Kada bi čovjek gledao gole statističke podatke u 2015. godini, pomislio bi da je Hrvatska napredna industrijska zemlja: deset mjeseci zaredom rasla je industrijska proizvodnja, pa je tako u studenom prošle godine bila za 2,7 posto veća nego u studenom 2014. godine. No, što se krije iz tih podataka? O kakvoj je industrijskoj proizvodnji riječ?
Prvo što čovjeku padne na pamet je automobilska industrija, koja je nositelj proizvodnje u razvijenim zemljama poput Sjedinjenih Država, Japana, Engleske, ili Njemačke, na koju se Hrvati tako rado ugledaju. Ali, ne. Hrvatska nema automobilsku industriju, u ovoj zemlji ne proizvodimo nikakva motorna vozila. A imali smo i takvu proizvodnju: do prije 15 godina riječki Torpedo proizvodio je traktore, a postojala je i Tvornica autobusa Zagreb, koja je proizvodila, naravno, autobuse, koji su se prodavali i po svijetu!
Hrvatska, zapravo, nema gotovo nikakvu pamtljivu industrijsku proizvodnju, poput proizvodnje televizora, kućanskih aparata, bijele tehnike, industrijskih strojeva, proizvoda od plastike i gume, a sve smo to nekada imali. Televizore je proizvodio RIZ, kućanske aparate i bijelu tehniku, poput glačala i hladnjaka, proizvodio je Končar, alatne strojeve proizvodio je SAS iz Zadra, a u Hrvatskoj je postojala i vrlo jaka proizvodnja plastičnih i gumenih proizvoda – proizvodili su ih splitska Jugoplastika i zagrebački RIS. Samo u tim industrijskim pogonima radilo je dvadesetak tisuća radnika.
ZADNJI RADNI DAN U TVORNICI OLOVAKA ZAGREB (FOTO): TOZ-ovim olovkama više nitko neće učiti pisati
KUPONSKA PRIVATIZACIJA KAO PLJAČKA STOLJEĆA: Bogatstvo zgrtali preko leđa radnika i ratnih stradalnika!
U TRI MINUTE HLADNO PIVO OBJASNILO: Kako smo pali bez ispaljenog metka
KAKO SU UNIŠTAVALI INDUSTRIJU: Radnici na front, fabrike na bubanj
Još nije jasno hoće li na porast nepismenosti u Hrvata utjecati propast TOZ-a, Tvornice olovaka Zagreb, povijesno jedne od najprepoznatljivijih hrvatskih tvrtki, ali je jasno kako je prestanak proizvodnje i otvaranje stečaja nad poduzećem u srpnju 2015. godine dovelo do porasta nezaposlenosti, obzirom da je oko 50 radnika završilo na zavodu za zapošljavanje. TOZ je baštinik imena Slavoljuba Penkale, čovjeka koji je 1906. godine izradio prvu patentnu olovku na svijetu, a tvornica utemeljena 1937. godine proizvodila je uz olovke još i flomastere, bojice, tempere, plastelin i druge potrepštine za školarce.
TOZ danas više ne postoji (FOTO: Lupiga.Com)
Da bi učionice bile osvijetljene, skrbio je do devedesetih godina prošlog stoljeća TEŽ – Tvornica električnih žarulja Zagreb, koja je do 1991. godine svojom proizvodnjom pokrivala preko 43 posto ukupnih potreba za žaruljama bivše Jugoslavije, što je, usporedbe radi, tržište veličine današnje Austrije, Švicarske i Danske. Proizvodnja je ugašena 2006. godine, a slučaj propasti tvornice žarulja, od kojega čovjeku prosto padne mrak na oči, elaborirat ćemo u nastavku malo šire, jer radi se o gotovo ideal-tipskom primjeru upropaštenja tvornice koja se mogla održati, te prijevare radnika i privatizacije za male novce i kasnije rasprodaje nekretnina te druge imovine.
