Odluka Vlade Republike Hrvatske o pomoći tvrtkama kojima je zbog pandemije poslovanje obustavljeno ili ugroženo bila je racionalna i nimalo sporna. Pored otpisa poreznih potraživanja, ključni element odluke je podrška u zadržavanju radnika. Predviđeno je da ona iznosi 4.000 kuna po radniku uz oslobođenje od plaćanja doprinosa. I bilo je za očekivati da će država nadzirati što poslodavci rade s tim sredstvima i uplaćuju li se ona u potpunosti na račune radnika. Međutim, čini se da će taj nadzor ostati samo na inicijalnim uvjetima za dobivanje potpore.
Skandalozan izostanak detaljnog nadzora provedbe mjere u velikoj je mjeri omogućen činjenicom da sindikati uopće nisu bili konzultirani prilikom izrade mjere. Prekjučer je Ana Miličević Pezelj iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske u emisiji na N1 televiziji otkrila da su zlorabljenja mjere već započela. Prema saznanjima sindikata poslodavci zaobilaze mjeru tako da ne isplaćuju cjelokupni predviđeni iznos, ne obračunavaju uopće plaće, prisiljavaju radnike da plaću dijele s njima po pola i slično. U cijelom kaosu, navodi Miličević-Pezelj, ne snalazi se ni Hrvatski zavod za zapošljavanje s obzirom na to da od Vlade nisu dobili nikakve provedbene naputke, a sindikatima je preostalo da gase vatru gdje stignu i uoče nepravilnosti.
A da izostanak nadzora provedbe mjere nije samo sindikalna interpretacija, potvrdio je i jučerašnji sastanak s premijerom i nadležnim ministrima na koji su bili pozvani čelnici sindikalnih središnjica. Na tom su sastanku, zakašnjelom insceniranju tripartitnog dijaloga, sindikati inzistirali na transparentnosti i nadzoru provedbe mjera. Pritom su naglasili da se radi o potencijalnim milijardama kuna koje bi se mogle doslovno ukrasti radnicima i završiti u džepovima poslodavaca. Od vladajućih su dobili tek neuvjerljivo obećanje da će HZZ sredinom mjeseca objaviti popis poslodavaca koji koriste mjeru i da će se iz tih informacija moći saznati tko lovi u mutnom.
Međutim, sudeći po jutrošnjim izjavama Mladena Novosela, čelnika SSSH, situacija je puno gora. Novosel tvrdi da je jučer na sastanku ministar rada Josip Aladrović rekao da će sredstva dobiti poslodavci po radniku i da samo o njima ovisi kako će se ta sredstva koristiti. Uz, valjda, poštivanje samo onih inicijalnih uvjeta o neotpuštanju i zadržavanju radnika minimalno tri mjeseca. Dakle, ne samo da Vlada nije “stigla” osigurati kvalitetni nadzor provedbe mjera već je svjesno odlučila sve prepustiti poslodavcima uz minimalna ograničenja koja proizlaze iz uvjeta za mjeru. Izgledno je, dakle, da ćemo razmjere pljačke saznavati naknadno putem sindikalno-medijskog detektivskog i istraživačkog rada. Podsjetimo samo da je potpora zatražena za 550.000 radnika u privatnom sektoru.
Istovremeno dok traju velike rasprave o nadzoru ionako nadziranih mobitela, gotovo nitko u javnosti, osim samih sindikata, manje-više izloženih medijskom podsmijehu, ne postavlja pitanje o nadzoru poslodavaca u provedbi mjera državne potpore. To je, valjda, njihova sloboda i ljudsko pravo.
bilten
