenje tog virusa
Doduše, brojna su umjetnička djela, filmovi i knjige, koje tematiziraju apokaliptičke teme virusa koji su izašli iz laboratorija, slučajno ili svjesno, ili pak opisuju velike epidemije koje su pokosile velik broj ljudi, kao što je to svojevremeno učinio Alessandro Manzoni u ”Zaručnicima” opisujući kugu u Milanu u sedamnaestom stoljeću, ili Albert Camus u svojoj ”Kugi”, da ne govorimo o Boccacciovom ”Dekameronu”.
Na filmu je takva epidemija prikazana još u jugoslavenskom filmu iz 1982. ”Variola vera” Gorana Markovića, a protiv smrtonosnog virusa bori se i Dustin Hoffman u filmu Wolfganga Petersena iz 1995. ”Outbreak”, dok u ”Zarazi” Stevena Soderbergha iz 2011. to čine Marion Cotillard i Matt Damon.
Ali, bez obzira na sve teorije urota, bile one istinite, djelomično istinite ili potpuno krive, postavlja se jedno drugo pitanje, zapravo dva bitna pitanja.
Prvo pitanje je zašto su toliko dugo od samog početka ove virusne krize, sada već pandemije, naši, a i svjetski lideri, gurali glavu u pijesak i umjesto da poduzmu energične mjere odmah u početku, pod parolom neširenja panike zakasnili s mjerama izolacije, koje izgleda jedine mogu, zasada, zaustaviti širenje tog virusa?
Sada se tek vidi koliko su svjetski lideri zaokupljeni svojim ostankom na vlasti, prije negoli interesom općeg dobra, dakle stanovništva koje ih je, na ovaj ili onaj način izabralo ili im daje prešutni legitimitet.
Odmah u početku su neki ugledni virolozi upozoravali da je ova pandemija globalnih razmjera, i da se ona širi bez obzira na granice koje neki pokušavaju zabetonirati i ponovno uspostavljati, kao, primjerice, u Europi.
Ako je to doista tako, onda je na ovaj globalni izazov potreban i globalni odgovor, što znači jačanje svih mogućih mehanizama zajedničkog odlučivanja o mjerama za suzbijanje ove pandemije.
Bez obzira na to kako će se sve to završiti, sada se vidi koliko je potrebno ne samo da Europska unija bude jedinstvena i solidarna, već koliko i cijeli svijet mora zajednički djelovati, bez obzira na međusobne antagonizme i suprotstavljene ekonomske interese.
Nije tu riječ samo o Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, već o mobilizaciji svih međunarodnih organizacija za borbu protiv zajedničkog neprijatelja, koronavirusa, bez obzira na to iz čijeg laboratorija je on pobjegao ili su ga ljudima prenijeli šišmiši ili miševi ”koje Kinezi jedu žive”, kako je bubnuo predsjednik talijanske regije Veneto Luca Zaia.
Ako bi išta mogli naučiti od ove tragedije oni koji prežive – to je da bez dobro organiziranog javnog zdravstva, opremljenog sredstvima, aparatima i ljudskim faktorom – dobro plaćenim liječnicima, medicinskim sestrama i ostalim pomoćnim osobljem, ne samo da nema napretka, nego nema ni preživljavanja čovječanstva
S druge strane, implikacija te katastrofe koja je više nego jasna, jest ta da zdravstvene službe svih zemalja nisu u stanju boriti se efikasno protiv pandemije u uvjetima kada su reducirane u sredstvima i personalu.
Redukcija javnog zdravstva koja se uklopila u opći trend privatizacije svih javnih službi, a koja je postala globalni trend u osamdesetim godinama prošlog stoljeća, sada plaća danak – u životima ugroženih pacijenata kojima postojeće zdravstvo ne može pomoći, ne samo u Hrvatskoj nego i drugdje u svijetu.
U Italiji, zahvaćenoj pandemijom koronavirusa, već su u bolnicama prisiljeni raditi trijažu pacijenata i donositi odluku koji će od njih preživjeti spajanjem na respiratore kojih nema u dovoljnom broju.
Slično će se dogoditi i u drugim zemljama zahvaćenim ovim virusom, a katastrofalno stanje javnog zdravstva i masovni egzodus liječnika i medicinskog osoblja iz Hrvatske samo je jedan od pokazatelja ove tragedije.
Ako bi išta mogli naučiti od ove tragedije oni koji prežive – to je da bez dobro organiziranog javnog zdravstva, opremljenog sredstvima, aparatima i ljudskim faktorom – dobro plaćenim liječnicima, medicinskim sestrama i ostalim pomoćnim osobljem, ne samo da nema napretka, nego nema ni preživljavanja čovječanstva.
autograf