Svjetlom, to jest proizvodnjom svjetiljki i baterija bavila se u Hrvatskoj do prije deset godina tvornica Croatia-baterije. Branko Roglić, vlasnik grupe Orbico i bivše tvornice, od koje je ostalo samo ime, poznat i kao financijer kampanja bivših predsjednika Stjepana Mesića i Ive Josipovića, te financijer liste Mosta, danas dijeli savjete kako bi Hrvatsku trebalo izvući iz krize. Recept je, prema Rogliću, rezanje troškova, otpuštanjem radnika, prije svega.
"Ljude treba zbrinuti otpremninama, a uz razvoj gospodarstva i oni će se snaći. Možda se mogu vratiti na svoja imanja, jer ne treba se sramiti poljoprivrede", rekao je Roglić u ožujku 2015. godine. Istina, njegov je Orbico po prihodima u 17 država u kojima posluje najveća trgovačko-skladišna korporacija u Europi, koja ima preko milijardu eura godišnjeg prihoda od preprodaje, pardon, distribucije, uglavnom kozmetičkih proizvoda i cigareta, međutim, milijarder Roglić ili nije znao, ili nije želio, sačuvati proizvodnju u poznatoj hrvatskoj tvrtci. U jednom intervjuu iz 2012. godine Roglić je rekao da gašenje proizvodnje Croatia baterija ne vidi kao neuspjeh, nego upravo suprotno.
"Na vrijeme sam otišao u Kinu i tamo vidio ogromne tvornice koje su proizvodile svjetiljke po cijeni nižoj nego što smo mi plaćali sirovinu. Odlučio sam tvornicu pretvoriti u logistički centar za svoja poduzeća i to se pokazalo dobrom idejom. Veći dio radnih mjesta tako je spašen", rekao je Roglić. Ali brojke kažu kako je od 180 radnika Croatia baterija ostalo raditi tek njih 25 u glavnom zagrebačkom skladištu Orbica.
Razmišljanja Branka Roglića su paradigmatska za smjer kojim se Hrvatska kreće (SCREENSHOT: HRT)
Navodimo u ovom uvodnom dijelu pojedina razmišljanja Branka Roglića, jer su ona paradigmatska za smjer kojim se Hrvatska kreće: sve privatizirati, "rezati troškove" i nemilosrdno otpuštati "višak" radnika, bez da se pokuša razvijati i unaprjeđivati proizvodnja, jer, što će nam, bavit ćemo se trgovinom i turizmom, to donosi profit!
Slavko Kulić, jedan od najuglednijih hrvatskih ekonomista, zgražava se nad takvim prijedlozima trgovačko-turističke orijentacije hrvatskog gospodarstva.
"Tragična je država i ekonomija koja čeka na prihode od turizma. Turizam nije privredna grana, nego relacioni fenomen, koji se događa oko prirodnih i sociokulturnih vrijednosti. Analize prihoda od turizma ukazuju da su troškovi tog relacionog fenomena i do pet puta veći nego prihod, s tim da je prihod u 67 posto privatan, a troškovi su društveni. Turizam nije nešto od čega ovaj narod može živjeti, to mogu samo neki pojedinci", kaže Kulić i dodaje da "rast društvenog bruto-proizvoda treba održavati na stvaralačkoj orijentaciji, na proizvodnji novih i dodatnih vrijednosti". Profesor Kulić zalaže se upravo za suprotno od onoga što je učinio Branko Roglić, koji je ugasio proizvodnju u tvornici Croatia baterije i preorijentirao se u potpunosti na distribuciju inozemnih proizvoda. Tvornica je na vrhuncu u osamdesetim godinama prošlog stoljeća zapošljavala preko tisuću radnika, a cijela Orbico grupa u 17 zemalja zapošljava tek oko 3.000 administrativaca i skladištara i zarađuje milijune prodajom tuđih kozmetičkih preparata.
"Hrvatska mora imati stvaralačku, odnosno tehnološko-tehničku, umjesto trgovačke orijentacije. Trgovačka orijentacija počiva na uvozu svega, sve lošije kvalitete, ali sve skupljeg za sve nižu kupovnu moć stanovništva. Život u hrvatskoj stvarnosti ne može se održati na tome. Nezaposlenost nije obična pojava. Nezaposlenost jest isključivanje radno sposobnih ljudi iz socijaliteta. Ta pojava ide u pravcu razognjištavanja, iseljavanja i rasčovječavanja. Razvoj se planira, a propadanje se ne planira", objašnjava profesor Kulić, jedan od onih nezavisnih ekonomskih stručnjaka koji se nikad nije dodvoravao krupnom kapitalu, a ni partiji.
"Tragična je država i ekonomija koja čeka na prihode od turizma. Turizam nije privredna grana, nego relacioni fenomen" - Slavko Kulić (FOTO: portalnovosti.com)
Još 2010. godine, kada se kao model razvoja pokušavalo progurati gradnju golf igrališta, Kulić je upozoravao kako "golf igrališta, kao oblik permisivne potrošnje, ne mogu biti temelj budućnosti ovoga naroda, u turizmu kao gospodarskoj grani broj jedan" te da "ministar turizma mora znati da to nije gospodarska grana broj jedan - to moramo osvijestiti i toj se zabludi suprotstaviti".
"Hrvatska proizvodnja bila je na šestom ili sedmom mjestu u Europi, po tehnološko-tehničkoj razini društvene proizvodnje svijeta stvari i mislim da je tadašnja Hrvatska, kao i bivša Jugoslavija, bila respektabilna u svijetu zbog svega onog što je proizvodila i izvozila. Mi smo pokazali da možemo proizvoditi robu svjetske kvalitete, od tvornica do brodogradilišta. Nitko ne može tvrditi da nismo znali, da nismo imali ljudi koji mogu na racionalan način upravljati proizvodnjom svijeta stvari", tvrdi Kulić i dodaje da "uništenje svega što smo imali i što smo znali nije slučajno, nego posljedica beskoncepcijskog stanja u kretanju".
"Uvijek sam tvrdio da su gospodarski odnosi naročit tip socijalnih odnosa, koji traže dugoročnu uređenost, a ne sustav dnevne političke važnosti. Ako je društvu nametnuta trgovačka, umjesto stvaralačke orijentacije, onda to, gospodo, sada i imamo", zaključuje dr. Slavko Kulić.
lupiga
Prvo što čovjeku padne na pamet je automobilska industrija, koja je nositelj proizvodnje u razvijenim zemljama poput Sjedinjenih Država, Japana, Engleske, ili Njemačke, na koju se Hrvati tako rado ugledaju. Ali, ne. Hrvatska nema automobilsku industriju, u ovoj zemlji ne proizvodimo nikakva motorna vozila. A imali smo i takvu proizvodnju: do prije 15 godina riječki Torpedo proizvodio je traktore, a postojala je i Tvornica autobusa Zagreb, koja je proizvodila, naravno, autobuse, koji su se prodavali i po svijetu!
Hrvatska, zapravo, nema gotovo nikakvu pamtljivu industrijsku proizvodnju, poput proizvodnje televizora, kućanskih aparata, bijele tehnike, industrijskih strojeva, proizvoda od plastike i gume, a sve smo to nekada imali. Televizore je proizvodio RIZ, kućanske aparate i bijelu tehniku, poput glačala i hladnjaka, proizvodio je Končar, alatne strojeve proizvodio je SAS iz Zadra, a u Hrvatskoj je postojala i vrlo jaka proizvodnja plastičnih i gumenih proizvoda – proizvodili su ih splitska Jugoplastika i zagrebački RIS. Samo u tim industrijskim pogonima radilo je dvadesetak tisuća radnika.
ZADNJI RADNI DAN U TVORNICI OLOVAKA ZAGREB (FOTO): TOZ-ovim olovkama više nitko neće učiti pisati
KUPONSKA PRIVATIZACIJA KAO PLJAČKA STOLJEĆA: Bogatstvo zgrtali preko leđa radnika i ratnih stradalnika!
U TRI MINUTE HLADNO PIVO OBJASNILO: Kako smo pali bez ispaljenog metka
KAKO SU UNIŠTAVALI INDUSTRIJU: Radnici na front, fabrike na bubanj
Još nije jasno hoće li na porast nepismenosti u Hrvata utjecati propast TOZ-a, Tvornice olovaka Zagreb, povijesno jedne od najprepoznatljivijih hrvatskih tvrtki, ali je jasno kako je prestanak proizvodnje i otvaranje stečaja nad poduzećem u srpnju 2015. godine dovelo do porasta nezaposlenosti, obzirom da je oko 50 radnika završilo na zavodu za zapošljavanje. TOZ je baštinik imena Slavoljuba Penkale, čovjeka koji je 1906. godine izradio prvu patentnu olovku na svijetu, a tvornica utemeljena 1937. godine proizvodila je uz olovke još i flomastere, bojice, tempere, plastelin i druge potrepštine za školarce.
TOZ danas više ne postoji (FOTO: Lupiga.Com)
Da bi učionice bile osvijetljene, skrbio je do devedesetih godina prošlog stoljeća TEŽ – Tvornica električnih žarulja Zagreb, koja je do 1991. godine svojom proizvodnjom pokrivala preko 43 posto ukupnih potreba za žaruljama bivše Jugoslavije, što je, usporedbe radi, tržište veličine današnje Austrije, Švicarske i Danske. Proizvodnja je ugašena 2006. godine, a slučaj propasti tvornice žarulja, od kojega čovjeku prosto padne mrak na oči, elaborirat ćemo u nastavku malo šire, jer radi se o gotovo ideal-tipskom primjeru upropaštenja tvornice koja se mogla održati, te prijevare radnika i privatizacije za male novce i kasnije rasprodaje nekretnina te druge imovine.
Svjetlom, to jest proizvodnjom svjetiljki i baterija bavila se u Hrvatskoj do prije deset godina tvornica Croatia-baterije. Branko Roglić, vlasnik grupe Orbico i bivše tvornice, od koje je ostalo samo ime, poznat i kao financijer kampanja bivših predsjednika Stjepana Mesića i Ive Josipovića, te financijer liste Mosta, danas dijeli savjete kako bi Hrvatsku trebalo izvući iz krize. Recept je, prema Rogliću, rezanje troškova, otpuštanjem radnika, prije svega.
"Ljude treba zbrinuti otpremninama, a uz razvoj gospodarstva i oni će se snaći. Možda se mogu vratiti na svoja imanja, jer ne treba se sramiti poljoprivrede", rekao je Roglić u ožujku 2015. godine. Istina, njegov je Orbico po prihodima u 17 država u kojima posluje najveća trgovačko-skladišna korporacija u Europi, koja ima preko milijardu eura godišnjeg prihoda od preprodaje, pardon, distribucije, uglavnom kozmetičkih proizvoda i cigareta, međutim, milijarder Roglić ili nije znao, ili nije želio, sačuvati proizvodnju u poznatoj hrvatskoj tvrtci. U jednom intervjuu iz 2012. godine Roglić je rekao da gašenje proizvodnje Croatia baterija ne vidi kao neuspjeh, nego upravo suprotno.
"Na vrijeme sam otišao u Kinu i tamo vidio ogromne tvornice koje su proizvodile svjetiljke po cijeni nižoj nego što smo mi plaćali sirovinu. Odlučio sam tvornicu pretvoriti u logistički centar za svoja poduzeća i to se pokazalo dobrom idejom. Veći dio radnih mjesta tako je spašen", rekao je Roglić. Ali brojke kažu kako je od 180 radnika Croatia baterija ostalo raditi tek njih 25 u glavnom zagrebačkom skladištu Orbica.
Razmišljanja Branka Roglića su paradigmatska za smjer kojim se Hrvatska kreće (SCREENSHOT: HRT)
Navodimo u ovom uvodnom dijelu pojedina razmišljanja Branka Roglića, jer su ona paradigmatska za smjer kojim se Hrvatska kreće: sve privatizirati, "rezati troškove" i nemilosrdno otpuštati "višak" radnika, bez da se pokuša razvijati i unaprjeđivati proizvodnja, jer, što će nam, bavit ćemo se trgovinom i turizmom, to donosi profit!
Slavko Kulić, jedan od najuglednijih hrvatskih ekonomista, zgražava se nad takvim prijedlozima trgovačko-turističke orijentacije hrvatskog gospodarstva.
"Tragična je država i ekonomija koja čeka na prihode od turizma. Turizam nije privredna grana, nego relacioni fenomen, koji se događa oko prirodnih i sociokulturnih vrijednosti. Analize prihoda od turizma ukazuju da su troškovi tog relacionog fenomena i do pet puta veći nego prihod, s tim da je prihod u 67 posto privatan, a troškovi su društveni. Turizam nije nešto od čega ovaj narod može živjeti, to mogu samo neki pojedinci", kaže Kulić i dodaje da "rast društvenog bruto-proizvoda treba održavati na stvaralačkoj orijentaciji, na proizvodnji novih i dodatnih vrijednosti". Profesor Kulić zalaže se upravo za suprotno od onoga što je učinio Branko Roglić, koji je ugasio proizvodnju u tvornici Croatia baterije i preorijentirao se u potpunosti na distribuciju inozemnih proizvoda. Tvornica je na vrhuncu u osamdesetim godinama prošlog stoljeća zapošljavala preko tisuću radnika, a cijela Orbico grupa u 17 zemalja zapošljava tek oko 3.000 administrativaca i skladištara i zarađuje milijune prodajom tuđih kozmetičkih preparata.
"Hrvatska mora imati stvaralačku, odnosno tehnološko-tehničku, umjesto trgovačke orijentacije. Trgovačka orijentacija počiva na uvozu svega, sve lošije kvalitete, ali sve skupljeg za sve nižu kupovnu moć stanovništva. Život u hrvatskoj stvarnosti ne može se održati na tome. Nezaposlenost nije obična pojava. Nezaposlenost jest isključivanje radno sposobnih ljudi iz socijaliteta. Ta pojava ide u pravcu razognjištavanja, iseljavanja i rasčovječavanja. Razvoj se planira, a propadanje se ne planira", objašnjava profesor Kulić, jedan od onih nezavisnih ekonomskih stručnjaka koji se nikad nije dodvoravao krupnom kapitalu, a ni partiji.
"Tragična je država i ekonomija koja čeka na prihode od turizma. Turizam nije privredna grana, nego relacioni fenomen" - Slavko Kulić (FOTO: portalnovosti.com)
Još 2010. godine, kada se kao model razvoja pokušavalo progurati gradnju golf igrališta, Kulić je upozoravao kako "golf igrališta, kao oblik permisivne potrošnje, ne mogu biti temelj budućnosti ovoga naroda, u turizmu kao gospodarskoj grani broj jedan" te da "ministar turizma mora znati da to nije gospodarska grana broj jedan - to moramo osvijestiti i toj se zabludi suprotstaviti".
"Hrvatska proizvodnja bila je na šestom ili sedmom mjestu u Europi, po tehnološko-tehničkoj razini društvene proizvodnje svijeta stvari i mislim da je tadašnja Hrvatska, kao i bivša Jugoslavija, bila respektabilna u svijetu zbog svega onog što je proizvodila i izvozila. Mi smo pokazali da možemo proizvoditi robu svjetske kvalitete, od tvornica do brodogradilišta. Nitko ne može tvrditi da nismo znali, da nismo imali ljudi koji mogu na racionalan način upravljati proizvodnjom svijeta stvari", tvrdi Kulić i dodaje da "uništenje svega što smo imali i što smo znali nije slučajno, nego posljedica beskoncepcijskog stanja u kretanju".
"Uvijek sam tvrdio da su gospodarski odnosi naročit tip socijalnih odnosa, koji traže dugoročnu uređenost, a ne sustav dnevne političke važnosti. Ako je društvu nametnuta trgovačka, umjesto stvaralačke orijentacije, onda to, gospodo, sada i imamo", zaključuje dr. Slavko Kulić.
lupiga
